Na 214. dan podsjećamo se na Božju vjernost i važnost integriteta. Izaija 49-50 predstavlja nadu u obnovu i snagu Gospodnjeg sluge. Ezekiel 10-11 opisuje Božju slavu koja napušta hram, upozoravajući na potrebu za pokajanjem. Izreke 12:17-20 uče nas o moći riječi, istine i razboritosti u komunikaciji.
1. Èujte me, otoci, slušajte pomno, narodi daleki! Jahve me pozvao od krila materina, od utrobe majke moje spomenuo se moga imena.
2. Od usta mojih britak maè je naèinio, sakrio me u sjeni ruke svoje, od mene je oštru naèinio strijelu, sakrio me u svome tobolcu.
3. Rekao mi: "Ti si Sluga moj, Izraele, u kom æu se proslaviti!"
4. A ja rekoh: "Zaludu sam se muèio, nizašto naprezao snagu." Ipak, kod Jahve je moje pravo, kod mog Boga nagrada je moja. A sad govori Jahve, koji me od utrobe Slugom svojim naèini, da mu vratim natrag Jakova, da se sabere Izrael.
5. Proslavih se u oèima Jahvinim, Bog moj bijaše mi snaga.
6. I reèe mi: "Premalo je da mi budeš Sluga, da podigneš plemena Jakovljeva i vratiš Ostatak Izraelov, nego æu te postaviti za svjetlost narodima, da spas moj do nakraj zemlje doneseš."
7. Ovako govori Jahve, otkupitelj Izraelov, Svetac njegov, onome kog preziru i odbacuju narodi, sluzi silnièkome: "Kad vide, diæi æe se kraljevi, bacit æe se nièice knezovi, zbog Jahve, koji je vjernost svoju pokazao, Sveca Izraelova, koji te izabrao."
8. Ovako govori Jahve: "U vrijeme milosti ja æu te uslišiti, u dan spasa ja æu ti pomoæi. Sazdao sam te i postavio za Savez narodu, da zemlju podignem, da nanovo razdijelim baštinu opustošenu,
9. da kažeš zasužnjenima: 'Iziðite!' a onima koji su u tami: 'Doðite na svjetlo!' Oni æe pasti uzduž svih putova, i paša æe im biti po svim goletima.
10. Neæe više gladovat' i žeðati, neæe ih muèiti žega ni sunce, jer vodit æe ih onaj koji im se smiluje, dovest æe ih k izvorima vode.
11. Sve gore svoje obratit æe u putove, i ceste æe se moje povisiti."
12. Gle, jedni dolaze izdaleka, drugi sa sjevera i sa zapada, a neki iz zemlje sinimske.
13. Klièite, nebesa, veseli se, zemljo, podvikujte, planine, od veselja; jer Jahve tješi narod svoj, on je milosrdan nevoljnima.
14. Sion reèe: "Jahve me ostavi, Gospod me zaboravi."
15. "Može li žena zaboravit' svoje dojenèe, ne imat' suæuti za èedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neæu.
16. Gle, u dlanove sam te svoje urezao, zidovi tvoji svagda su mi pred oèima.
17. Obnovitelji tvoji hitaju, rušioci tvoji i pustošitelji odlaze od tebe.
18. Obazri se oko sebe i pogledaj: sabiru se svi i dolaze k tebi. Života mi moga" - rijeè je Jahvina - "svima æeš se njima zaodjenuti k'o nakitom, i njima æeš se k'o nevjesta ukrasiti!
19. Jest, tvoje ruševine, tvoje razvaline i tvoja zemlja poharana pretijesna æe biti žiteljima tvojim kad se udalje oni što te zatirahu.
20. Opet æe na tvoje uši reæi sinovi kojih si bila lišena: 'Pretijesno mi je mjesto ovo, makni se da se mogu smjestiti.'
21. I ti æeš se u srcu svom zapitati: 'Tko mi rodi sve ove? Bijah bez djece, neplodna, prognana i odbaèena, pa tko ih podiže? Bijah, eto, sama ostala, a oni gdje su bili?'"
22. Ovako govori Gospod Jahve: "Evo, dajem rukom znak narodima i zastavu svoju dižem plemenima. Vratit æe ti u naruèju sinove, nosit æe ti kæeri na pleæima.
23. Kraljevi æe biti tvoji skrbnici, a kneginje im tvoje dojkinje. Klanjat æe ti se licem do zemlje i prah æe lizat s tvojih nogu. I znat æeš da sam ja Jahve: koji se u me uzdaju, neæe se posramiti."
24. Može li se otet plijen junaku? Može li sužanj pobjeæ pobjedniku?
25. Da, ovako govori Jahve: "Bit æe oduzet sužanj junaku, pobjeæi æe plijen pobjedniku! S onima koji se s tobom spore ja æu se sporiti, tvoju djecu ja æu izbaviti;
26. tlaèiteljima æu tvojim dati njihovo meso za jelo i svojom krvlju opit æe se kao moštom. I znat æe svako tijelo da sam ja Jahve, Spasitelj tvoj, i da je tvoj okupitelj Silni Jakovljev."
1. Ovako govori Jahve: "Gdje je otpusno pismo vaše matere kojim sam je otpustio? Ili tko je od mojih vjerovnika taj komu sam vas prodao? Zbog bezakonja ste svojih prodani, zbog nevjere je mati vaša otpuštena.
2. Zašto ne naðoh nikoga kad sam došao? Zašto se ne odazva nitko kad sam zazvao? Zar mi je ruka prekratka da izbavi, ili u meni snage nema da oslobodim? Gle, prijetnjom svojom isušujem more, u pustinje rijeke pretvaram; njihove se ribe raspadaju jer vode nema i od žeði ugibaju.
3. Nebesa oblaèim u tminu i kostrijet im dajem za pokrivaè!"
4. Gospod Jahve dade mi jezik vješt da znam rijeèju krijepiti umorne. Svako jutro on mi uho budi da ga slušam kao uèenici.
5. Gospod Jahve uši mi otvori: ne protivih se niti uzmicah.
6. Leða podmetnuh onima što me udarahu, a obraze onima što mi bradu èupahu, i lica svojeg ne zaklonih od uvreda ni od pljuvanja.
7. Gospod mi Jahve pomaže, zato se neæu smesti. Zato uèinih svoj obraz k'o kremen i znam da se neæu postidjeti.
8. Blizu je onaj koji mi pravo daje. Tko æe se pravdati sa mnom? Iziðimo zajedno! Tko je protivnik moj u parnici? Nek' mi se približi!
9. Gle, Gospod mi Jahve pomaže, tko æe me osuditi? Svi æe se oni k'o haljina izlizati, moljac æe ih razjesti.
10. "Tko god se od vas Jahve boji, nek' posluša glas Sluge njegova! Tko u tmini hodi, bez traèka svjetlosti, nek' se uzda u ime Jahvino, nek' se na Boga svog osloni.
11. Ali svi vi oganj palite, raspirujete žeravicu. Idite u plamenove ognja svojega i u žeravu koju raspiriste. Tako æe vam moja uèiniti ruka: ležat æete u mukama.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
1. Pogledah, i gle: na svodu nad glavama kreubinÄa pojavi se nešto kao kamen safir, kao nekakvo prijestolje.
2. I prozbori èovjeku odjevenom u lan: "Uði meðu toèkove pod kerubinima, uzmi pune pregršti žeravice izmeðu kerubina i prospi je nad gradom!" - I on na moje oèi uðe meðu kerubine.
3. A kerubini stajahu s desne strane Doma kad èovjek uðe meðu njih. I oblak ispuni sve unutrašnje predvorje,
4. a Slava Jahvina vinu se s kerubinÄa prema pragu Doma. Dom se ispuni oblakom, a predvorje napuni svjetlost Slave Jahvine.
5. Huka kerubinskih krila razliježe se do vanjskoga predvorja, kao kad zagrmi glas Svevišnjega.
6. A kad on zapovjedi èovjeku odjevenom u lan: "Uzmi ognja izmeðu toèkova što su pod kerubinima", èovjek uðe i stade kraj toèkova.
7. Jedan kerubin pruži ruku prema ognju što bijaše meðu kerubinima, uze ga i stavi u ruke èovjeku odjevenom u lan. On ga primi i iziðe.
8. A ispod kerubinskih krila ukaza se nešto kao ruka èovjeèja.
9. Pogledah, i gle: uz kerubine èetiri toèka, po jedan uza svakoga. A toèkovi bijahu nalik na kamen krizolit;
10. sva èetiri istog oblika i kao da je jedan toèak u drugome.
11. U kretanju mogahu iæi u sva èetiri smjera, sve bez zakretanja. Kamo bi se glava usmjerila, onamo bi krenuli, a da se, kreæuæi se, nisu morali okretati.
12. Cijelo tijelo u kerubinÄa - leða, ruke, krila i sva èetiri toèka njihova - sve im bijaše posvud naokolo puno oèiju.
13. A toèkovi, koliko sam èuo, zvahu se "Kovitlac".
14. Svaki imaše po èetiri lica: lice prvoga kerubinsko, lice drugoga èovjeèje, a u treæega lice lavlje, u èetvrtoga orlovsko.
15. Tada se kerubini podigoše u visine. Bijahu to ista biæa što ih vidjeh na rijeci Kebaru.
16. Kad bi kerubini krenuli, krenuli bi i toèkovi uz njih, kad bi kerubini krilima mahnuli da se od zemlje podignu, toèkovi se ne bi od njih odmicali.
17. Kad bi se zaustavili, i toèkovi bi stali; a kad bi se sa zemlje podigli, i toèkovi se podizahu, jer duh biæa bijaše u njima.
18. Uto se Slava Jahvina vinu s praga Doma i stade nad kerubinima.
19. Tada kerubini raširiše krila i podigoše se sa zemlje pred mojim oèima. A kad oni krenuše, i toèkovi za njima krenuše. I zaustaviše se nad istoènim vratima Doma Jahvina, a Slava Boga Izraelova bijaše nad njima.
20. Bijahu to ista biæa što ih vidjeh pred Bogom Izraelovim na rijeci Kebaru. I tako spoznah da ono bijahu kerubini.
21. U svakoga po èetiri lica i po èetiri krila, a pod krilima nešto kao ruka èovjeèja.
22. Lica im ista kao ona što ih vidjeh na rijeci Kebaru. I svako se naprijed kretaše.
1. Tada se duh podiže i ponese me do istoènih vrata Doma Jahvina, što su okrenuta k istoku. I gle: na ulazu vrata dvadeset i pet ljudi, meðu kojima vidjeh i Jaazaniju, sina Azurova, i Pelatju, sina Benajina, knezove narodne.
2. I reèe mi: "Sine èovjeèji, evo ljudi koji smišljaju opaèine i koji u ovom gradu daju zle savjete:
3. 'Nije li èas da gradimo domove? Ovaj je grad kotao, a mi smo meso.'
4. Zato prorokuj protiv njih, prorokuj, sine èovjeèji!"
5. I duh Jahvin siðe nada me i kaza mi: "Reci: Ovako veli Jahve Gospod: 'Ne govoriš li tako, dome Izraelov? Ali ja poznajem misli vašega srca!
6. Množite ubojstva u ovome gradu i njegove ulice punite truplima.'
7. Zato ovako govori Jahve Gospod: 'Oni koje vi probodoste i razbacaste po gradu - oni su meso, a grad je kotao. Zato æu vas ja izvesti sada iz njega.
8. Od maèa strahujete, i maè æu na vas dovesti - rijeè je Jahve Gospoda!
9. Izvest æu vas iz grada i predati vas u ruke tuðincima, i sud æu svoj izvršiti nad vama:
10. od maèa æete pasti! Na meði Izraelovoj sudit æu vam, i tada æete znati da sam ja Jahve!
11. A ovaj grad više vam neæe biti kotao i vi neæete biti meso njegovo. Na meði Izraelovoj sudit æu vam,
12. i tada æete znati da sam ja Jahve po èijim uredbama ne živjeste i èijih zakona ne izvršavaste, nego živjeste po zakonima okolnih naroda!'"
13. Dok ja tako prorokovah, umrije Pelatja, sin Benajin. I ja padoh nièice te zavapih iz svega glasa: "Jao, Jahve Gospode, zar æeš doista uništiti sav Ostatak doma Izraelova?"
14. I doðe mi rijeè Jahvina:
15. "Sine èovjeèji, tvojoj braæi, i tvojim roðacima, i svem domu Izraelovu Jeruzalemci govore: 'Daleko ste od Jahve! Nama je ova zemlja dana u posjed!'
16. Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Ako ih i odagnah meðu daleke narode, ako ih i rasprših po zemljama, ja æu im sam uskoro biti Svetište u zemljama u kojima se nalaze.'
17. Stoga im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Sabrat æu vas iz narodÄa, vratit æu vas iz zemalja u kojima ste bili raspršeni i dat æu vam opet zemlju Izraelovu!
18. I kad se u nju vrate, istrijebit æe iz nje sve grozote i gadosti.
19. I ja æu im dati novo srce i nov æu duh udahnuti u njih: išèupat æu iz njih njihovo kameno srce i stavit æu u njih srce od mesa,
20. da hode po mojim naredbama i da èuvaju i vrše sve moje zakone. I bit æe oni moj narod, a ja Bog njihov!
21. A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit æu na glavu njihov put' - rijeè je Jahve Gospoda."
22. Kerubini podigoše krila i toèkovi se digoše za njima, a Slava Boga Izraelova lebdijaše nad njima.
23. Slava se Jahvina vinu iz grada i zaustavi se na gori, istoèno od grada.
24. A mene duh podiže i ponese duhom Božjim k izgnanicima u zemlju kaldejsku. I išèeznu viðenje koje gledah.
25. I pripovjedih izgnanicima sve što mi Jahve bijaše objavio.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
17. Tko govori istinu, otkriva što je pravo, a lažljiv svjedok prijevaru.
18. Nesmotren govori kao da maèem probada, a jezik je mudrih iscjeljenje.
19. Istinita usta traju dovijeka, a lažljiv jezik samo za èas.
20. Prijevara je u srcu onih koji snuju zlo, a veselje u onih koji dijele miroljubive savjete.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
"Como Jesus, preparemo-nos a duas ascensões: uma ao Calvário e outra ao Céu." São Padre Pio de Pietrelcina
