Biblija u jednoj godini.

Na 185. dan razmišljamo o Ezekijinoj nepokolebljivoj vjeri u 2. Kraljevima 19, suočavajući se s asirskom prijetnjom molitvom i pouzdanjem u Gospodina. 2. Ljetopisa 30 opisuje obnovljeno slavlje Pashe, ujedinjujući ljude u štovanju. Psalam 143 dubok je vapaj za vodstvom i pomoći, podsjećajući nas da je Bog naše utočište i vodič u teškim vremenima.

1. Èuvši to, kralj Ezekija razdrije svoje haljine, obuèe kostrijet i ode u Dom Jahvin.

2. Zatim posla Elijakima, upravitelja dvora, pisara Šebnu i sveæenièke starješine, odjevene u kostrijet, k proroku Izaiji, sinu Amosovu.

3. Oni mu rekoše: "Ovako veli Ezekija: 'Ovo je dan nevolje, kazne i rugla. Prispješe djeca do roðenja, a nema snage da se rode.

4. Možda je Jahve, Bog tvoj, èuo što je rekao veliki peharnik koga je asirski kralj, gospodar njegov, poslao da se izruguje Bogu živome i možda æe Jahve, Bog tvoj, kazniti rijeèi koje je èuo! Pomoli se pobožno za Ostatak koji je još preostao.'"

5. Kad su sluge kralja Ezekije stigle k Izaiji,

6. on im reèe: "Kažite svome gospodaru: 'Ovako veli Jahve: Ne boj se rijeèi koje si èuo kada su na me hulile sluge kralja asirskoga.

7. Udahnut æu u njega duh i kad èuje jednu vijest, vratit æe se u svoju zemlju. I uèinit æu da u svojoj zemlji pogine od maèa.'"

8. Veliki peharnik vrati se i naðe asirskoga kralja gdje opsjeda Libnu, jer bijaše èuo da je kralj otišao iz Lakiša.

9. Doèuo je, naime, vijest o Tirhaku, kralju etiopskome: "Evo, izašao je da se bori protiv tebe." Tada Sanherib ponovo uputi poslanike da kažu Ezekiji:

10. "Ovako recite judejskom kralju Ezekiji: 'Neka te ne vara tvoj Bog, u koga se uzdaš, govoreæi ti: Jeruzalem neæe pasti u ruke asirskog kralja!

11. Ti znaš što su asirski kraljevi uèinili svim zemljama izruèivši ih prokletstvu! A ti, ti li æeš se spasiti?

12. Jesu li bogovi spasili narode što su ih uništili moji oci: Gozance, Harane, Resefce i Edence, u Tel Basaru?

13. Gdje je kralj hamatski, kralj arpadski, kralj Sefarvajima, Hene i Ive?'"

14. Ezekija primi pismo iz ruke poslanikove i proèita ga. Zatim uðe u Dom Jahvin i razvi ga ondje pred Jahvom.

15. I pomoli se Ezekija Jahvi ovako: "Jahve, Bože Izraelov, koji stoluješ nad kerubima, ti si Bog jedini nad svim zemaljskim kraljevstvima, ti si stvorio nebo i zemlju.

16. Prikloni uho, Jahve, i poèuj, otvori oèi, Jahve, i vidi! Sanheribove èujder rijeèi koje poruèi da izruga Boga živoga.

17. Istina je, o Jahve, asirski su kraljevi zatrli narode i zemlje njihove;

18. pobacali im u oganj bogove; jer ne bijahu bogovi to, veæ djela ruku ljudskih, od drveta i kamena; zato ih i uništiše.

19. Ali sada, Jahve, Bože naš, izbavi nas iz ruke njegove da spoznaju sva kraljevstva zemlje da si ti, Jahve, Bog jedini."

20. Tada Izaija, sin Amosov, poruèi Ezekiji: "Ovako veli Jahve, Bog Izraelov: 'Uslišah molitvu koju mi uputi zbog Sanheriba, kralja asirskog.'

21. Evo rijeèi što je Jahve objavi protiv njega: Prezire te, ruga ti se djevica, kæi sionska; za tobom maše glavom kæi jeruzalemska.

22. Koga si grdio, hulio? Na koga si glasno vikao, ohol pogled dizao? Na Sveca Izraelova!

23. Po slugama si svojim vrijeðao Gospoda. Govorio si: s mnoštvom kola ja popeh se na vrh gora, na najviše vrhunce Libanona. Posjekoh mu cedre najviše i èemprese ponajljepše. Dosegoh mu vrh najviši i vrt njegov šumoviti.

24. Kopao sam i pio sam vode tuðe; stopalima tad isuših sve rijeke egipatske.

25. Èuješ li dobro? Odavna to sam snovao, od iskona smišljao, sada to ostvarujem: na tebi je da prometneš gradove tvrde u razvaline.

26. Stanovnici njini, nemoæni, prepadnuti i smeteni, bjehu kao trava u polju, kao mlado zelenilo, kao trava vrh krovova opaljena vjetrom istoènim.

27. Znam kad se dižeš i kad sjedaš, kad izlaziš i kad se vraæaš.

28. Jer bjesnio si na me i jer obijest tvoja do ušiju mi doðe, prsten æu ti provuæ' kroz nozdrve, uzde stavit' u žvale, vratit æu te putem kojim si i došao!

29. A znak nek' ti bude ovo: Ove æe se godine jesti što se samo okrÄunÄi, dogodine što samo uzraste, a treæe godine sijte i žanjite, sadite vinograde, jedite im rod.

30. Preživjeli iz kuæe Judine žilje æe pustit' u dubinu, plodom rodit' u visinu.

31. Jer æe iz Jeruzalema iziæi Ostatak, Saèuvani s gore Siona. Sve æe to uèinit' ljubomora Jahvina!

32. Zato ovo govori Jahve o kralju asirskom: 'U ovaj grad on uæi neæe, ovamo strijele svoje neæe izmetati, k njemu neæe ni štit okrenuti, niti oko njega nasipe kopati.

33. Vratit æe se putem kojim je i došao, u grad ovaj neæe uæi' - Jahvina je rijeè.

34. Grad æu ovaj štitit, spasiti ga, sebe radi i rad sluge svoga Davida."

35. Te iste noæi iziðe Anðeo Jahvin i pobi u asirskom taboru stotinu osamdeset i pet tisuæa ljudi. Ujutro kad je valjalo ustati, gle, bijahu ondje sve sami mrtvaci.

36. Sanherib podiže tabor i ode. Vratio se u Ninivu.

37. Jednoga dana, dok se klanjao u hramu svoga boga Nisroka, njegovi ga sinovi Adramelek i Sareser ubiše maèem i pobjegoše u zemlju araratsku. Na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asar-Hadon.

1. Potom Ezekija poruèi svim Izraelcima i Judejcima pa napisa i pisma Efrajimovu i Manašeovu plemenu da doðu u Jahvin Dom u Jeruzalem da proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu.

2. Kralj, vijeæajuæi s knezovima i sa svim zborom u Jeruzalemu, odluèi da slave Pashu drugoga mjeseca.

3. Toga nisu mogli uèiniti u pravo vrijeme jer nije bilo dosta posveæenih sveæenika, i narod se ne bijaše skupio u Jeruzalemu.

4. I to je bilo prÓavo u kraljevim oèima i u oèima svega zbora,

5. pa su odredili da se oglasi po svem Izraelu od Beer Šebe pa do Dana da doðu i proslave Pashu Jahvi, Izraelovu Bogu, u Jeruzalemu, jer je premnogi nisu svetkovali kako je propisano.

6. Tako su otišli glasnici s pismima od kralja i njegovih knezova po svem Izraelu i Judi te su govorili po kraljevoj zapovijedi: "Izraelovi sinovi, obratite se Jahvi, Abrahamovu, Izakovu i Izraelovu Bogu, pa æe se i on obratiti k Ostatku koji vam je ostao od ruku asirskih kraljeva.

7. I nemojte biti kao vaši oèevi i vaša braæa, koji su se iznevjerili Jahvi, Bogu svojih otaca, te ih je predao propasti, kako i sami vidite.

8. Nemojte, dakle, biti tvrdovrati kao vaši oèevi: pružite ruku Jahvi i doðite u njegovu Svetinju koju je posvetio zauvijek i služite Jahvi, svome Bogu, pa æe odvratiti od vas svoj žestoki gnjev.

9. Ako se obratite Jahvi, vaša æe braæa i vaši sinovi naæi milost u onih koji su ih zarobili pa æe se vratiti u ovu zemlju; jer je Jahve, vaš Bog, milostiv i milosrdan i neæe odvratiti lica od vas ako se vi obratite njemu."

10. I tako su glasnici krenuli od grada do grada po Efrajimovoj i Manašeovoj zemlji pa do Zebuluna, a ljudi im se podsmijavali i rugali.

11. Ipak su se neki od Ašerova, od Manašeova i od Zebulunova plemena ponizili i došli u Jeruzalem.

12. Na Judejce je pak sišla Božja ruka i prožela ih jednodušnošæu da èine što bijaše zapovjedio kralj i knezovi po Jahvinoj rijeèi.

13. Skupilo se u Jeruzalemu mnogo naroda da slave Blagdan beskvasnih kruhova, drugoga mjeseca; zbor je bio vrlo velik.

14. Tada su ustali i uklonili žrtvenike što su bili u Jeruzalemu, uklonili sve kadionike i bacili ih u potok Kidron.

15. Onda su stali klati Pashu èetrnaestoga dana drugoga mjeseca, a sveæenici i leviti postidjeli se i, posvetiv se, poèeli unositi paljenice u Jahvin Dom.

16. Stali su na svoje mjesto po pravilu, po Zakonu Mojsija, èovjeka Božjeg; sveæenici su škropili krvlju primajuæi je iz ruku levita.

17. Kako ih bijaše mnogo u zboru koji se nisu posvetili, leviti su klali pashalne jaganjce za sve koji nisu bili èisti, da bi ih posvetili Jahvi.

18. Najveæi se dio naroda, mnogi od Efrajimova i Manašeova, Jisakarova i Zebulunova plemena, nije oèistio te je jeo Pashu nepropisno. Ali se za njih pomolio Ezekija govoreæi: "Blagi Jahve neka oèisti od grijeha svakoga

19. tko je upravio srce da traži Boga Jahvu, Boga svojih otaca, ako i nije èist kako dolikuje Svetištu!"

20. Jahve je uslišio Ezekiju i oprostio narodu.

21. Tako su Izraelovi sinovi koji su se zatekli u Jeruzalemu svetkovali Blagdan beskvasnih kruhova sedam dana s velikim veseljem, a leviti i sveæenici hvalili Jahvu iz dana u dan uz glazbala za Jahvinu slavu.

22. Ezekija je hrabrio levite koji su pokazivali divnu privrženost Jahvi. Jeli su sveèanu žrtvu sedam dana, žrtvujuæi žrtve prièesnice i slaveæi Jahvu, Boga svojih otaca.

23. Potom je sav zbor vijeæajuæi odluèio da svetkuje još sedam dana; svetkovali su još sedam dana s veseljem.

24. Judejski kralj Ezekija darovao je zboru tisuæu mladih junaca i sedam tisuæa grla sitne stoke; a knezovi darivali zboru tisuæu mladih junaca i deset tisuæa grla sitne stoke; tada se posvetilo mnogo sveæenika.

25. Tako se proveselio sav judejski zbor, i sveæenici i leviti, i sav zbor što je bio došao iz Izraela, i došljaci koji bijahu došli iz zemlje izraelske, i stanovnici u Judeji.

26. Bilo je veliko veselje u Jeruzalemu, jer od vremena Davidova sina Salomona, izraelskoga kralja, nije bilo tako u Jeruzalemu.

27. Onda su ustali sveæenici i leviti te blagoslovili narod: njihov je glas bio uslišan, a njihova je molitva doprla do Božjega svetog Prebivališta na nebu.

1. Psalam. Davidov. Jahve, slušaj moju molitvu, u vjernosti svojoj prikloni uho mojim vapajima, u pravednosti me svojoj usliši!

2. Ne idi na sud sa slugom svojim, jer nitko živ nije pravedan pred tobom!

3. Dušmanin mi dušu progoni, o zemlju pritisnu život moj; u tmine me baci da stanujem kao oni koji su davno umrli.

4. Duh moj veæ zamire u meni, srce mi trne u grudima.

5. Spominjem se dana minulih, mislim o svim djelima tvojim, o djelima ruku tvojih razmišljam.

6. Ruke svoje za tobom pružam, duša moja k'o suha zemlja za tobom žeða.

7. Usliši me brzo, o Jahve, dah moj veæ je na izmaku! Lica svojeg preda mnom ne skrivaj, da ne postanem kao oni koji u grob silaze!

8. Objavi mi jutrom dobrotu svoju jer se uzdam u tebe. Put mi kaži kojim æu krenuti jer k tebi dušu uzdižem.

9. Izbavi me, Jahve, od mojih dušmana, tebi ja se utjeèem.

10. Nauèi me da vršim volju tvoju jer ti si Bog moj. Duh tvoj dobri nek' me po ravnu putu vodi!

11. Zbog imena svog, Jahve, poživi me, zbog svoje pravednosti dušu mi izvedi iz tjeskobe!

12. Po svojoj dobroti satri moje dušmane, uništi sve moje tlaèitelje, jer ja sam sluga tvoj!