Biblija u jednoj godini.

Na 253. dan, Jeremija 45-46 iznosi proročanstva o sudu i sudbini naroda. Tužaljke 1 izražavaju tugu i žalost suočeni s uništenjem, pozivajući na razmišljanje o vjernosti i pokajanju. Izreke 17:21-24 nude praktične upute za razlikovanje mudrosti od ludosti, vodeći nas kroz teška vremena.

Poglavlje 45

1. Rijeè koju uputi Jeremija proroku Baruhu, sinu Nerijinu, dok je on te rijeèi iz usta Jeremijinih pisao u knjigu, èetvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga:

2. Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, za tebe, Baruše:

3. "Jer si rekao: 'Jao meni jer mi Jahve dodaje nevolju na nevolju. Sustadoh uzdišuæi i ne mogu naæi mira!'

4. Ovako govori Jahve: 'Evo, što sam sagradio, porušit æu, što sam zasadio, išèupat æu - po svoj zemlji!

5. A ti tražiš za se èudesa! Ne traži toga! Jer, gle, svalit æu zlo na sve živo - rijeè je Jahvina. A tebi æu kao plijen pokloniti život tvoj na svim mjestima kamo doðeš.'"

Poglavlje 46

1. Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji protiv naroda.

2. Još o Egiptu. Protiv vojske faraona Neka, kralja egipatskoga, što bijaše kod rijeke Eufrata, u Karkemišu, i kralj Nabukodonozor ga potuèe, èetvrte godine Jojakima, sina Jošijina, kralja judejskoga.

3. Pripremite štitove i oklope! Naprijed, u boj!

4. Upregnite konje! Na kola, vozaèi! Postavite se pod kacigama! Naperite koplja! Navucite oklope!

5. Što vidim? Zaprepašteni, uzmièu? Junaci njihovi, poraženi, u bijeg udariše glavom bez obzira! Užas odasvud - rijeè je Jahvina.

6. Ni najbrži ne umaèe, ni najhrabriji ne uteèe! Na sjeveru, na obali Eufrata, posræu i padaju.

7. Tko se to diže poput Nila, èije vode šume, k'o brzaci nabujaše?

8. To Egipat se diže poput Nila, k'o brzaci vode mu nabujaše. I govori: diæi æu se, poplaviti zemlju, opustošiti gradove i puèanstvo!

9. Konji, naprijed! Poletite, kola bojna! Navalite, ratnici! Kušiti, Putijci, štitom zaštiæeni, i Ludijci, što lukom strijeljate!

10. Ovo je dan Jahve nad Vojskama - dan osvete da se dušmanima svojim osveti: maè æe se nažderati, nasititi, glad utoliti krvlju njihovom! Jer Gospod, Jahve nad Vojskama, ima žrtveno klanje u sjevernoj zemlji uz obalu Eufrata.

11. Popni se na Gilead, balzama potraži, djevice, kæeri egipatska! Uzalud lijekovi mnogi: nema tebi ozdravljenja!

12. Narodi èuše za tvoju sramotu, vapaji tvoji napuniše zemlju. Jer se junak o junaka spotièe i obojica padaju.

13. Rijeè koju Jahve uputi proroku Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, doðe da udari na zemlju egipatsku.

14. Navijestite Egiptu, objavite u Migdolu, obznanite u Memfisu: "Svrstaj se! Spremi se! Jer maè veæ ždere sve oko tebe!

15. Što? Zar Apis pobježe? Tvoj se Bik ne odrva?" Da, Jahve ga obori!

16. On uèini te mnogi posrnuše, popadaše jedan na drugoga. I gle, govore: "Na noge! Vratimo se svom narodu, rodnoj grudi svojoj, pred maèem koljaèkim!"

17. Faraonu, kralju egipatskom, ime nadjenite: "Graja što pravi èas promaši."

18. "Tako, života mi moga" - govori Kralj, komu je ime Jahve nad Vojskama - "ono æe doæi kao Tabor posred gora, kao Karmel iznad mora.

19. Spremi izgnanièki zavežljaj, udomljena kæeri egipatska, jer Memfis æe biti u pustoš pretvoren, poharan i nenastanjen.

20. Egipat bijaše lijepa junica, ali ide, ide na nju obad sa Sjevera.

21. A i plaæenici egipatski što k'o gojna telad usred nje življahu, i oni se okrenuše, u bijeg udariše, ne mogu se odhrvati jer ih stiže Dan propasti, doðe vrijeme da se kazne.

22. Slušaj! K'o da zmija sikæe, sa svom silom dolaze, sjekirama na nju navaljuju, baš k'o drvosjeèe.

23. Posjeæi æe šumu - rijeè je Jahvina - iako je neprohodna. Više ih je nego skakavaca, broja njima nema.

24. Osramoæena je zemlja egipatska, predana je narodu Sjevera."

25. Govori Jahve nad Vojskama, kralj Izraelov: "Evo, kaznit æu Amona Tebskoga, faraona i Egipat, i sve njegove bogove, kraljeve, faraona i sve koji se u nj uzdaju.

26. Predat æu ih u ruke onima što im rade o glavi, u ruke Nabukodonozora, kralja babilonskoga, i u ruke slugu njegovih. A poslije æe Egipat biti opet naseljen, kao u stara vremena" - rijeè je Jahvina.

27. "Ne boj se, Jakove, slugo moja, ne plaši se, Izraele! Jer, evo, spasit æu te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov æe se opet smiriti, spokojno æe živjet' i nitko ga neæe plašiti.

28. Ne boj se, Jakove, slugo moja - rijeè je Jahvina - jer ja sam s tobom. Zatrt æu narode meðu koje te prognah, a tebe neæu sasvim uništiti: ali æu te kaznit' po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena."

1. Kako osamljena sjedi prijestolnica, nekoæ naroda puna; postade kao udovica, nekoæ velika meðu narodima. Vladarica nad pokrajinama, na tlaku sad ide.

2. Noæi provodi gorko plaèuæi, suzama pokriva obraze. Nikog nema da je utješi, od svih koji su je ljubili. Svi je prijatelji iznevjeriše i postaše joj neprijatelji.

3. Izagnan je Juda, u nevolji je i u progonstvu teškom. Sad živi meðu poganima, ne nalazi poèinka. Svi ga gonitelji sustižu u tjesnacima.

4. Putovi sionski tuguju jer nitko ne dolazi na svetkovine. Sva su vrata razvaljena, sveæenici uzdišu, ucviljene su djevice njegove, a on je pun gorèine.

5. Tlaèitelji njegovi sada gospodare, neprijatelji likuju: Jahve ga ucvili zbog grijeha njegovih premnogih. Djeca mu otišla u izgnanstvo pred tlaèiteljem.

6. Povukla se od Kæeri sionske sva slava njezina. Knezovi joj postadoše k'o ovnovi koji paše ne nalaze; nemoæni vrludaju ispred gonièa.

7. Jeruzalem se spominje danÄa bijede i lutanja, kad mu narod dušmanu u ruke pade a nitko mu pomoæi ne pruži. Tlaèitelji ga gledahu smijuæi se njegovoj propasti.

8. Teško sagriješi Jeruzalem, postade kao neèistoæa ženina. Svi što ga štovahu, sada ga preziru: jer vidješe golotinju njegovu. On samo plaèe i natrag se okreæe.

9. Skuti su mu uprljani, nije ni sanjao što ga èeka. Duboko je pao, a nikog da ga tješi. "Pogledaj, Jahve, moju nevolju: jer neprijatelj likuje."

10. Neprijatelj poseže rukom za svim dragocjenostima njegovim. Gledao je gdje pogani provaljuju u njegovo Svetište, oni kojima si zabranio i pristup u svoj zbor.

11. Sav narod njegov jeca, tražeæi kruha; svi daju dragulje za hranu da bi ponovo živnuli. Evo, Jahve, pogledaj kako sam prezren.

12. Svi vi što putem prolazite, pogledajte i vidite ima li boli kakva je bol kojom sam ja pogoðen, kojom me Jahve udari u dan žestokog gnjeva svoga!

13. S visine pusti oganj, utjera ga u kosti moje. Pred noge mrežu mi razape i tako me nauznak obori; ucvili me, ožalosti za sva vremena.

14. Natovario me mojim grijesima, rukom ih svojom pritegnuo; na vrat mi ih navalio, snagu mi oduzeo. Predao me Gospod u ruke njihove, ne mogu se uspraviti.

15. Sve junake iz moje sredine Gospod odbaci: digao je zbor protiv mene da uništi uzdanicu moju. U tijesku izgazi Gospod mene, djevicu, kæerku Judinu.

16. Zato moram plakati, oèi mi suze liju, jer daleko je od mene moj tješitelj da mi duh povrati. Sinovi su moji poraženi, odveæ silan bijaše neprijatelj.

17. Sion pruža ruke: nema mu tješitelja. Jahve je protiv Jakova sa svih strana pozvao tlaèitelje; i tako Jeruzalem postade meðu njima strašilo.

18. Jahve, on je pravedan; jer rijeèi se njegovoj protivih. Oh, èujte, narodi svi, gledajte moju bol: djevice moje, moji mladiæi, svi odoše u izgnanstvo!

19. Pozvah sve ljubavnike svoje, ali me oni prevariše. Moji sveæenici i starješine pogiboše u gradu tražeæi hrane da bi ponovo živnuli.

20. Pogledaj, Jahve, u kakvoj sam tjeskobi, moja utroba strepi, srce mi se u grudima grèi jer bijah opako prkosan! Vani maè pokosi moje sinove, a unutra - smrt.

21. Èuj kako stenjem: nema mi tješitelja! Svi neprijatelji èuju za moju nesreæu i likuju što si to uèinio! Daj da doðe dan što si ga objavio, da njima bude kao meni.

22. Neka se pokaže sva njina zloæa pred licem tvojim, a onda postupaj s njima kao što si sa mnom postupio za sve grijehe moje! Jer samo uzdišem, a srce moje tuguje.

21. Tko rodi bezumna, na tugu mu je; a nije veseo ni otac budale.

22. Veselo je srce izvrstan lijek, a neveseo duh suši kosti.

23. Opaki prima dar iz njedara da bi iskrivio putove pravici.

24. Razuman ima mudrost pred sobom, a bezumniku su oèi na kraj zemlje.