Poglavlje 29
1. Jakov nastavi put i doðe u zemlju istoènu.
2. Najednom opazi studenac u polju. Tri su stada ovaca oko njega plandovala, jer se na tome studencu napajahu. Velik se kamen nalazio studencu na otvoru.
3. Jedino kad bi se svi pastiri ondje skupili, mogli bi odvaliti kamen s otvora i ovce napojiti; tada bi opet prevalili kamen na njegovo mjesto, na otvor studenca.
4. "Odakle ste, braæo moja?" - zapita ih Jakov. "Iz Harana", odgovore.
5. "Poznajete li", pitaše ih dalje, "Nahorova sina Labana?" "Poznajemo", odgovore.
6. "Je li zdravo?" - opet ih upita. "Zdravo je; a evo mu dolazi kæi Rahela sa stadom", odgovore.
7. "Još ima mnogo dana", nastavi on, "nije vrijeme spraæati blago. Zašto ga ne napojite i ne otjerate na pašu?"
8. "Ne možemo dok se ne skupe svi pastiri", odgovoriše, "da odvale kamen s otvora studenca, tako da mognemo napojiti ovce."
9. Dok je on još s njima govorio, doðe Rahela s ovcama svoga oca. Bila je, naime, pastirica.
10. Kako Jakov ugleda Rahelu, kæer Labana, brata svoje majke, sa stadom svoga ujaka Labana, Jakov se primaèe i odvali kamen s otvora studenca te napoji stado svoga ujaka Labana.
11. Zatim Jakov poljubi Rahelu, a onda briznu u plaè.
12. Potom Jakov kaza Raheli da je on sestriæ njezina oca, sin Rebekin. Nato ona otrèa i obavijesti oca.
13. Kad je Laban èuo vijest o Jakovu, sinu svoje sestre, potrèa mu u susret. Zagrli ga i poljubi te dovede u svoju kuæu. Isprièa Labanu sve što mu se dogodilo.
14. A onda Laban reèe. "Zbilja si ti moja kost i moje meso!" Pošto je Jakov proboravio s Labanom mjesec dana,
15. Laban reèe Jakovu: "Zar æeš me zato što si mi sestriæ badava služiti! Kaži mi koliko æeš tražiti za najam?"
16. A Laban imaše dvije kæeri. Starijoj bijaše ime Lea, a mlaðoj Rahela.
17. Lea imala slabe oèi, a Rahela bila stasita i lijepa.
18. Kako je Jakov volio Rahelu, reèe: "Služit æu ti sedam godina za tvoju mlaðu kæer Rahelu."
19. Laban odvrati: "Bolje je da je tebi dam nego kakvu strancu. Ostani sa mnom!"
20. Tako je Jakov služio za Rahelu sedam godina, ali mu se uèinile, zbog ljubavi prema njoj, kao nekoliko dana.
21. Poslije toga Jakov reèe Labanu: "Daj mi moju ženu, jer se moje vrijeme navršilo pa bih htio k njoj."
22. Laban sabra sav svijet onog mjesta i priredi gozbu.
23. Ali naveèer uzme svoju kæer Leu pa nju uvede k Jakovu, i on priðe k njoj.
24. Laban dade svoju sluškinju Zilpu svojoj kæeri Lei za sluškinju.
25. Kad bi ujutro, a to, gle, Lea! Tada Jakov reèe Labanu: "Zašto si mi to uèinio! Zar te ja nisam služio za Rahelu? Zašto si me prevario?"
26. Laban odgovori: "U našem mjestu nije obièaj da se mlaða udaje prije starije.
27. Završi s njom ovu ženidbenu sedmicu, a onda æu ti dati i drugu, za drugih sedam godina službe kod mene." Jakov pristane: navrši onu ženidbenu sedmicu.
28. Onda mu Laban dade i svoju kæer Rahelu za ženu.
29. Laban dade svoju sluškinju Bilhu svojoj kæeri Raheli za sluškinju.
30. Jakov nato priðe Raheli. Rahelu je više volio nego Leu. I tako je služio Labana još sedam godina.
31. Jahve je vidio da Lea nije voljena, te je uèini plodnom, dok Rahela ostade nerotkinja.
32. Lea zaèe i rodi sina; nadjenu mu ime Ruben, a to znaèi, kako je ona protumaèila: "Jahve je vidio moju nevolju i stoga æe me sada muž moj ljubiti."
33. Opet zaèe i rodi sina te izjavi: "Jahve je èuo da nisam voljena, stoga mi je dao i ovoga." Zato mu nadjenu ime Šimun.
34. Opet zaèe i rodi sina te izjavi: "Sad æe se moj muž meni prikloniti: tri sam mu sina rodila." Zato mu nadjenu ime Levi.
35. A kad je još jednom zaèela i sina rodila, izjavi: "Ovaj put hvalit æu Jahvu." Stoga sinu nadjenu ime Juda. Potom prestade raðati.
Poglavlje 30
1. Vidjevši Rahela da Jakovu ne raða djece, postade zavidna svojoj sestri pa reèe Jakovu: "Daj mi djecu! Inaèe æu svisnuti!"
2. Jakov se razljuti na Rahelu te reèe. "Zar sam ja namjesto Boga koji ti je uskratio plod utrobe?"
3. A ona odgovori: "Evo moje sluškinje Bilhe: uði k njoj, pa neka rodi na mojim koljenima, da tako i ja steknem djecu po njoj."
4. Dade mu dakle svoju sluškinju Bilhu za ženu, i Jakov priðe k njoj.
5. Bilha zaèe te Jakovu rodi sina.
6. Tada Rahela reèe: "Jahve mi je dosudio pravo. Uslišao je moj glas i dao mi sina." Stoga mu nadjenu ime Dan.
7. Rahelina sluškinja Bilha opet zaèe i rodi Jakovu drugoga sina.
8. Tada Rahela reèe: "Žestoko sam se borila sa sestrom, ali sam pobijedila." Tako mu nadjenu ime Naftali.
9. A vidjevši Lea da je prestala raðati, uzme svoju sluškinju Zilpu pa je dade Jakovu za ženu.
10. I kad je Leina sluškinja Zilpa rodila Jakovu sina,
11. Lea uskliknu: "Koje sreæe!" Tako mu nadjenu ime Gad.
12. Leina sluškinja Zilpa rodi Jakovu i drugog sina,
13. i Lea opet uskliknu: "Blago meni! Žene æe me zvati blaženom!" Tako mu nadjenu ime Ašer.
14. Jednoga dana, u vrijeme pšeniène žetve, namjeri se Ruben u polju na ljubavèice te ih donese svojoj majci Lei. I Rahela reèe Lei: "Daj mi od ljubavèica svoga sina!"
15. A Lea odgovori: "Zar ti nije dosta što si mi oduzela muža pa još hoæeš da od mene uzmeš i ljubavèice moga sina?" Rahela odgovori: "Pa dobro, neka s tobom noæas leži u zamjenu za ljubavèice tvog sina."
16. Kad je Jakov naveèer stigao iz polja, Lea mu iziðe u susret pa reèe: "Treba da doðeš k meni, jer sam te unajmila za ljubavèice moga sina." One je noæi on s njom ležao.
17. Bog usliša Leu; ona zaèe te Jakovu rodi petog sina.
18. Onda Lea reèe: "Bog mi je uzvratio nagradom što sam ustupila svoju sluškinju svome mužu." Stoga sinu nadjenu ime Jisakar.
19. Lea opet zaèe i rodi Jakovu šestoga sina.
20. Onda Lea reèe: "Bog me obdari dragocjenim darom; sada æe mi moj muž dati darove: tÓa rodila sam mu šest sinova." Tako mu nadjenu ime Zebulun.
21. Zatim rodi kæer te joj nadjenu ime Dina.
22. Uto se Bog sjeti Rahele: Bog je usliša i otvori njezinu utrobu.
23. Ona zaèe i rodi sina te reèe: "Ukloni Bog moju sramotu!"
24. Nadjene mu ime Josip, rekavši: "Neka mi Jahve pridoda drugog sina!"
25. Pošto je Rahela rodila Josipa, Jakov reèe Labanu: "Pusti me da idem u svoj zavièaj!
26. Daj mi moje žene za koje sam te služio i moju djecu da mogu otiæi: tÓa dobro znaš kako sam te služio."
27. A Laban mu odgovori: "Ne idi, ako si mi prijatelj. Znam da me Jahve blagoslivljao zbog tebe."
28. I nadoda: "Odredi plaæu koju želiš od mene, i dat æu ti."
29. On mu odgovori: "Ti dobro znaš što je moja služba znaèila za te i kako je tvome blagu bilo sa mnom.
30. Malenkost što si je imao prije nego sam ja došao poveæala se vrlo mnogo, jer kuda god sam prolazio Jahve te blagoslivljao na mojim koracima. A sad je vrijeme da poradim i za svoj dom."
31. On upita: "Koliko da ti platim?" Jakov odgovori: "Nemoj mi platiti ništa! Ako mi uèiniš ovo, opet æu na pašu goniti i èuvati tvoje stado.
32. Daj da proðem danas kroz tvoje stado i od njega izluèim svaku garavu ovcu i svaku šarenu ili napruganu kozu! Neka to bude moja plaæa!
33. A ubuduæe kad budeš svojim oèima provjeravao moju naplatu, moje æe poštenje biti svjedok za mene: naðe li se meðu mojim kozama ijedna koja ne bude šarena ili naprugana, ili meðu ovcama koja ne bi bila garava, neka se smatra ukradenom!"
34. Laban reèe: "Dobro, neka bude kako si kazao."
35. Ali toga dana Laban izluèi naprugane i šarene jarce i sve riðaste i šarene koze - svaku koja je na sebi imala bijelo - i sve garave ovce pa ih preda svojim sinovima.
36. I odande gdje je Jakov pasao ostatak Labanova stada udalji se za koja tri dana hoda.
37. A Jakov uzme zelenih mladica od topola, badema i platana; na njima izreza bijele pruge, otkrivši bjeliku na mladicama.
38. Pruæe tako isprugano postavi u korita, u pojila iz kojih se stoka napajala. A kako se stoka parila kad je na vodu dolazila,
39. to su se jarci parili uz pruæe, pa su koze kozile prugaste, riðaste i šarene kozliæe.
40. Tako je i ovce Jakov bio izluèio i glave im okrenuo prema prugastima ili posve garavima što su bile u Labanovu stadu. Tako je za se namicao posebna stada koja nije miješao s Labanovim stadima.
41. Osim toga, kad bi se god dobro uzrasla stoka parila, Jakov bi stavio pruæe u korita, baš pred oèi živine, tako da se pari pred pruæem.
42. Ali ga pred kržljavu marvu nije stavljao. Tako je kržljava zapadala Labana, a dobro razvijena Jakova.
43. Èovjek se tako silno obogatio, stekao mnogu stoku, sluge i sluškinje, deve i magarad.
