Na 242. dan Jeremija nastavlja svoja upozorenja, pozivajući narod na pokajanje i podložnost Božjoj volji. Daniel 8-9 otkriva proročanske vizije o budućnosti Izraela i Božjem planu otkupljenja. Izreke 16:9-12 uče o putu pravednika, važnosti Božjeg planiranja i pravdi u našim svakodnevnim postupcima.
1. U poèetku kraljevanja Jojakima, sina Jošijina, kralja Judina, doðe mi rijeè Jahvina.
2. Ovako govori Jahve: "Stani u predvorju Doma Jahvina i svim gradovima judejskim koji dolaze da se poklone u Domu Jahvinu naviještaj sve rijeèi koje sam ti zapovjedio da im kažeš. I ne izostavi ni jedne jedine.
3. Možda æe poslušati i vratiti se svaki sa zla puta svoga, pa æu se pokajati za zlo koje naumih uèiniti zbog zlodjela njihovih.
4. Reci im: 'Ovako govori Jahve: Ako me ne poslušate da hodite po Zakonu što ga stavih pred vas,
5. slušajuæi rijeèi slugu mojih proroka koje vam neumorno šaljem, premda ih do sada niste slušali,
6. postupit æu s ovim Domom kao sa Šilom i uèinit æu da ovaj grad bude prokletstvo za sve narode na zemlji.'"
7. I sveæenici i proroci i sav narod slušahu Jeremiju kako naviješta te rijeèi u Domu Jahvinu.
8. A kad Jeremija izreèe sve ono što mu je Gospod zapovjedio da naviješta svemu narodu, zgrabiše ga sveæenici i proroci govoreæi: "Platit æeš glavom!
9. Zašto si u ime Jahvino prorokovao: 'Postupit æu s ovim Domom kao sa Šilom i ovaj æe grad biti opustošen te nitko više u njemu neæe stanovati?'" I sav se narod skupi na Jeremiju u Domu Jahvinu.
10. Èuvši to, starješine judejske doðoše iz kraljevskog dvora u Dom Jahvin i sjedoše pred Nova vrata Doma Jahvina.
11. Tada sveæenici i proroci rekoše starješinama i svemu narodu: "Ovaj je èovjek zaslužio smrt jer je prorokovao protiv ovoga grada, kao što ste èuli na svoje uši."
12. Tada Jeremija reèe starješinama i svemu narodu: "Jahve me posla da prorokujem protiv ovoga Doma i ovoga grada sve ono što ste èuli.
13. Popravite, dakle, putove svoje i djela svoja i slušajte glas Jahve, Boga svoga: i pokajat æe se za zlo kojim vam se zaprijetio.
14. Ja sam, evo, u vašim rukama. Uèinite sa mnom što vam se èini dobro i pravo.
15. Ali dobro znajte: ako me pogubite, krv nedužnu navalit æete na sebe, na ovaj grad i na njegove stanovnike. Jer, zaista, Jahve me posla k vama da u vaše uši govorim sve ove rijeèi."
16. Tada rekoše starješine i sav narod sveæenicima i prorocima: "Ovaj èovjek nipošto ne zaslužuje smrt, jer nam je govorio u ime Jahve, Boga našega."
17. Nato ustadoše i neki od najuglednijih u zemlji te rekoše svemu mnoštvu naroda što se ondje okupilo:
18. "Mihej Morešeæanin prorokovaše u dane Ezekije, kralja judejskog, i govoraše svemu narodu judejskom: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama: Sion æe biti polje preorano, Jeruzalem ruševina, a Goru Doma ovog šuma æe prekriti.'
19. Je li ga zato pogubio Ezekija, kralj judejski, i sva Judeja? Nisu li se pobojali Jahve i nastojali da Jahvu umilostive, te se Jahve pokaja za zlo kojim im se bijaše zaprijetio? A mi, zar da na duše svoje navalimo tako velik zloèin?"
20. Bijaše ondje još neki koji prorokovaše u ime Jahvino, Urija, sin Šemajin, rodom iz Kirjat Jearima. I on prorokovaše protiv ovoga grada i zemlje ove kao i Jeremija.
21. A kad je kralj Jojakim sa svim ratnicima i zapovjednicima èuo te rijeèi, tražio je da ga smakne. Èuvši to, Urija se prestraši i pobježe u Egipat.
22. Ali kralj Jojakim posla u Egipat Elnatana, sina Akborova, s nekoliko ljudi;
23. dovedoše oni Uriju iz Egipta i odvedoše ga kralju Jojakimu, koji ga maèem pogubi, a truplo njegovo baci na groblje prostoga puka.
24. Ali Ahikam, sin Šafanov, zaštiti Jeremiju te ga ne predaše u ruke narodu da ga pogube.
1. U poèetku kraljevanja Sidkije, sina Jošije, kralja judejskoga, uputi Jahve Jeremiji ovu rijeè.
2. Ovako mi reèe Jahve: "Naèini sebi užad i jaram i stavi ga sebi na vrat.
3. Zatim poruèi kralju edomskom, kralju moapskom, kralju amonskom, kralju tirskom i kralju sidonskom, po njihovim izaslanicima koji su došli u Jeruzalem kralju judejskom Sidkiji.
4. Naredi im da poruèe svojim gospodarima: 'Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov! Ovako poruèite svojim gospodarima:
5. Ja sam snagom svojom svesilnom i rukom ispruženom stvorio zemlju, ljude i životinje na zemlji. I ja to dajem kome hoæu.
6. Sada, dakle, sve te zemlje dajem u ruke Nabukodonozoru, kralju babilonskom, sluzi svojemu; dajem mu i poljsko zvijerje da mu služi.
7. I svi æe narodi služiti njemu i njegovu sinu, i sinu njegova sina, dok i njegovoj zemlji ne kucne èas te i njega ne upokore moæni narodi i veliki kraljevi.
8. Ako koji narod, ili kraljevstvo, ne htjedne služiti Nabukodonozora, kralja babilonskoga, ne hoteæ' se upregnuti u jaram kralja babilonskog, taj æu narod kazniti maèem, glaðu i kugom - rijeè je Jahvina - dok ga sasvim ne zatrem rukom njegovom.
9. Ne slušajte, dakle, svojih proroka, gatalaca, sanjara, zvjezdara svojih i èarobnjaka koji vam govore: 'Ne, vi neæete služiti kralju babilonskom!'
10. Jer vam oni laž prorokuju samo da vas udalje iz vaše zemlje, da vas otjeram pa da propadnete.
11. Ali narod koji se upregne u jaram kralja babilonskoga da mu služi ostavit æu na miru u zemlji njegovoj - rijeè je Jahvina - da je obraðuje i u njoj živi.'"
12. Sve sam to rekao Sidkiji, kralju judejskom, govoreæi: "Upregnite se u jaram kralja babilonskoga i pokorite se njemu i narodu njegovu da ostanete živi.
13. Zašto da poginete, ti i narod tvoj, od maèa, gladi i kuge, kao što se Jahve zaprijetio narodu koji se ne podvrgne kralju babilonskom?
14. Ne slušajte, dakle, rijeèi onih proroka koji vam govore: 'Vi neæete služiti kralju babilonskom.' Oni vam laž prorokuju.
15. 'Jer nisam ih ja poslao da vam prorokuju - rijeè je Jahvina - nego vam oni laž prorokuju u moje ime, da vas otjeram iz vaše zemlje, pa da propadnete - vi i proroci koji vam prorokuju.'"
16. I sveæenicima i svemu ovom narodu rekao sam: "Ovako govori Jahve: 'Ne slušajte rijeèi svojih proroka koji vam ovako prorokuju: Evo, posuðe Doma Jahvina bit æe uskoro vraæeno iz Babilona.' Oni vam laži prorokuju.
17. Ne slušajte ih! Pokorite se kralju babilonskom da ostanete živi! Zašto da ovaj grad postane ruševina?
18. Ako su oni zaista proroci, te ako je u njima rijeè Jahvina, neka mole Jahvu nad Vojskama da i posuðe što još ostade u Domu Jahvinu i u dvoru kraljeva judejskih i u Jeruzalemu ne dospije u Babilon!
19. Jer ovako govori Jahve o stupovima, moru, podnožjima i o preostalom posuðu što još ostade u ovome gradu -
20. što još Nabukodonozor, kralj babilonski, ne uze sa sobom onda kad odvede u izgnanstvo iz Jeruzalema u Babilon Jekoniju, sina Jojakimova, kralja judejskoga, i sve odliènike judejske i jeruzalemske.
21. Da, ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov, o posuðu koje preostade u Domu Jahvinu, u dvoru kralja judejskog, i u Jeruzalemu:
22. 'U Babilon æe ih odnijeti i ondje æe ostati sve do dana kad ja odem po njih - rijeè je Jahvina. I ja æu sve to donijeti i postaviti na ovo mjesto!'"
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
1. Treæe godine kralja Baltazara ukaza se meni, Danielu, viðenje poslije onoga koje mi se ukazalo prije.
2. Gledah viðenje, i dok gledah, naðoh se u Šušanu, èvrstu gradu u pokrajini Elamu; i u viðenju se vidjeh na rijeci Ulaju.
3. Podigoh oèi, i gle: ovan stajaše kraj rijeke. Imaše dva roga: oba roga visoka, no jedan viši nego drugi, a onaj viši narastao poslije.
4. Gledah kako ovan bode na zapad, na sjever i jug. Nijedna mu se životinja ne mogaše oprijeti, ništa mu ne mogaše izbjeæi. Èinio je što je htio, osilio se.
5. Dok sam promatrao, gle: jarac dolazi sa zapada povrh sve zemlje, ne dodirujuæi tla; jarac imaše silan rog meðu oèima.
6. Približi se dvorogom ovnu kojega bijah vidio gdje stoji kraj rijeke i potrèa na njega u svoj žestini svoje snage.
7. Vidjeh kako se približi ovnu: bijesno udari na ovna i slomi mu oba roga, a ovan nije imao snage da mu se opre; obori ga jarac na zemlju i stade ga nogama gaziti; nikoga ne bijaše da spasi ovna.
8. Jarac osili veoma, ali kad osili, veliki se rog slomi, a na njegovu mjestu izrastoše èetiri velika roga prema èetiri vjetra nebeska.
9. Iz jednoga od njih izbi malen rog, ali taj silno poraste prema jugu i istoku, prema Divoti.
10. On poraste sve do Nebeske vojske, obori na zemlju neke iz Vojske i od zvijezda pa ih zgazi nogama.
11. Poraste sve do Zapovjednika Vojske, oduze mu svagdašnju žrtvu i razori mu njegovo Sveto mjesto.
12. Vojska se digla na žrtvu svagdašnju zbog opaèine, na zemlju oborila istinu i uspje u svemu što èinjaše.
13. Tada èuh gdje jedan Svetac govori, a drugi Svetac upita onoga koji govoraše: "Dokle æe trajati ovo viðenje o svagdašnjoj žrtvi i o opaèini što pustoši i gazi Svetište i Vojsku?"
14. Odgovori: "Još dvije tisuæe i tri stotine veèeri i jutara; tada æe Svetište biti oèišæeno."
15. Kad sam ja, Daniel, gledajuæi ovo viðenje, tražio da ga razumijem, gle, preda me stade kao neki èovjek.
16. Zaèuh glas èovjeèji gdje vièe preko Ulaja: "Gabriele, objasni mu to viðenje!"
17. On poðe onamo gdje stajah i kad mi se približi, strah me obuze i padoh na lice. On mi reèe: "Sine èovjeèji, razumij: jer ovo je viðenje za vrijeme posljednje."
18. On još govoraše, a ja se onesvijestih, padoh na zemlju. On me dotaèe i uspravi na mom mjestu.
19. I reèe: "Evo, kazat æu ti što æe doæi na kraju gnjeva, najavljeni svršetak.
20. Ovan što si ga vidio - njegova dva roga - to su kraljevi Medije i Perzije.
21. Rutavi jarac jest kralj Grèke; veliki rog meðu njegovim oèima jest prvi kralj;
22. slomljeni rog i èetiri roga što izbiše na njegovu mjestu, to su èetiri kraljevstva što æe iziæi iz njegova naroda, ali neæe imati njegovu moæ.
23. I potkraj njihova kraljevanja, kad bezakonici navrše mjeru, ustat æe kralj, drzak i lukav.
24. Njegova æe moæ porasti, ali ne svojom snagom; nesmiljeno æe pustošiti, uspijevat æe u svojim pothvatima, zatirat' junake i narod Svetaca.
25. Zbog njegove lukavosti prijevara æe uspijevati u njegovoj ruci. On æe se uznijeti u svome srcu, iz èista mira upropastit æe mnoge. Suprotstavit æe se Knezu nad knezovima, ali æe - ne rukom - biti skršen.
26. Viðenje o veèerima i jutrima o kojem je bilo govora istinito je; no ti ga zapeèati, jer je za daleke dane."
27. Tada ja, Daniel, obnemogoh i bijah bolestan više dana. Zatim ustadoh da vršim kraljevske poslove. Bijah smeten zbog viðenja, no nitko to nije dokuèio.
1. Prve godine Darija, sina Artakserksova, iz roda Medijaca, koji vladaše kraljevstvom kaldejskim,
2. prve dakle godine njegova kraljevanja, ja, Daniel, istraživah u Pismima broj godina koje se - prema rijeèi koju Jahve uputi proroku Jeremiji - imaju ispuniti nad ruševinama Jeruzalema: sedamdeset godina.
3. Ja obratih svoje lice prema Gospodinu Bogu nastojeæi moliti se i zaklinjati u postu, kostrijeti i pepelu.
4. Ja se moljah Jahvi, Bogu svome, priznavajuæi: "Ah, Gospodine moj, Bože veliki i strahoviti, koji èuvaš Savez i naklonost onima koji tebe ljube i èuvaju zapovijedi tvoje!
5. Mi sagriješismo, mi bezakonje poèinismo, zlo uèinismo, odmetnusmo se i udaljismo od zapovijedi i naredaba tvojih.
6. Nismo slušali sluge tvoje, proroke koji govorahu u tvoje ime našim kraljevima, našim knezovima, našim oèevima, svemu puku zemlje.
7. U tebe je, Gospodine, pravednost, a u nas stid na obrazu, kao u ovaj dan, u nas Judejaca, Jeruzalemaca, svega Izraela, blizu i daleko, u svim zemljama kuda si ih rastjerao zbog nevjernosti kojom ti se iznevjeriše.
8. Jahve, stid na obraz nama, našim kraljevima, našim knezovima, našim oèevima, jer sagriješismo protiv tebe!
9. U Gospoda je Boga našega smilovanje i oproštenje jer smo se odmetnuli od njega
10. i nismo slušali glas Jahve, Boga našega, da slijedimo njegove zakone što nam ih dade po svojim slugama, prorocima.
11. Sav je Izrael prestupio Zakon tvoj, odmetnuo se ne slušajuæi tvoj glas. Zato se na nas izlila kletva i prokletstvo, kako je zapisano u Zakonu Mojsija, sluge Božjega - jer sagriješismo protiv Njega.
12. Izvršio je prijetnje kojima je zaprijetio nama i sucima koji su nam sudili: svalio je na nas tešku nesreæu te se ne dogodi pod nebom što se dogodi u Jeruzalemu.
13. Sva ova nesreæa, kao što je zapisano u Zakonu Mojsijevu, došla je na nas, a mi nismo umilostivili lice Jahve, Boga svojega: nismo se obratili od svojih bezakonja pa da prionemo uz istinu tvoju.
14. Jahve je bdio nad nesreæom, on je dovede na nas. Jer je pravedan Jahve, Bog naš, u svim djelima koja uèini, a mi nismo slušali glas njegov.
15. A sada, Gospode, Bože naš, koji si moænom svojom rukom izveo narod svoj iz zemlje egipatske - i time sebi stekao ime koje traje do danas: mi sagriješismo, mi zlo uèinismo.
16. Gospode, po svoj pravednosti svojoj odvrati svoj gnjev i svoju jarost od Jeruzalema, grada svojega, Svete gore svoje, jer zbog naših grijeha i zlodjela naših otaca Jeruzalem i tvoj narod ruglo su svima koji nas okružuju."
17. "A sada poslušaj, o Bože naš, molitvu sluge svoga i usrdne molbe njegove. Neka tvoje lice zasja nad svetištem tvojim opustošenim - zbog tebe, Gospode!
18. Prikloni uho svoje, Bože moj, i slušaj! Otvori oèi te pogledaj našu pustoš i grad koji se tvojim zove imenom! Jer mi te ne molimo zbog svoje pravednosti, veæ zbog velikih smilovanja tvojih.
19. Gospode, èuj! Gospode, oprosti! Gospode, poslušaj i èini! Ne oklijevaj - zbog sebe, Bože moj, jer se tvojim imenom zove grad tvoj i narod tvoj!"
20. Ja sam još govorio, moleæi se i priznavajuæi grijehe svoje i grijehe svog naroda Izraela i usrdno zaklinjuæi Jahvu, svoga Boga, za Svetu goru Boga svoga.
21. Dok sam dakle ja još govorio moleæi se, onaj èovjek Gabriel, koga vidjeh na poèetku viðenja, doletje u brzu letu, dotaèe me se u vrijeme veèernjeg prinosa
22. i pouèi me: "Daniele, evo me: doðoh da te pouèim.
23. Od poèetka tvoje molitve izišla je rijeè, i ja doðoh da ti je navijestim. Ti si miljenik. Pazi dobro na rijeè, razumij viðenje."
24. "Sedamdeset je sedmica odreðeno tvom narodu i tvom svetom gradu da se dokrajèi opaèina, da se stavi peèat grijehu, da se zadovolji za bezakonje, da se uvede vjeèna pravednost, da se stavi peèat viðenju i prorocima, da se pomaže Sveti nad svetima.
25. Znaj i razumij: Od èasa kad izaðe rijeè 'Neka se vrate i neka opet sagrade Jeruzalem' pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice, i bit æe opet sagraðeni trg i opkop, i to u teško vrijeme.
26. A poslije šezdeset i dvije sedmice bit æe Pomazanik pogubljen, ali ne za sebe. Narod jednog kneza koji æe doæi razorit æe Grad i Svetište: svršetak im je u propasti, a do svršetka rat i odreðena pustošenja.
27. I sklopit æe savez s mnogima za jednu sedmicu: a u polovici sedmice prestat æe žrtva i prinos: na vrhu Hrama bit æe grozota pustoši sve do svršetka, dok se odreðeno pustošenje ne obori na pustošnika."
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
9. Srce èovjeèje smišlja svoj put, ali Jahve upravlja korake njegove.
10. Proroèanstvo je na usnama kraljevim: u osudi se njegova usta neæe ogriješiti.
11. Mjere i tezulje pripadaju Jahvi; njegovo su djelo i svi utezi.
12. Mrsko je kraljevima poèiniti opaèinu, jer se pravdom utvrðuje prijestolje.
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
"Diante de Deus ajoelhe-se sempre." São Padre Pio de Pietrelcina
