Biblija u jednoj godini.

Na 309. dan, 2. Makabejci 12 pokazuje nepokolebljivu vjeru i integritet usprkos nedaćama. Mudrost 13-14 nas vodi na razmišljanje o ljudskoj prirodi i vrijednosti božanskog razlučivanja, dok Mudre izreke 25:11-14 ističu nagradu pravih riječi i djela u pravo vrijeme.

1. Kad su sklopili ugovore, Lizija se vrati kralju, a Židovi se latiše poljskih radova.

2. Ali mjesni upravitelj Timotej i Genejev sin Apolonije, pa i Jeronim i Demofon, kojima se pridružio i Cipranin Nikanor, nisu Židovima dali ni mira ni pokoja.

3. Uto su Jopljani izvršili veliko nedjelo. Pozvali su svoje sugraðane Židove sa ženama i djecom na pripremljene laðe kao da im ništa zlo ne spremaju.

4. Na temelju javnoga gradskog zakljuèka, Židovi se odazvaše, jer im bijaše stalo do mira, a nisu ni nasluæivali ikakvo zlo. Izvedoše ih na morsku puèinu i potopiše najmanje dvije stotine.

5. Èim je Juda doznao za okrutnost izvršenu nad njegovim sunarodnjacima, obavijesti o tome svoje ljude;

6. zazvavši Boga, pravednog suca, navali na ubojice svoje braæe. Noæu zapali pristanište i spali laðe te pobi one koji su se onamo sklonili.

7. Buduæi da je mjesto bilo zatvoreno, otišao je s namjerom da se vrati i istrijebi sve Jopljane.

8. Kad je doznao da i Jamnijci namjeravaju jednako postupiti sa svojim sugraðanima Židovima,

9. navali noæu na njih i zapali im pristanište s laðama, tako da se blijesak vatre vidio sve do Jeruzalema, udaljena dvije stotine i èetrdeset stadija.

10. Kad su odande odmakli devet stadija, na pohodu protiv Timoteja, navališe na njih Arapi, njih najmanje pet tisuæa pješaka i pet stotina konjanika.

11. Zametnu se žestoka bitka, u kojoj su Judini vojnici s pomoæu Božjom pobijedili. Pobijeðeni nomadi zamoliše Judu za mir. Obeæali su da æe mu dati stoku i u drugome mu biti na korist.

12. Juda, držeæi da æe mu zaista moæi u mnogome biti od pomoæi, pristade na mir s njima; dadoše si desnice pa se povukoše pod šatore.

13. Potom navali na grad Kaspin, utvrðen nasipima i okružen bedemima, a naseljen puèanstvom najrazlièitijih narodnosti.

14. Njegovi su se graðani pouzdavali u èvrste zidove i zalihu hrane, pa su se drsko vladali prema Judinim ljudima, rugali im se, psovali, svašta nepristojno govorili.

15. Judini ljudi zazvaše velikog Gospodara svijeta, koji je bez zidodera i naprava u Jošuino vrijeme oborio Jerihon, i divlje nasrnuše na zid.

16. Zauzevši s Božjom voljom grad, izvršiše neopisiv pokolj, tako da se obližnje jezero, dva stadija široko, èinilo kao da je puno krvi koja je u nj tekla.

17. Odmakavši odande sedam stotina i pedeset stadija, doðoše u Harak, k Židovima zvanim Tubijanci.

18. U tim krajevima nisu, doduše, zatekli Timoteja, jer je odande otišao neobavljena posla, ali je na jednom mjestu ostavio snažnu posadu.

19. Tada Makabejevi zapovjednici Dositej i Sosipater krenuše onamo i pobiše ljude koje je Timotej ostavio u tvrðavi, njih više od deset tisuæa.

20. Nato je Makabej svoju vojsku rasporedio na kohorte i odredio im zapovjednike, pa navali na Timoteja, koji je oko sebe imao stotinu i dvadeset tisuæa pješaka i dvije tisuæe pet stotina konjanika.

21. Kad je Timotej doznao da dolazi Juda, najprije otposla ženu, djecu i opremu u mjesto zvano Karnion. To je mjesto bilo neosvojivo i teško pristupaèno, jer su onamo vodili sami tijesni klanci.

22. Èim se pojavila prva Judina kohorta, neprijatelja spopade strava. Ulijevala im je strah pojava Onoga koji sve vidi. Udariše u bijeg na sve strane, tako da su se èesto meðusobno ranjavali, probadali se vlastitim maèevima.

23. Juda ih je žestoko gonio i probadao te zlikovce: pobi ih do trideset tisuæa.

24. Sam pak Timotej dopade u šake Dositejevim i Sosipatrovim ljudima. Tada ih uze vrlo prepredeno moliti da ga otpuste živa, jer da kod njega ima mnogo njihovih roditelja i braæe te bi ih moglo zadesiti kakvo zlo.

25. Kad ih je napokon uvjerio sveèanim obavezama da æe te ljude vratiti žive i zdrave, pustiše ga - da spase svoju braæu.

26. Juda krenu na Karnion i Atargatis i pobi dvadeset i pet tisuæa ljudi.

27. Pošto je ove pobijedio i uništio, pošao je s vojskom i na utvrðeni grad Efron, u kojem bijaše Lizanija s èetama najrazlièitijih narodnosti. Kršni mladiæi poredani pred zidovima borili se snažno, a unutra bilo je mnogo bojnih naprava i zaliha bacaèa.

28. Ali zazvavši u pomoæ Svemoguæega koji svojom moæi lomi neprijateljske snage, Židovi osvojiše grad i pobiše u njemu oko dvadeset i pet tisuæa stanovnika.

29. Podigavši se odande, uputiše se protiv Scitopolisa, koji je od Jeruzalema udaljen šest stotina stadija.

30. Ali su ondje naseljeni Židovi posvjedoèili da su stanovnici Scitopolisa s njima vrlo prijazni te su ih u teškim vremenima susretljivo primali.

31. Juda i njegovi zahvališe im, potièuæi ih da se i ubuduæe pokažu blagonakloni prema njihovu narodu. Stigoše u Jeruzalem nešto prije Blagdana sedmica.

32. Poslije blagdana Pedesetnice udariše na idumejskog vojskovoðu Gorgiju.

33. Taj je izišao sa tri tisuæe pješaka i èetiri stotine konjanika.

34. U boju pade izvjestan broj Židova.

35. Neki Dositej, konjanik iz redova Tubijanaca, èovjek hrabar, uhvati Gorgiju. Držeæi ga za plašt, silom ga je vukao da prokletnika zarobi živa; ali na nj naletje neki traèki konjanik i odsijeèe mu ruku u ramenu. Gorgija pobježe u Marisu.

36. Kako su se Ezdrinovi ljudi od dugog vojevanja izmorili, Juda zamoli Gospodina da im u boju bude pomoænik i voða.

37. Potom jezikom otaca zaklikta što mu grlo dade i zapjeva hvalospjeve te nenadano napade Gorgijine ljude i natjera ih u bijeg.

38. Sabravši vojsku, Juda se uputi u grad Odolam. Kako je upravo osvanuo sedmi dan, ondje se prema obièaju oèistiše i proslaviše subotu.

39. Sutradan su došli Judini ljudi - jer je veæ bio posljednji èas - da pokupe tjelesa onih što su pali i da ih pokopaju uz njihove roðake u grobovima otaca.

40. Tu su pod odjeæom svakoga mrtvaca našli predmete posveæene jamnijskim idolima, što Zakon Židovima zabranjuje. Tako je svima postalo jasno da je to uzrok njihove smrti.

41. Zato su svi stali blagoslivljati Gospodina, pravednog suca koji otkriva ono što je sakriveno.

42. Zatim se pomoliše da bi se poèinjeni grijeh sasvim oprostio. Plemeniti Juda opomenu vojnike da se èuvaju èisti od grijeha, jer sad vide što je zbog grijeha zadesilo one koji su pali.

43. Nato je sabrao oko dvije tisuæe srebrnih drahmi i poslao u Jeruzalem da se prinese žrtva okajnica za grijeh. Uèinio je to vrlo lijepo i plemenito djelo jer je mislio na uskrsnuæe.

44. Jer da nije vjerovao da æe pali vojnici uskrsnuti, bilo bi suvišno i ludo moliti za mrtve.

45. K tome je imao pred ovima najljepšu nagradu koja èeka one koji usnu pobožno. Svakako, sveta i pobožna misao. Zato je za pokojne prinio žrtvu naknadnicu da im se oproste grijesi.

Poglavlje 13

1. Po naravi su glupi svi ljudi koji ne upoznaše Boga, oni koji iz vidljivih ljepota ne mogu spoznati onoga koji jest - nisu kadri prepoznati umjetnika po djelima njegovim;

2. nego smatraju bogovima koji svijetom vladaju oganj ili vjetar ili hitri zrak, zvjezdan krug ili silnu vodu ili svjetlila nebeska.

3. Jer ako su ih, opèinjeni njihovom ljepotom, uzeli smatrati bogovima, morali su spoznati koliko ih tek nadmašuje njihov gospodar jer ih je stvorio sam Tvorac ljepote.

4. Ako ih je i zadivila njihova sila i snaga, morali su iz toga zakljuèiti koliko je tek silniji njihov stvoritelj.

5. Jer prema velièini i ljepoti stvorova možemo, po sliènosti, razmišljati o njihovu Tvorcu.

6. Ali ovi ipak zaslužuju malen prijekor, jer možda samo lutaju tražeæi Boga i želeæi ga naæi;

7. živeæi meðu djelima njegovim, nastoje ih shvatiti, a zavodi ih samo nalièje stvari jer vide toliko ljepote.

8. Pa ipak, oprostiti im ne treba:

9. jer ako su bili kadri steæi toliko spoznaje da mogu svemir istraživati, koliko su lakše mogli otkriti Gospodara svega toga!

10. Ali nesretnici su oni - i u mrtve se predmete ufaju - koji bogovima nazivaju djela ruku èovjeèjih: zlato i srebro, umjetno obraðeno, životinjske likove, bezvrijedni kamen isklesan drevnom rukom.

11. Posijeèe drvodjelja prikladno drvo, brižljivo mu oguli koru i s divnim umijeæem naèini predmet koristan za svagdašnju upotrebu.

12. A triješæe što preostane upotrijebi da spremi jelo kojim se siti.

13. Ostane mu komad koji nije ni za što, drvo krivo i kvrgavo: uzme ga i u dokolici marljivo izrezuje, oblikuje ga umijeæem nehotiènim, dade mu lik èovjeèji;

14. ili izdjelja od njega kakvu bezvrijednu životinju, crljenkom je oboji, crvenilom nalièi, premaže joj svaku pjegu.

15. Konaèno joj naèini prikladnu kuæicu, metne na zid i prikuje željeznim èavlom.

16. Pobrine se tako za nju da ne padne, dobro znajuæi kako sebi sama pomoæi ne može: jer je lik kojem treba tuðe pomoæi.

17. I poslije svega toga on se ne stidi tu neživu stvar nagovarati i njoj se moliti za imetak, za ženidbu i djecu, i za zdravlje svoje zaziva nemoæ,

18. za život preklinje smrt, i utjeèe se za pomoæ samoj nemoæi, za putovanje onomu koji ne može ni nogom maknuti;

19. i za svoje dobitke i pothvate, za uspjeh u svojem poslu, on traži snage u onoga komu su ruke najnemoænije.

Poglavlje 14

1. Drugi se opet spremi da zaplovi, nakan da prebrodi bijesne valove, i prizivlje u pomoæ drvo koje je slabije od drvene laðe što ga nosi.

2. Jer je nju izmislila težnja za dobitkom i sagradila je mudrost graditeljska.

3. Ali njome upravlja tvoja providnost, Oèe, koji si dao i na moru put i u valovima stazu pouzdanu:

4. pokazuješ tako da možeš iz svake pogibelji izbaviti, da bi se nevješt smio ukrcati.

5. Jer ti neæeš da neplodna budu djela tvoje mudrosti, zato ljudi povjeravaju svoj život i drvlju najneznatnijem te prelaze splavom burne valove i dolaze u luku spasa.

6. Pa i nekoæ, kad su izgibali oholi divovi, sklonila se nada ovog svijeta u splav kojom je upravljala ruka tvoja i svijetu ostavila sjeme za nova pokoljenja.

7. Blagoslovljeno je drvo po kojem pravda dolazi,

8. a prokleta krivobožaèka rukotvorina i onaj koji je naèini; on jer je napravi, a ona jer se, iako prolazna, bogom nazva.

9. Tako Bogu su mrski i bezbožnik i bezbožnost njegova,

10. izraðevina i izraðivaè bit æe jednako kažnjeni.

11. Zato æe osuda pasti na kumire neznabožaèke, jer su postali gnusoba meðu stvorenjima Božjim i sablazan ljudskim dušama i zamka bezumnièkim nogama.

12. Pronalazak kumira bio je poèetak bluda i njihovo je otkriæe izopaèilo život.

13. Nije ih bilo u poèetku niti æe ih biti dovijeka.

14. Jer su došli na svijet po ispraznosti èovjeèjoj i zato im je odreðen konac brz.

15. Neki otac, satrt prijevremenom žalošæu, naèini lik svojeg djeteta koje je tako brzo ugrabljeno: i dojuèerašnjeg mrtvaca sad veæ kao boga štuje i odredi svojim podanicima tajne obrede i žrtve.

16. U tijeku vremena ukorijeni se taj bezbožni obièaj i poèeše ga kao zakon èuvati,

17. i po zapovijedi vladara uvelo se štovanje likova. A onih koje ljudi nisu mogli u osobi njihovoj štovati, jer su predaleko od njih prebivali, približavahu sebi njihovo daleko oblièje, naèinivši od èašæenog kralja vidljiv lik da mu nenazoènu revno laskaju kao da je nazoèan.

18. A i èastoljublje umjetnika navodilo je na sve jaèe štovanje i one koji kralja nisu poznali.

19. Jer umjetnik, koji se možda htio dodvoriti vladaru, trudio se svim svojim umijeæem da oblièje bude što ljepše,

20. te je svjetina, ponesena ljepotom djela, poèela pridavati božanske poèasti onomu koga je nedavno slavila kao èovjeka.

21. I to postade zamka životu: robujuæi nesreæi ili nasilju vladarskom, ljudi su neizrecivo ime Božje prenijeli na kamenje i na drvlje.

22. I ne bijaše im dosta što su zastranili u spoznaji Boga, nego su, živeæi u velikoj borbi zbog neznanja, tako veliko zlo još mirom nazivali.

23. Jer, ili djecu žrtvuju ili vrše tajne obrede ili prireðuju bijesne gozbe s èudnim obièajima.

24. Ne èuvaju više èistoæe ni tijela ni ženidbe, jedan drugoga ili iz zasjede ubijaju ili jedan drugomu preljubom jade zadaju.

25. Svuda zbrka: krv, ubojstvo, kraða, prijevara, pokvarenost, nevjernost, buna, kriva prisega,

26. uznemirivanje èestitih, zaboravljanje dobroèinstva, oskrvnjenje duša, zloèini protiv naravi, nered u braku, preljub, neæudorednost.

27. Jer je krivoboštvo poèetak, uzrok i kraj svakog zla.

28. Ili bjesne na svojim zabavama, ili izrièu lažna proroštva, ili žive nepravedno, ili bez oklijevanja krivo prisežu.

29. Jer se uzdaju u mrtve idole, ne boje se da æe okajavati lažne prisege.

30. Ali æe ih za oboje stiæi kazna: što su služeæi idolima iskrivili pojam o Bogu i što se krivo i podlo zaklinjahu preziruæi sve što je sveto.

31. Jer se prijestupima bezbožnièkim uvijek osveæuje - ne moæ prizivanih idola, nego pravda koja stiže grešnike.

11. Rijeèi kazane u pravo vrijeme zlatne su jabuke u srebrnim posudama.

12. Mudrac koji kori uhu je poslušnu zlatan prsten i ogrlica od tanka zlata.

13. Vjeran je glasnik onomu tko ga šalje kao ledena studen u doba žetve: on krijepi dušu svoga gospodara.

14. Tko se dièi lažljivim darom, on je kao oblak i vjetar bez kiše.