Biblija u jednoj godini.

Na 167. dan, 1. Kraljevima 19-20 prikazuje Iliju kako se suočava s obeshrabrenjem i duhovnom obnovom, te vojne sukobe u koje su uključeni Izrael i njegovi susjedi. 2. Ljetopisa 20 prepričava Judinu pobjedu kroz povjerenje u Boga, ističući važnost vjere u vremenima opasnosti. Pjesma nad pjesmama 6 nudi ljubavnu poeziju koja odražava ljepotu ljudskih odnosa kao izraz božanskog.

Poglavlje 19

1. Ahab isprièa Izebeli sve što je Ilija uèinio i kako je maèem poubijao sve proroke.

2. Tada Izebela posla Iliji glasnika s porukom: "Neka mi bogovi uèine sva zla i neka nadodadu, ako sutra u ovo doba ne uèinim s tvojim životom kao što si ti uèinio sa životom svakoga od njih!"

3. On se uplaši, ustade i ode da bi spasio život. Došao je u Beer Šebu, koja je u Judeji, i otpustio ondje svoga momka.

4. A sam ode dan hoda u pustinju; sjede ondje pod smreku, zaželje umrijeti i reèe: "Veæ mi je svega dosta, Jahve! Uzmi dušu moju, jer nisam bolji od otaca svojih."

5. Zatim leže i zaspa. Ali gle, anðeo ga taknu i reèe mu: "Ustani i jedi."

6. On pogleda, kad gle - kraj njegova uzglavlja na kamenu peèen kruh i vrè vode. Jeo je i pio, pa opet legao.

7. Ali se anðeo Jahvin javi i drugi put, dotaèe ga i reèe: "Ustani i jedi, jer je pred tobom dalek put!"

8. Ustao je, jeo i pio. Okrijepljen tom hranom, išao je èetrdeset dana i èetrdeset noæi sve do Božje gore Horeba.

9. Ondje je ušao u neku spilju i prenoæio u njoj. I gle, eto k njemu rijeèi Jahvine: "Što æeš ti ovdje, Ilija?"

10. On odgovori: "Revnovao sam gorljivo za Jahvu, Boga nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i pobili maèem tvoje proroke. Ostao sam sam, a oni traže da i meni uzmu život."

11. Glas mu reèe: "Iziði i stani u gori pred Jahvom. Evo Jahve upravo prolazi." Pred Jahvom je bio silan vihor, tako snažan da je drobio brda i lomio hridi, ali Jahve nije bio u olujnom vihoru; poslije olujnog vihora bio je potres, ali Jahve nije bio u potresu;

12. a poslije potresa bio je oganj, ali Jahve nije bio u ognju; poslije ognja šapat laganog i blagog lahora.

13. Kad je to èuo Ilija, zakri lice plaštem, iziðe i stade na ulazu u peæinu. Tada mu progovori glas i reèe: "Što æeš ovdje, Ilija?"

14. On odgovori: "Revnovao sam veoma gorljivo za Jahvu nad vojskama, jer su sinovi Izraelovi napustili tvoj Savez, srušili tvoje žrtvenike i maèem poubijali tvoje proroke. Ostadoh sam, a oni traže da i meni oduzmu život."

15. Jahve mu reèe: "Idi, vrati se istim putem u damašèansku pustinju. Kad doðeš, pomaži ondje Hazaela za kralja aramskog.

16. Pomaži Jehuu, sina Nimsijeva, za kralja izraelskoga i pomaži Elizeja, sina Šafatova, iz Abel Mehole, za proroka namjesto sebe.

17. Koji utekne od maèa Hazaelova, njega æe pogubiti Jehu; a tko utekne od Jehuova maèa, njega æe pogubiti Elizej.

18. Ali æu ostaviti u Izraelu sedam tisuæa, sve koljena koja se nisu savila pred Baalom i sva usta koja ga nisu cjelivala."

19. Ode on i na povratku naiðe na Elizeja, sina Šafatova, gdje ore: pred njim dvanaest jarmova, sam bijaše kod dvanaestoga. Ilija proðe kraj njega i baci na nj svoj plašt.

20. On ostavi volove, potrèa za Ilijom i reèe: "Dopusti mi da zagrlim svoga oca i majku, pa æu poæi za tobom." Ilija mu odgovori: "Idi, vrati se, jer što sam ti uèinio?"

21. On ga ostavi, uze jaram volova i žrtvova ih. Volujskim jarmom skuha meso i dade ga ljudima da jedu. Zatim ustade i poðe za Ilijom da ga poslužuje.

Poglavlje 20

1. Ben-Hadad, kralj Arama, skupi svu vojsku svoju - s njim bijahu trideset i dva kralja, s konjima i bojnim kolima - i ode opsjedati Samariju i udari na nju.

2. Posla u grad glasnike izraelskom kralju Ahabu

3. i reèe mu: "Ovako veli Ben-Hadad: 'Tvoje srebro i tvoje zlato moje je, a žene tvoje i djeca ostaju tebi.'"

4. Izraelski kralj ovako mu odgovori: "Na tvoju zapovijed, gospodaru kralju! Tvoj sam ja sa svime što mi pripada."

5. Ali se glasnici vratiše i rekoše: "Ovako kaže Ben-Hadad i poruèuje ti: 'Daj mi svoje srebro i zlato, svoje žene i djecu.

6. Budi siguran da æu sutra u ovo doba poslati svoje sluge i oni æe pretražiti tvoju kuæu i kuæe tvojih sluga i stavit æe svoju ruku na sve što im se svidi i to æe odnijeti.'"

7. Izraelski kralj sazva sve starješine zemaljske i reèe: "Promislite i pogledajte! Ovaj nam sprema zlo! Traži od mene moje žene i djecu, premda mu nisam odbio svoje srebro i zlato."

8. Starješine mu i sav narod odgovoriše: "Nemoj poslušati! Nemoj pristati!"

9. Tada on ovako odgovori Ben-Hadadovim poslanicima: "Recite gospodaru kralju: 'Sve što si prvi put tražio od svoga sluge, ja æu uèiniti, ali ovo drugo ne mogu.'" I poslanici odoše i odnesoše odgovor.

10. Tada mu Ben-Hadad poruèi: "Neka mi bogovi uèine zlo i neka pridaju još toliko, ako bude dosta praha Samarije da svi oni koji me slijede dobiju po pregršt!"

11. Ali mu kralj izraelski odgovori: "Kaže se: 'Neka se ne hvali koji se opasuje kao onaj koji se raspasuje!'"

12. A kad je Ben-Hadad to èuo - upravo je pio s kraljevima pod šatorima - zapovjedi svojim slugama: "Na svoja mjesta!" I oni zauzeše svoje položaje protiv grada.

13. Tada potraži jedan prorok Ahaba, kralja Izraela, i reèe: "Ovako veli Jahve: 'Jesi li vidio ono silno mnoštvo? Ja æu ti ga danas evo predati u ruke i ti æeš spoznati da sam ja Jahve.'"

14. Ahab reèe: "Po kome?" On odgovori: "Ovako veli Jahve: po momcima pokrajinskih namjesnika." Ahab upita: "Tko æe poèeti boj?" On odgovori: "Ti!"

15. Ahab izvrši smotru momaka pokrajinskih upravitelja. Bijaše ih dvije stotine trideset i dva. Poslije njih izvršio je smotru sve vojske svih Izraelaca. Bijaše ih sedam tisuæa.

16. Oni iziðoše u podne, dok je Ben-Hadad pio u šatorima sa trideset i dva kralja koji mu bijahu saveznici.

17. Momci pokrajinskih upravitelja iziðoše prvi. Obavijestiše Ben-Hadada: "Izišli su ljudi iz Samarije."

18. On reèe: "Ako su izišli radi mira, pohvatajte ih žive; ako su izišli u boj, opet ih uhvatite žive!"

19. Ali kad su oni - momci pokrajinskih upravitelja - izišli iz grada, za njima je slijedila ostala vojska

20. i svaki je udario na svog protivnika. Aramejci su bježali, a Izraelci ih progonili. Ben-Hadad, aramejski kralj, spasio se na konju zajedno s nekim konjanicima.

21. Tada je izišao izraelski kralj; zarobio je konje i kola i nanio Aramejcima težak poraz.

22. Tada pristupi prorok izraelskom kralju i reèe mu: "Hajdemo! Ohrabri se i razmisli dobro što ti je èiniti, jer æe dogodine aramejski kralj napasti na te."

23. Sluge su savjetovale aramejskog kralja: Njihov bog je bog gora, i zato su bili jaèi od nas. Ali ako se pobijemo s njima u ravnici, sigurno æemo mi biti jaèi od njih.

24. Uèinimo dakle ovako: makni ove kraljeve i postavi na njihovo mjesto upravitelje.

25. Zatim skupi sebi veliku vojsku kolika je bila ona koju si izgubio, toliko konja i toliko kola. Tada æemo se pobiti s njima u ravnici, i sigurno æemo ih nadvladati." On ih posluša i uèini tako.

26. Na poèetku godine Ben-Hadad podiže Aramejce i poðe na Afek da vojuje s Izraelom.

27. Izraelci se podigoše i krenuše protiv njih. I utaboriše se Izraelci pred njima kao dva mala stada koza, dok su Aramejci prekrili zemlju.

28. Tada pristupi Božji èovjek izraelskom kralju i reèe: "Ovako veli Jahve: 'Zato što Aramejci kažu za Jahvu da je Bog bregova i da nije Bog ravnica, ja æu predati u tvoje ruke ovo silno mnoštvo da spoznate da sam ja Jahve'."

29. Sedam dana bijahu utaboreni jedni suèelice drugima. Sedmoga dana zametnu se boj i Izraelci poubijaše Aramejce, stotinu tisuæa pješaka u jedan jedini dan.

30. Ostatak pobježe u Afek, u grad, ali se sruši zidina na dvadeset i sedam tisuæa ljudi koji su ostali. Pobjegao je i Ben-Hadad. U gradu je prelazio iz jednog skrovišta u drugo.

31. Njegove su mu sluge rekle: "Gle! Mi smo èuli da su izraelski kraljevi milosrdni. Stavimo kostrijet oko bokova svojih i konope oko svojih glava, pa izaðimo pred kralja izraelskog: možda æe ti poštedjeti život."

32. I svezaše kostrijeti oko bokova svojih i konopce oko svojih glava. Otišli su pred izraelskog kralja i rekli: "Tvoj sluga Ben-Hadad kaže: 'Ostavi me na životu!'" On odgovori: "Je li još živ? On je moj brat."

33. Ljudi su to uzeli kao dobar znak i požurili se da ga uhvate za rijeè govoreæi: "Ben-Hadad tvoj je brat." Ahab odgovori: "Idite! Dovedite ga!" Ben-Hadad doðe i on ga uze na kola.

34. Ben-Hadad reèe mu tada: "Vratit æu ti gradove koje je moj otac uzeo tvome ocu; stajat æe ti na raspolaganju èetvrti u Damasku, kao što ih je postavio moj otac u Samariji. Pod ovim me uvjetom otpusti." Ahab sklopi s njime savez i otpusti ga.

35. Neki od proroèkih sinova reèe po Jahvinoj zapovijedi svome drugu: "Udari me!" Ali èovjek ne htjede da ga tuèe.

36. Tada mu onaj reèe: "Buduæi da nisi slušao glasa Jahvina, evo, kad odeš od mene, lav æe te razderati." Tek što se udaljio od njega, naiðe na lava koji ga razdera.

37. Prorok naðe drugoga èovjeka i reèe: "Udari me!" Èovjek ga izudara i izrani.

38. Prorok ode, postavi se kralju na put, a preko oèiju navuèe povez da ga ne prepoznaju.

39. Kad je kralj prolazio, on povika: "Tvoj je sluga bio izišao u boj, kadli iz bojnih redova jedan istupi i dovede mi nekog èovjeka govoreæi: 'Èuvaj ovoga èovjeka! Ako nestane, tvoj æe život biti za njegov život, ili æeš platiti srebrni talenat.'

40. I dok je tvoj sluga radio ovdje-ondje, njega je nestalo." Tada mu reèe kralj Izraela: "Eto ti presude! Sam si je izrekao!"

41. Nato onaj odmah ukloni povez s oèiju i kralj izraelski vidje da je to jedan od proroka.

42. A on reèe kralju: "Ovako veli Jahve: 'Buduæi da si pustio da ti iz ruke utekne èovjek koga sam udario prokletstvom, tvoj æe život biti za njegov život, tvoj narod za njegov narod.'"

43. I kralj izraelski ode svojoj kuæi, mrk i srdit, i uðe u Samariju.

1. Poslije toga Moabovi i Amonovi sinovi, a s njima i neki od Meunjana, zaratiše na Jošafata.

2. Ali Jošafat dobi ovu vijest: "Dolazi na te veliko mnoštvo s one strane mora, iz Edoma; i eno ga u Haseson Tamaru, to jest u En Gediju."

3. Jošafat se uplaši i stade tražiti Jahvu te oglasi post po svoj Judeji.

4. Skupili se Judejci da traže Jahvu: dolazili iz svih judejskih gradova da ga traže.

5. Tada Jošafat ustade u judejskom zboru u Jeruzalemu, u Domu Jahvinu, pred novim predvorjem

6. i reèe: "Jahve, Bože otaca naših, ti si Bog na nebu i vladaš nad svim krivobožaèkim kraljevstvima. U tvojoj je ruci takva sila i jakost da se nitko ne može održati pred tobom.

7. Ti si, o Bože naš, istjerao stanovnike ove zemlje pred svojim izraelskim narodom i dao je zasvagda potomstvu svoga prijatelja Abrahama;

8. i nastanili su se u njoj i sagradili u njoj Svetište tvojem Imenu govoreæi:

9. 'Kad navali na nas kakvo zlo, osvetni maè ili kuga, ili glad, te kad stanemo pred ovim Domom i pred tobom, jer je tvoje Ime u ovom Domu, i zavapimo k tebi iz svoje nevolje, usliši nas i spasi.'

10. Sada, evo, Amonovi i Moabovi sinovi, i oni iz Seirske gore, preko kojih nisi dao Izraelu da proðe kad je dolazio iz zemlje egipatske, nego ih je obišao i nije ih zatro -

11. sada, dakle, oni nama uzvraæaju zlom, došavši da nas otjeraju s baštine koju si nam ti dao.

12. O Bože naš, zar im neæeš suditi? Jer u nas nema sile prema tome velikom mnoštvu koje dolazi na nas niti mi znamo što da radimo, nego su nam oèi uprte u te."

13. Svi su Judejci stajali pred Jahvom, s malom djecom, sa ženama i sinovima.

14. Tada siðe Jahvin duh usred zbora na Jahaziela, sina Zaharije, sina Benaje, sina Jeiela, sina Matanijina - levita od Asafovih sinova.

15. On reèe: "Pozorno slušajte, svi Judejci, Jeruzalemci i ti, kralju Jošafate! Ovako vam govori Jahve: 'Ne bojte se i ne plašite se toga velikog mnoštva, jer ovo nije vaš rat, nego Božji.

16. Sutra siðite na njih; oni æe se penjati uz Hasiški uspon, a vi æete ih sresti nakraj doline prema Jeruelskoj pustinji.

17. Ne treba da se bijete; postavite se, stojte pa gledajte kako æe vam pomoæi Jahve. Oj Judo i Jeruzaleme, ne bojte se i ne plašite se; sutra iziðite pred njih, i Jahve æe biti s vama!'"

18. Tada Jošafat pade nièice na zemlju i svi Judejci i Jeruzalemci padoše pred Jahvom da mu se poklone.

19. Potom leviti od Kehatovih sinova i od Korahovih sinova ustadoše i poèeše hvaliti na sav glas Jahvu, Boga Izraelova.

20. Uranivši ujutro, krenuše prema pustinji Tekoi; kad su izlazili, stade Jošafat i reèe: "Èujte me, oj Judejci i Jeruzalemci, pouzdajte se u Jahvu svoga Boga i održat æete se; pouzdajte se u njegove proroke i budite sretni!"

21. Potom se posavjetova s narodom i postavi Jahvine pjevaèe i hvalitelje koji æe u svetom ruhu iæi pred naoružanim èetama i pjevati: "Slavite Jahvu jer je vjeèna ljubav njegova!"

22. Kad poèeše klicati i pjevati pjesmu pohvalnicu, Jahve podiže zasjedu na Amonce, Moapce i na one iz Seirske gore koji su došli na Judu te biše razbijeni.

23. Jer su Amonovi sinovi i Moapci ustali na one iz Seirske gore da ih zatru i unište; a kad su svršili s onima iz Seira, stadoše udarati jedan na drugoga te se poklaše.

24. Kad Judejci doðoše do stražare prema pustinji i obazreše se na mnoštvo, a ono gle, mrtva tjelesa leže po zemlji; nitko se nije spasio.

25. Tada doðe Jošafat s narodom da pokupi plijen i naðoše ga mnogo: svakoga blaga, odjeæe i dragocjenih predmeta; naplijenili su toliko da više nisu mogli nositi; tri su dana pljaèkali plijen jer ga je bilo mnogo.

26. Èetvrti se dan sakupiše u Dolini blagoslova: ondje su hvalili Jahvu, pa se zato ono mjesto prozvalo Emek Beraka, Dolina blagoslova, do danas.

27. Potom se okrenuše svi Judejci i Jeruzalemci, s Jošafatom na èelu, da se vrate u Jeruzalem u veselju, jer ih je Jahve razveselio nad njihovim neprijateljima.

28. Došli su u Jeruzalem s harfama, citrama i trubama u Dom Jahvin.

29. A strah Božji ušao je u sva zemaljska kraljevstva kad su èula da je Jahve zavojštio na Izraelove neprijatelje.

30. Tako je poèinulo Jošafatovo kraljevstvo, jer mu je Bog dao mir odasvud uokolo.

31. Jošafat je kraljevao nad Judejcima. Bilo mu je trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kæi Šilhijeva.

32. Išao je putem oca Ase ne skreæuæi s njega nego èineæi što je pravo u Jahvinim oèima.

33. Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, jer narod još nije bio upravio svoje srce Bogu otaca.

34. Ostala Jošafatova djela, od prvih do posljednjih, zapisana su u povijesti Hananijeva sina Jehua i uvrštena su u Knjigu o izraelskim kraljevima.

35. Poslije toga udružio se judejski kralj Jošafat s izraelskim kraljem Ahazjom, koji je bezbožno radio.

36. Udružio se s njim zato da naprave laðe i da odu u Taršiš; napravili su laðe u Esjon Geberu.

37. Dodavahuov sin Eliezer iz Mareše prorekao je protiv Jošafata: "Buduæi da si se udružio s Ahazjom, Jahve æe razoriti tvoja djela." Laðe su se razbile i nisu mogle otploviti u Taršiš.

1. Kamo je otišao dragi tvoj, o najljepša meðu ženama? Kuda je zamakao dragi tvoj, da ga tražimo s tobom?

2. Dragi je moj sišao u svoj vrt k lijehama mirisnog bilja da pase po vrtovima i da bere ljiljane.

3. Ja pripadam dragome svome, dragi moj pripada meni, on pase meðu ljiljanima.

4. Lijepa si, prijateljice moja, kao Tirsa, krasna si kao Jeruzalem, strašna kao vojska pod zastavama.

5. Odvrati oèi svoje od mene jer me zbunjuju. Kosa je tvoja kao stado koza koje silaze s Gileada.

6. Zubi su ti kao stado ovaca ostriženih kada s kupanja dolaze: idu dvije i dvije kao blizanke i nijedna nije osamljena.

7. Kao kriške mogranja tvoji su obrazi pod koprenom tvojom.

8. Ima šezdeset kraljica, osamdeset inoèa, a djevojaka ni broja se ne zna.

9. Ali je samo jedna golubica moja, savršena moja, jedina u majke, izabrana u roditeljke svoje. Vidjele su je djevojke i nazvale je blaženom, a kraljice i inoèe hvale su joj izrekle.

10. Tko je ova koja dolazi kao što zora sviæe, lijepa kao mjesec, sjajna kao sunce, strašna kao vojska pod zastavama?

11. Siðoh kroz nasade oraha da vidim mladice u dolinama, da pogledam pupaju li vinogradi, cvatu li mogranji.

12. Ne znam kako, tek želja moja pope me na kola naroda mog kneževskog.