Biblija u jednoj godini.

Na 313. dan, udubljujemo se u izvještaje o Isusovom rođenju u Lukinom evanđelju 1-2, uključujući navještaj Mariji, rođenje u Betlehemu i posjet pastira. Izreke 25:24-26 nadopunjuju ove priče poukama praktične i etičke mudrosti, pokazujući kako se život vjere očituje u svakodnevnom životu.

Poglavlje 1

1. Kad veæ mnogi poduzeše sastaviti izvješæe o dogaðajima koji se ispuniše meðu nama -

2. kako nam to predadoše oni koji od poèetka bijahu oèevici i sluge Rijeèi -

3. pošto sam sve, od poèetka, pomno ispitao, naumih i ja tebi, vrli Teofile, sve po redu napisati

4. da se tako osvjedoèiš o pouzdanosti svega u èemu si pouèen.

5. U dane Heroda, kralja judejskoga, bijaše neki sveæenik imenom Zaharija iz razreda Abijina. Žena mu bijaše od kæeri Aronovih, a ime joj Elizabeta.

6. Oboje bijahu pravedni pred Bogom: živjeli su besprijekorno po svim zapovijedima i odredbama Gospodnjim.

7. No nisu imali djeteta jer Elizabeta bijaše nerotkinja, a oboje veæ poodmakle dobi.

8. Dok je Zaharija jednom po redu svoga razreda obavljao sveæenièku službu pred Bogom,

9. ždrijebom ga zapade po bogoslužnom obièaju da uðe u Svetište Gospodnje i prinese kad.

10. Za vrijeme kaðenice sve je ono mnoštvo naroda vani molilo.

11. A njemu se ukaza anðeo Gospodnji. Stajao je s desne strane kadionoga žrtvenika.

12. Ugledavši ga, Zaharija se prepade i strah ga spopade.

13. No anðeo mu reèe: "Ne boj se, Zaharija! Uslišana ti je molitva: žena æe ti Elizabeta roditi sina. Nadjenut æeš mu ime Ivan.

14. Bit æe ti radost i veselje i roðenje æe njegovo mnoge obradovati.

15. Bit æe doista velik pred Gospodinom. Ni vina ni drugoga opojnog piæa neæe piti. Duha Svetoga bit æe pun veæ od majèine utrobe.

16. Mnoge æe sinove Izraelove obratiti Gospodinu, Bogu njihovu.

17. Iæi æe pred njim u duhu i sili Ilijinoj da obrati srce otaca k sinovima i nepokorne k razumnosti pravednih te spremi Gospodinu narod pripravan."

18. Nato Zaharija reèe anðelu: "Po èemu æu ja to razaznati. Ta star sam i žena mi poodmakle dobi."

19. Anðeo mu odgovori: "Ja sam Gabriel koji stojim pred Bogom. Poslan sam da govorim s tobom i da ti donesem ovu radosnu poruku.

20. I evo, buduæi da nisi povjerovao mojim rijeèima, koje æe se ispuniti u svoje vrijeme, zanijemjet æeš i neæeš moæi govoriti do dana dok se to ne zbude."

21. Narod je išèekivao Zahariju i èudio se što se toliko zadržao u Svetištu.

22. Kad je napokon izašao, nije im mogao ništa reæi pa zakljuèiše da je u Svetištu imao viðenje. Nastojao im se doduše izraziti znakovima, ali osta nijem.

23. Kad se navršiše dani njegove službe, otiðe kuæi.

24. Nakon tih dana zatrudnje Elizabeta, njegova žena. Krila se pet mjeseci govoreæi:

25. "Evo, to mi je uèinio Gospodin u dane kad mu se svidje skinuti s mene sramotu meðu ljudima."

26. U šestome mjesecu posla Bog anðela Gabriela u galilejski grad imenom Nazaret

27. k djevici zaruèenoj s mužem koji se zvao Josip iz doma Davidova; a djevica se zvala Marija.

28. Anðeo uðe k njoj i reèe: "Zdravo, milosti puna! Gospodin s tobom!"

29. Na tu se rijeè ona smete i stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.

30. No anðeo joj reèe: "Ne boj se, Marijo! Ta našla si milost u Boga.

31. Evo, zaèet æeš i roditi sina i nadjenut æeš mu ime Isus.

32. On æe biti velik i zvat æe se Sin Svevišnjega. Njemu æe Gospodin Bog dati prijestolje Davida, oca njegova,

33. i kraljevat æe nad domom Jakovljevim uvijeke i njegovu kraljevstvu neæe biti kraja."

34. Nato æe Marija anðelu: "Kako æe to biti kad ja muža ne poznajem?"

35. Anðeo joj odgovori: "Duh Sveti siæi æe na te i sila æe te Svevišnjega osjeniti. Zato æe to èedo i biti sveto, Sin Božji.

36. A evo tvoje roðakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zaèe sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je veæ šesti mjesec.

37. Ta Bogu ništa nije nemoguæe!"

38. Nato Marija reèe: "Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj rijeèi!" I anðeo otiðe od nje.

39. Tih dana usta Marija i pohiti u Gorje, u grad Judin.

40. Uðe u Zaharijinu kuæu i pozdravi Elizabetu.

41. Èim Elizabeta zaèu Marijin pozdrav, zaigra joj èedo u utrobi. I napuni se Elizabeta Duha Svetoga

42. i povika iz svega glasa: "Blagoslovljena ti meðu ženama i blagoslovljen plod utrobe tvoje!

43. Ta otkuda meni da mi doðe majka Gospodina mojega?

44. Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti èedo u utrobi.

45. Blažena ti što povjerova da æe se ispuniti što ti je reèeno od Gospodina!"

46. Tada Marija reèe: "Velièa duša moja Gospodina,

47. klikæe duh moj u Bogu, mome Spasitelju,

48. što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad æe me, evo, svi naraštaji zvati blaženom.

49. Jer velika mi djela uèini Svesilni, sveto je ime njegovo!

50. Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje.

51. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene.

52. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne.

53. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne.

54. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeæa ocima našim:

55. spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."

56. Marija osta s Elizabetom oko tri mjeseca, a onda se vrati kuæi.

57. Elizabeti se meðutim navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina.

58. Kad su njezini susjedi i roðaci èuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.

59. Osmoga se dana okupe da obrežu djeèaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca - Zaharija,

60. no mati se njegova usprotivi: "Nipošto, nego zvat æe se Ivan!"

61. Rekoše joj na to: "Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao."

62. Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati.

63. On zaiska ploèicu i napisa "Ivan mu je ime!" Svi se zaèude,

64. a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajuæi Boga.

65. Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti dogaðaji.

66. I koji su god èuli, razmišljahu o tome pitajuæi se: "Što li æe biti od ovoga djeteta?" Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.

67. A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati: što pohodi i otkupi narod svoj!

69. Podiže nam snagu spasenja u domu Davida, sluge svojega,

70. kao što obeæa na usta svetih proroka svojih odvijeka:

71. spasiti nas od neprijatelja naših i od ruke sviju koji nas mrze;

72. iskazati dobrotu ocima našim i sjetiti se svetog Saveza svojega,

73. zakletve kojom se zakle Abrahamu, ocu našemu: da æe nam dati

74. te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja, služimo bez straha

75. u svetosti i pravednosti pred njim u sve dane svoje.

76. A ti, dijete, prorok æeš se Svevišnjega zvati jer æeš iæi pred Gospodinom da mu pripraviš putove,

77. da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu po otpuštenju grijeha njihovih,

78. darom premilosrdnog srca Boga našega po kojem æe nas pohoditi Mlado sunce s visine

79. da obasja one što sjede u tmini i sjeni smrtnoj, da upravi noge naše na put mira."

80. Djeèak je meðutim rastao i duhom jaèao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.

Poglavlje 2

1. U one dane izaðe naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta.

2. Bijaše to prvi popis izvršen za Kvirinijeva upravljanja Sirijom.

3. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad.

4. Tako i Josip, buduæi da je bio iz doma i loze Davidove, uziðe iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju - u grad Davidov, koji se zove Betlehem -

5. da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaruènicom Marijom koja bijaše trudna.

6. I dok se bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi.

7. I porodi sina svoga, prvoroðenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.

8. A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom èuvali noænu stražu kod svojih stada.

9. Anðeo im Gospodnji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše.

10. No anðeo im reèe: "Ne bojte se! Evo javljam vam blagovijest, veliku radost za sav narod!

11. Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasitelj - Krist, Gospodin.

12. I evo vam znaka: naæi æete novoroðenèe povijeno gdje leži u jaslama."

13. I odjednom se anðelu pridruži silna nebeska vojska hvaleæi Boga i govoreæi:

14. "Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima njegovim!"

15. Èim anðeli otiðoše od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: "Hajdemo dakle do Betlehema. Pogledajmo što se to dogodilo, dogaðaj koji nam obznani Gospodin."

16. I pohite te pronaðu Mariju, Josipa i novoroðenèe gdje leži u jaslama.

17. Pošto sve pogledaše, ispripovijediše što im bijaše reèeno o tom djetetu.

18. A svi koji su to èuli divili se tome što su im pripovijedali pastiri.

19. Marija u sebi pohranjivaše sve te dogaðaje i prebiraše ih u svome srcu.

20. Pastiri se zatim vratiše slaveæi i hvaleæi Boga za sve što su èuli i vidjeli kako im je bilo reèeno.

21. Kad se navršilo osam dana da bude obrezan, nadjenuše mu ime Isus, kako ga je bio prozvao anðeo prije njegova zaèeæa.

22. Kad se zatim po Mojsijevu Zakonu navršiše dani njihova èišæenja, poniješe ga u Jeruzalem da ga prikažu Gospodinu -

23. kao što piše u Zakonu Gospodnjem: Svako muško prvoroðenèe neka se posveti Gospodinu! -

24. i da prinesu žrtvu kako je reèeno u Zakonu Gospodnjem: dvije grlice ili dva golubiæa.

25. Živio tada u Jeruzalemu èovjek po imenu Šimun. Taj èovjek, pravedan i bogobojazan, išèekivaše Utjehu Izraelovu i Duh Sveti bijaše na njemu.

26. Objavio mu Duh Sveti da neæe vidjeti smrti dok ne vidi Pomazanika Gospodnjega.

27. Ponukan od Duha, doðe u Hram. I kad roditelji uniješe dijete Isusa da obave što o njemu propisuje Zakon,

28. primi ga on u naruèje, blagoslovi Boga i reèe:

29. "Sad otpuštaš slugu svojega, Gospodaru, po rijeèi svojoj, u miru!

30. Ta vidješe oèi moje spasenje tvoje,

31. koje si pripravio pred licem svih naroda:

32. svjetlost na prosvjetljenje naroda, slavu puka svoga izraelskoga."

33. Otac njegov i majka divili se što se to o njemu govori.

34. Šimun ih blagoslovi i reèe Mariji, majci njegovoj: "Ovaj je evo postavljen na propast i uzdignuæe mnogima u Izraelu i za znak osporavan -

35. a i tebi æe samoj maè probosti dušu - da se razotkriju namisli mnogih srdaca!"

36. A bijaše neka proroèica Ana, kæi Penuelova, iz plemena Ašerova, žena veoma odmakla u godinama. Nakon djevojaštva živjela je s mužem sedam godina,

37. a sama kao udovica do osamdeset i èetvrte. Nije napuštala Hrama, nego je postovima i molitvama danju i noæu služila Bogu.

38. Upravo u taj èas nadoðe. Hvalila je Boga i svima koji išèekivahu otkupljenje Jeruzalema pripovijedala o djetetu.

39. Kad obaviše sve po Zakonu Gospodnjem, vratiše se u Galileju, u svoj grad Nazaret.

40. A dijete je raslo, jaèalo i napunjalo se mudrosti i milost je Božja bila na njemu.

41. Njegovi su roditelji svake godine o blagdanu Pashe išli u Jeruzalem.

42. Kad mu bijaše dvanaest godina, uziðoše po obièaju blagdanskom.

43. Kad su minuli ti dani, vraæahu se oni, a djeèak Isus osta u Jeruzalemu, a da nisu znali njegovi roditelji.

44. Uvjereni da je meðu suputnicima, odoše dan hoda, a onda ga stanu tražiti meðu rodbinom i znancima.

45. I kad ga ne naðu, vrate se u Jeruzalem tražeæi ga.

46. Nakon tri dana naðoše ga u Hramu gdje sjedi posred uèitelja, sluša ih i pita.

47. Svi koji ga slušahu bijahu zaneseni razumnošæu i odgovorima njegovim.

48. Kad ga ugledaše, zapanjiše se, a majka mu njegova reèe: "Sinko, zašto si nam to uèinio? Gle, otac tvoj i ja žalosni smo te tražili."

49. A on im reèe: "Zašto ste me tražili? Niste li znali da mi je biti u onome što je Oca mojega?"

50. Oni ne razumješe rijeèi koju im reèe.

51. I siðe s njima, doðe u Nazaret i bijaše im poslušan. A majka je njegova brižno èuvala sve ove uspomene u svom srcu.

52. A Isus napredovaše u mudrosti, dobi i milosti kod Boga i ljudi.

24. Bolje je stanovati pod rubom krova nego u zajednièkoj kuæi sa ženom svadljivom.

25. Kao studena voda žednu grlu, takva je dobra vijest iz zemlje daleke.

26. Kao zatrpan izvor i vrelo zamuæeno, takav je pravednik koji kleca pred opakim.