Biblija u jednoj godini.

Na 263. dan, Matej 18-21 predstavlja Isusova učenja o poniznosti, oprostu, vodstvu i pravdi, pripremajući naša srca da žive prema Božjem Kraljevstvu. Izreke 19:13-16 nude savjete o disciplini, razboritosti i poštenju, povezujući praktičan život s božanskim načelima.

Poglavlje 18

1. U onaj èas pristupe uèenici Isusu pa ga zapitaju: "Tko je, dakle, najveæi u kraljevstvu nebeskom?"

2. On dozove dijete, postavi ga posred njih

3. i reèe: "Zaista, kažem vam, ako se ne obratite i ne postanete kao djeca, neæete uæi u kraljevstvo nebesko.

4. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveæi u kraljevstvu nebeskom.

5. I tko primi jedno ovakvo dijete u moje ime, mene prima."

6. "Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku."

7. "Jao svijetu od sablazni! Neizbježivo dolaze sablazni, ali jao èovjeku po kom dolazi sablazan.

8. Pa ako te ruka ili noga sablažnjava, odsijeci je i baci od sebe. Bolje ti je uæi u život kljastu ili hromu, nego s obje ruke ili s obje noge biti baèen u oganj vjeèni.

9. I ako te oko sablažnjava, izvadi ga i baci od sebe. Bolje ti je jednooku u život uæi, nego s oba oka biti baèen u pakao ognjeni."

10. "Pazite da ne prezrete ni jednoga od ovih najmanjih jer, kažem vam, anðeli njihovi na nebu uvijek gledaju lice Oca mojega, koji je na nebesima."

11. #

12. "Što vam se èini? Ako neki èovjek imadne sto ovaca i jedna od njih zaluta, neæe li on ostaviti onih devedeset i devet u gorama i poæi u potragu za zalutalom?

13. Posreæi li mu se te je naðe, zaista, kažem vam, raduje se zbog nje više nego zbog onih devedeset i devet koje nisu zalutale.

14. Tako ni Otac vaš, koji je na nebesima, neæe da propadne ni jedan od ovih malenih."

15. "Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo.

16. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka poèiva svaka tvrdnja.

17. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik."

18. "Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit æe svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit æe odriješeno na nebu."

19. "Nadalje, kažem vam, ako dvojica od vas na zemlji jednodušno zaištu što mu drago, dat æe im Otac moj, koji je na nebesima.

20. Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, tu sam i ja meðu njima."

21. Tada pristupi k njemu Petar i reèe: "Gospodine, koliko puta da oprostim bratu svomu ako se ogriješi o mene? Do sedam puta?"

22. Kaže mu Isus: "Ne kažem ti do sedam puta, nego do sedamdeset puta sedam."

23. "Stoga je kraljevstvo nebesko kao kad kralj odluèi urediti raèune sa slugama.

24. Kad zapoèe obraèunavati, dovedoše mu jednoga koji mu dugovaše deset tisuæa talenata.

25. Kako nije imao odakle vratiti, zapovjedi gospodar da se proda on, žena mu i djeca i sve što ima te se podmiri dug.

26. Nato sluga padne nièice preda nj govoreæi: 'Strpljenja imaj sa mnom, i sve æu ti vratiti.'

27. Gospodar se smilova tomu sluzi, otpusti ga i dug mu oprosti."

28. "A kad taj isti sluga izaðe, naiðe na jednoga svoga druga koji mu dugovaše sto denara. Uhvati ga i stane ga daviti govoreæi: 'Vrati što si dužan!'

29. Drug padne preda nj i stane ga zaklinjati: 'Strpljenja imaj sa mnom i vratit æu ti.'

30. Ali on ne htjede, nego ode i baci ga u tamnicu dok mu ne vrati duga."

31. "Kad njegovi drugovi vidješe što se dogodilo, silno ražalošæeni odoše i sve to dojaviše gospodaru.

32. Tada ga gospodar dozva i reèe mu: 'Slugo opaki, sav sam ti onaj dug oprostio jer si me zamolio.

33. Nije li trebalo da se i ti smiluješ svome drugu, kao što sam se i ja tebi smilovao?'

34. I gospodar ga, rasrðen, preda muèiteljima dok mu ne vrati svega duga.

35. Tako æe i Otac moj nebeski uèiniti s vama ako svatko od srca ne oprosti svomu bratu."

Poglavlje 19

1. Kad Isus završi ove besjede, ode iz Galileje i doðe u judejski kraj s onu stranu Jordana.

2. Za njim je išao silan svijet. Ondje ih izlijeèi.

3. Pristupe mu tada farizeji pa, da ga iskušaju, kažu: "Je li dopušteno otpustiti ženu s kojega god razloga?"

4. On odgovori: "Zar niste èitali: Stvoritelj od poèetka muško i žensko stvori ih

5. i reèe: Stoga æe èovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu; i dvoje njih bit æe jedno tijelo?

6. Tako više nisu dvoje, nego jedno tijelo. Što, dakle, Bog združi, èovjek neka ne rastavlja."

7. Kažu mu: "Zašto onda Mojsije zapovjedi dati otpusno pismo i - otpustiti?"

8. Odgovori im: "Zbog tvrdoæe srca vašega dopusti vam Mojsije otpustiti žene, ali od poèetka ne bijaše tako.

9. A ja vam kažem: Tko otpusti svoju ženu - osim zbog bludništva - pa se oženi drugom, èini preljub."

10. Kažu mu uèenici: "Ako je tako izmeðu muža i žene, bolje je ne ženiti se."

11. A on im reèe: "Ne shvaæaju toga svi, nego samo oni kojima je dano.

12. Doista, ima za ženidbu nesposobnih koji se takvi iz utrobe materine rodiše. Ima nesposobnih koje ljudi onesposobiše. A ima nesposobnih koji sami sebe onesposobiše poradi kraljevstva nebeskoga. Tko može shvatiti, neka shvati."

13. Tada mu doniješe djeèicu da na njih stavi ruke i pomoli se. A uèenici im branili.

14. Nato æe im Isus: "Pustite djeèicu i ne prijeèite im k meni jer takvih je kraljevstvo nebesko!"

15. I položi ruke na njih pa krene odande.

16. I gle, pristupi mu netko i reèe: "Uèitelju, koje mi je dobro èiniti da imam život vjeèni?"

17. A on mu reèe: "Što me pitaš o dobrome? Jedan je samo dobar! Ali ako hoæeš u život uæi, èuvaj zapovijedi."

18. Upita ga: "Koje?" A Isus reèe: Ne ubij! Ne èini preljuba! Ne ukradi! Ne svjedoèi lažno!

19. Poštuj oca i majku! I ljubi svoga bližnjega kao sebe samoga!"

20. Kaže mu mladiæ: "Sve sam to èuvao. Što mi još nedostaje?"

21. Reèe mu Isus: "Hoæeš li biti savršen, idi, prodaj što imaš i podaj siromasima pa æeš imati blago na nebu. A onda doði i idi za mnom."

22. Na tu rijeè ode mladiæ žalostan jer imaše velik imetak.

23. A Isus reèe svojim uèenicima: "Zaista, kažem vas, teško æe bogataš u kraljevstvo nebesko.

24. Ponovno vam velim: Lakše je devi kroz uši iglene nego bogatašu u kraljevstvo Božje."

25. Èuvši to, uèenici se silno snebivahu govoreæi: "Tko se onda može spasiti?"

26. A Isus upre u njih pogled pa im reèe: "Ljudima je to nemoguæe, ali Bogu je sve moguæe."

27. Tada Petar prihvati pa upita: "Evo, mi sve ostavismo i poðosmo za tobom. Što æemo za to dobiti?"

28. Reèe im Isus: "Zaista, kažem vam, vi koji poðoste za mnom, o preporodu, kad Sin Èovjeèji sjedne na prijestolje svoje slave, i vi æete sjediti na dvanaest prijestolja i suditi dvanaest plemena Izraelovih.

29. I tko god ostavi kuæe, ili braæu, ili sestre, ili oca, ili majku, ili ženu, ili djecu, ili polja poradi imena mojega, stostruko æe primiti i život vjeèni baštiniti."

30. "A mnogi prvi bit æe posljednji, i posljednji prvi."

Poglavlje 20

1. "Kraljevstvo je nebesko kao kad domaæin rano ujutro izaðe najmiti radnike u svoj vinograd.

2. Pogodi se s radnicima po denar na dan i pošalje ih u svoj vinograd.

3. Izaðe i o treæoj uri i vidje druge gdje stoje na trgu besposleni

4. pa i njima reèe: 'Idite i vi u moj vinograd pa što bude pravo, dat æu vam.'

5. I oni odoše. Izaðe opet o šestoj i devetoj uri te uèini isto tako.

6. A kad izaðe o jedanaestoj uri, naðe druge gdje stoje i reèe im: 'Zašto ovdje stojite vazdan besposleni?'

7. Kažu mu: 'Jer nas nitko ne najmi.' Reèe im: 'Idite i vi u vinograd.'"

8. "Uveèer kaže gospodar vinograda svojemu upravitelju: 'Pozovi radnike i podaj im plaæu poèevši od posljednjih pa sve do prvih.'

9. Doðu tako oni od jedanaeste ure i prime po denar.

10. Pa kada doðu oni prvi, pomisle da æe primiti više, ali i oni prime po denar.

11. A kad primiše, poèeše mrmljati protiv domaæina:

12. 'Ovi posljednji jednu su uru radili i izjednaèio si ih s nama, koji smo podnosili svu tegobu dana i žegu.'"

13. "Nato on odgovori jednomu od njih: 'Prijatelju, ne èinim ti krivo. Nisi li se pogodio sa mnom po denar?

14. Uzmi svoje pa idi. A ja hoæu i ovomu posljednjemu dati kao i tebi.

15. Nije li mi slobodno èiniti sa svojim što hoæu? Ili zar je oko tvoje zlo što sam ja dobar?'"

16. "Tako æe posljednji biti prvi, a prvi posljednji."

17. Dok je Isus uzlazio u Jeruzalem, uze dvanaestoricu nasamo te im putem reèe:

18. "Evo, uzlazimo u Jeruzalem i Sin Èovjeèji bit æe predan glavarima sveæenièkim i pismoznancima. Osudit æe ga na smrt

19. i predati poganima da ga izrugaju, izbièuju i razapnu, ali on æe treæi dan uskrsnuti."

20. Tada mu pristupi mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade nièice da od njega nešto zaište.

21. A on æe joj: "Što želiš?" Kaže mu: "Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva."

22. Isus odgovori: "Ne znate što ištete. Možete li piti èašu koju æu ja piti?" Kažu mu: "Možemo!"

23. A on im reèe: "Èašu æete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva - to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac."

24. Kada su to èula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata.

25. Zato ih Isus dozva i reèe: "Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašæu.

26. Neæe tako biti meðu vama! Naprotiv, tko hoæe da meðu vama bude najveæi, neka vam bude poslužitelj.

27. I tko god hoæe da meðu vama bude prvi, neka vam bude sluga."

28. "Tako i Sin Èovjeèji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge."

29. Kad su izlazili iz Jerihona, poðe za njim silan svijet.

30. I gle, dva slijepca sjeðahu kraj puta. Èuvši da Isus prolazi, povikaše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!"

31. Mnoštvo ih ušutkivalo, ali oni još jaèe viknuše: "Gospodine, smiluj nam se, Sine Davidov!"

32. Isus se zaustavi, dozove ih i reèe: "Što hoæete da vam uèinim?"

33. Kažu mu: "Gospodine, da nam se otvore oèi."

34. Isus se ganut dotaèe njihovim oèiju i oni odmah progledaše. I poðoše za njim.

Poglavlje 21

1. Kad se približiše Jeruzalemu te doðoše u Betfagu, na Maslinskoj gori, posla Isus dvojicu uèenika

2. govoreæi: "Poðite u selo pred vama i odmah æete naæi privezanu magaricu i uz nju magare. Odriješite ih i dovedite k meni.

3. Ako vam tko što rekne, recite: 'Gospodinu trebaju', i odmah æe ih pustiti."

4. To se dogodi da se ispuni što je reèeno po proroku:

5. Recite kæeri Sionskoj: Evo kralj ti tvoj dolazi, krotak, jašuæ na magarcu, na magaretu, mladetu magarièinu.

6. Uèenici odu i uèine kako im naredi Isus.

7. Dovedu magaricu i magare te stave na njih haljine i Isus uzjaha na njih.

8. Silan svijet prostrije svoje haljine po putu, a drugi rezahu grane sa stabala i sterahu ih po putu.

9. Mnoštvo pak pred njim i za njim klicaše: "Hosana Sinu Davidovu! Blagoslovljen Onaj koji dolazi u ime Gospodnje! Hosana u visinama!"

10. Kad uðe u Jeruzalem, uskomešao se sav grad i govorio: "Tko je ovaj?"

11. A mnoštvo odgovaraše: "To je Prorok, Isus iz Nazareta galilejskoga."

12. Isus uðe u Hram i izagna sve koji su prodavali i kupovali u Hramu. Mjenjaèima isprevrta stolove i prodavaèima golubova klupe.

13. Kaže im: "Pisamo je: Dom æe se moj zvati Dom molitve, a vi od njega èinite peæinu razbojnièku."

14. U Hramu mu priðoše slijepi i hromi i on ih ozdravi.

15. A kad glavari sveæenièki i pismoznanci vidješe èudesa koja uèini i djecu što vièu Hramom: "Hosana Sinu Davidovu!", gnjevni

16. mu rekoše: "Èuješ li što ovi govore?" Kaže im Isus: "Da! A niste li èitali: Iz usta djece i dojenèadi sebi si pripravio hvalu?"

17. On ih ostavi, poðe iz grada u Betaniju te ondje prenoæi.

18. Ujutro se vraæao u grad i ogladnje.

19. Ugleda smokvu kraj puta i priðe k njoj, ali ne naðe na njoj ništa osim lišæa pa joj kaže: "Ne bilo više ploda s tebe dovijeka!" I smokva umah usahnu.

20. Vidjevši to, uèenici se zaèude: "Kako umah smokva usahnu!"

21. Isus im odvrati: "Zaista, kažem vam, ako budete imali vjeru i ne posumnjate, èinit æete ne samo ovo sa smokvom, nego - reknete li i ovoj gori: 'Digni se i baci u more!', bit æe tako.

22. I sve što zaištete u molitvi vjerujuæi, primit æete."

23. I uðe u Hram. Dok je nauèavao, pristupiše mu glavari sveæenièki i starješine narodne te ga upitaše: "Kojom vlašæu to èiniš? Tko ti dade tu vlast?"

24. Isus im odgovori: "I ja æu vas jedno upitati. Ako mi na to odgovorite, ja æu vama kazati kojom vlašæu ovo èinim.

25. Krst Ivanov odakle li bijaše? Od Neba ili od ljudi?" A oni umovahu meðu sobom: "Reknemo li 'Od Neba', odvratit æe nam: 'Zašto mu, dakle, ne povjerovaste?'

26. A reknemo li 'Od ljudi', strah nas je mnoštva. Ta svi Ivana smatraju prorokom."

27. Zato odgovore Isusu: "Ne znamo." I on njima reèe: "Ni ja vama neæu kazati kojom vlašæu ovo èinim."

28. "A što vam se èini? Èovjek neki imao dva sina. Priðe prvomu i reèe: 'Sinko, hajde danas na posao u vinograd!'

29. On odgovori: 'Neæu!' No poslije se predomisli i ode.

30. Priðe i drugomu pa mu reèe isto tako. A on odgovori: 'Evo me, gospodaru!' i ne ode.

31. Koji od te dvojice izvrši volju oèevu?" Kažu: "Onaj prvi." Nato æe im Isus: "Zaista, kažem vam, carinici i bludnice pretekoše vas u kraljevstvo Božje!

32. Doista, Ivan doðe k vama putom pravednosti i vi mu ne povjerovaste, a carinici mu i bludnice povjerovaše. Vi pak, makar to vidjeste, ni kasnije se ne predomisliste da mu povjerujete."

33. "Drugu prispodobu èujte! Bijaše neki domaæin koji posadi vinograd, ogradi ga ogradom, iskopa u njemu tijesak i podiže kulu pa ga iznajmi vinogradarima i otputova.

34. Kad se približilo vrijeme plodova, posla svoje sluge vinogradarima da uzmu njegov urod.

35. A vinogradari pograbe njegove sluge pa jednoga istukoše, drugog ubiše, a treæega kamenovaše.

36. I opet posla druge sluge, više njih nego prije, ali oni i s njima postupiše jednako."

37. "Naposljetku posla k njima sina svoga misleæi: 'Poštovat æe mog sina.'

38. Ali kad vinogradari ugledaju sina, rekoše meðu sobom: 'Ovo je baštinik! Hajde da ga ubijemo i imat æemo baštinu njegovu!'

39. I pograbe ga, izbace iz vinograda i ubiju."

40. "Kada dakle doðe gospodar vinograda, što æe uèiniti s tim vinogradarima?"

41. Kažu mu: "Opake æe nemilo pogubiti, a vinograd iznajmiti drugim vinogradarima što æe mu davati urod u svoje vrijeme."

42. Kaže im Isus: "Zar nikada niste èitali u Pismima: Kamen što ga odbaciše graditelji postade kamen zaglavni. Gospodnje je to djelo - kakvo èudo u oèima našim!

43. Zato æe se - kažem vam - oduzeti od vas kraljevstvo Božje i dat æe se narodu koji donosi njegove plodove! (

44. I tko padne na taj kamen, smrskat æe se, a na koga on padne, satrt æe ga.)"

45. Kad su glavari sveæenièki i farizeji èuli te njegove prispodobe, razumjeli su da govori o njima.

46. I tražili su da ga uhvate, ali se pobojaše mnoštva jer ga je smatralo prorokom.

13. Nesreæa je ocu svojemu bezuman sin, i neprestano prokišnjavanje svaðe su ženine.

14. Kuæa se i bogatstvo baštine od otaca, a od Jahve je žena razumna.

15. Lijenost navlaèi èovjeku dubok san i nemarna duša gladuje.

16. Tko se drži zapovijedi, èuva život svoj, a tko ne pazi putove svoje, umire.