Biblija u jednoj godini.

Na 310. dan, 2. Makabejci 13 predstavlja važne strategije i odluke makabejskih vođa. Mudrost 15-16 uči nas o razboritosti, pravdi i razboritosti, dok nas Izreke 25:15-17 podsjećaju da strpljenje i mudrost vode do pozitivnih rezultata u našim postupcima.

1. Godine sto èetrdeset i devete doèuli su Judini ljudi da Antioh Eupator dolazi s mnoštvom vojske na Judeju

2. i da je s njime njegov skrbnik Lizija, upravitelj državnih poslova; i da svaki ima grèku vojsku od stotinu i deset tisuæa pješaka, pet tisuæa i tri stotine konjanika, dvadeset i dva slona i tri stotine bojnih kola, opremljenih srpovima.

3. Njima se pridružio i Menelaj, vrlo prepredeno potièuæi Antioha, ne zato što bi svojoj domovini želio sreæu, nego u nadi da æe se održati na vlasti.

4. Ali Kralj kraljeva raspiri Antiohov gnjev na zlikovca, jer je Lizija kralju obrazložio da je Menelaj krivac svemu zlu. Zato Antioh zapovjedi da ga odvedu u Bereju i ondje pogube prema mjesnom obièaju.

5. U tom se mjestu nalazi kula visoka pedeset lakata, puna pepela, a na njoj je naprava koja se okreæe naokolo i odasvud sunovraæuje u pepeo.

6. Tu se mora popeti krivac svetogrdne pljaèke ili kakvih drugih velikih zloèina da ga odande strmoglave u smrt.

7. Takva je smrtna kazna zadesila tog nevjernika Menelaja a da ga nisu ni pokopali.

8. I to s pravom; sagriješio je mnogo protiv žrtvenika, kojega je i oganj i pepeo svet, i zato ga je stigla smrt u pepelu.

9. U to se primicao kralj, premeæuæi u glavi najokrutnije nakane kako bi Židovima napakostio još gore nego njegov otac.

10. Kad je Juda za to saznao, odredio je da narod danju i noæu zazivlje Gospodina, da i sad kao nekoæ pritekne u pomoæ onima kojima prijeti pogibao da ih liše Zakona, domovine i svetog Hrama

11. te da ne dopusti da puk koji je malo odahnuo opet padne pod vlast bogohulnih naroda.

12. Kad su svi zajedno izvršili taj nalog, zaklinjuæi milosrdnog Gospodina suzama i postovima, prostrti nièice tri dana zaredom, Juda ih ohrabri i pozva da se spreme.

13. Potom je sa starješinama odluèio da ne èekaju, nego da iziðu i s Božjom pomoæi riješe stvar prije nego kraljeva vojska upadne u Judeju i zauzme grad.

14. Prepustivši, dakle, pothvat Stvoritelju svijeta, potaknu svoje drugove da se za zakone, Hram, Grad, domovinu i ustanove junaèki bore na život i smrt, pa se utabori kod Modina.

15. Davši tada svojima bojni zov: "Božja je pobjeda!", noæu s najboljim poizbor momcima napade kraljev šator; pobi u taboru oko dvije tisuæe ljudi, a njegovi ljudi probodoše najveæega slona i njegova upravljaèa u kuæici.

16. Ispuniše sav tabor stravom i metežom pa se pobjedonosno povukoše.

17. Kad je poèela svitati zora, sve je bilo gotovo, jer je Gospod pomogao i štitio Judu.

18. Kad je kralj iskusio židovsku hrabrost, pokuša varkama napadati njihove položaje.

19. Približi se snažnoj židovskoj tvrðavi Betsur, ali je bio odbijen, svladan, pobijeðen.

20. Juda je opsjednutima slao što im je bilo potrebno.

21. Ali je neki Rodok iz židovske vojske neprijateljima odao tajne. Pronašli su ga, uhvatili i smaknuli.

22. Kralj je i drugi put poveo pregovore s onima u Betsuru, ponudio im mir, prihvatio uvjete pa se povukao; a zatim napade Judu i njegove ljude, ali bi poražen.

23. Kad je doznao da je Filip, koga je postavio za državnog upravitelja u Antiohiji, podigao bunu, usplahirio se pa stade opet pregovarati sa Židovima; prihvati njihove uvjete i zakletvom se na njih obveza. Poslije izmirenja prinese žrtvu, poèasti Hram i nadari Sveto mjesto.

24. Dobro je primio Makabeja i postavio ga za namjesnika od Ptolemaide do zemlje Gerenijaca.

25. Ode u Ptolemaidu, ali se njezini graðani nisu slagali s ugovorom; negodovali su zbog nekih stavaka i tražili da se ponište.

26. Tada se na besjedište pope Lizija. Branio je nagodbu kako je najbolje znao; uvjeri stanovnike, umiri ih i pridobi, a onda se vrati u Antiohiju. Tako se završio kraljev vojni pohod i uzmak.

Poglavlje 15

1. A ti si, Bože naš, blag i istinit, spor na gnjev i svime milostivo upravljaš.

2. Ako i sagriješismo, tvoji smo! Priznajemo tvoju vlast i neæemo griješiti kad znamo da smo tvoji.

3. Jer tebe znati - savršena je pravednost, i poznavati snagu tvoju korijen je besmrtnosti.

4. Nas nije zaveo nikakav izum opaka ljudskog umijeæa ni jalovo djelo slikarsko, likovi našarani lièilima

5. koji u budalama potièu žudnju te žude za neživim oblièjem mrtva lika.

6. Ljubitelji su zla i dostojni takvih nada oni koji ih èine ili žele ili štuju.

7. Muèi se lonèar i gnjeèi zemlju mekanu: pravi posuðe kojim se služimo. Od istoga blata pravi posude koje služe u plemenite svrhe i one koje služe suprotnom: kakva æe kojoj namjena biti - odreðuje lonèar.

8. I možda - o napora na zlo data! - od iste gline pravi ništavnog boga, on koji je nedavno od zemlje sazdan i koji æe se ubrzo zemlji vratit' od koje je uzet, kad se od njega duša zatraži.

9. Ne mari on što æe brzo umrijeti ni što mu je život kratkovjek, nego se natjeèe sa zlatarima i srebrnarima i nasljeduje mjedare, ponosan što pravi krivotvorine.

10. Srce mu je kao pepeo, i nada mu od zemlje bjednija, i život od gline nevredniji,

11. jer nije poznao Stvoritelja svoga koji mu je udahnuo dušu djelatnu i nadahnuo ga dahom životnim.

12. Nego misli da je žiæe naše igra i život naš sajam pun probitka. "Treba, veli, izbijati korist iz svega, èak iz zla."

13. Jer bolje no itko drugi zna takav da griješi kad od iste tvari zemljane pravi lomne posude i kumire.

14. Ali su od svih najluði i jadniji od duše èeda nejakog, oni neprijatelji tvog naroda koji ga nekoæ tlaèiše.

15. Jer oni obožavahu sve poganske kumire koji ne mogu ni oèima gledati, ni nosom disati, ni ušima slušati, ni prstima pipati, ni nogama hoditi.

16. Jer ih èovjek naèini, sazda ih onaj komu je dah u zajam dan. Nijedan èovjek ne može naèiniti boga sebi slièna;

17. i jer je smrtan, mrtvo djelo gradi bezbožnièkim rukama. On je dragocjeniji od svojih svetinja, jer je živ, a one nisu.

18. A èak štuju i najgadnije životinje, što su, po gluposti svojoj, gore od ostalih.

19. Na njima nikakve ljepote da bi privlaèile kao druge životinje: umakle su i Božjoj hvali i njegovu blagoslovu.

Poglavlje 16

1. Zato bijahu primjereno kažnjeni sliènim životinjama i muèeni mnoštvom kukaca.

2. A narod si svoj, mjesto takvom kaznom, obasuo dobroèinstvom; i da zadovoljiš njegovu žudnju žarku, pripravio si jelo izvanredno: slasne prepelice.

3. I tako Egipæanima, premda željnima hrane, kad vidješe odvratne stvorove poslane protiv njih, zataji i naravna želja za jelom; a narodu si svojem poslije kratke oskudice poklonio jelo èudesno.

4. Na tlaèitelje morade doæi neuklonjiva oskudica, dok je tvojima trebalo samo pokazati kako su teško muèeni neprijatelji njihovi.

5. I kad je na njih navalio životinjski bijes te pogibahu od ujeda zmija vijugavih, srdžba tvoja još ne bješe došla do kraja.

6. Da se opamete, bijahu samo uplašeni na kratak èas, jer su dobili spasonosni znak da se sjete zapovijedi tvoga Zakona.

7. Jer tko god je u nj pogledao, ozdravio je, ali ne po onom u što je pogledao, veæ zbog tebe, Spasitelju sviju!

8. Ujedno si time dokazao našim dušmanima da si ti izbavitelj od zla svakoga.

9. Umirahu od ujeda skakavaca i muha i ne bijaše lijeka životu njihovu, jer su zaslužili da budu tako kažnjeni.

10. A sinovima tvojim nisu naudili ni zubi zmija otrovnica, jer im je milost tvoja u pomoæ pritekla te ih iscijelila.

11. Podbadao si ih samo i odmah ozdravljao da se sjete proroštava tvojih, da ne zapadnu u zaboravnost duboku i ostanu bez tvojeg dobroèinstva.

12. Jer njih nije lijeèila ni trava ni melem nego tvoja rijeè, o Gospode, koja lijeèi sve.

13. Ti imaš vlast nad životom i smræu, ti dovodiš do vrata Podzemlja i opet izvodiš.

14. Èovjek može svojom zloæom ubiti, ali kad duh izaðe, ne može ga vratiti niti izbaviti dušu oduzetu.

15. Ruci se tvojoj ne može uteæi.

16. Mišica je tvoja silna kaznila bezbožnike koji te ne htjedoše priznati; gonio ih neèuven dažd i tuèa, i pljusak neumoljiv, i oganj ih proždirao.

17. A najèudnije: u vodi koja gasi sve rasla je ognju sve žešæa moæ, jer se svemir borio za pravednike.

18. Èas bi se plamen ublažio da ne spali životinje poslane na bezbožnike, nego da ovi vide i spoznaju kako ih goni sud Božji;

19. èas bi opet buknuo u samoj vodi od ognja snažnije da uništi plodove zemlje opake.

20. A narod si svoj hranio hranom anðeoskom, slao mu s neba gotov kruh koji je imao u sebi svaku slast i ugaðao svakom ukusu.

21. Pokazao si svojim darom slatku nježnost prema djeci, jer je dar ugaðao svakom teku i mijenjao se u što je tko htio.

22. Snijeg i led odolijevahu ognju ne topeæi se, da bi se znalo kako je neprijateljske plodove uništio oganj koji je plamtio u tuèi i bljeskao u daždu,

23. dok je opet oganj zaboravio snagu svoju da bi se nahranili pravednici.

24. Jer sve stvorenje služi tebi, svojem Stvoritelju, napinje snagu svoju za kaznu opakima, a popušta za dobro onima koji se u te uzdaju:

25. zato se i tada u sve preobražavalo da posluži tvojoj darežljivosti svehraniteljskoj, prema želji potrebitih,

26. da bi sinovi tvoji, koje ljubiš, Gospode, nauèili kako èovjeka na hrane razlièiti plodovi, nego rijeè tvoja uzdržava sve koji u te vjeruju;

27. jer ono što nije mogao oganj uništiti rastopilo se pod toplinom jedne zrake sunèane,

28. da bi se znalo kako treba sunce preteæi i tebi zahvaliti, prije svjetla zorina preda te stupiti.

29. Jer se nada nezahvalnika rastapa kao zimski mraz i razlijeva se kao voda nekorisna.

15. Strpljivošæu se ublažava sudac, mek jezik i kosti lomi.

16. Kad naiðeš na med, jedi umjereno, kako se ne bi prejeo i pojedeno izbljuvao.

17. Rijetko zalazi u kuæu bližnjega svoga, da te se ne zasiti i ne zamrzi na te.