Biblija u jednoj godini.

Osmog dana svjedočimo ljudskoj nestrpljivosti i božanskoj vjernosti. Postanak 16-17 prepričava rođenje Jišmaela s Hagarom i uspostavljanje saveza obrezanja s Abrahamom, koji sada ima 99 godina. Job 5-6 nastavlja dijalog o patnji, s Elifazom koji nudi svoju perspektivu, a Job odgovara brutalnom i iskrenom patnjom. Izreke 1:20-33 personificiraju mudrost kao ženu koja viče na ulicama, upozoravajući na posljedice ignoriranja njezina savjeta i obećavajući sigurnost onima koji slušaju.

Poglavlje 16

1. Abramova žena Saraja nije mu raðala djece. A imaše ona sluškinju Egipæanku - zvala se Hagara.

2. I reèe Saraja Abramu: "Vidiš, Jahve me uèinio nerotkinjom. Hajde k mojoj sluškinji, možda æu imati djece." Abram posluša rijeè Sarajinu.

3. Tako, pošto je Abram proboravio deset godina u zemlji kanaanskoj, njegova žena Saraja uzme Hagaru, Egipæanku, sluškinju svoju, pa je dade svome mužu Abramu za ženu.

4. Uðe on k Hagari te ona zaèe. A kad je vidjela da je zaèela, s prezirom je gledala na svoju gospodaricu.

5. Tada reèe Saraja Abramu: "Nepravda što se meni nanosi tvoja je krivnja! Prepustila sam svoju sluškinju tvome zagrljaju, ali otkako opazi da je zanijela, s prezirom na me gleda. Jahve sudio i meni i tebi!"

6. Nato Abram odvrati Saraji: "Tvoja je sluškinja u tvojoj ruci: kako ti se èini da je dobro, tako prema njoj postupi!" Saraja postupi prema njoj tako loše da ona od nje pobježe.

7. Anðeo Jahvin naðe je kod izvora u pustinji - uz vrelo što je na putu prema Šuru -

8. pa je zapita: "Hagaro, sluškinjo Sarajina, odakle dolaziš i kamo ideš?" "Bježim, evo, od svoje gospodarice Saraje", odgovori ona.

9. Nato joj anðeo Jahvin reèe: "Vrati se svojoj gospodarici i pokori joj se!"

10. Još joj reèe anðeo Jahvin: "Tvoje æu potomstvo silno umnožiti; od mnoštva se neæe moæi ni prebrojiti."

11. Dalje joj je anðeo Jahvin rekao: "Gle, zanijela si i rodit æeš sina. Nadjeni mu ime Jišmael, jer Jahve èu jad tvoj.

12. On æe biti kao divlje magare: ruka æe se njegova dizati na svakoga i svaèija ruka na njega; i pred licem sve mu braæe on æe stan sebi podiæi."

13. A Jahvu koji joj govoraše nazva: "Ti si El Roi - Svevid Bog", jer - reèe ona - "vidjeh Boga i nakon viðenja - još živim!"

14. Stoga se taj zdenac zove Beer Lahaj Roi - Zdenac životvornog Svevida, a eno ga izmeðu Kadeša i Bereda.

15. Rodi Hagara Abramu sina, a Abram sinu što mu ga rodi Hagara nadjene ime Jišmael.

16. Abramu je bilo osamdeset i šest godina kad mu je Hagara rodila Jišmaela.

Poglavlje 17

1. Kad je Abramu bilo devedeset i devet godina, ukaza mu se Jahve pa mu reèe: "Ja sam El Šadaj - Bog Svesilni, Mojim hodi putem i neporoèan budi.

2. A Savez svoj ja sklapam s tobom i silno æu te razmnožiti."

3. Abram pade nièice dok mu Bog govoraše dalje:

4. "A ovo je Savez moj s tobom: postat æeš ocem mnogim narodima;

5. i neæeš se više zvati Abram - veæ Abraham æe ti ime biti, jer naroda mnogih ocem ja te postavljam.

6. Silno æu te rodnim uèiniti; narode æu iz tebe izvesti; i kraljevi æe od tebe izaæi.

7. Savez svoj sklapam izmeðu sebe i tebe i tvoga potomstva poslije tebe - Savez svoj za vjekove: ja æu biti Bogom tvojim i tvoga potomstva poslije tebe.

8. Tebi i tvome potomstvu poslije tebe dajem zemlju u kojoj boraviš kao pridošlica - svu zemlju kanaansku - u vjekovni posjed; a ja æu biti njihov Bog."

9. Još reèe Bog Abrahamu: "A ti Savez èuvaj moj - ti i tvoje potomstvo poslije tebe u sve vijeke.

10. A ovo je Savez moj s tobom i tvojim potomstvom poslije tebe koji æeš vršiti: svako muško meðu vama neka bude obrezano.

11. Obrezujte se, i to neka bude znak Saveza izmeðu mene i vas.

12. Svako muško meðu vama, kroz vaša pokoljenja, kad mu se navrši osam dana, neka bude obrezano; i rob, roðen u vašem domu, i onaj što bude kupljen od stranca, koji ne bude od vaše krvi.

13. Da, i rob roðen u tvome domu ili za novac kupljen mora se obrezati! Tako æe moj Savez na vašem tijelu ostati vjeènim Savezom.

14. Muško koje se ne bi obrezalo neka se odstrani od svoga roda: takav je prekršio moj Savez."

15. Još reèe Bog Abrahamu: "Tvojoj ženi Saraji nije više ime Saraja: Sara æe joj ime biti.

16. Nju æu ja blagosloviti i od nje ti dati sina; blagoslov æu na nju izliti te æe se narodi od nje razviti; kraljevi æe narodima od nje poteæi."

17. Abraham pade nièice pa se nasmija i reèe u sebi: "Onome komu je stotinu godina, zar se može roditi dijete? Zar æe Sara u devedesetoj rod raðati!"

18. Abraham reèe Bogu: "Neka tvojom milošæu Jišmael poživi!"

19. A Bog reèe: "Ipak æe ti tvoja žena Sara roditi sina; nadjeni mu ime Izak. Savez svoj s njime æu sklopiti, Savez vjeèni s njime i s njegovim potomstvom poslije njega.

20. I za Jišmaela uslišah te. Evo ga blagoslivljam: rodnim æu ga uèiniti i silno ga razmnožiti; dvanaest æe knezova od njega postati i u velik æe narod izrasti.

21. Ali æu držati svoj Savez s Izakom, koga æe ti roditi Sara dogodine u ovo doba."

22. Kad je završio razgovor s njim, od Abrahama Bog se podiže.

23. Uzme zatim Abraham svoga sina Jišmaela i sve robove koji su bili roðeni u njegovu domu i sve koje je kupio novcem - sve muške ukuæane - pa ih toga istog dana obreže, kako mu je Bog rekao.

24. Abrahamu bijaše devedeset i devet godina kad se obrezao,

25. a njegovu sinu Jišmaelu bijaše trinaest godina kad ga obreza.

26. Tako su toga istog dana bili obrezani Abraham i njegov sin Jišmael;

27. i svi muškarci njegova doma, roðeni u njegovoj kuæi ili za novac kupljeni od stranca - svi s njim bijahu obrezani.

Poglavlje 5

1. Ded zazivlji! Zar æe ti se tko odazvat'? Kojem li se svecu misliš sad obratit'?

2. Doista, budalu njegov bijes ubija, luðaka æe sasvim skonèat ljubomora.

3. Bezumnika vidjeh kako korijen pušta, al' prokletstvo skoro na kuæu mu pade.

4. Njegovi su sinci daleko od spasa, njih nezaštiæene na Vratima tlaèe.

5. Ljetinu njihovu pojedoše gladni, sam Bog ju je njima oteo iz usta, a žedni hlepe za njihovim dobrima.

6. Ne, opaèina ne izbija iz zemlje, nit' nevolja iz tla može niæi sama,

7. nego èovjek raða muku i nevolju kao što let orlov teži u visinu.

8. Al' ja bih se ipak Bogu utekao i pred njime stvar bih svoju razložio.

9. Nedokuèiva on djela silna stvori, èudesa koja se izbrojit' ne mogu.

10. On kišom rosi po svem licu zemljinu i vodu šalje da nam polja natapa.

11. Da bi ponižene visoko digao, da bi ojaðene sreæom obdario,

12. redom ruši ono što lukavci smisle, što god zapoèeli, on im izjalovi.

13. On hvata mudre u njihovu lukavstvu, naume spletkara obraæa u ništa.

14. Posred bijela dana zapadnu u tamu, pipaju u podne kao usred noæi.

15. On iz njinih ralja izbavlja jadnika, iz silnièkih ruku diže siromaha.

16. Tako se pokaže nada nevoljniku, i nepravda mora zatvoriti usta.

17. Da, blago èovjeku koga Bog odbaci! Stoga ti ne prezri karanje Svesilnog!

18. On ranjava, ali i ranu povija, udara i svojom zacjeljuje rukom.

19. Iz šest æe nevolja tebe izbaviti, ni u sedmoj zlo te dotaknuti neæe.

20. U gladi, od smrti on æe te spasiti, a u ratu, oštru æe te otet maèu.

21. Bièu zla jezika uklonit æe tebe, ispred otimaèa bez straha æeš biti.

22. Suši i studeni ti æeš se smijati i od divljih zvijeri strahovati neæeš.

23. Sklopit' ti æeš savez s kamenjem na njivi, zvjerad divlja s tobom u miru æe biti.

24. U šatoru svome mir æeš uživati, dom svoj kad pohodiš netaknut æe stajat.

25. Koljeno æeš svoje gledat' gdje se množi i potomstvo gdje ti kao trava raste.

26. U grob ti æeš leæi kada budeš zreo, kao što se žito snosi kad dozori.

27. Sve motrismo ovo: istina je živa! zato sve za dobro svoje ti poslušaj."

Poglavlje 6

1. A Job progovori i reèe:

2. "O, kad bi se jad moj izmjeriti mog'o, a nevolje moje stavit' na tezulju!

3. Teže one jesu od sveg pijeska morskog, i stoga mi rijeèi zastraniti znaju.

4. Strijele Svesilnoga u mojem su mesu, ljuti otrov njihov ispija mi dušu, Božje se strahote oborile na me.

5. TÓa, kraj svježe trave njaèe li magarac, muèe li goveèe kraj punih jasala?

6. Zar hranu bljutavu jedemo bez soli? Zar kakove slasti ima u bjelancu?

7. Al' ono što mi se gadilo dotaæi, to mi je sada sva hrana u bolesti.

8. O, da bi se molba moja uslišala, da mi Bog ispuni ono èem se nadam!

9. O, kada bi me Bog uništiti htio, kada bi mahnuo rukom da me satre!

10. Za mene bi prava utjeha to bila, klicati bih mog'o u mukama teškim što se ne protivljah odluci Svetoga.

11. Zar snage imam da mogu èekati? Radi kakve svrhe da ja duže živim?

12. Zar je snaga moja k'o snaga kamena, zar je tijelo moje od mjedi liveno?

13. Na što se u sebi osloniti mogu? Zar mi svaka pomoæ nije uskraæena?

14. Tko odbija milost bližnjemu svojemu, prezreo je strah od Boga Svesilnoga.

15. Kao potok me iznevjeriše braæa, kao bujice zimske svoje korito.

16. Od leda mutne vode im se nadimlju, 'bujaju od snijega što se topit' stao;

17. al u doba sušno naskoro presahnu, od žege ishlape tada iz korita.

18. Karavane zbog njih skreæu sa putova, u pustinju zaðu i u njoj se gube.

19. Karavane temske oèima ih traže, putnici iz Šebe nadaju se njima.

20. A kad do njih doðu, naðu se u èudu, jer su se u nadi svojoj prevarili.

21. U ovom ste èasu i vi meni takvi: vidjeste strahotu pa se preplašiste.

22. Rekoh li vam možda: 'Darujte mi štogod, poklonite nešto od svojega blaga;

23. iz šake dušmanske izbavite mene, oslobodite me silnikova jarma?'

24. Vi me pouèite, pa æu ušutjeti, u èem je moj prijestup, pokažite meni.

25. O, kako su snažne besjede iskrene! Al' kamo to vaši smjeraju prijekori?

26. Mislite li možda prekoriti rijeèi? TÓa u vjetar ide govor oèajnikov!

27. Nad sirotom kocku zar biste bacali i sa prijateljem trgovali svojim?

28. U oèi me sada dobro pogledajte, paz'te neæu li vam slagati u lice.

29. Povucite rijeè! Kakve li nepravde! Povucite rijeè, neporoèan ja sam!

30. Zar pakosti ima na usnama mojim? Zar nesreæu svaku okusio nisam?

20. Mudrost glasno uzvikuje na ulici, na trgovima diže svoj glas;

21. propovijeda po buènim uglovima, na otvorenim gradskim vratima govori svoje rijeèi:

22. "Dokle æete, vi glupi, ljubiti glupost i dokle æe podsmjevaèima biti milo podsmijevanje, i dokle æe bezumnici mrziti znanje?

23. Poslušajte moju opomenu! Gle, svoj duh pred vas izlijevam, hoæu vas pouèiti svojim rijeèima.

24. Koliko sam vas zvala, a vi ste odbijali; pružala sam ruku, ali je nitko ne opazi.

25. Nego ste odbacili svaki moj savjet i niste poslušali moje opomene;

26. zato æu se i ja smijati vašoj propasti, rugat æu se kad vas obuzme tjeskoba:

27. kad navali na vas strah kao nevrijeme i zgrabi vas propast kao vihor, kad navali na vas nevolja i muka.

28. Tada æe me zvati, ali se ja neæu odazvati; tražit æe me, ali me neæe naæi.

29. Jer su mrzili spoznaju i nisu izabrali Gospodnjeg straha

30. niti su poslušali moj savjet, nego su prezreli svaku moju opomenu.

31. Zato æe jesti plod svojeg vladanja i nasititi se vlastitih savjeta.

32. Jer glupe æe ubiti njihovo odbijanje, a nemar æe upropastiti bezumne.

33. A tko sluša mene, bezbrižan ostaje i spokojno živi bez straha od zla."