Biblija u jednoj godini.

Na 150. dan, 1. Kraljevima 8 opisuje veliko posvećenje Salomonovog hrama, s molitvama i hvalom Bogu. Propovjednik 4-6 izaziva nas da razmislimo o radu, pravdi i mudrosti u ograničenom životu. Psalam 6 izražava vapaj za milosrđem i iscjeljenjem, podsjećajući nas na Gospodinovo suosjećanje i vjernost.

1. Tada Salomon sazva u Jeruzalem sve starješine Izraelove, sve knezove plemenske i glavare obitelji da se prenese Kovèeg saveza Jahvina iz grada, Davidova grada, to jest sa Siona.

2. Svi se ljudi Izraelovi sabraše pred kraljem Salomonom na blagdan u mjesecu Etanimu (to je sedmi mjesec).

3. I kad su došle Izraelove starješine, sveæenici ponesoše Kovèeg

4. i Šator sastanka sa svim posveæenim priborom što bješe u Šatoru. Prenosili su ih sveæenici i leviti.

5. Kralj Salomon i sva zajednica Izraelova koja se sabrala oko njega žrtvovali su pred Kovèegom toliko ovaca i goveda da se ne mogahu prebrojiti ni procijeniti.

6. Sveæenici donesoše Kovèeg saveza Jahvina na njegovo mjesto, u Debir Doma, to jest u Svetinju nad svetinjama, pod krila kerubina.

7. Kerubini su, naime, imali raširena krila nad mjestom gdje stajaše Kovèeg i zaklanjahu odozgo Kovèeg i njegove motke.

8. [8a] Motke su bile tako dugaèke da su im se krajevi vidjeli iz Svetišta nasuprot Debiru, ali se nisu vidjele izvana.

9. U Kovèegu nije bilo ništa, osim dviju kamenih ploèa koje metnu Mojsije na Horebu, gdje Jahve sklopi Savez s Izraelcima pošto iziðoše iz Egipta. [8b] Ondje su ostale do danas.

10. A kad su sveæenici izašli iz Svetišta, oblak ispuni Dom Jahvin,

11. i sveæenici ne mogoše od oblaka nastaviti službe: slava Jahvina ispuni Dom Božji!

12. Tada reèe Salomon: "Jahve odluèi prebivati u tmastu oblaku,

13. a ja ti sagradih uzvišen Dom da u njemu prebivaš zauvijek."

14. I, okrenuvši se, kralj blagoslovi sav izraelski zbor, a sav je izraelski zbor stajao.

15. Reèe on: "Neka je blagoslovljen Jahve, Bog Izraelov, koji je svojom rukom ispunio obeæanje što ga na svoja usta dade ocu mome Davidu, rekavši:

16. 'Od dana kad izvedoh svoj narod iz zemlje egipatske, nisam izabrao grada ni iz kojega Izraelova plemena da se u njemu sagradi Dom gdje bi prebivalo moje Ime, nego sam izabrao Davida da on zapovijeda mojim narodom Izraelom.'

17. Otac mi David naumi podiæi Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova,

18. ali mu Jahve reèe: 'Naumio si podiæi Dom mojem Imenu, i dobro uèini,

19. ali neæeš ti podiæi toga Doma, nego sin tvoj koji izaðe iz tvoga krila, on æe podiæi Dom mojem Imenu.'

20. Jahve ispuni obeæanje svoje: naslijedio sam svoga oca Davida i sjeo na prijestolje Izraelovo, kako obeæa Jahve, i podigao Dom Imenu Jahve, Boga Izraelova,

21. i odredio sam da ondje bude mjesto Kovèegu u kojem je Savez što ga Jahve sklopi s našim ocima kad ih je izveo iz zemlje egipatske."

22. Tada Salomon stupi, u nazoènosti svega zbora Izraelova, pred žrtvenik Jahvin, raširi ruke prema nebu

23. i reèe: "Jahve, Bože Izraelov! Nijedan ti bog nije slièan ni na nebesima ni dolje na zemlji, tebi koji držiš Savez i ljubav svojim slugama što kroèe pred tobom sa svim svojim srcem.

24. Sluzi svome Davidu, mome ocu, ti si ispunio što si mu obeæao. Što si obeæao na svoja usta, ispunio si svojom rukom upravo danas.

25. Sada, Jahve, Bože Izraelov, ispuni svome sluzi, ocu mome Davidu, što si obeæao kad si rekao: 'Neæe ti preda mnom nestati nasljednika koji bi sjedio na izraelskom prijestolju, samo ako tvoji sinovi budu èuvali svoje putove hodeæi po mojem zakonu kako si ti hodio preda mnom.'

26. Sada, dakle, Jahve, Bože Izraelov, neka se ispuni tvoje obeæanje koje si dao svome sluzi Davidu, mome ocu!

27. Ali zar æe Bog doista boraviti s ljudima na zemlji? TÓa nebesa ni nebesa nad nebesima ne mogu ga obuhvatiti, a kamoli ovaj Dom što sam ga sagradio!

28. Pomno poèuj molitvu i vapaj svoga sluge, Jahve, Bože moj, te usliši vapaj i molitvu što je tvoj sluga tebi upuæuje!

29. Neka tvoje oèi obdan i obnoæ budu otvorene nad ovim Domom, nad ovim mjestom za koje reèe: 'Tu æe biti moje Ime.' Usliši molitvu koju æe sluga tvoj izmoliti na ovome mjestu.

30. I usliši molitvu sluge svoga i naroda svojega izraelskog koju bude upravljao prema ovome mjestu. Usliši s mjesta gdje prebivaš, s nebesa; usliši i oprosti.

31. Ako tko zgriješi protiv bližnjega i naredi mu se da se zakune, a zakletva doðe pred tvoj žrtvenik u ovom Domu,

32. tada je ti èuj u nebu i postupaj i sudi svojim slugama, osudi krivca okreæuæi njegova djela na njegovu glavu, a nevina oslobodi postupajuæi s njime po nevinosti njegovoj.

33. Ako narod tvoj bude potuèen od neprijatelja jer se ogriješio o tebe, ali se ipak k tebi obrati i proslavi Ime tvoje i u ovom se Domu pomoli,

34. onda ti èuj to s neba, oprosti grijehe svome narodu izraelskom i dovedi ga natrag u zemlju koju si dao njihovim oèevima.

35. Kad se zatvori nebo i ne padne kiša jer su se ogriješili o tebe, pa ti se pomole na ovome mjestu i proslave Ime tvoje i obrate se od svojega grijeha kad ih ti poniziš,

36. tada ti èuj na nebu i oprosti grijeh svojim slugama i svojem izraelskom narodu, pokazujuæi im valjan put kojim æe iæi, i pusti kišu na zemlju koju si svojem narodu dao u baštinu.

37. Kad u zemlji zavlada glad, kuga, snijet i rða i kad navale skakavci, gusjenice, kad neprijatelj ovoga naroda pritisne koja od njegovih vrata, ili kad bude kakva druga nevolja ili boleština,

38. ako koji èovjek, ili sav tvoj narod, Izrael, osjeti tjeskobu svoga srca pa upravi molitvu ili prošnju te raširi ruke prema ovom Hramu,

39. ti èuj s neba, s mjesta gdje prebivaš, i oprosti i postupi; vrati svakome èovjeku prema putu njegovu, jer ti poznaješ srce njegovo - ti jedini poznaješ srce sviju -

40. da te se uvijek boje sve dane dokle žive na zemlji što je ti dade našim oèevima.

41. Pa i tuðinca, koji nije od tvojega naroda izraelskog, nego je stigao iz daleke zemlje radi Imena tvoga

42. jer je èuo za veliko Ime tvoje, za tvoju snažnu ruku i za tvoju mišicu podignutu - ako doðe i pomoli se u ovom Hramu,

43. usliši ga s neba gdje prebivaš, usliši sve vapaje njegove da bi upoznali svi zemaljski narodi Ime tvoje i bojali se tebe kao narod tvoj Izrael i da znaju da je tvoje Ime zazvano nad ovaj Dom koji sam sagradio.

44. Ako narod tvoj krene na neprijatelja putem kojim ga ti uputiš i pomoli se Jahvi, okrenut k ovom gradu što si ga izabrao i prema Domu koji sam podigao tvojem Imenu,

45. usliši mu s neba molitvu i prošnju i uèini mu pravdu.

46. Kad ti sagriješe, jer nema èovjeka koji ne griješi, a ti ih, rasrdiv se na njih, predaš neprijateljima da ih zarobe i odvedu kao roblje u daleku ili blizu zemlju,

47. pa ako se pokaju srcem u zemlji u koju budu dovedeni te se obrate i poènu te moliti za milost u zemlji svojih osvajaèa govoreæi: 'Zgriješili smo, bili smo zli i naopaki',

48. i tako se obrate k tebi svim srcem i svom dušom u zemlji svoga ropstva u koju budu dovedeni kao roblje, i pomole se okrenuti k zemlji što je ti dade njihovim oèevima, i prema gradu koji si izabrao, i prema Domu što sam ga podigao tvom Imenu,

49. usliši s neba, gdje prebivaš, njihovu molbu i njihove prošnje,

50. uèini im pravdu i oprosti svome narodu što je zgriješio protiv tebe, oprosti sve uvrede koje ti je nanio, uèini da mu se smiluju osvajaèi i da budu milostivi prema njemu,

51. jer su oni tvoj narod i baština tvoja, njih si izveo iz Egipta, iz užarenog kotla.

52. Neka oèi tvoje budu otvorene na prošnju tvoga sluge i na prošnju naroda tvoga Izraela da èuješ sve njihove molbe što æe ih tebi uputiti.

53. Jer ti si ih odvojio od svih naroda na zemlji sebi za baštinu, kako si objavio po svome sluzi Mojsiju, kada si izveo oce naše iz Egipta, o Gospode, Jahve!"

54. Pošto je Salomon dovršio svu ovu molitvu i prošnju pred Jahvom, diže se s mjesta gdje je kleèao, raširenih ruku prema nebu, pred žrtvenikom Jahvinim,

55. pa istupi te blagoslovi sav zbor Izraelov govoreæi jakim glasom:

56. "Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu kako je obeæao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obeæanja koja je dao sluzi svome Mojsiju.

57. Neka Jahve, Bog naš, bude s nama kao što je bio s ocima našim i neka nas ne napusti i ne odbaci.

58. Neka prikloni naša srca k sebi da bismo hodili svim njegovim putovima i držali njegove zapovijedi, zakone i uredbe koje je dao ocima našim.

59. Bile ove moje rijeèi, koje sam smjerno iznio pred Jahvu, danju i noæu nazoène pred Jahvom, Bogom našim, eda bi dan za danom èinio pravdu sluzi svomu i pravicu narodu svome Izraelu,

60. ne bi li tako svi narodi zemlje spoznali da je Jahve jedini Bog i da nema drugoga.

61. A vaše srce neka bude potpuno odano Jahvi, Bogu našemu, držeæi se njegovih zakona i obdržavajuæi njegove zapovijedi kao danas!"

62. Kralj i sav Izrael s njim prinesu žrtvu Jahvi.

63. Kao žrtvu prièesnicu, koju je prikazao Jahvi, Salomon prinese dvadeset i dvije tisuæe volova i stotinu i dvadeset tisuæa ovaca; time kralj i svi Izraelci posvete Dom Jahvin.

64. Toga dana posveti kralj središte predvorja, koje je ispred Doma Jahvina, jer ondje je prinio paljenice, prinosnice i pretiline prièesnica, jer je tuèani žrtvenik pred Jahvom bio premalen da primi paljenice, prinosnice, pretiline prièesnica.

65. Tu je sveèanost u ono vrijeme Salomon slavio sedam dana, sa svim Izraelcima, zborom velikim od Ulaza u Hamat do Potoka Egipatskog, pred Jahvom, Bogom našim.

66. Zatim je osmoga dana otpustio ljude; oni su blagosivljali kralja i odlazili svojim kuæama, veseli i zadovoljna srca zbog svega dobra što ga je Jahve uèinio svome sluzi Davidu i narodu svome Izraelu.

Poglavlje 4

1. Opet stadoh promatrati sva nasilja koja se èine pod suncem, i gle, suze potlaèenih, i nikog nema da ih utre; i nasilje iz tlaèiteljske ruke, a zaštitnika niotkuda.

2. Zato sretnima smatram mrtve koji su veæ pomrli; sretniji su od živih što još žive.

3. A od obojih je sretniji onaj koji još nije postao, koji nije vidio zlih djela što se èine pod suncem.

4. Nadalje iskusih da svaki napor i svaki uspjeh pribavlja èovjeku zavist njegova bližnjeg. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

5. Bezumnik prekriži ruke i izjeda sebe.

6. Bolja je puna šaka u miru nego obje pregršti muèna rada i puste tlapnje.

7. I još jednu opazih ispraznost pod suncem:

8. Èovjek potpun samac - bez sina, bez brata, i opet nema kraja njegovu trudu; oèi mu se ne mogu nasititi blaga; a ne misli: za koga se muèim i uskraæujem dobro sebi? I to je ispraznost i zla briga.

9. Bolje je dvojici nego jednome, jer imaju bolju plaæu za svoj trud.

10. Padne li jedan, drugi æe ga podiæi; a teško jednomu! Ako padne, nema nikoga da ga podigne.

11. Pa ako se i spava udvoje, toplije je; a kako æe se samac zagrijati?

12. I ako tko udari na jednoga, dvojica æe mu se oprijeti; i trostruko se uže ne kida brzo.

13. Bolji je mladiæ siromašan a mudar nego kralj star a lud, koji više ne zna za savjet.

14. Jer mladiæ može iziæi iz tamnice i postati kraljem, iako se rodio kao prosjak u svom kraljevstvu.

15. Opazih kako svi koji žive i hode pod suncem pristaju uz mladiæa, uz nastupnika koji ga naslijedi.

16. On stupa na èelo bezbrojnih podanika i kasniji se naraštaji ne mogahu zbog njega radovati. I to je zacijelo ispraznost i pusta tlapnja.

17. Kad odlaziš u Božji dom, pazi na korake svoje. Priði da mogneš èuti - žrtva je valjanija nego prinos luðaka, jer oni i ne znaju da èine zlo.

Poglavlje 5

1. Ne nagli ustima svojim i ne žuri se s rijeèima pred Bogom, jer je Bog na nebu, a ti si na zemlji; zato štedi svoje rijeèi.

2. San dolazi od mnogih briga, a lud govor od mnoštva rijeèi.

3. Kad zavjetuješ štogod Bogu, odmah to izvrši, jer njemu nisu mili bezumnici. Zato ispuni svaki svoj zavjet.

4. Bolje je ne zavjetovati, nego zavjetovati a ne izvršiti zavjeta.

5. Ne daj ustima svojim da te navode na grijeh i ne reci kasnije pred anðelom da je bilo nehotice. Zašto pružati Bogu priliku da se srdi na rijeè tvoju i uništi djelo tvojih ruku?

6. Koliko sanja, toliko i ispraznosti; mnogo rijeèi - isprazna tlapnja. Zato boj se Boga.

7. Ako vidiš gdje tlaèe siromaha i gaze pravo i pravicu u zemlji, ne èudi se tomu, jer nad visokim straži viši, a nad njim najviši.

8. Korist zemlje je nada sve; i kralj ovisi o zemljištu.

9. Tko novce ljubi, nikad ih dosta nema; tko bogatstvo ljubi, nikad mu dosta probitka. I to je ispraznost.

10. Gdje je mnogo bogatstva, mnogo je i gotovana, pa kakva je korist od toga gospodaru, osim što ga oèima gleda?

11. Sladak je dan radiši, jeo malo ili mnogo, dok bogatstvo ne da bogatašu zaspati.

12. I vidjeh teško zlo pod suncem: skupljeno blago što je na propast svojemu vlasniku.

13. Jer zlom nezgodom propadne takvo bogatstvo te sinu što mu se rodi ne ostane ništa.

14. Gol je izašao iz utrobe majke svoje i tako æe gol i otiæi kakav je i došao; ništa nema od svega svojeg truda da ponese.

15. I to je teško zlo što tako odlazi kako je i došao; pa kakva mu je korist što se u vjetar muèio.

16. Sve svoje dane živi u tami, nevolji, brizi, bolesti i srdžbi.

17. Ovo, stoga, zakljuèujem: prava je sreæa èovjeku jesti i piti i biti zadovoljan sa svim svojim trudom kojim se muèi pod suncem za kratka vijeka koji mu je dao Bog, jer takva mu je sudbina dosuðena.

18. Pa ako je èovjeku Bog dao bogatstvo i imanje da ih uživa i bude zadovoljan svojim djelom - i to je dar od Boga.

19. Jer tada barem ne misli mnogo na dane svog života, kad mu Bog daje da mu se srce veseli.

Poglavlje 6

1. I vidjeh: ima još jedno zlo pod suncem i teško tišti ljude.

2. Nekomu Bog udijeli bogatstvo i blago i poèasti te ima sve što mu duša poželi, ali mu ne udijeli da to i uživa, nego uživa tuðinac. To je ispraznost i grdna nevolja.

3. I velim: bolje je nedonošèe od onoga koji bi rodio stotinu djece i živio mnogo godina, a sam se ne bi naužio dobra niti bi imao pogreba;

4. jer je nedonošèe uzalud došlo i u tamu otišlo i ime mu je tamom pokriveno;

5. sunca èak ne vidje niti spozna - a spokojnije je od onoga.

6. Pa kad bi takav živio i dvije tisuæe godina, a svojeg dobra ne bi uživao, zar ne odlaze obojica jednako na isto mjesto?

7. Èovjek se trudi samo da bi jeo, a želudac njegov nikad da se nasiti.

8. Jer po èemu je mudrac bolji od luðaka i što reæi o siromahu koji se umije držati pred ljudima?

9. Bolje je oèima vidjeti nego duhom lutati. I to je ispraznost i pusta tlapnja.

10. Što je veæ bilo, ime ima; i zna se što je èovjek; i on se ne može parbiti s jaèim od sebe.

11. Što više rijeèi, to veæa ispraznost svega, i koja je od toga korist èovjeku?

12. Tko zna što je dobro èovjeku u životu njegovu, za ono malo dana koje tako isprazno živi, koji mu prolaze kao sjena? Tko æe kazati èovjeku što æe biti poslije njega pod suncem?

1. Zborovoði. Uz žièano glazbalo. U oktavi. Psalam. Davidov.

2. Jahve, nemoj me karati u srdžbi svojoj, ne kažnjavaj me u svojoj jarosti!

3. Smiluj mi se, Jahve, jer sam iznemog'o, Jahve, ozdravi me jer dršæu kosti moje.

4. Duboko mi je duša potresena, a ti, o Jahve - dokle æeš?

5. Vrati se, Jahve, dušu mi izbavi, spasi me rad svoje dobrote:

6. jer meðu mrtvima tko te se sjeæa, u Podzemlju tko ti hvale pjeva?

7. Iznemogoh od pusta jecanja, u noæi postelju plaèem zalijevam, suzama ležaj natapam.

8. Od žalosti oko mi gasne i slabi, jer su mnogi neprijatelji moji.

9. Odstupite od mene, svi opaki, jer je Jahve plaè moj èuo.

10. Èuo je Jahve molbu moju, Jahve je primio moju molitvu.

11. Neka se postide i užasno zbune svi moji dušmani, i puni srama neka smjesta odstupe.