Poglavlje 27
1. Job nastavi svoju besjedu i reèe:
2. "Živoga mi Boga što mi pravdu krati i Svesilnog koji dušu mi zagorèa:
3. sve dok duha moga bude još u meni, dok mi dah Božji u nosnicama bude,
4. usne moje neæe izustiti zloæu niti æe laž kakva doæi na moj jezik.
5. Daleko od mene da vam dadem pravo, nedužnost svoju do zadnjeg daha branim.
6. Pravde svoje ja se držim, ne puštam je; zbog mojih me dana srce korit' neæe.
7. Neka mi dušmana kob opakog snaðe, a mog protivnika udes bezbožnikov!
8. Èemu se nadati može kad vapije i kada uzdiže k Bogu dušu svoju?
9. Hoæe li èuti Bog njegove krikove kada se na njega obori nevolja?
10. Zar æe se radovat' on u Svesilnome, zar æe Boga svakog èasa zazivati?
11. Ali Božju ruku ja æu vam pokazat' i neæu vam sakrit namjere Svesilnog.
12. Eto, sve ste sami mogli to vidjeti, što se onda u ispraznosti gubite?"
13. "Ovu sudbu Bog dosuðuje opakom, ovo baštini silnik od Svemoguæeg.
14. Ima li sinova mnogo, maè ih èeka, a porod mu neæe imat' dosta kruha.
15. Smrt æe sahranit' preživjele njegove i udovice ih oplakivat neæe.
16. Ako i srebra k'o praha nagomila, ako i nakupi haljina k'o blata,
17. nek' ih skuplja, odjenut æe ih pravednik, ljudi æe nedužni podijeliti srebro.
18. Od pauèine je kuæu sagradio, kolibicu kakvu sebi diže èuvar:
19. bogat je legao, al' po posljednji put; kad oèi otvori, nièeg više nema.
20. Usred bijela dana strava ga spopada, noæu ga oluja zgrabi i odnese.
21. Istoèni ga vjetar digne i odvuèe, daleko ga baca od njegova mjesta.
22. Bez milosti njime vitla on posvuda, dok mu ovaj kuša umaæi iz ruke.
23. Rukama plješæu nad njegovom propašæu i zvižde na njega kamo god došao.
Poglavlje 28
1. "Da, srebro ima svoja nalazišta, a zlato mjesta gdje se proèišæava.
2. Ruda željezna iz zemlje se vadi, a iz rudaèe rastaljene bakar.
3. Ljudi tami postavljaju granice i kopaju do najveæih dubina za kamenom u mraku zakopanim.
4. Èeljad iz tuðine rovove dube do kojih ljudska ne dopire noga, visi njišuæ' se, daleko od ljudi.
5. Krilo zemlje iz kojeg kruh nam nièe kao od vatre sve je razrovano.
6. Stijene njene safira su skrovišta, prašina zlatna krije se u njima.
7. Tih putova ne znaju grabljivice, jastrebovo ih oko ne opaža.
8. Zvijeri divlje njima nisu kroèile niti je kada lav njima prošao.
9. Ali na kamen diže èovjek ruku te iz korijena prevraæa planine.
10. U kamenu prokopava prolaze, oko mu sve dragocjeno opaža.
11. Žilama vode on tok zaustavlja; stvari skrivene nosi na vidjelo.
12. Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
13. Èovjek njezina ne poznaje puta, u zemlji živih nisu je otkrili.
14. Bezdan govori: 'U meni je nema!' a more: 'Ne nalazi se kod mene!'
15. Zlatom se èistim kupiti ne može, ni cijenu njenu srebrom odmjeriti;
16. ne mjeri se ona zlatom ofirskim, ni oniksom skupim pa ni safirom.
17. Sa zlatom, staklom ne poreðuje se, nit' se daje za sud od suha zlata.
18. Èemu spominjat' prozirac, koralje, bolje je steæi Mudrost no biserje.
19. Što je prema njoj topaz etiopski? Ni èistim zlatom ne procjenjuje se.
20. Ali otkuda nam Mudrost dolazi? Na kojemu mjestu Razum prebiva?
21. Sakrivena je oèima svih živih; ona izmièe pticama nebeskim.
22. Propast paklena i Smrt izjavljuju: 'Za slavu njenu mi smo samo èuli.'
23. Jedino je Bog put njen proniknuo, on jedini znade gdje se nalazi.
24. Jer pogledom granice zemlje hvata i opaža sve pod svodom nebeskim.
25. Kad htjede vjetru odredit težinu i mjerilom svu vodu izmjeriti,
26. kad je zakone daždu nametnuo i oblacima gromovnim putove,
27. tad ju je vidio te izmjerio, uèvrstio i do dna ispitao.
28. A potom je rekao èovjeku: Strah Gospodnji - eto što je mudrost; 'Zla se kloni' - to ti je razumnost."
