Biblija u jednoj godini.

Šezdeset devetog dana, Brojevi 21 prepričavaju pobjede i kušnje naroda, uključujući epizodu s brončanom zmijom koja predosjeća spasenje u Kristu. Ponovljeni zakon 22 predstavlja zakone suosjećanja i društvene odgovornosti. Psalam 102 je iskrena molitva nekoga u nevolji koji vapi za obnovom, podsjećajući nas da Bog čuje nemoć i ostaje isti iz koljena u koljeno.

1. Kralj Arada, Kanaanac koji je živio u Negebu, èu da Izrael dolazi Atarimskim putem, pa navali na Izraela i neke njegove zarobi.

2. Tada se Izrael ovako zavjetova Jahvi: "Ako u moje ruke izruèiš ovaj narod, potpuno æu uništiti njegove gradove."

3. Jahve usliša glas Izraela i predade mu Kanaance. A Izrael njih i njihove gradove 'heremom' uništi. Stoga se ono mjesto prozva Horma.

4. Od brda Hora zapute se prema Crvenom moru da zaobiðu zemlju edomsku. Narod putem postane nestrpljiv.

5. I poène govoriti i protiv Boga i protiv Mojsija: "Zašto nas izvedoste iz Egipta da pomremo u ovoj pustinji? Nema kruha, nema vode, a to bijedno jelo veæ se ogadilo dušama našim."

6. Onda Jahve pošalje na narod ljute zmije; ujedale ih one, tako te pomrije mnogo naroda u Izraelu.

7. Doðe narod k Mojsiju pa reèe: "Sagriješili samo kad smo govorili protiv Jahve i protiv tebe. Pomoli se Jahvi da ukloni zmije od nas!" Mojsije se pomoli za narod,

8. i Jahve reèe Mojsiju: "Napravi otrovnicu i stavi je na stup: tko god bude ujeden, ostat æe na životu ako je pogleda."

9. Mojsije napravi zmiju od mjedi i postavi je na stup. Kad bi koga ujela ljutica, pogledao bi u mjedenu zmiju i ozdravio.

10. Poðu Izraelci i utabore se u Obotu.

11. Potom se zapute iz Obota i utabore se kraj Ije-Abarima, u pustinji što je nasuprot Moabu, sa strane sunèeva izlaska.

12. Odande otputuju te se utabore u dolini Zaredu.

13. Odande krenu i utabore se s onu stranu Arnona, koji je u pustinji a izvire u podruèju Amorejaca. Jer je Arnon granica moapska izmeðu Moabaca i Amorejaca.

14. Zato se veli u "Knjizi Jahvinih vojni": "Vaheb kod Sufe i doline arnonske

15. i padine doline što se naginje prema mjestu Aru i naslanja se na granicu moapsku ..."

16. Odande odoše u Beer. To je bunar o kojem je Jahve rekao Mojsiju: "Skupi narod da im dam vode!"

17. Tada Izrael zapjeva ovu pjesmu: "Prokljuèaj, studenèe! A vi ga uznosite:

18. knezovi ga iskopali, prvaci narodni izdubli žezlom, štapom svojim." Iz pustinje odu u Matanu,

19. iz Matane u Nahaliel, a iz Nahaliela u Bamot;

20. iz Bamota u dolinu što se stere u moapskom polju, prema vrhuncu Pisge, s koje se pruža vidik na pustaru.

21. Sad Izrael posla glasnike Sihonu, amorejskome kralju, s porukom:

22. "Pusti da proðem preko tvoje zemlje. Neæemo zalaziti u polja i u vinograde, niti æemo piti vode iz bunara. Iæi æemo Kraljevskim putem dok ne proðemo tvoje podruèje."

23. Ali Sihon ne dopusti Izraelu da proðe njegovim podruèjem, nego skupi sav svoj narod te izaðe u pustinju da presretne Izraelce. Stigavši do Jahze, zavojuje na Izraela.

24. Ali ga Izrael potuèe oštrim maèem i osvoji njegovu zemlju od Arnona do Jaboka, do Amonaca, jer je Az ležao na granici Amonaca.

25. Izrael zauzme sve one gradove i Izrael se nastani u svim onim gradovima Amorejaca; u Hešbonu i svim njegovim naseljima.

26. Kako je Hešbon bio glavni grad Sihona, amorejskog kralja, koji je ratovao protiv prijašnjega moapskoga kralja te osvojio svu njegovu zemlju do Arnona,

27. kažu zato pjesnici: "Hrabro, o Hešbone, dobro sazdani, èvrsto posaðeni grade Sihonov!

28. Iz Hešbona oganj suknu, plamen iz grada Sihonova, sažga Ar moapski, proždrije visove arnonske.

29. Teško tebi, Moabe! Propao si, narode Kemošev! Od sinova bjegunce uèini, a od kæeri svojih ropkinje Sihonu, kralju amorejskom.

30. Pobili smo ih; propao je Hešbon do Dibona: sve smo razorili do Nofaha, što je blizu Medebe ..."

31. Tako se Izrael nastani u zemlji Amorejaca.

32. Mojsije se uputi da izvidi Jazer. Potom zauzmu njegova naselja a rastjeraju Amorejce koji bijahu ondje.

33. Okrenu se onda i poðu prema Bašanu. A bašanski kralj Og presrete ih sa svim svojim narodom da zapodjene boj kod Edreja.

34. Ali Jahve reèe Mojsiju: "Ne boj ga se! Predao sam u tvoje ruke njega, sav njegov narod i njegovu zemlju. Postupi s njim kako si postupio s amorejskim kraljem Sihonom koji je boravio u Hešbonu."

35. I potukoše ga, i sinove njegove, i sav njegov narod, tako da nitko ne uteèe. Potom zaposjedoše njegovu zemlju.

1. Kad vidiš kako luta vol ili ovca tvoga brata, nemoj proæi mimo njih nego ih otjeraj svome bratu.

2. Ako ti brat nije blizu ili ga ne znaš, kuæi ih svojoj dotjeraj pa neka ostanu kod tebe dokle brat tvoj ne doðe po njih. Tada mu ih vrati.

3. Tako èini s njegovim magarcem, s njegovim ogrtaèem i sa svime što brat tvoj izgubi, a ti naðeš. Nije ti dopušteno prolaziti mimo njegovo.

4. Kad opaziš kako se magarac tvoga brata ili njegov vol svalio na putu, ne kloni se nego mu pomozi da ih podigne.

5. Žena ne smije na se stavljati muške odjeæe, a muškarac se ne smije oblaèiti u ženske haljine. Tko bi to èinio bio bi odvratan Jahvi, Bogu svome.

6. Ako putem naiðeš na ptièje gnijezdo sa ptiæima ili s jajima, na stablu ili na zemlji, a majka bude ležala sa ptiæima ili na jajima, nemoj uzimati majke sa ptiæima:

7. pusti majku na slobodu, a ptiæe uzmi. Tako æeš imati sreæu i dug život.

8. Kad gradiš novu kuæu, na krovu naèini ogradu da svoju kuæu, kad bi tko s nje pao, ne okaljaš krvlju.

9. Po svome vinogradu nemoj sijati drugog usjeva da ne bi bila posveæena èitava ljetina: i plod sjemena i rod vinograda.

10. Ne upreži u plug vola i magarca zajedno.

11. Ne oblaèi se u tkaninu otkanu od vune i lana zajedno.

12. Na èetiri roglja ogrtaèa kojim se zaogræeš napravi rese.

13. Ako koji èovjek uzme ženu i uðe k njoj, ali je potom zamrzi,

14. pripiše joj ružnoæe i ozloglasi je govoreæi: 'Oženih se njome, ali kad joj priðoh, ne naðoh u nje znakova djevièanstva' -

15. neka tada djevojèin otac i majka uzmu dokaz djevojèina djevièanstva te ga iznesu pred gradske starješine na vrata.

16. Potom neka progovori starješinama djevojèin otac: 'Ovome sam èovjeku dao svoju kæer za ženu, ali mu je omrzla.

17. Stoga joj pripisuje svašta ružno i tvrdi: nisam u tvoje kæeri našao znakove djevièanstva. Ali evo djevièanskih znakova moje kæeri!' I neka razastru plahtu pred gradskim starješinama.

18. Neka tada starješine onoga grada uzmu muža pa ga kazne;

19. neka ga, zato što je pronio ružan glas o jednoj izraelskoj djevici, udare globom od stotinu srebrnika pa ih dadnu ocu mlade žene. I neka mu ona i dalje bude ženom da je ne može pustiti dok je živ.

20. Ali ako optužba - da se na mladoj ženi nije našlo djevièanstvo - bude istinita,

21. neka djevojku izvedu na kuæna vrata njezina oca pa neka je ljudi njezina grada kamenjem zasiplju dok ne umre, jer je poèinila besramnost u Izraelu odajuæi se bludu u oèevu domu. Tako æeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine.

22. Ako se koji èovjek zateèe gdje leži sa ženom udatom za drugoga, neka oboje - i èovjek koji je ležao sa ženom i sama žena - budu smaknuti. Tako æeš iskorijeniti zlo iz Izraela.

23. Ako mladu djevicu zaruèenu za nekoga u gradu sretne drugi èovjek i s njom legne,

24. oboje ih dovedite vratima toga grada pa ih kamenjem zasipljite dok ne umru: djevojku što nije zvala u pomoæ u gradu, a èovjeka što je oskvrnuo ženu bližnjega svoga. Tako æeš iskorijeniti zlo iz svoje sredine.

25. Ako èovjek u polju naiðe na zaruèenu djevojku i silom legne s njom, onda neka se pogubi samo taj što je s njom legao;

26. a djevojci nemoj ništa: nema na njoj krivnje kojom bi zasluživala smrt. Jer to je kao da navali tko na bližnjega svoga i ubije ga.

27. On ju je zatekao u polju; i premda je zaruèena djevojka zapomagala, nije bilo nikoga da joj priskoèi u pomoæ.

28. Ako èovjek naiðe na mladu djevicu koja nije zaruèena te je pograbi i s njom legne, pa budu uhvaæeni na djelu,

29. tada èovjek koji je s njom ležao neka djevojèinu ocu dade pedeset srebrnika. A buduæi da ju je oskvrnuo, neka je uzme za ženu da je ne može pustiti dok je živ.

1. Molitva nevoljnika koji je klonuo pa svoju tugu izlijeva

2. Jahve, usliši molitvu moju, i vapaj moj k tebi da doðe!

3. Nemoj sakrivati lice od mene u dan moje nevolje! Prigni k meni uho svoje: kad te prizovem, brzo me usliši!

4. Jer moji dani nestaju poput dima, a moje kosti gore kao oganj.

5. Srce mi se suši kao pokošena trava i kruh svoj zaboravljam jesti.

6. Od snažnih jecaja mojih kosti mi uz kožu prionuše.

7. Slièan sam èaplji u pustinji, postah k'o æuk na pustoj razvalini.

8. Ne nalazim sna i uzdišem k'o samotan vrabac na krovu.

9. Svagda me grde dušmani moji; mnome se proklinju što bjesne na me.

10. Pepeo jedem poput kruha, a piæe svoje miješam sa suzama

11. zbog tvoje ljutine i gnjeva, jer si me digao i bacio.

12. Moji su dani k'o oduljena sjena, a ja se, gle, sušim poput trave.

13. A ti, o Jahve, ostaješ dovijeka i tvoje ime kroza sva koljena.

14. Ustani, smiluj se Sionu: vrijeme je da mu se smiluješ - sada je èas!

15. Jer milo je slugama tvojim kamenje njegovo, žale ruševine njegove.

16. Tad æe se pogani bojati, Jahve, imena tvojega i svi kraljevi zemlje slave tvoje

17. kad Jahve opet sazda Sion, kad se pokaže u slavi svojoj,

18. kad se osvrne na prošnju ubogih i ne prezre molitve njihove.

19. Nek' se zapiše ovo za buduæi naraštaj, puk što nastane neka hvali Jahvu.

20. Jer Jahve gleda sa svog uzvišenog svetišta, s nebesa na zemlju gleda

21. da èuje jauke sužnjeva, da izbavi smrti predane,

22. da se na Sionu navijesti ime Jahvino i njegova hvala u Jeruzalemu

23. kad se narodi skupe i kraljevstva da služe Jahvi.

24. Putem je istrošio sile moje, skratio mi dane.

25. Rekoh: "Bože moj, nemoj me uzeti u sredini dana mojih! Kroza sva koljena traju godine tvoje.

26. U poèetku utemelji zemlju, i nebo je djelo ruku tvojih.

27. Propast æe, ti æeš ostati, sve æe ostarjeti kao odjeæa. Mijenjaš ih poput haljine i nestaju:

28. ti si uvijek isti - godinama tvojim nema kraja.

29. Djeca æe tvojih slugu živjeti u miru i potomstvo æe njihovo trajati pred tobom.