Biblija u jednoj godini.

Desetog dana slavimo ispunjenje Božjeg obećanja. Postanak 20-21 prepričava još jednu epizodu Abrahamove slabosti s Abimelekom, ali najvažnije, slavno rođenje Izaka, sina obećanja, i naknadno protjerivanje Hagare i Izmaela. Job 9-10 vodi nas do dubokog razmišljanja o Božjoj neusporedivoj veličanstvenosti i nemogućnosti čovjeka da se s Njim natječe, dok Job propituje svrhu svoje patnje. Izreke 2:6-8 podsjećaju nas da sva istinska mudrost dolazi od Gospodina, koji je daje besplatno i štiti one koji hode u integritetu.

Poglavlje 20

1. Odande Abraham krene u krajeve Negeba i nastani se izmeðu Kadeša i Šura. Dok je boravio kao pridošlica u Geraru,

2. rekao je Abraham za svoju ženu Saru da mu je sestra. I Abimelek, kralj gerarski, uze Saru sebi.

3. Ali Bog doðe Abimeleku noæu u snu te mu reèe: "Zbog žene koju si uzeo moraš umrijeti, jer je ona žena udata."

4. A nije se Abimelek k njoj približavao. Zato reèe: "Gospodine, zar æeš pravednika pogubiti?

5. Zar mi on nije rekao: 'Ona mi je sestra.' A ona mi je sama rekla: 'On je moj brat.' Èiste sam savjesti i neokaljanih ruku ovo uèinio."

6. Bog mu odvrati u snu: "Znam da si to uèinio èiste savjesti; i ja sam te zadržavao da protiv mene ne griješiš; i nisam dopuštao da je dotakneš.

7. Sada vrati èovjeku ženu njegovu; prorok je on; molit æe se za tebe da ostaneš na životu. Ako je ne vratiš, znaj da æeš umrijeti, ti i svi tvoji."

8. Rano ujutro Abimelek ustane, sazove sve svoje sluge i kaže im sve što je bilo, a ljudi se veoma uplaše.

9. Potom Abimelek dozva Abrahama te mu reèe: "Što si nam uèinio! Èime sam se ja ogriješio prema tebi da izložiš mene i moje kraljevstvo velikoj grehoti? Ponio si se prema meni kako ne valja.

10. Što si, dakle na umu imao", upita dalje Abimelek, "kad si tako radio?"

11. Abraham uzvrati: "Zbilja sam držao da nema Božjeg straha u ovome mjestu, pa æe me ljudi ubiti zbog moje žene.

12. A onda, ona je uistinu moja sestra: kæi je moga oca, iako ne i moje majke, pa je pošla za me.

13. A kad me Bog udaljio od doma oèeva, rekoh joj: Ovu mi uslugu uèini: kamo god doðemo, reci o meni da sam ti brat."

14. Abimelek uzme ovaca i goveda, sluga i sluškinja pa ih dade Abrahamu; vrati mu i njegovu ženu Saru.

15. Abimelek zatim reèe: "Evo, moja ti je zemlja otvorena. Nastani se gdje ti se svidi!"

16. A Sari reèe: "Evo tisuæu srebrnika što ih dajem tvome bratu: neka ti budu koprenom pred oèima sviju što su s tobom. Ti si svakako opravdana."

17. Abraham se pomoli Bogu, i Bog ozdravi Abimeleka, njegovu ženu i njegove sluškinje, tako te opet mogahu raðati.

18. Jer Jahve bijaše zbog Sare, Abrahamove žene, zatvorio svaku utrobu u domu Abimelekovu.

Poglavlje 21

1. Jahve se sjeti Sare kako je rekao i uèini joj kako je obeæao:

2. Sara zaèe i rodi Abrahamu sina u njegovoj starosti - u vrijeme koje je Bog oznaèio.

3. Abraham nadjene ime Izak svome sinu što mu ga Sara rodi.

4. I poslije osam dana obreza Abraham svoga sina Izaka, kako mu je Bog naredio.

5. Abrahamu bijaše stotinu godina kad mu se rodio sin Izak.

6. Sara reèe: "Dade mi Bog da se nasmijem, i tko god to èuje nasmijat æe mi se."

7. Još doda: "Tko bi ikad rekao Abrahamu: djecu æe ti Sara dojiti! Ipak sina mu rodih u starosti".

8. Dijete je raslo i bilo od sise odbijeno. A u dan u koji Izak bijaše od sise odbijen Abraham priredi veliku gozbu.

9. Jednom opazi Sara gdje se sin koga je Egipæanka Hagara Abrahamu rodila igra s njezinim sinom Izakom,

10. pa reèe Abrahamu: "Otjeraj tu sluškinju i njezina sina, jer sin sluškinje ne smije biti baštinik s mojim sinom - s Izakom!"

11. To je Abrahamu bilo nemilo, jer je i Jišmael bio njegov sin.

12. Ali Bog reèe Abrahamu: "Nemoj se uznemirivati zbog djeèaka i zbog svoje sluškinje; sve što ti kaže Sara poslušaj, jer æe Izakovo potomstvo tebi ovjekovjeèiti ime.

13. I od sina tvoje sluškinje podiæi æu velik narod, jer je tvoj potomak."

14. Rano ujutro Abraham uze kruha i mješinicu vode pa dade Hagari; stavi to na njezina ramena, zajedno s djeèakom, te je otpusti. Vrludala je amo-tamo po pustinji Beer Šebe.

15. Potrošivši vodu iz mješinice, ostavi dijete pod jednim grmom,

16. a sama ode i sjede nasuprot, daleko koliko luk može dobaciti. Govorila je u sebi: "Neæu da vidim kako dijete umire." Sjedeæi tako, udari u jecanje.

17. Bog èu plaè djeèaka te anðeo Božji zovne s neba Hagaru i reèe joj: "Što ti je, Hagaro? Ne boj se! Jer je Bog èuo plaè djeèaka u njegovoj nevolji.

18. Na noge! Digni djeèaka i utješi ga, jer od njega æu podiæi velik narod."

19. Tada joj Bog otvori oèi pa ona opazi studenac. Ode i napuni vodom mješinicu pa napoji djeèaka.

20. Bog je bio s djeèakom te je rastao i odrastao. Živio je u pustinji te postao vješt u strijeljanju iz luka.

21. Dom mu bijaše u pustinji Paranu; a njegova mu majka dobavi ženu iz zemlje egipatske.

22. U to vrijeme Abimelek - koga je pratio Fikol, zapovjednik njegove vojske - reèe Abrahamu: "Bog je s tobom u svemu što radiš.

23. Stoga mi se ovdje i sada zakuni Bogom da neæeš varati ni mene ni moju rodbinu i prijatelje nego da æeš se prema meni i prema zemlji u kojoj sad boraviš ponašati pošteno, kao što sam se ja prema tebi ponio."

24. "Kunem se", odgovori Abraham.

25. Onda Abraham prekori Abimeleka zbog zdenca vode što su ga Abimelekove sluge bile prisvojile.

26. A Abimelek reèe: "Ne znam tko je to uèinio; ni ti me nisi o tome obavijestio, niti sam ja o tome èuo, osim danas."

27. Abraham uzme ovaca i goveda pa ih dade Abimeleku te njih dvojica sklope savez.

28. Potom Abraham razluèi napose sedam janjaca od stada.

29. Nato Abimelek zapita Abrahama: "Što znaèi ovih sedam janjaca koje si na stranu stavio?"

30. A on odgovori: "Primi ovih sedam janjaca iz moje ruke da mi bude dokazom da sam ja iskopao ovaj zdenac."

31. Zato se ono mjesto nazvalo Beer Šeba; jer se njih dvojica ondje zakleše.

32. Pošto su sklopili savez kod Beer Šebe, Abimelek i zapovjednik njegove vojske Fikol odu i vrate se u zemlju Filistejaca.

33. Abraham zasadi kod Beer Šebe tamarisku i ondje zazove ime Jahve - Boga Vjeènoga.

34. Dugo je vremena Abraham proveo u zemlji filistejskoj kao pridošlica.

Poglavlje 9

1. Job progovori i reèe:

2. "Zaista, dobro ja znadem da je tako: kako da pred Bogom èovjek ima pravo?

3. Ako bi se tkogod htio prÓeti s njime, odvratio mu ne bi ni jednom od tisuæu.

4. Srcem on je mudar, a snagom svesilan, i tko bi se njemu nekažnjeno opro?

5. On brda premješta, a ona to ne znaju, u jarosti svojoj on ih preokreæe.

6. Pokreæe on zemlju sa njezina mjesta, iz temelja njene potresa stupove.

7. Kad zaprijeti suncu, ono se ne raða, on peèatom svojim i zvijezde peèati.

8. Jedini on je nebesa razapeo i puèinom morskom samo on hodao.

9. Stvorio je Medvjede i Oriona, Vlašiæe i zvijezða na južnome nebu.

10. Tvorac on je djela silnih, nepojmljivih èudesa koja se izbrojit' ne mogu.

11. Ide pored mene, a ja ga ne vidim; evo, on prolazi - ja ga ne opažam.

12. Ugrabi li što, tko æe mu to prijeèit, i tko ga pitat smije: 'Što si uèinio?'

13. Bog silni srdžbu svoju ne opoziva: pred njim ponièu saveznici Rahaba.

14. Pa kako onda da njemu odgovorim, koju rijeè da protiv njega izaberem?

15. I da sam u pravu, odvratio ne bih, u suca svojega milost bih molio.

16. A kad bi se na zov moj i odazvao, vjerovao ne bih da on glas moj sluša.

17. Jer, za dlaku jednu on mene satire, bez razloga moje rane umnožava.

18. Ni èasa jednoga predahnut' mi ne da, nego mene svakom gorèinom napaja!

19. Ako je na snagu - tÓa on je najjaèi! Ako je na pravdu - tko æe njega na sud?

20. Da sam i prav, usta bi me osudila, da sam i nevin, zlim bi me proglasila.

21. A jesam li nevin? Ni sam ne znam više, moj je život meni sasvim omrzao!

22. Jer, to je svejedno; i zato ja kažem: nevina i grešnika on dokonèava.

23. I biè smrtni kad bi odjednom ubijo ... ali on se ruga nevolji nevinih.

24. U zemlji predanoj u šake zlikovaca, on oèi sucima njezinim zastire. Ako on to nije, tko je drugi onda?

25. Od skoroteèe su brži moji dani, bježe daleko, nigdje dobra ne videæ.'

26. K'o èamci od rogoza hitro promièu, k'o orao na plijen kada se zaleti.

27. Kažem li: zaboravit æu jadikovku, razvedrit æu lice i veseo biti,

28. od mojih me muka groza obuzima, jer znadem da me ti ne držiš nevinim.

29. Ako li sam grešan, tÓa èemu onda da zalud muèim sebe.

30. Kad bih i sniježnicom sebe ja isprao, kad bih i lugom ruke svoje umio,

31. u veæu bi me neèist opet gurnuo, i moje bi me se gnušale haljine!

32. Nije èovjek k'o ja da se s njime pravdam i na sud da idem s njim se parnièiti.

33. Niti kakva suca ima meðu nama da ruke svoje stavi na nas dvojicu,

34. da šibu njegovu od mene odmakne, da užas njegov mene više ne plaši!

35. Govorit æu ipak bez ikakva straha, jer ja nisam takav u svojim oèima!

Poglavlje 10

1. Kad mi je duši život omrznuo, nek' mi tužaljka poteèe slobodno, zborit æu u gorèini duše svoje.

2. Reæu æu Bogu: Nemoj me osudit! Kaži mi zašto se na me obaraš.

3. TÓa što od toga imaš da me tlaèiš, da djelo ruku svojih zabacuješ, da pomažeš namjerama opakih?

4. Jesu li u tebe oèi tjelesne? Zar ti vidiš kao što èovjek vidi?

5. Zar su ti dani k'o dani smrtnika a kao ljudski vijek tvoje godine?

6. Zbog èega krivnju moju istražuješ i grijehe moje hoæeš razotkriti,

7. kad znadeš dobro da sam nedužan, da ruci tvojoj izmaknut ne mogu?

8. Tvoje me ruke sazdaše, stvoriše, zašto da me sada opet rašèiniš!

9. Sjeti se, k'o glinu si me sazdao i u prah æeš me ponovo vratiti.

10. Nisi li mene k'o mlijeko ulio i uèinio da se k'o sir zgrušam?

11. Kožom si me i mesom odjenuo, kostima si me spleo i žilama.

12. S milošæu si mi život darovao, brižljivo si nad mojim bdio dahom.

13. Al' u svom srcu ovo si sakrio, znam da je tvoja to bila namjera:

14. da paziš budno hoæu li zgriješiti i da mi grijeh ne proðe nekažnjeno.

15. Ako sam grešan, onda teško meni, ako li sam prav, glavu ne smijem diæi - shrvan sramotom, nesreæom napojen!

16. Ispravim li se, k'o lav me nagoniš, snagu svoju okušavaš na meni,

17. optužbe nove na mene podižeš, jarošæu veæom na mene usplamtiš i sa svježim se èetama obaraš.

18. Iz utrobe što si me izvukao? O, što ne umrijeh: vidjeli me ne bi,

19. bio bih k'o da me ni bilo nije, iz utrobe u grob bi me stavili.

20. Mog su života dani tako kratki! Pusti me da se još malo veselim

21. prije nego æu na put bez povratka, u zemlju tame, zemlju sjene smrtne,

22. u zemlju tmine guste i meteža, gdje je svjetlost slièna noæi najcrnjoj."

6. Jer Jahve daje mudrost, iz njegovih usta dolazi znanje i razboritost.

7. On pravednicima pruža svoju pomoæ, štit je onih koji hode u bezazlenosti.

8. Jer on štiti staze pravde i èuva pute svojih pobožnika.