Biblija u jednoj godini.

Stotog dana, Ivan 4-6 nam pokazuje Isusa kako poučava Samarijance, liječi bolesne i otkriva svoju božansku moć. Izreke 5:7-14 naglašavaju važnost slušanja mudrosti i izbjegavanja putova koji vode u propast, potičući život u integritetu i vjernosti Gospodinu.

Poglavlje 4

1. Kad Gospodin dozna da su farizeji doèuli kako on, Isus, okuplja i krsti više uèenika nego Ivan -

2. iako zapravo nije krstio sam Isus, nego njegovi uèenici -

3. ode iz Judeje i ponovno se vrati u Galileju.

4. Morao je proæi kroza Samariju.

5. Doðe dakle u samarijski grad koji se zove Sihar, blizu imanja što ga Jakov dade svojemu sinu Josipu.

6. Ondje bijaše zdenac Jakovljev. Isus je umoran od puta sjedio na zdencu. Bila je otprilike šesta ura.

7. Doðe neka žena Samarijanka zahvatiti vode. Kaže joj Isus: "Daj mi piti!"

8. Njegovi uèenici bijahu otišli u grad kupiti hrane.

9. Kaže mu na to Samarijanka: "Kako ti, Židov, išteš piti od mene, Samarijanke?" Jer Židovi se ne druže sa Samarijancima.

10. Isus joj odgovori: "Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli: 'Daj mi piti', ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive."

11. Odvrati mu žena: "Gospodine, ta nemaš ni èime bi zahvatio, a zdenac je dubok. Otkuda ti dakle voda živa?

12. Zar si ti možda veæi od oca našeg Jakova koji nam dade ovaj zdenac i sam je iz njega pio, a i sinovi njegovi i stada njegova?"

13. Odgovori joj Isus: "Tko god pije ove vode, opet æe ožednjeti.

14. A tko bude pio vode koju æu mu ja dati, ne, neæe ožednjeti nikada: voda koju æu mu ja dati postat æe u njemu izvorom vode koja struji u život vjeèni."

15. Kaže mu žena: "Gospodine, daj mi te vode da ne žeðam i da ne moram dolaziti ovamo zahvaæati."

16. Nato joj on reèe: "Idi i zovi svoga muža pa se vrati ovamo."

17. Odgovori mu žena: "Nemam muža." Kaže joj Isus: "Dobro si rekla: 'Nemam muža!'

18. Pet si doista muževa imala, a ni ovaj koga sada imaš nije ti muž. To si po istini rekla."

19. Kaže mu žena: "Gospodine, vidim da si prorok.

20. Naši su se oèevi klanjali na ovome brdu, a vi kažete da je u Jeruzalemu mjesto gdje se treba klanjati."

21. A Isus joj reèe: "Vjeruj mi, ženo, dolazi èas kad se neæete klanjati Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu.

22. Vi se klanjate onome što ne poznate, a mi se klanjamo onome što poznamo jer spasenje dolazi od Židova.

23. Ali dolazi èas - sada je! - kad æe se istinski klanjatelji klanjati Ocu u duhu i istini jer takve upravo klanjatelje traži Otac.

24. Bog je duh i koji se njemu klanjaju, u duhu i istini treba da se klanjaju."

25. Kaže mu žena: "Znam da ima doæi Mesija zvani Krist - Pomazanik. Kad on doðe, objavit æe nam sve."

26. Kaže joj Isus: "Ja sam, ja koji s tobom govorim!"

27. Uto doðu njegovi uèenici pa se zaèude što razgovara sa ženom. Nitko ga ipak ne zapita: "Što tražiš?" ili: "Što razgovaraš s njom?"

28. Žena ostavi svoj krèag pa ode u grad i reèe ljudima:

29. "Doðite da vidite èovjeka koji mi je kazao sve što sam poèinila. Da to nije Krist?"

30. Oni iziðu iz grada te se upute k njemu.

31. Uèenici ga dotle nudili: "Uèitelju, jedi!"

32. A on im reèe: "Hraniti mi se valja jelom koje vi ne poznajete."

33. Uèenici se nato zapitkivahu: "Da mu nije tko donio jesti?"

34. Kaže im Isus: "Jelo je moje vršiti volju onoga koji me posla i dovršiti djelo njegovo.

35. Ne govorite li vi: 'Još èetiri mjeseca i evo žetve?' Gle, kažem vam, podignite oèi svoje i pogledajte polja: veæ se bjelasaju za žetvu.

36. Žetelac veæ prima plaæu, sabire plod za vjeèni život da se sijaè i žetelac zajedno raduju.

37. Tu se obistinjuje izreka: 'Jedan sije, drugi žanje.'

38. Ja vas poslah žeti ono oko èega se niste trudili; drugi su se trudili, a vi ste ušli u trud njihov."

39. Mnogi Samarijanci iz onoga grada povjerovaše u njega zbog rijeèi žene koja je svjedoèila: "Kazao mi je sve što sam poèinila."

40. Kad su dakle Samarijanci došli k njemu, moljahu ga da ostane u njih. I ostade ondje dva dana.

41. Tada ih je još mnogo više povjerovalo zbog njegove rijeèi

42. pa govorahu ženi: "Sada više ne vjerujemo zbog tvoga kazivanja; ta sami smo èuli i znamo: ovo je uistinu Spasitelj svijeta."

43. Nakon dva dana ode odande u Galileju.

44. Sam je Isus doduše izjavio da prorok nema èasti u svom zavièaju.

45. Kad je dakle stigao u Galileju, Galilejci ga lijepo primiše jer bijahu vidjeli što je sve uèinio u Jeruzalemu za blagdana. Jer su i oni bili uzišli na blagdan.

46. Doðe dakle ponovno u Kanu Galilejsku, gdje bijaše pretvorio vodu u vino. Ondje bijaše neki kraljevski službenik koji je imao bolesna sina u Kafarnaumu.

47. Kad je èuo da je Isus došao iz Judeje u Galileju, ode k njemu pa ga moljaše da siðe i ozdravi mu sina jer veæ samo što nije umro.

48. Nato mu Isus reèe: "Ako ne vidite znamenja i èudesa, ne vjerujete!"

49. Kaže mu kraljevski službenik: "Gospodine, siði dok mi ne umre dijete."

50. Kaže mu Isus: "Idi, sin tvoj živi!" Povjerova èovjek rijeèi koju mu reèe Isus i ode.

51. Dok je on još silazio, pohite mu u susret sluge s viješæu da mu sin živi.

52. Upita ih dakle za uru kad mu je krenulo nabolje. Rekoše mu: "Juèer oko sedme ure pustila ga ognjica."

53. Tada razabra otac da je to bilo upravo onog èasa kad mu Isus reèe: "Sin tvoj živi." I povjerova on i sav dom njegov.

54. Bijaše to drugo znamenje što ga uèini Isus po povratku iz Judeje u Galileju.

Poglavlje 5

1. Nakon toga bijaše židovski blagdan pa Isus uziðe u Jeruzalem.

2. U Jeruzalemu se kod Ovèjih vrata nalazi kupalište koje se hebrejski zove Bethzatha, a ima pet trijemova.

3. U njima je ležalo mnoštvo bolesnika - slijepih, hromih, uzetih:èekali su da izbije voda..

4. Anðeo bi Gospodnji, naime, silazio od vremena do vremena u ribnjak i pokrenuo vodu: tko bi prvi ušao pošto je voda izbila, ozdravio bi makar bolovao od bilo kakve bolesti.

5. Bijaše ondje neki èovjek koji je trpio od svoje bolesti trideset i osam godina.

6. Kad ga Isus opazi gdje leži i kada dozna da je veæ dugo u tome stanju, kaže mu: "Želiš li ozdraviti?"

7. Odgovori mu bolesnik: "Gospodine, nikoga nemam tko bi me uronio u kupalište kad se voda uzbiba. Dok ja stignem, drugi veæ prije mene siðe."

8. Kaže mu Isus: "Ustani, uzmi svoju postelju i hodi!"

9. Èovjek odmah ozdravi, uzme svoju postelju i prohoda. Toga dana bijaše subota.

10. Židovi su stoga govorili ozdravljenomu: "Subota je! Ne smiješ nositi postelju svoju!"

11. On im odvrati: "Onaj koji me ozdravi reèe mi: 'Uzmi svoju postelju i hodi!'"

12. Upitaše ga dakle: "Tko je taj èovjek koji ti je rekao: 'Uzmi i hodi?'"

13. No ozdravljenik nije znao tko je taj jer je Isus nestao u mnoštvu što se ondje nalazilo.

14. Nakon toga naðe ga Isus u Hramu i reèe mu: "Eto, ozdravio si! Više ne griješi da te što gore ne snaðe!"

15. Èovjek ode i javi Židovima da je Isus onaj koji ga je ozdravio.

16. Zbog toga su Židovi poèeli Isusa napadati što to radi subotom.

17. Isus im odgovori: "Otac moj sve do sada radi pa i ja radim."

18. Zbog toga su Židovi još više gledali da ga ubiju jer je ne samo kršio subotu nego i Boga nazivao Ocem svojim izjednaèujuæi sebe s Bogom.

19. Isus nato odvrati: "Zaista, zaista, kažem vam: Sin ne može sam od sebe èiniti ništa, doli što vidi da èini Otac; što on èini, to jednako i Sin èini.

20. Jer Otac Ljubi Sina i pokazuje mu sve što sam èini. Pokazat æe mu i veæa djela od ovih te æete se èudom èuditi.

21. Uistinu, kao što Otac uskrisuje mrtve i oživljava tako i Sin oživljava koje hoæe.

22. Otac doista ne sudi nikomu: sav je sud predao Sinu

23. da svi èaste Sina kao što èaste Oca. Tko ne èasti Sina, ne èasti ni Oca koji ga posla."

24. "Zaista, zaista, kažem vam: tko sluša moju rijeè i vjeruje onomu koji me posla, ima život vjeèni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.

25. Zaista, zaista, kažem vam: dolazi èas - sada je! - kad æe mrtvi èuti glas Sina Božjega i koji èuju, živjet æe.

26. Doista, kao što Otac ima život u sebi tako je i Sinu dao da ima život u sebi;

27. i ovlasti ga da sudi jer je Sin Èovjeèji.

28. Ne èudite se tome jer dolazi èas kad æe svi koji su u grobovima, èuti njegov glas.

29. I iziæi æe: koji su dobro èinili - na uskrsnuæe života, a koji su radili zlo - na uskrsnuæe osude.

30. Ja sam od sebe ne mogu uèiniti ništa: kako èujem, sudim, i sud je moj pravedan jer ne tražim svoje volje, nego volju onoga koji me posla."

31. "Ako ja svjedoèim sam za sebe, svjedoèanstvo moje nije istinito.

32. Drugi svjedoèi za mene i znam: istinito je svjedoèanstvo kojim on svjedoèi za mene.

33. Vi ste poslali k Ivanu i on je posvjedoèio za istinu.

34. Ja ne primam svjedoèanstva od èovjeka, veæ govorim to da se vi spasite.

35. On bijaše svjetiljka što gori i svijetli, a vi se htjedoste samo za èas naslaðivati njegovom svjetlosti.

36. Ali ja imam svjedoèanstvo veæe od Ivanova: djela koja mi je dao izvršiti Otac, upravo ta djela koja èinim, svjedoèe za mene - da me poslao Otac.

37. Pa i Otac koji me posla sam je svjedoèio za mene. Niti ste glasa njegova ikada èuli niti ste lica njegova ikada vidjeli,

38. a ni rijeè njegova ne prebiva u vama jer ne vjerujete onomu kojega on posla.

39. Vi istražujete Pisma jer mislite po njima imati život vjeèni. I ona svjedoèe za mene,

40. a vi ipak neæete da doðete k meni da život imate.

41. Slave od ljudi ne tražim,

42. ali vas dobro upoznah: ljubavi Božje nemate u sebi.

43. Ja sam došao u ime Oca svoga i vi me ne primate. Doðe li tko drugi u svoje ime, njega æete primiti.

44. Ta kako biste vi vjerovali kad tražite slavu jedni od drugih, a slave od Boga jedinoga ne tražite!

45. Ne mislite da æu vas ja tužiti Ocu. Vaš je tužitelj Mojsije u koga se uzdate.

46. Uistinu, kad biste vjerovali Mojsiju, i meni biste vjerovali: ta o meni je on pisao.

47. Ali ako njegovim pismima ne vjerujete, kako da mojim rijeèima vjerujete?"

Poglavlje 6

1. Nakon toga ode Isus na drugu stranu Galilejskog, Tiberijadskog mora.

2. Slijedilo ga silno mnoštvo jer su gledali znamenja što ih je èinio na bolesnicima.

3. A Isus uziðe na goru i ondje sjeðaše sa svojim uèenicima.

4. Bijaše blizu Pasha, židovski blagdan.

5. Isus podigne oèi i ugleda kako silan svijet dolazi k njemu pa upita Filipa: "Gdje da kupimo kruha da ovi blaguju?"

6. To reèe kušajuæi ga; jer znao je što æe uèiniti.

7. Odgovori mu Filip: "Za dvjesta denara kruha ne bi bilo dosta da svaki nešto malo dobije."

8. Kaže mu jedan od njegovih uèenika, Andrija, brat Šimuna Petra:

9. "Ovdje je djeèak koji ima pet jeèmenih kruhova i dvije ribice! Ali što je to za tolike?"

10. Reèe Isus: "Neka ljudi posjedaju!" A bilo je mnogo trave na tome mjestu. Posjedaše dakle muškarci, njih oko pet tisuæa.

11. Isus uze kruhove, izreèe zahvalnicu pa razdijeli onima koji su posjedali. A tako i od ribica - koliko su god htjeli.

12. A kad se nasitiše, reèe svojim uèenicima: "Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne!"

13. Skupili su dakle i napunili dvanaest košara ulomaka što od pet jeèmenih kruhova pretekoše onima koji su blagovali.

14. Kad su ljudi vidjeli znamenje što ga Isus uèini, rekoše: "Ovo je uistinu Prorok koji ima doæi na svijet!"

15. Kad Isus spozna da kane doæi, pograbiti ga i zakraljiti, povuèe se ponovno u goru, posve sam.

16. Kad nasta veèer, siðoše njegovi uèenici k moru,

17. uðoše u laðicu i krenuše na onu stranu mora, u Kafarnaum. Veæ se i smrklo, a Isusa još nikako k njima.

18. More se uzburkalo od silnog vjetra što je zapuhao.

19. Pošto su dakle isplovili oko dvadeset i pet do trideset stadija, ugledaju Isusa gdje ide po moru i približava se laðici. Prestraše se,

20. a on æe njima: "Ja sam! Ne bojte se!"

21. Htjedoše ga uzeti u laðicu, kadli se laðica odmah naðe na obali kamo su se zaputili.

22. Sutradan mnoštvo, koje osta s onu stranu mora, zapazi da ondje bijaše samo jedna laðica i da Isus nije bio ušao zajedno sa svojim uèenicima u laðicu, nego da oni odoše sami.

23. Iz Tiberijade pak stigoše druge laðice blizu onog mjesta gdje jedoše kruh pošto je Gospodin izrekao zahvalnicu.

24. Kada dakle mnoštvo vidje da ondje nema Isusa ni njegovih uèenika, uðu u laðice i odu u Kafarnaum tražeæi Isusa.

25. Kad ga naðoše s onu stranu mora, rekoše mu: "Uèitelju, kad si ovamo došao?"

26. Isus im odgovori: "Zaista, zaista, kažem vam: tražite me, ali ne stoga što vidjeste znamenja, nego stoga što ste jeli od onih kruhova i nasitili se.

27. Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vjeèni: nju æe vam dati Sin Èovjeèji jer njega Otac - Bog - opeèati."

28. Rekoše mu dakle: "Što nam je èiniti da bismo radili djela Božja?"

29. Odgovori im Isus: "Djelo je Božje da vjerujete u onoga kojega je on poslao."

30. Rekoše mu onda: "Kakvo ti znamenje èiniš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?

31. Oèevi naši blagovaše manu u pustinji, kao što je pisano: Nahrani ih kruhom nebeskim."

32. Reèe im Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: nije vam Mojsije dao kruh s neba, nego Otac moj daje vam kruh s neba, kruh istinski;

33. jer kruh je Božji Onaj koji silazi s neba i daje život svijetu."

34. Rekoše mu nato: "Gospodine, daj nam uvijek toga kruha."

35. Reèe im Isus: "Ja sam kruh života. Tko dolazi k meni, neæe ogladnjeti; tko vjeruje u mene, neæe ožednjeti nikada.

36. No rekoh vam: vidjeli ste me, a opet ne vjerujete.

37. Svi koje mi daje Otac doæi æe k meni, i onoga tko doðe k meni neæu izbaciti;

38. jer siðoh s neba ne da vršim svoju volju, nego volju onoga koji me posla.

39. A ovo je volja onoga koji me posla: da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim, nego da ih uskrisim u posljednji dan.

40. Da, to je volja Oca mojega da tko god vidi Sina i vjeruje u njega, ima život vjeèni i ja da ga uskrisim u posljednji dan."

41. Židovi nato mrmljahu protiv njega što je rekao: "Ja sam kruh koji je sišao s neba."

42. Govorahu: "Nije li to Isus, sin Josipov? Ne poznajemo li mu oca i majku? Kako sada govori: 'Sišao sam s neba?'"

43. Isus im odvrati: "Ne mrmljajte meðu sobom!

44. Nitko ne može doæi k meni ako ga ne povuèe Otac koji me posla; i ja æu ga uskrisiti u posljednji dan.

45. Pisano je u Prorocima: Svi æe biti uèenici Božji. Tko god èuje od Oca i pouèi se, dolazi k meni.

46. Ne da bi tko vidio Oca, doli onaj koji je kod Boga; on je vidio Oca.

47. Zaista, zaista, kažem vam: tko vjeruje, ima život vjeèni.

48. Ja sam kruh života.

49. Oèevi vaši jedoše u pustinji manu i pomriješe.

50. Ovo je kruh koji silazi s neba: da tko od njega jede, ne umre.

51. Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet æe uvijeke. Kruh koji æu ja dati tijelo je moje - za život svijeta."

52. Židovi se nato meðu sobom prepirahu: "Kako nam ovaj može dati tijelo svoje za jelo?"

53. Reèe im stoga Isus: "Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Èovjeèjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi!

54. Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vjeèni; i ja æu ga uskrisiti u posljednji dan.

55. Tijelo je moje jelo istinsko, krv je moja piæe istinsko.

56. Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.

57. Kao što je mene poslao živi Otac i ja živim po Ocu, tako i onaj koji mene blaguje živjet æe po meni.

58. Ovo je kruh koji je s neba sišao, ne kao onaj koji jedoše oèevi i pomriješe. Tko jede ovaj kruh, živjet æe uvijeke."

59. To reèe Isus nauèavajuæi u sinagogi u Kafarnaumu.

60. Mnogi od njegovih uèenika èuvši to rekoše: "Tvrda je to besjeda! Tko je može slušati?"

61. A Isus znajuæi sam od sebe da njegovi uèenici zbog toga mrmljaju, reèe im: "Zar vas to sablažnjava?

62. A što ako vidite Sina Èovjeèjega kako uzlazi onamo gdje je prije bio?"

63. "Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Rijeèi koje sam vam govorio duh su i život su."

64. "A ipak, ima ih meðu vama koji ne vjeruju." Jer znao je Isus od poèetka koji su oni što ne vjeruju i tko je onaj koji æe ga izdati.

65. I doda: "Zato sam vam i rekao da nitko ne može doæi k meni ako mu nije dano od Oca."

66. Otada mnogi uèenici odstupiše, više nisu išli s njime.

67. Reèe stoga Isus dvanaestorici: "Da možda i vi ne kanite otiæi?"

68. Odgovori mu Šimun Petar: "Gospodine, kome da idemo? Ti imaš rijeèi života vjeènoga!

69. I mi vjerujemo i znamo: ti si Svetac Božji."

70. Odgovori im Isus: "Nisam li ja vas dvanaestoricu izabrao? A ipak, jedan je od vas ðavao."

71. Govoraše to o Judi, sinu Šimuna Iškariotskoga, jednom od dvanaestorice, jer on ga je imao izdati.

7. Zato me sada poslušaj, sine, i ne odstupaj od rijeèi mojih usta.

8. Neka je put tvoj daleko od nje i ne približuj se vratima njezine kuæe,

9. da drugima ne bi dao svoju slavu i okrutnima svoje godine;

10. da se ne bi tuðinci nasitili tvoga dobra i da tvoja zaslužba ne ode u tuðu kuæu;

11. da ne ridaš na koncu kad ti nestane tijela i puti

12. i da ne kažeš: "Oh, kako sam mrzio pouku i kako mi je srce preziralo ukor!

13. I ne slušah glasa svojih uèitelja, niti priklonih uho onima što me pouèavahu.

14. I umalo ne zapadoh u svako zlo, usred zbora i zajednice!"