Biblija u jednoj godini.

Dvadeset i sedmog dana započinjemo novo razdoblje u izraelskoj povijesti. Izlazak 1-2 opisuje kako su se Izraelci množili u Egiptu, okrutno faraonovo ugnjetavanje i providonosno rođenje Mojsija, koji je spašen iz vode i odrastao u palači. Levitski zakonik 1 uvodi zakone o paljenicama, pokazujući kako bi se Izrael trebao približiti svetom Bogu. Psalam 44 je zajednička tužaljka koja se prisjeća Božjih prošlih pobjeda dok istovremeno vapi za sadašnjim izbavljenjem, savršeno odražavajući situaciju Izraela u Egiptu.

Poglavlje 1

1. Ovo su imena Izraelovih sinova koji su s Jakovom sišli u Egipat, svaki sa svojim domom:

2. Ruben, Šimun, Levi i Juda;

3. Jisakar, Zebulun i Benjamin;

4. Dan i Naftali; Gad i Ašer.

5. U svemu Jakovljevih potomaka bijaše sedamdeset duša. A Josip je veæ bio u Egiptu.

6. I umre Josip, a pomru i sva njegova braæa i sav onaj naraštaj.

7. Ali su Izraelci bili rodni, namnožili se i silno ojaèali, tako da su napuèili zemlju.

8. Uto u Egiptu zavlada novi kralj koji nije poznavao Josipa.

9. I reèe on svome puku: "Eto, sinovi su Izraelovi postali narod brojan i moæniji od nas.

10. Hajde, postupimo mudro s njima: sprijeèimo im porast, da se u sluèaju rata ne pridruže našim neprijateljima, da ne udare na nas i napokon ne odu iz zemlje."

11. I postaviše nad njima nadglednike da ih tlaèe teškim radovima. Tako su faraonu sagradili gradove-skladišta: Pitom i Ramses.

12. Ali što su ih više tlaèili, oni se još više množili, napredovali i širili se, tako da su Egipæani strahovali od Izraelaca.

13. I Egipæani se okrutno obore na Izraelce.

14. Ogorèavali su im život teškim radovima: pravljenjem meljte i opeke, razlièitim poljskim poslovima i svakovrsnim naporima koje im nemilosrdno nametahu.

15. Egipatski se kralj obrati i na hebrejske babice, od kojih jednoj bijaše ime Šifra, a drugoj Pua, pa im naredi:

16. "Kad u porodu pomažete Hebrejkama, dobro pogledajte oba kamena sjedala: ako je muško dijete, ubijte ga; ako je žensko, neka živi.

17. Ali su se babice bojale Boga i nisu èinile kako im je naredio egipatski kralj, nego su ostavljale na životu mušku djecu.

18. Stoga egipatski kralj pozove babice pa im rekne: "Zašto ste tako radile i na životu ostavljale mušku djecu?"

19. Nato babice odgovore faraonu: "Hebrejke nisu kao egipatske žene. One su životne. Prije nego babica doðe k njima, one veæ rode."

20. Bog je to babicama za dobro primio. Narod se množio i silno porastao.

21. A kako su se babice bojale Boga, on ih obdari potomstvom.

22. Onda faraon izda naredbu svemu svome narodu: "Svako muško dijete koje se rodi Hebrejima bacite u Rijeku! Na životu ostavite samo žensku djecu."

Poglavlje 2

1. Neki èovjek od Levijeva koljena ode i oženi se djevojkom Levijkom.

2. Žena zaèe i rodi sina. Vidjevši kako je krasan, krila ga je tri mjeseca.

3. Kad ga nije mogla više sakrivati, nabavi košaricu od papirusove trstike, oblijepi je smolom i paklinom, u nju stavi dijete i položi ga u trstiku na obali Rijeke.

4. Njegova sestra stane podalje da vidi što æe s njime biti.

5. Faraonova kæi siðe k Rijeci da se kupa, dok su njezine sluškinje šetale uz obalu Rijeke. Opazi ona košaricu u trstici, pa pošalje sluškinju da je donese.

6. Otvori je i pogleda, a to u njoj dijete! Muško èedo. Plakalo je. Njoj se sažali na nj. "Bit æe to hebrejsko dijete", reèe.

7. Onda njegova sestra rekne faraonovoj kæeri: "Hoæeš li da ti potražim dojilju meðu Hebrejkama da ti dijete doji?"

8. "Idi!" - odgovori joj faraonova kæi. Tako djevojka ode i pozove djetetovu majku.

9. "Uzmi ovo dijete", rekne joj faraonova kæi, "i odgoji mi ga, a ja æu te plaæati." Tako žena uzme dijete i othrani ga.

10. Kad je dijete odraslo, ona ga odvede faraonovoj kæeri, koja ga posini. Nadjene mu ime Mojsije, "jer sam ga", reèe, "iz vode izvadila".

11. Jednog dana, kad je Mojsije veæ odrastao, doðe meðu svoj narod i vidje njegove muke. Spazi tada kako neki Egipæanin tuèe jednoga Hebrejca - brata njegova.

12. Okrene se tamo-amo i, vidjevši da nikoga nema, ubije Egipæanina i zatrpa ga u pijesak.

13. Izaðe on i sutradan te zateèe dva Hebrejca kako se tuku. "Zašto tuèeš svoga druga?" - rekne napadaèu.

14. Ovaj odvrati: "Tko te postavi za starješinu i suca našega? Kaniš li ubiti i mene kako si ubio onog Egipæanina?" Mojsije se uplaši pa æe u sebi: "Tako! Ipak se saznalo."

15. Kad je faraon to doèuo, htjede Mojsija pogubiti. Zato Mojsije pobjegne od faraona i skloni se u midjansku zemlju. Ondje sjedne kraj nekog studenca.

16. Midjanski je sveæenik imao sedam kæeri. Doðu one da zahvate vode i naliju pojila, da napoje stado svoga oca.

17. Ali doðu i pastiri te ih potjeraju. Mojsije ustane, obrani ih i stado im napoji.

18. Kad su se vratile svome ocu Reuelu, on ih zapita: "Kako ste se danas tako brzo vratile?"

19. One odgovore: "Neki Egipæanin obrani nas od pastira i još nam zahvati vode i stado nam napoji."

20. "Gdje je?" - zapita on svoje kæeri. "Zašto ste ostavile toga èovjeka? Pozovite ga na objed."

21. Mojsije pristane da ostane kod toga èovjeka. On oženi Mojsija svojom kæeri Siporom.

22. A kad ona rodi sina, on mu nadjene ime Geršon, "jer sam", reèe, "stranac u tuðoj zemlji".

23. Poslije mnogo vremena umre egipatski kralj. Izraelci su još stenjali u ropstvu. Vapili su, a njihov vapaj za pomoæ sred ropstva uzlazio je k Bogu.

24. Bog je èuo njihovo zapomaganje i sjetio se svoga Saveza s Abrahamom, Izakom i Jakovom.

25. I pogleda Bog na Izraelce i zauze se za njih.

1. Zovnu Jahve Mojsija te mu iz Šatora sastanka reèe:

2. "Govori Izraelcima i kaži im: 'Kad tko od vas želi prinijeti Jahvi žrtvu od stoke, prinijet æe je ili od krupne ili od sitne stoke.

3. Ako njegov prinos za žrtvu paljenicu bude od krupne stoke, neka prinese muško bez mane. Neka ga dovede k ulazu u Šator sastanka da pred Jahvom bude primljen.

4. Neka stavi svoju ruku na glavu žrtve paljenice da mu za njegovo ispaštanje bude primljena.

5. Neka zatim zakolje junca pred Jahvom. A Aronovi sinovi, sveæenici, neka prinesu krv. Neka njome zapljusnu sve strane žrtvenika koji stoji pred ulazom u Šator sastanka.

6. Potom neka se žrtva sadre i rasijeèe na dijelove.

7. Neka sinovi Aronovi, sveæenici, nalože vatru na žrtveniku i na vatru metnu drva.

8. Neka zatim sinovi Aronovi, sveæenici, naslažu dijelove, s glavom i lojem, na drva što su na vatri na žrtveniku.

9. Drobina i noge neka se operu u vodi. A onda neka sveæenik sve sažeže u kad na žrtveniku. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris.'

10. Ako bi htio prinijeti za žrtvu paljenicu od sitne stoke - od ovaca ili koza - neka prinese muško bez mane.

11. Neka ga zakolje pred Jahvom, na žrtveniku sa sjeverne strane. Neka zatim Aronovi sinovi, sveæenici, zapljusnu žrtvenik krvlju sa svih strana.

12. Potom neka je rasijeku na dijelove, a sveæenik neka ih, s glavom i lojem, naslaže na drva što su na vatri na žrtveniku.

13. Drobina i noge neka se operu u vodi. Onda sveæenik neka sve prinese i na žrtveniku sažeže. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris.

14. Ako bi hto prinijeti Jahvi ptice kao žrtvu paljenicu, neka onda prinese grlicu ili golubiæa.

15. Neka ga sveæenik prinese k žrtveniku i, zavrnuvši mu vratom, otkine glavu i na žrtveniku sažeže. Zatim neka mu krv iscijedi žrtveniku sa strane.

16. Neka mu gušu i perje ukloni i pobaca ih na istoènu stranu žrtvenika, na mjesto za otpatke.

17. Neka ga raspori duž obaju krila, ali neka ih ne rastavlja. Onda neka ga sveæenik na žrtveniku sažeže na drvima što su na vatri. To je žrtva paljenica, žrtva paljena Jahvi na ugodan miris."

1. Zborovoði. Sinova Korahovih. Pouèna pjesma.

2. Bože, ušima svojim slušasmo, oèevi nam pripovijedahu naši, o djelu koje si izveo u danima njihovim - u danima davnim.

3. Rukom si svojom izagnao pogane, a njih posadio, iskorijenio narode, a njih raširio.

4. Maèem svojim oni zemlju ne zauzeše niti im mišica njihova donese pobjedu, veæ desnica tvoja i tvoja mišica i lice tvoje milosno jer si ih ljubio.

5. Ti, o moj Kralju i Bože moj, ti si dao pobjede Jakovu.

6. Po tebi dušmane svoje odbismo, u tvome imenu zgazismo one koji se na nas digoše.

7. U svoj se luk nisam pouzdavao, nit' me maè moj spasavao.

8. Nego ti, ti si nas spasio od dušmana, ti si postidio one koji nas mrze.

9. Dièili smo se Bogom u svako doba i tvoje ime slavili svagda.

10. A sad si nas odbacio i posramio nas i više ne izlaziš, Bože, sa èetama našim.

11. Pustio si da pred dušmanima uzmaknemo, i opljaèkaše nas mrzitelji naši.

12. Dao si nas k'o ovce na klanje i rasuo nas meðu neznabošce.

13. U bescjenje si puk svoj prodao i obogatio se nisi prodajom.

14. Uèinio si nas ruglom susjedima našim, na podsmijeh i igraèku onima oko nas.

15. Na porugu smo neznabošcima, narodi kimaju glavom nad nama.

16. Svagda mi je sramota moja pred oèima i stid mi lice pokriva

17. zbog pogrdne graje podrugljivaca, zbog osvetljiva dušmanina.

18. Sve nas to snaðe iako te nismo zaboravili niti povrijedili Saveza tvoga,

19. niti nam se srce odmetnulo od tebe, niti nam je noga s tvoje skrenula staze,

20. kad si nas smrvio u boravištu šakalskom i smrtnim nas zavio mrakom.

21. Da smo i zaboravili ime Boga našega, da smo ruke k tuðem bogu podigli:

22. zar Bog toga ne bi saznao? TÓa on poznaje tajne srdaca!

23. Ali zbog tebe ubijaju nas dan za danom, i mi smo im k'o ovce za klanje.

24. Preni se! Što spavaš, Gospode? Probudi se! Ne odbacuj nas dovijeka!

25. Zašto lice svoje sakrivaš, zaboravljaš bijedu i nevolju našu?

26. Jer duša nam se u prah raspala, trbuh nam se uza zemlju prilijepio.

27. Ustani, u pomoæ nam priteci, izbavi nas radi ljubavi svoje!