Biblija u jednoj godini.

Na 349. dan, Pavao stiže u Rim u Djelima apostolskim 28, nastavljajući svoju službu i dijeleći evanđelje. Filipljanima 1-2 pojačava radost, poniznost i ustrajnost u vjeri, dok nas Mudre izreke 29:25-27 vode o hrabrosti, zaštiti i mudrosti u našim postupcima.

1. Jednom spašeni, doznasmo da se otok zove Malta.

2. Uroðenici nam iskazivahu nesvakidašnje èovjekoljublje. Zapališe krijes i okupiše nas oko njega jer je poèela kiša i bilo zima.

3. Pavao nakupi naramak granja i baci na krijes kadli zbog vruæine izaðe zmija i pripije mu se za ruku.

4. Kad su uroðenici vidjeli gdje mu životinja visi o ruci, govorili su meðu sobom: "Ovaj je èovjek zacijelo ubojica: umakao je moru i Pravda mu ne da živjeti."

5. Ali on otrese životinju u vatru i ne bi mu ništa;

6. a oni oèekivahu da æe oteæi i umah se srušiti mrtav. Pošto su dugo èekali i vidjeli da mu se ništa neobièno nije dogodilo, promijeniše mišljenje te stadoše govoriti da je bog.

7. U okolici onoga mjesta bilo je imanje prvaka otoka, imenom Publija. On nas je primio i tri dana uljudno gostio.

8. A Publijeva je oca uhvatila ognjica i srdobolja pa je ležao. Pavao uðe k njemu, pomoli se, stavi na nj ruke i izlijeèi ga.

9. Nakon toga su dolazili i drugi koji na otoku bijahu bolesni te ozdravljali.

10. Oni nas mnogim poèastima poèastiše i na odlasku nam priskrbiše što je potrebno.

11. Nakon tri mjeseca otplovismo aleksandrijskom laðom koja je prezimila na otoku i imala za znak Dioskure.

12. Doplovismo u Sirakuzu i ostadosmo ondje tri dana.

13. Odande ploveæi uz obalu, stigosmo u Regij. Sutradan okrenu južnjak te za dva dana stigosmo u Puteole.

14. Ondje naðosmo braæu koja nas zamoliše da ostanemo u njih sedam dana. Tako stigosmo u Rim.

15. Kada su tamošnja braæa èula za nas, iziðoše nam u susret do Apijeva trga i Triju gostionica. Kad ih Pavao ugleda, zahvali Bogu i ohrabri se.

16. A kad uðosmo u Rim, Pavlu su dopustili stanovati zasebno, zajedno s vojnikom koji ga je èuvao.

17. Nakon tri dana sazva on židovske prvake. Kad se sabraše, reèe im: "Ja, braæo, ne uèinih ništa protiv naroda ni obièaja otaèkih, a ipak me okovana u Jeruzalemu predadoše u ruke Rimljana.

18. Oni me nakon istrage htjedoše pustiti jer nije na meni bilo ništa èime bih bio zaslužio smrt.

19. Kako se Židovi tome opriješe, bio sam prisiljen prizvati se na cara; ne dakle stoga što bih imao bilo za što tužiti svoj narod.

20. S toga dakle razloga zamolih vidjeti vas i obratiti vam se jer zbog nade Izraelove nosim ove verige."

21. Oni mu odvrate: "Mi o tebi nismo primili nikakva pisma iz Judeje niti nam je tko od pristigle braæe o tebi što zlo javio ili rekao.

22. Nego htjeli bismo od tebe èuti što misliš jer o toj sljedbi znamo samo da joj se posvuda proturjeèi."

23. Nato urekoše dan pa doðoše mnogi k njemu u stan. Izlagao im je i svjedoèio o kraljevstvu Božjemu te ih od jutra do veèeri iz Mojsijeva Zakona i Proroka uvjeravao o Isusu.

24. I jedne uvjeriše njegove rijeèi, a drugi nisu vjerovali.

25. Nesložni tako meðu sobom, stadoše se razilaziti kadli im Pavao reèe još jednu rijeè: "Lijepo Duh Sveti po Izaiji proroku reèe ocima vašim:

26. Idi k tomu narodu i reci mu: Slušat æete, slušati - i neæete razumjeti; gledat æete, gledati - i neæete vidjeti!

27. Jer usalilo se srce naroda ovoga: uši zaèepiše, oèi zatvoriše da oèima ne vide, ušima ne èuju, srcem ne razumiju te se ne obrate pa ih izlijeèim.

28. Neka vam je dakle svima znano: poganima je poslano ovo spasenje Božje; oni æe poslušati!"

29. #

30. Pavao osta pune dvije godine u svom unajmljenom stanu gdje je primao sve koji su dolazili k njemu,

31. propovijedao kraljevstvo Božje i nauèavao o Gospodinu Isusu Kristu sa svom slobodom, nesmetano.

Poglavlje 1

1. Pavao i Timotej, sluge Krista Isusa, svima svetima u Kristu Isusu koji su u Filipima, s nadglednicima i poslužiteljima.

2. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!

3. Zahvaljujem Bogu svomu kad vas se god sjetim.

4. Uvijek se u svakoj svojoj molitvi za vas s radošæu molim

5. zbog vašeg udjela u evanðelju od onoga prvog dana sve do sada -

6. uvjeren u ovo: Onaj koji otpoèe u vama dobro djelo, dovršit æe ga do Dana Krista Isusa.

7. I pravo je da tako osjeæam o svima vama! Ta ja vas nosim u srcu jer u okovima mojim i u obrani i utvrðivanju evanðelja svi ste vi suzajednièari moje milosti.

8. Bog mi je doista svjedok koliko žudim za svima vama srcem Isusa Krista!

9. I molim za ovo: da ljubav vaša sve više i više raste u spoznanju i potpunu pronicanju

10. te mognete prosuditi što je najbolje da budete èisti i besprijekorni za Dan Kristov,

11. puni ploda pravednosti po Isusu Kristu - na slavu i hvalu Božju.

12. A hoæu da znate, braæo: ovaj se moj udes paèe okrenuo u napredovanje evanðelja

13. tako da se moji okovi u Kristu razglasiše u svem pretoriju i meðu svima drugima,

14. a veæina braæe u Gospodinu, ohrabrena mojim okovima, još se više usuðuje neustrašivo zboriti Rijeè.

15. Neki, istina, propovijedaju Krista iz zavisti i nadmetanja, a neki iz dobre volje:

16. ovi iz ljubavi jer znaju da sam ovdje za obranu evanðelja;

17. oni pak Krista navješæuju iz suparništva, neiskreno - misleæi da æe tako otežati nevolju mojih okova.

18. Pa što onda? Samo se na svaki naèin, bilo himbeno, bilo istinito, Krist navješæuje. I tome se radujem, a i radovat æu se.

19. Jer znadem: po vašoj molitvi i pomoæi Duha Isusa Krista to æe mi biti na spasenje,

20. kako željno i oèekujem i nadam se da se ni zbog èega neæu smesti, nego da æe se mojom posvemašnjom odvažnošæu - kako uvijek tako i sada - Krist uzvelièati u mome tijelu, bilo životom, bilo smræu.

21. Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!

22. A ako mi živjeti u tijelu omoguæuje plodno djelovanje, što da odaberem? Ne znam!

23. Pritiješnjen sam od ovoga dvoga: želja mi je otiæi i s Kristom biti jer to je mnogo, mnogo bolje;

24. ali ostati u tijelu potrebnije je poradi vas.

25. U to uvjeren, znam da æu ostati i biti uz vas sve, za vaš napredak i na radost vjere,

26. da ponos vaš mnome poraste u Kristu Isusu kad opet doðem k vama.

27. Samo se ponašajte dostojno evanðelja Kristova, pa - došao ja i vidio vas ili nenazoèan slušao što je s vama - da mogu utvrditi kako ste postojani u jednome duhu i jednodušno se zajednièki borite za evanðeosku vjeru

28. ne plašeæi se ni u èemu protivnika. To je njima najava njihove propasti, a vašega spasenja, i to od Boga.

29. Jer vama je dana milost: "za Krista", ne samo u njega vjerovati nego za njega i trpjeti,

30. isti boj bijuæi koji na meni vidjeste i sada o meni èujete.

Poglavlje 2

1. Ima li dakle u Kristu kakve utjehe, ima li kakva ljubazna bodrenja, ima li kakva zajedništva Duha, ima li kakva srca i samilosti,

2. ispunite me radošæu: složni budite, istu ljubav njegujte, jednodušni, jedne misli budite;

3. nikakvo suparništvo ni umišljenost, nego - u poniznosti jedni druge smatrajte višima od sebe;

4. ne starajte se samo svaki za svoje, nego i za ono što se tièe drugih!

5. Neka u vama bude isto mišljenje kao i u Kristu Isusu:

6. On, trajni lik Božji, nije se kao plijena držao svoje jednakosti s Bogom,

7. nego sam sebe "oplijeni" uzevši lik sluge, postavši ljudima slièan; oblièjem èovjeku nalik,

8. ponizi sam sebe, poslušan do smrti, smrti na križu.

9. Zato Bog njega preuzvisi i darova mu ime, ime nad svakim imenom,

10. da se na ime Isusovo prigne svako koljeno nebesnika, zemnika i podzemnika.

11. I svaki æe jezik priznati: "Isus Krist jest Gospodin!" - na slavu Boga Oca.

12. Tako, ljubljeni moji, poslušni kako uvijek bijaste, ne samo kao ono za moje nazoènosti nego mnogo više sada, za moje nenazoènosti, sa strahom i trepetom radite oko svoga spasenja!

13. Da, Bog u svojoj dobrohotnosti izvodi u vama i htjeti i djelovati.

14. Sve èinite bez mrmljanja i oklijevanja

15. da budete besprijekorni i èisti, djeca Božja neporoèna posred poroda izopaèena i lukava u kojem svijetlite kao svjetlila u svijetu

16. držeæi rijeè Života meni na ponos za Dan Kristov, što nisam zaludu trèao niti se zaludu trudio.

17. Naprotiv, ako se ja i izlijevam za žrtvu i bogoslužje, za vjeru vašu, radostan sam i radujem se sa svima vama.

18. A tako i vi budite radosni i radujte se sa mnom.

19. Nadam se u Gospodinu Isusu da æu vam uskoro poslati Timoteja da mi odlane kad saznam što je s vama.

20. Nikoga doista nemam tako srodne duše tko bi se kao on svojski za vas pobrinuo

21. jer svi traže svoje, a ne ono što je Isusa Krista.

22. A prokušanost vam je njegova poznata: kao dijete s ocem služio je sa mnom evanðelju.

23. Njega se dakle nadam poslati tek što razvidim što je sa mnom.

24. A uvjeren sam u Gospodinu da æu i sam uskoro doæi.

25. Smatrao sam potrebnim poslati k vama Epafrodita, brata, suradnika i suborca moga kojega ste poslali da mi poslužuje u potrebi.

26. Jer je èeznuo za svima vama i bio zabrinut što ste saznali da je obolio.

27. I doista je gotovo na smrt bio obolio, ali Bog mu se smilovao, ne samo njemu nego i meni, da me ne zadesi žalost na žalost.

28. Brže ga dakle poslah da se, pošto ga vidite, opet obradujete, i ja da budem manje žalostan.

29. Primite ga dakle u Gospodinu sa svom radosti i poštujte takve

30. jer se za djelo Kristovo smrti sasvim približio, životnoj se pogibli izložio da nadopuni ono u èemu me vi ne mogoste poslužiti.

25. Strah èovjeku postavlja zamku, a tko se uzda u Jahvu, nalazi okrilje.

26. Mnogi traže milost vladaoèevu, ali Jahve dijeli pravdu svakome.

27. Nepravednik je mrzak pravednicima, a pravednik je mrzak opakima.