Biblija u jednoj godini.

Na 332. dan vidimo Crkvu u Jeruzalemu kako jača svoju misiju u Djelima apostolskim 11. Pavao daje smjernice o mudrosti u službi i važnosti jedinstva i poniznosti u 1. Korinćanima 3-4. Izreke 27:23-27 uče nas da marljivo upravljamo svojim resursima i odgovornostima, odražavajući Božju praktičnu mudrost.

1. Doèuli apostoli i braæa po Judeji da i pogani primiše rijeè Božju

2. pa kad Petar uziðe u Jeruzalem, uzeše mu obrezanici prigovarati:

3. "Ušao si, dobacivahu, k ljudima neobrezanima i jeo s njima!"

4. Onda zapoèe Petar te im izloži sve po redu:

5. "Molio sam se, reèe, u Jopi kadli u zanosu ugledam viðenje: posudu neku poput velika platna, uleknuta s èetiri okrajka, gdje silazi s neba i dolazi do mene.

6. Zagledah se, promotrih je i vidjeh èetvoronošce zemaljske, zvijeri i gmazove te ptice nebeske.

7. Zaèuh i glas koji mi govoraše: 'Ustaj, Petre! Kolji i jedi!'

8. Ja odvratih: 'Nipošto, Gospodine! Ta nikad mi još ništa okaljano ili neèisto ne uðe u usta.'

9. A glas æe s neba po drugi put: 'Što Bog oèisti, ti ne zovi neèistim.'

10. To se ponovi do triput, a onda se sve opet povuèe na nebo."

11. "I odmah se, evo, pred kuæom u kojoj bijah pojaviše tri èovjeka poslana iz Cezareje k meni.

12. A Duh mi reèe da poðem s njima ništa ne premišljajuæi. Sa mnom poðoše i ova šestorica braæe te uðosmo u kuæu tog èovjeka.

13. On nam pripovjedi kako je u svojoj kuæi vidio anðela koji je stao preda nj i rekao: 'Pošalji u Jopu i dozovi Šimuna nazvanog Petar;

14. on æe ti navijestiti rijeèi po kojima æeš se spasiti ti i sav dom tvoj.'"

15. "I kad poèeh govoriti, siðe na njih Duh Sveti kao ono na nas u poèetku.

16. Sjetih se tada rijeèi Gospodnje: 'Ivan je, govoraše on, krstio vodom, a vi æete biti kršteni Duhom Svetim.'

17. Ako im je dakle Bog dao isti dar kao i nama koji povjerovasmo u Gospodina Isusa Krista, tko sam ja da bih se smio oprijeti Bogu?"

18. Kad su to èuli, umiriše se te stadoše slaviti Boga govoreæi: "Dakle i poganima Bog dade obraæenje na život!"

19. Oni dakle što ih rasprši nevolja nastala u povodu Stjepana dopriješe do Fenicije, Cipra i Antiohije, nikomu ne propovijedajuæi Rijeèi doli samo Židovima.

20. Neki su od njih bili Ciprani i Cirenci. Kad stigoše u Antiohiju, propovijedahu i Grcima navješæujuæi evanðelje: Gospodina, Isusa.

21. Ruka Gospodnja bijaše s njima te velik broj ljudi povjerova i obrati se Gospodinu.

22. Vijest o tome doprije do Crkve u Jeruzalemu pa poslaše Barnabu u Antiohiju.

23. Kad on stiže i vidje milost Božju, obradova se te potaknu sve da u odluènosti srca ostanu uz Gospodina.

24. Ta bijaše to muž èestit, pun Duha Svetoga i vjere. Znatno se mnoštvo prikloni Gospodinu.

25. Barnaba se zatim zaputi u Tarz potražiti Savla.

26. Kad ga naðe, odvede ga u Antiohiju. Punu su se godinu dana sastajali u toj Crkvi i pouèavali poveæe mnoštvo te se u Antiohiji uèenici najprije prozvaše kršæanima.

27. U one dane doðoše u Antiohiju neki proroci iz Jeruzalema.

28. Jedan od njih, imenom Agab, usta i po Duhu pretkaza da æe uskoro nastati velika glad po svem svijetu. Ona i nasta za Klaudija.

29. Stoga æe svatko od uèenika, odluèiše, koliko smogne poslati da se posluži braæi u Judeji.

30. To i uèiniše te poslaše starješinama po Barnabi i Savlu.

Poglavlje 3

1. I ja, braæo, nisam mogao govoriti vama kao duhovnima, nego kao tjelesnima, kao nejaèadi u Kristu.

2. Mlijekom vas napojih, ne jelom: još ne mogoste, a ni sada još ne možete

3. jer još ste tjelesni. Doista, dok je meðu vama zavist i prepiranje, zar niste tjelesni, zar po ljudsku ne postupate?

4. Jer kad jedan govori: "Ja sam Pavlov", a drugi: "Ja Apolonov", niste li odveæ ljudi?

5. Ta što je Apolon? Što je Pavao? Poslužitelji po kojima povjerovaste - kako veæ komu Gospodin dade.

6. Ja zasadih, Apolon zali, ali Bog dade rasti.

7. Tako niti je što onaj tko sadi ni onaj tko zalijeva, nego Bog koji daje rasti.

8. Tko sadi i tko zalijeva, jedno su; a svaki æe po svome trudu primiti plaæu.

9. Jer Božji smo suradnici: Božja ste njiva, Božja graðevina.

10. Po milosti Božjoj koja mi je dana ja kao mudri graditelj postavih temelj, a drugi naziðuje; ali svaki neka pazi kako naziðuje.

11. Jer nitko ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je postavljen, a taj je Isus Krist.

12. Naziðuje li tko na ovom temelju zlatom, srebrom, dragim kamenjem, drvom, sijenom, slamom -

13. svaèije æe djelo iziæi na svjetlo. Onaj æe Dan pokazati jer æe se u ognju oèitovati. I kakvo je èije djelo, oganj æe iskušati.

14. Ostane li djelo, primit æe plaæu onaj tko ga je nazidao.

15. Izgori li èije djelo, taj æe štetovati; ipak, on æe se sam spasiti, ali kao kroz oganj.

16. Ne znate li? Hram ste Božji i Duh Božji prebiva u vama.

17. Ako tko upropašæuje hram Božji, upropastit æe njega Bog. Jer hram je Božji svet, a to ste vi.

18. Nitko neka se ne vara. Ako tko misli da je mudar meðu vama na ovome svijetu, neka bude lud da bude mudar.

19. Jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom. Ta pisano je: On hvata mudre u njihovu lukavstvu.

20. I opet: Gospodin poznaje namisli mudrih, one su isprazne.

21. Zato neka se nitko ne hvasta ljudima jer sve je vaše.

22. Bio Pavao, ili Apolon, ili Kefa, bio svijet, ili život, ili smrt, ili sadašnje, ili buduæe: sve je vaše,

23. vi Kristovi, a Krist Božji.

Poglavlje 4

1. Tako, neka nas svatko smatra službenicima Kristovim i upraviteljima otajstava Božjih.

2. A od upravitelja iziskuje se napokon da budu vjerni.

3. Meni pak nije nimalo do toga da me sudite vi ili bilo koji ljudski sud; a ni ja sam sebe ne sudim.

4. Doista, nièega sebi nisam svjestan, no time nisam opravdan: moj je sudac Gospodin.

5. Zato ne sudite ništa prije vremena dok ne doðe Gospodin koji æe iznijeti na vidjelo što je sakriveno u tami i razotkriti nakane srdaca. I tada æe svatko primiti pohvalu od Boga.

6. Time, braæo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da na nama nauèite onu "Ne preko onoga što je pisano" te se ne nadimate jednim protiv drugoga.

7. Ta tko tebi daje prednost? Što imaš da nisi primio? Ako si primio, što se hvastaš kao da nisi primio?

8. Veæ ste siti, veæ se obogatiste, bez nas se zakraljiste! Kamo sreæe da se zakraljiste da i mi s vama zajedno kraljujemo!

9. Jer Bog je, èini mi se, nas apostole prikazao posljednje, kao na smrt osuðene, jer postali smo prizor svijetu, i anðelima, i ljudima -

10. mi ludi poradi Krista, vi mudri u Kristu; mi slabi, vi jaki; vi èašæeni, mi prezreni;

11. sve do ovoga èasa i gladujemo, i žeðamo, i goli smo, i pljuskaju nas, i beskuænici smo,

12. i patimo se radeæi svojim rukama. Proklinjani blagoslivljamo, proganjani ustrajavamo,

13. pogrðivani tješimo. Kao smeæe svijeta postasmo, svaèiji izmet sve do sada.

14. Ne pišem ovoga da vas postidim, nego da vas kao ljubljenu svoju djecu urazumim.

15. Jer da imate u Kristu i deset tisuæa uèitelja, ipak ne biste imali više otaca. Ta u Kristu Isusu po evanðelju ja vas rodih!

16. Zaklinjem vas, dakle: nasljedovatelji moji budite.

17. Zato upravo poslah k vama Timoteja, koji mi je dijete ljubljeno i vjerno u Gospodinu, da vas podsjeti na naputke moje, u Kristu, kako posvuda u svakoj crkvi uèim.

18. Neki se uzniješe kao da ja neæu doæi k vama.

19. Ipak, eto me ubrzo k vama, ako Gospodin htjedne, i rasudit æu ne rijeèi onih nadutih, nego krepost.

20. Ta nije u rijeèi kraljevstvo Božje, nego u kreposti.

21. Što želite? Da k vama doðem sa šibom ili s ljubavlju i duhom blagosti?

23. Brižno pazi na stoku svoju i srcem se brini o stadima,

24. jer blago ne traje dovijeka; i baštini li se kruna od koljena do koljena?

25. Kad trava nikne i zelen se pokaže i bilje se kupi planinsko,

26. tad su ti janjci za odijelo i jarci za kupovinu polja;

27. tad imaš izobilje kozjega mlijeka sebi za jelo, i za hranu kuæi svojoj i za prehranu sluškinjama svojim.