Biblija u jednoj godini.

Na 168. dan, 1. Kraljevima 21 opisuje pokvarenost kralja Ahaba i Božji sud nad njim, dok 2. Ljetopisa 21-22 opisuje Judino putovanje pod neposlušnim kraljevima, podsjećajući nas na važnost integriteta. Pjesma nad pjesmama 7 nudi bogato slavlje ljubavi i ljepote, naglašavajući radost, želju i odanost u ljudskim odnosima, odražavajući Božji karakter.

1. Nakon tih dogaðaja dogodilo se ovo: Nabot Jizreelac imao vinograd kraj palaèe Ahaba, kralja samarijskog,

2. i Ahab ovako reèe Nabotu: "Ustupi mi svoj vinograd da mi bude za povrtnjak jer je blizu moje kuæe. Ja æu ti dati za nj bolji vinograd, ili, ako to želiš, dat æu ti novca koliko vrijedi."

3. Ali Nabot reèe Ahabu: "Jahve me saèuvao od toga da ti ustupim baštinu svojih otaca!"

4. Ahab se vrati kuæi mrk i ljutit zbog rijeèi koju mu je Nabot Jizreelac rekao: "Ne dam ti baštine svojih otaca." Legao je na postelju i okrenuo lice i nije htio okusiti hrane.

5. Doðe mu njegova žena Izebela i reèe: "Zašto si zlovoljan i ne mariš za hranu?"

6. On joj odgovori: "Govorio sam Nabotu Jizreelcu i rekao mu: 'Ustupi mi svoj vinograd za novac, ili, ako ti je draže, dat æu ti drugi vinograd za taj.' Ali mi je on rekao: 'Ne dam ti svoga vinograda.'"

7. Tada mu žena Izebela reèe: "Jesi li ti onaj koji kraljuje nad Izraelom! Ustani i jedi i budi dobre volje. Ja æu ti pribaviti vinograd Nabota Jizreelca."

8. I napisa ona pisma u ime Ahabovo i zapeèati ih kraljevskim peèatom. Pisma je poslala starješinama i glavarima Nabotovim sugraðanima.

9. U tim je pismima napisala: "Proglasite post i postavite Nabota na èelo naroda.

10. Postavite prema njemu dva nitkova koji æe ga optužiti: 'Proklinjao si Boga i kralja!' Tada ga izvedite i kamenujte ga da pogine."

11. I uèiniše ljudi Nabotova grada, starješine i glavari, kako im je Izebela zapovjedila i kako je pisalo u pismima koja im je uputila.

12. Proglasiše post i Nabota postaviše na èelo naroda.

13. Tada doðoše dva nitkova, sjedoše mu nasuprot i optužiše Nabota pred narodom: "Nabot je proklinjao Boga i kralja." I tako izvedoše Nabota izvan grada, zasuše ga kamenjem i on pogibe.

14. Zatim poruèiše Izebeli: "Nabot je kamenovan i umro je."

15. Pošto je Izebela èula da je Nabot kamenovan i da je umro, reèe Ahabu: "Ustani i zaposjedni vinograd što ti ga Nabot Jizreelac ne htjede ustupiti za novac. Nabot više nije živ, on je mrtav."

16. Kada je Ahab doznao da je Nabot mrtav, ustade i siðe u vinograd Nabota Jizreelca da ga zaposjedne.

17. Tada bi upuæena rijeè Jahvina Iliji Tišbijcu:

18. "Ustani i siði u Samariju, u susret Ahabu, kralju izraelskom. Eno ga u vinogradu Nabotovu u koji je sišao da ga zaposjedne.

19. Reci mu: 'Ovako veli Jahve: Umorio si, oteo si! Zato ovako veli Jahve: Na mjestu gdje su psi lizali Nabotovu krv, lizat æe psi i tvoju.'"

20. Ahab reèe Iliji: "Naðe li me, neprijatelju moj?" Ilija odgovori: "Naðoh te, jer si se prodao da èiniš što je zlo u oèima Jahvinim.

21. Evo, tek što nisam navukao na te nesreæu. Pomest æu tvoje potomstvo, istrijebiti Ahabu sve što mokri uza zid, robove i slobodnjake u Izraelu.

22. Uèinit æu s tvojom kuæom kao s kuæom Jeroboama, sina Nebatova, i s kuæom Baše, sina Ahijina, jer si me rasrdio i naveo Izraela na grijeh.

23. I nad Izebelom reèe Jahve: psi æe proždrijeti Izebelu na Jizreelskom polju.

24. Tko od obitelji Ahabove umre u gradu, psi æe ga izjesti, a tko umre u polju, pojest æe ga ptice nebeske."

25. Doista, nitko se nije prodao tako kao Ahab da èini što je zlo u oèima Jahvinim, jer ga je zavodila njegova žena Izebela.

26. Èinio je vrlo odvratna djela: išao je za idolima baš kao što su èinili Amorejci, koje je Jahve protjerao ispred Izraelaca.

27. Kad je Ahab èuo te rijeèi, razdrije svoje haljine i stavi kostrijet na tijelo; i postio je, u kostrijeti je spavao i naokolo išao tiho jecajuæi.

28. Tada doðe rijeè Jahvina Iliji Tišbijcu:

29. "Jesi li vidio kako se Ahab preda mnom ponizio? Buduæi da se tako ponizio preda mnom, neæu zla pustiti za njegova života; u vrijeme njegova sina pustit æu zlo na kuæu njegovu."

Poglavlje 21

1. Jošafat poèinu kraj svojih otaca i bi sahranjen uz njih u Davidovu gradu. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.

2. Joram je imao šestoricu braæe, Jošafatovih sinova: Azarju, Jehiela, Zahariju, Azarju, Mihaela i Šefatju. Svi su oni bili sinovi izraelskog kralja Jošafata.

3. Otac im je dao mnoge darove u srebru, zlatu i dragocjenostima, s utvrðenim gradovima u Judi; kraljevstvo je dao Joramu jer je bio prvenac.

4. Stupivši na oèevo prijestolje i utvrdiv se, Joram pobi svu braæu maèem, pa i neke izraelske knezove.

5. Joramu su bile trideset i dvije godine kad se zakraljio, a kraljevao je osam godina u Jeruzalemu.

6. Živio je poput izraelskih kraljeva, kao i dom Ahabov, jer mu je kæi Ahabova bila žena; radio je što je zlo u Jahvinim oèima.

7. Ipak Jahve ne htjede razoriti kuæe Davidu zbog Saveza što ga sklopi s njim i zato što mu obeæa da æe dati svjetiljku njemu i njegovim sinovima zauvijek.

8. U njegovo se vrijeme Edomci odmetnuše ispod judejske vlasti i postaviše sebi kralja.

9. Zato Joram poðe sa svojim vojskovoðama i sa svim bojnim kolima. Diže se noæu i pobi Edomce koji bijahu opkolili njega i zapovjednike bojnih kola.

10. Ipak su se Edomci oslobodili ispod judejske vlasti sve do danas. U isto se doba odmetnu i Libna da ne bude pod njegovom vlašæu, jer je on ostavio Jahvu, Boga svojih otaca.

11. Još je i uzvišice napravio po judejskim gorama, naveo na blud Jeruzalemce i zaveo Judejce.

12. Tada mu od proroka Ilije stiže pismo: "Ovako veli Jahve, Bog tvoga oca Davida: 'Kako nisi išao putovima oca Jošafata, ni putovima judejskoga kralja Ase,

13. nego si išao putovima izraelskih kraljeva i naveo na blud Judejce i Jeruzalemce, kao što je uèinio dom Ahabov, a uz to si poubijao vlastitu braæu, svoju obitelj, koji bjehu bolji od tebe:

14. evo, Jahve æe svaliti veliku nesreæu na tvoj narod, na tvoje sinove, tvoje žene, na sve tvoje imanje.

15. Oboljet æeš od mnogih bolesti: od bolesti u crijevima, tako da æe ti crijeva izaæi od bolesti koja æe trajati dane i dane.'"

16. Jahve podiže na Jorama srdžbu Filistejaca i Arapa koji žive kraj Etiopljana.

17. Oni napadoše Judeju i osvojiše je, porobiše sve blago što se našlo u kraljevu dvoru, pa i njegove sinove i njegove žene, tako da nije ostao nitko, osim najmlaðega sina, Joahaza.

18. Poslije svega toga udari ga Jahve neizljeèivom crijevnom bolešæu.

19. Ona je trajala dane i dane, a kad su se navršile dvije godine, izašla su mu crijeva s bolešæu te je umro u strašnim mukama. Narod mu nije priredio mirisna paljenja, kao što je palio njegovim ocima.

20. Bile su mu trideset i dvije godine kad se zakraljio, a osam je godina kraljevao u Jeruzalemu. Preminuo je, a nitko nije požalio za njim; i sahraniše ga u Davidovu gradu, ali ne u kraljevskoj grobnici.

Poglavlje 22

1. Jeruzalemci zakraljiše na njegovo mjesto najmlaðeg mu sina, Ahazju, jer sve starije bijaše poubijala èeta koja je s Arapima navalila na tabor; tako se zakraljio Ahazja, sin judejskoga kralja Jorama.

2. Bile su mu èetrdeset i dvije godine kad se zakraljio. Kraljevao je jednu godinu u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Atalija, Omrijeva kæi.

3. I on je išao putovima doma Ahabova, jer ga mati zlo svjetovaše.

4. Èinio je što je zlo u Jahvinim oèima, kao dom Ahabov, jer mu baš oni bijahu savjetnici poslije oèeve smrti, na njegovu propast.

5. Po njihovu je savjetu pošao s Joramom, sinom izraelskoga kralja Ahaba, u boj na aramejskoga kralja Hazaela u Ramot Gilead. Ali su Aramejci porazili Jorama.

6. On se vratio da se lijeèi u Jizreelu od rana što mu ih zadadoše u Rami kad se borio s aramejskim kraljem Hazaelom. Joramov sin Ahazja, judejski kralj, sišao je u Jizreel da posjeti Ahabova sina Jorama jer se Joram razbolio.

7. Ali Bog uèini da taj posjet Joramu bude na propast Ahazji. Došavši, izišao je s Joramom na Nimšijeva sina Jehua, koga je Jahve pomazao da iskorijeni Ahabovu kuæu.

8. Dok je izvršavao osvetu nad Ahabovom kuæom, Jehu zateèe judejske knezove i sinove Ahazjine braæe koji su posluživali Ahazju i pobi ih,

9. a onda krenu u potragu za Ahazjom. Uhvatili su ga dok se krio u Samariji, doveli ga k Jehuu, koji ga smaknu. Ukopali su ga, jer su rekli: "Sin je onoga Jošafata koji je tražio Jahvu svim srcem." Tako ne ostade nitko od Ahazjine kuæe koji bi imao snage da bude kralj.

10. Zato Ahazjina mati Atalija, vidjevši gdje joj sin poginu, ustade i posmica sav kraljevski rod Judina plemena.

11. Ali kraljeva kæi Jošeba uze Ahazjina sina Joaša; ukravši ga izmeðu kraljevih sinova koje su ubijali, metnu ga s dojiljom u ložnicu. Tako ga je Jošeba, kæi kralja Jorama, žena sveæenika Jojade, sakrila od Atalije, jer je bila Ahazjina sestra, te nije bio pogubljen.

12. Bio je sakriven s njima u Domu Božjem šest godina, sve dok je zemljom vladala Atalija.

1. Vrati se, Sulamko, vrati se, vrati se da te gledamo! Što æete vidjeti na Sulamki koja pleše u dva zbora?

2. Kako su krasni koraci tvoji u sandalama, kæeri kneževska! Pregibi su bokova tvojih kao grivne stvorene rukom umjetnika.

3. Pupak ti je kao okrugla èaša koja nikad nije bez piæa. Trbuh ti je kao stog pšenice ograðen ljiljanima.

4. Dvije su dojke tvoje dva laneta, blizanca košutina.

5. Vrat je tvoj kao kula bjelokosna. Oèi su tvoje kao ribnjaci u Hešbonu kod vrata batrabimskih. Nos ti je kao kula libanska što gleda prema Damasku.

6. Glava je tvoja kao brdo Karmel, a kosa na glavi kao purpur i kralj se zapleo u njene pletenice.

7. Kako si lijepa i kako si ljupka, o najdraža, meðu milinama!

8. Stas je tvoj kao palma, grudi su tvoje grozdovi.

9. Rekoh: popet æu se na palmu da dohvatim vrške njezine, a grudi æe tvoje biti kao grozdovi na lozi, miris daha tvoga kao jabuke.

10. Usta su tvoja kao najbolje vino. Koje odlazi ravno dragome mome kao što teèe na usnama usnulih.

11. Ja pripadam dragome svome i on je željan mene.

12. Doði, dragi moj, iæi æemo u polja, noæivat æemo u selima.

13. Jutrom æemo iæi u vinograde da vidimo pupa li loza, zameæe li se grožðe, jesu li procvali mogranji. Tamo æu ti dati ljubav svoju.

14. Mandragore šire miris, u našim kuæama ima svakog voæa, novoga i starog, za te sam ga èuvala, o najdraži moj!