Biblija u jednoj godini.

Jedanaestog dana suočavamo se s jednom od najintenzivnijih pripovijesti u Bibliji. Postanak 22-23 predstavlja najveći ispit Abrahamove vjere na gori Moriji, gdje Bog zahtijeva žrtvu Izaka, a potom i smrt i pokop Sare. Job 11-12 predstavlja Zofarove optužbe protiv Joba i Jobov rječit odgovor o Božjoj mudrosti i suverenitetu nad svim stvorenjem. Izreke 2:9-15 uče nas razlikovati pravednost od zloće, pokazujući kako nas mudrost štiti od krivih putova i prijevarnih riječi.

Poglavlje 22

1. Poslije tih dogaðaja Bog stavi Abrahama na kušnju. Zovnu ga: "Abrahame!" On odgovori: "Evo me!"

2. Bog nastavi: "Uzmi svoga sina, jedinca svoga Izaka koga ljubiš, i poði u krajinu Moriju pa ga ondje prinesi kao žrtvu paljenicu na brdu koje æu ti pokazati."

3. Ujutro Abraham podrani, osamari magarca, sa sobom povede dvojicu svojih slugu i svog sina Izaka, pošto je prije nacijepao drva za žrtvu paljenicu, i uputi se na mjesto koje mu je Bog oznaèio.

4. Treæi dan Abraham podigne oèi i opazi mjesto izdaleka.

5. Abraham onda reèe slugama: "Vi ostanite ovdje uz magarca, a ja i djeèak odosmo gore da se poklonimo, pa æemo se vratiti k vama".

6. Abraham uzme drva za žrtvu paljenicu, stavi ih na sina Izaka, a u svoju ruku uzme kremen i nož. Tako poðu obojica zajedno.

7. Onda Izak reèe svome ocu Abrahamu: "Oèe!" "Evo me, sine!" - javi se on. "Evo kremena i drva," opet æe sin, "ali gdje je janje za žrtvu paljenicu?"

8. "Bog æe veæ providjeti janje za žrtvu paljenicu, sine moj!" - odgovori Abraham. I nastave put.

9. Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. Ondje Abraham podigne žrtvenik, naslaže drva, sveže svog sina Izaka i položi ga po drvima na žrtvenik.

10. Pruži sad Abraham ruku i uzme nož da zakolje svog sina.

11. Uto ga zovne s neba anðeo Jahvin i povièe: "Abrahame! Abrahame!" "Evo me!" - odgovori on.

12. "Ne spuštaj ruku na djeèaka", reèe, "niti mu što èini! Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga."

13. Podiže Abraham oèi i pogleda, i gle - za njim ovan, rogovima se zapleo u grmu. Tako Abraham ode, uzme ovna i prinese ga za žrtvu paljenicu mjesto svoga sina.

14. Onome mjestu Abraham dade ime "Jahve proviða". Zato se danas veli: "Na brdu Jahvina proviðanja."

15. Anðeo Jahvin zovne Abrahama s neba drugi put

16. i reèe: "Kunem se samim sobom, izjavljuje Jahve: Kad si to uèinio i nisi mi uskratio svog jedinca sina,

17. svoj æu blagoslov na te izliti i uèiniti tvoje potomstvo brojnim poput zvijezda na nebu i pijeska na obali morskoj! A tvoji æe potomci osvajati vrata svojih neprijatelja.

18. Buduæi da si poslušao moju zapovijed, svi æe se narodi zemlje blagoslivljati tvojim potomstvom."

19. Zatim se Abraham vrati k svojim slugama pa se zajedno upute u Beer Šebu. U Beer Šebi se Abraham nastani.

20. Poslije tih dogaðaja obavijeste Abrahama: "I tvome bratu Nahoru Milka je porodila djecu:

21. njegova prvoroðenca Usa, brata mu Buza i Kemuela - oca Aramova,

22. Keseda, Haza, Pildaša, Jidlafa i Betuela."

23. Betuel je bio otac Rebekin. Njih je osam rodila Milka Nahoru, Abrahamovu bratu.

24. A i njegova suložnica, kojoj bijaše ime Reuma, rodila je Tebaha, Gahama, Tahaša i Maaku.

Poglavlje 23

1. Duljina Sarina života bila je stotinu dvadeset i sedam godina.

2. Sara umrije u Kirjat Arbi, to jest u Hebronu, u zemlji kanaanskoj; i Abraham uðe u žalost za Sarom i naricaše za njom.

3. Potom se Abraham digne ispred svoje pokojnice te prozbori sinovima Hetovim:

4. "Premda sam ja meðu vama doseljeni stranac, prodajte mi zemljište za grob meðu vama, tako da mogu iznijeti svoju pokojnicu i sahraniti je."

5. A sinovi Hetovi odgovore Abrahamu:

6. "Gospodine, saslušaj nas! Ti si izabranik Božji u našoj sredini. Pokopaj svoju pokojnicu u našem najbiranijem grobu. Nitko ti od nas neæe odbiti svoga groba da mogneš sahraniti svoju pokojnicu."

7. Nato se Abraham diže pa se mještanima, sinovima Hetovim, duboko pokloni

8. te im reèe: "Ako se slažete da svoju pokojnicu uklonim i sahranim, èujte me: zauzmite se za me kod Efrona, sina Soharova,

9. da mi proda spilju Makpelu što njemu pripada a nalazi se na kraju njegova posjeda; neka mi je za punu cijenu, u vašoj nazoènosti, proda u vlasništvo za sahranjivanje."

10. A Efron je sjedio sa sinovima Hetovim. Potom Efron, Hetit, odgovori Abrahamu da ga èuju sinovi Hetovi svojim ušima - svi koji su sjedili u vijeæu onoga grada:

11. "Ne, moj gospodine! Saslušaj mene! Ja tebi dajem poljanu i spilju što je na njoj; darujem ti to pred sinovima svoga naroda. Sahrani svoju pokojnicu."

12. Abraham se duboko nakloni mještanima,

13. a onda progovori Efronu da mještani èuju na svoje uši: "Ded me samo poslušaj! Dajem ti cijenu za poljanu; primi je od mene da ondje mogu sahraniti svoju pokojnicu!"

14. Efron odgovori Abrahamu:

15. "Èuj me, moj gospodine: zemljište u vrijednosti od èetiri stotine srebrnika, što je to tebi i meni! Sahrani, dakle, svoju pokojnicu!"

16. Abraham se složi s Efronom; isplati Abraham Efronu novac što ga je spomenuo tako da su na svoje uši èuli sinovi Hetovi - èetiri stotine srebrnika trgovaèke mjere.

17. I tako Efronova poljana u Makpeli nasuprot Mamri - poljana, spilja i sva stabla što su bila na poljani -

18. prijeðe u vlasništvo Abrahamovo u nazoènosti sinova Hetovih, sviju koji su sjedili u vijeæu svoga grada.

19. A onda Abraham sahrani svoju ženu Saru u spilji na poljani Makpeli nasuprot Mamri - danas Hebronu - u zemlji kanaanskoj.

20. Tako je poljana i spilja na njoj prešla od sinova Hetovih u vlasništvo Abrahamovo za sahranjivanje.

Poglavlje 11

1. Sofar iz Naama progovori tad i reèe:

2. "Zar na rijeèi mnoge da se ne odvrati? Zar æe se brbljavac još i opravdati?

3. Zar æe tvoje trice ušutkati ljude, zar æe ruganje ostat' neizrugano?

4. Rekao si: 'Nauk moj je neporoèan, u oèima tvojim èist sam i bez ljage.'

5. Ali kada bi Bog htio progovorit' i otvorit usta da ti odgovori

6. kada bi ti tajne mudrosti otkrio koje um nijedan ne može doumit', znao bi da ti za grijehe raèun ište.

7. Možeš li dubine Božje proniknuti, dokuèiti savršenstvo Svesilnoga?

8. Od neba je više: što još da uèiniš? Od Šeola dublje: što još da mudruješ?

9. Duže je od zemlje - šire je od mora!

10. Ako se povuèe, ako te pograbi, ako na sud preda, tko æe mu braniti?

11. Jer on u èovjeku prozire prijevaru, vidi opaèinu ako i ne gleda.

12. Èovjek se bezuman obraæa k pameti i divlji magarac uzdi se pokori.

13. Ako li srce svoje ti uspraviš i ruke svoje pružiš prema njemu,

14. ako li zloæu iz ruku odbaciš i u šatoru svom ne daš zlu stana,

15. èisto æeš èelo moæi tad podiæi, èvrst æeš biti i bojati se neæeš.

16. Svojih se kušnja neæeš sjeæat' više kao ni vode koja je protekla.

17. Jasnije æe tvoj život sjat' no podne, tmina æe se obratit' u svanuæe.

18. U uzdanju svom živjet æeš sigurno i zaštiæen poèivat æeš u miru.

19. Kad legneš, nitko te buniti neæe; mnogi æe tvoju tražiti naklonost.

20. A zlikovcima ugasnut æe oèi, neæe im više biti utoèišta: izdahnut', bit æe jedina im nada."

Poglavlje 12

1. Job progovori i reèe:

2. "Uistinu, vi ste cvijet naroda, sa vama æe izumrijeti mudrost.

3. Al' i ja znam k'o i vi misliti, ni u èemu od vas gori nisam: tko za stvari takve ne bi znao?

4. Prijateljima sam svojim ja na podsmijeh što zazivam Boga da mi odgovori! Na podsmijeh ja sam - pravednik neporoèan!

5. Prezirat' je nesretnika - sretni misle, udariti treba onog što posræe!

6. Dotle su na miru šatori pljaèkaša, izazivaèi Boga žive bezbrižno kao da Boga u šaci svojoj drže!

7. Ali pitaj zvijeri, i pouèit æe te; ptice nebeske pitaj, i razjasnit æe ti.

8. Gušteri zemlje to æe ti protumaèit', ribe u moru ispripovjedit æe ti.

9. Od stvorenja sviju, koje ne bi znalo da je sve to Božja ruka uèinila?!

10. U ruci mu leži život svakog biæa i dah životvorni svakog ljudskog tijela.

11. Zar uhom mi ne sudimo besjedu k'o što kušamo nepcem okus jela?

12. Sjedine mudrost donose èovjeku, a s vijekom dugim umnost mu dolazi.

13. Ali u Njemu mudrost je i snaga, u Njemu savjet je i sva razumnost.

14. Što razgradi, sagradit neæe nitko, kog zatvori, nitko ne oslobaða.

15. Ustavi li vodu, suša nastaje; pusti li je, svu zemlju ispremetne.

16. Jer u njemu je snaga i sva mudrost, njegov je prevareni i varalica.

17. On savjetnike lišava razbora, suce pametne udara bezumljem.

18. On otpasuje pojas kraljevima i užetom im vezuje bokove.

19. On bosonoge tjera sveæenike i moguænike sa vlasti obara.

20. On diže rijeè iz usta rjeèitima i starcima pravo rasuðivanje.

21. On sasiplje prezir po plemiæima i junacima bedra raspasuje.

22. On dubinama razotkriva tmine i sjenu smrtnu na svjetlo izvodi.

23. On diže narod pa ga uništava, umnoži ga a potom iskorijeni.

24. On zaluðuje vladare naroda te po bespuæu lutaju pustinjskom

25. i pipaju u tmini bez svjetlosti glavinjajuæi poput pijanaca.

9. Tada æeš shvatiti pravdu, pravicu, pravednost i sve staze dobra,

10. jer æe mudrost uæi u tvoje srce i spoznaja æe obradovati tvoju dušu.

11. Oprez æe paziti na te i razboritost æe te èuvati:

12. da te izbavi od zla puta, od varava èovjeka,

13. od onih koji ostavljaju staze poštenja te idu mraènim putovima;

14. koji se vesele èineæi zlo i likuju u opaèinama zloæe;

15. kojih su staze krive i koji su opaki na svojim putovima;