Biblija u jednoj godini.

Na 277. dan, Nehemija 9 bilježi kolektivno priznanje grijeha i priznanje Božje vjernosti. Estera 5:6-7 pokazuje njezinu hrabrost u pristupu kralju, primjerom hrabrosti i razboritosti. Izreke 21:9-12 nude savjete o skladu u domu, pravednosti i zaštiti pravednika, jačajući praktični život božanskom mudrošću.

1. Dvadeset i èetvrtoga dana toga mjeseca skupiše se Izraelci na post, u pokornièkim vreæama i posuti prašinom.

2. Rod se Izraelov odvojio od svih tuðinaca: pristupili su i ispovijedali svoje grijehe i bezakonja svojih otaca.

3. Stajali su, svatko na svome mjestu, i èitali knjigu Zakona Jahve, Boga svoga, èetvrtinu dana; za druge su èetvrtine ispovijedali svoje grijehe i klanjali se Jahvi, Bogu svome.

4. A Ješua, Bani, Kadmiel, Šebanija, Buni, Šerebja, Bani i Kenani, popevši se na poviše mjesto za levite, vapili su snažnim glasom Jahvi, Bogu svome.

5. I govorahu leviti Ješua, Kadmiel, Bani, Hašabneja, Šerebja, Hodija, Šebanija i Petahja: "Ustanite, blagoslivljajte Jahvu, Boga našega! Blagoslovljen da si, Jahve, Bože naš, odvijeka dovijeka! I neka je blagoslovljeno tvoje Ime slavno, iznad svakog blagoslova i hvale uzvišeno.

6. Ti si, Jahve, Jedini! Ti si stvorio nebo, i nebesa nad nebesima, i vojsku njihovu, zemlju i sve što je na njoj, mora i što je u njima. Ti sve to oživljavaš, i vojske se nebeske tebi klanjaju.

7. Ti si, Jahve, Bog, koji si Abrama izabrao, iz Ura kaldejskoga njega izveo i dao mu ime Abraham.

8. Vjerno si srce njegovo pred sobom našao i Savez s njim sklopio da æeš mu dati zemlju kanaansku, i hetitsku i amorejsku, i perižansku, jebusejsku i girgašansku, njemu i potomstvu njegovu. I svoja si obeæanja ispunio, jer si pravedan.

9. Nevolju si otaca naših u Egiptu vidio, i vapaj si njihov èuo kraj Mora crvenoga.

10. Znacima si se i èudesima oborio na faraona i na sve sluge njegove, i na sav narod zemlje njegove; jer znao si kolika je bila protiv njih drskost njihova. Sebi si ime stekao koje do danas traje.

11. More si pred njima razdvojio: prešli su usred mora po suhu. U dubine si utopio progonitelje njihove kao kamen meðu vode silovite.

12. Stupom oblaka danju si ih vodio, a noæu si stupom ognjenim svijetlio im po putu kojim su hodili.

13. Na goru si Sinajsku sišao i s neba im govorio; i dao si im pravedne naredbe, èvrste zakone, zapovijedi izvrsne i uredbe.

14. Ti si im objavio svoju svetu subotu, zapovijedi, naredbe i Zakon si im propisao po glasu sluge svoga Mojsija.

15. S neba si ih hranio kruhom za njihove gladi, za njihovu si žeð iz stijene vodu izveo. Ti si im zapovjedio da poðu zaposjesti zemlju za koju si se zakleo da æeš im dati.

16. Ali se oni i oci naši uzjoguniše, vratove ukrutiše i zapovijedi tvojih nisu slušali.

17. Poslušnost su odbili, zaboravili èudesa što si ih za njih uèinio; ukrutili su vratove, a u glavu uvrtjeli da u ropstvo se svoje vrate, u Egipat. Ali ti si Bog praštanja, milosrdan i blag, na gnjev si spor, a u milosrdðu velik: i nisi ih ostavio!

18. Èak su naèinili tele saliveno, 'To bog je tvoj', rekoše, 'koji te izveo iz Egipta!' I teško su hulili,

19. a ti u beskrajnom milosrðu nisi ih napuštao u pustinji: stup se oblaka nije pred njima skrivao, danju ih je putem vodio, a stup je plameni noæu pred njima svijetlio putem kojim su hodili.

20. Dao si im svoga Duha dobrog da ih nauèiš mudrosti, mÓane svoje nisi uskratio njihovim ustima, i u žeði si im vode pružio.

21. Èetrdeset godina krijepio si ih u pustinji: ništa im nije nedostajalo: niti im se odijelo deralo, niti su im noge oticale.

22. I dao si im kraljevstva i narode i razdijelio ih granicama: zaposjeli su zemlju Sihona, kralja hešbonskoga, i zemlju Oga, kralja bašanskoga.

23. I sinove si im umnožio kao zvijezde nebeske, i u zemlju si ih doveo za koju si rekao njihovim ocima da æe uæi u nju i zaposjesti je.

24. Sinovi su ušli i pokorili zemlju, a ti si pred njima svladao stanovnike zemlje, Kanaance, i predao si u ruke njihove kraljeve i narode zemlje da rade s njima što ih je volja;

25. osvojili su gradove tvrde i zemlju plodnu i naslijedili kuæe pune svakog dobra, isklesane zdence, vinograde, maslinike i mnogo plodnog drveæa: jeli su, sitili se i debljali i uživali u velikoj dobroti tvojoj.

26. Ali su se bunili i odvrgli tebe, i Zakon su tvoj bacili za leða, ubijali su proroke, koji su ih obraæali da se tebi vrate, i grdno su hulili.

27. U ruke si ih tada predao osvajaèima, koji su ih tlaèili. A u vrijeme muke svoje tebi su vapili i ti si ih s neba uslišio i u velikoj dobroti svojoj slao si im izbavitelje, koji su ih iz ruku tlaèitelja njihovih izbavljali.

28. Ali èim bi se smirili, opet su pred tobom zlo èinili, a ti si ih puštao u ruke neprijatelja njihovih, koji su ih muèili. I opet su k tebi vapili i ti si ih s neba uslišio: u milosrðu svojem mnogo si ih puta izbavio.

29. Ti si ih opominjao da se vrate tvome Zakonu: ali se oni uzjoguniše, nepokorni tvojim zapovijedima; griješili su protiv naredaba tvojih, a èovjek živi kad ih obdržava. Leða su izvlaèili, šije ukruæivali i nisu slušali.

30. Mnogo si godina bio strpljiv s njima i svojim si ih Duhom opominjao po službi svojih proroka; no nisu slušali. Tada si ih predao u ruke naroda zemaljskih.

31. U velikom milosrðu svojem ti ih nisi uništio, ni ostavio ih nisi, jer si ti Bog milostiv i pun samilosti.

32. A sada, o Bože naš, veliki Bože, jaki i strašni, koji èuvaš Savez i dobrohotnost, neka ne bude pred licem tvojim neznatna sva ova nevolja koja je snašla nas, kraljeve naše i knezove, sveæenike i proroke naše, oèeve naše i sav narod tvoj od vremena asirskih kraljeva pa do danas.

33. Ti si pravedan u svemu što nas je snašlo, jer si ti pokazao vjernost, a mi zloæu svoju.

34. Kraljevi naši i knezovi, sveæenici i oci naši nisu vršili Zakona tvoga, nisu osluškivali naredaba tvojih i opomena koje si im davao.

35. Premda su bili u svom kraljevstvu, u velikim dobrima koja si im èinio, u prostranoj i plodnoj zemlji koju si im dao, oni ti nisu služili i od svojih zlih djela nisu se odvraæali.

36. Mi smo danas, evo, robovi i u zemlji koju si bio dao ocima našim da uživaju njene plodove i njena dobra, evo u njoj mi robujemo.

37. Njeni obilni prihodi idu kraljevima koje si nam postavio zbog grijeha naših, i gospodare oni po volji svojoj tjelesima našim i stokom našom. Ah, u velikoj smo nevolji!

Poglavlje 6

1. Te noæi kralj ne mogaše usnuti. Zato naredi da mu donesu i èitaju knjigu znamenitih dogaðaja, Ljetopise.

2. Tu se naðe zapisano kako je Mordokaj prokazao Bigtanu i Tereša, dva dvoranina kraljeva, èuvare praga, koji su se spremali da podignu ruke na kralja Ahasvera.

3. Kralj upita: "Kakva je èast i kakvo je odlikovanje zapalo Mordokaja za sve to?" Kraljeve sluge, dvorani koji ga slušahu, odgovoriše: "Ništa nije uèinjeno za nj."

4. Kralj onda zapita: "Tko je u predvorju?" A to u vanjsko predvorje kraljevske palaèe bijaše stigao Haman da traži od kralja neka objese Mordokaja na vješalima koja su veæ bila podignuta za nj.

5. Službenici kraljevi odgovoriše: "Eno se u predvorju nalazi Haman." "Neka uðe!" - naredi kralj.

6. Kako Haman uðe, kralj ga upita: "Što treba uèiniti èovjeku koga kralj hoæe da poèasti?" Haman reèe u sebi: "Koga ako ne mene kralj želi poèastiti?"

7. Zato odgovori kralju: "Za èovjeka koga kralj želi poèastiti

8. treba donijeti kraljevske haljine koje kralj sam oblaèi i dovesti konja kojega kralj jaše i položiti mu na glavu kraljevsku krunu.

9. Haljine i konja neka kralj preda jednome od najuglednijih kneževa kraljevih da bi taj obukao onoga koga kralj želi poèastiti i na konju ga odveo na gradski trg uzvikujuæi pred njim: 'Tako biva onome koga kralj hoæe da poèasti!'"

10. Kralj nato naredi Hamanu: "Uzmi odmah haljine i konja, kako si rekao, pa uèini tako Mordokaju Židovu koji sjedi na kraljevim vratima i ne propusti ništa od onoga što si rekao!"

11. Haman uze haljine i konja: obuèe u haljine Mordokaja i provede ga na konju po trgu grada vièuæi pred njim: "Tako biva onome koga kralj hoæe da poèasti!"

12. Malo zatim Mordokaj se vrati k vratima kraljevim, a Haman, tužan i zastrte glave, ode žurno kuæi

13. te isprièa Zareši, ženi svojoj, i svima prijateljima svojim što se dogodilo. Njegovi mu savjetnici i žena Zareša rekoše: "Ako Mordokaj, pred kojim si poèeo posrtati, pripada židovskom rodu, neæeš ga nadjaèati, nego æe te on zacijelo oboriti."

14. Još su o tom razgovarali, kad eto kraljevih dvorana. Došli su tražiti Hamana da ga žurno odvedu na gozbu koju je priredila Estera.

Poglavlje 7

1. Kralj i Haman doðoše na gozbu kraljici Esteri.

2. I toga drugoga dana, dok se pilo vino, reèe kralj Esteri: "Koja ti je molba, kraljice Estero? Bit æe ti udovoljena! Koja je tvoja želja? Ako je i pola kraljevstva, bit æe ti!"

3. Kraljica Estera odgovori: "Ako sam, kralju, našla milost u tvojim oèima i ako ti je s voljom, neka mi se u ime molbe pokloni život, a u ime želje moj narod!

4. Jer smo ja i narod moj predani za zator, klanje, uništenje. Da smo predani u roblje, šutjela bih jer nevolja ne bi bila štetna po kralja."

5. Ali kralj Ahasver upade kraljici Esteri u rijeè pa je upita: "Tko je taj? Gdje je taj koji je namislio takvo što uèiniti?" Estera tada odgovori: "Progonitelj i neprijatelj jest Haman, ovaj zlikovac!"

6. Haman se zaprepasti pred kraljem i kraljicom.

7. Kralj, gnjevan, ostavi vino te ode u vrt palaèe. Haman osta uz kraljicu da je moli za svoj život, jer je uvidio da je njegova nesreæa pred kraljem gotova.

8. Kralj se vrati iz vrta u dvoranu gdje se pilo vino. Dotle Haman bijaše pao na poèivaljku na kojoj se nalazila Estera. "Pokušavaš još i nasilje nad kraljicom, i to u mome vlastitom domu?" - povika kralj. Tek što su te rijeèi izletjele iz kraljevih usta, pokriše lice Hamanu.

9. Tada kaza Harbona, jedan od dvorana koji su stajali u službi kraljevoj: "Eno i vješala što ih je Haman pripravio za Mordokaja koji je govorio u korist kraljevu. Nalaze se kraj Hamanove kuæe i visoka su pedeset lakata." Kralj zapovjedi: "Objesite ga na njih!"

10. Hamana objesiše na vješala koja bijaše pripravio Mordokaju, i kraljeva se srdžba utiša.

9. Bolje je živjeti pod rubom krova nego u zajednièkoj kuæi sa ženom svadljivom.

10. Duša opakoga želi zlo: u njega nema samilosti ni za bližnjega.

11. Kad se podsmjevaè kazni, neiskusan postaje mudar, a mudri iz pouke crpe znanje.

12. Na kuæu opakoga pazi Svepravedni i opake strovaljuje u nesreæu.