Biblija u jednoj godini.

Na 289. dan istražujemo pobjede i strategije Makabejaca. Sirah 22-23 naglašava etičko ponašanje i odgovornost. Izreke 22:26-29 ističu marljivost, kompetentnost i izvrsnost u radu, potičući nas da primjenjujemo božansku mudrost u svojim svakodnevnim postupcima.

1. Tada je Juda doèuo za Rimljane: kako su moæni i blagonakloni prema svojim privrženicima, kako sklapaju prijateljstvo s onima koji im se obraæaju i kako su veoma jaki.

2. Pripovijedali su mu o njihovim ratovima i junaštvima kojima su se istaknuli protiv Gala, kako su ih svladali i prisilili na danak,

3. o svemu što su izveli u Hispaniji da se domognu rudnika srebra i zlata,

4. kako su razboritošæu i ustrajnošæu zavladali svim onim podruèjem, a ono je od njih veoma udaljeno; kako su potukli kraljeve koji su s kraja zemlje dolazili da ih napadaju, nanijeli im velike poraze i kako im neki donose godišnji danak.

5. Napokon su oružjem satrli Filipa i kitijskoga kralja Perzeja, a tako upokorili i druge koji se bijahu digli na njih.

6. Porazili su azijskog kralja Antioha Velikog, koji je na njih pošao u rat sa stotinu dvadeset slonova, s konjanicima, bojnim kolima i mnogobrojnim pješacima.

7. Uhvatili su ga živa, odredili da on i njegovi nasljednici plaæaju težak danak, da dadu taoce i prepuste im

8. zemlju indijsku, medijsku i lidijsku i neke od svojih najljepših pokrajina, koje onda dadoše kralju Eumenu.

9. Kad su pak neki iz Grèke naumili doæi da ih istrijebe,

10. Rimljani su za to doznali i na njih poslali samo jednog vojskovoðu. Udarili su na njih te je palo mnogo žrtava. Odveli su u ropstvo njihove žene i djecu i oplijenili ih. Zavladali su njihovom zemljom, razorili im tvrðave i podjarmili ih sve do danas.

11. A i druga kraljevstva i otoke koji su im se opirali Rimljani su satrli i podložili.

12. Svojim pak prijateljima i onima koji se u njih uzdaju ostali su vjerni. Podložili su kako obližnje tako i udaljene kraljeve, boje ih se svi koji èuju za njihovo ime.

13. Komu žele vlast, njemu je i daju. Svrgavaju pak koga ne žele. Vrlo su ojaèali.

14. Unatoè svemu tome nijedan se od njih nije okrunio niti obukao grimizom da bi se tako proslavio.

15. Osnovali su vijeæe u kojem svaki dan vijeæa trista i dvadeset èlanova, savjetujuæi se bez prestanka o svom puku, radi njegova blagostanja.

16. Svake godine povjeravaju jednome èovjeku da vlada i upravlja cijelim carstvom. Svi toga jednog èovjeka slušaju: meðu njima nema ni zavisti ni ljubomore.

17. Tada Juda izabra Ivanova sina Eupolema, iz Akosove kuæe, i Eleazarova sina Jasona i posla ih u Rim da s Rimljanima sklope prijateljstvo i savez

18. da bi se tako oslobodili jarma. Uvidjeli su da grèko kraljevstvo porobljuje Izraela.

19. Poslije vrlo duga putovanja stigli su u Rim, ušli u senat i ovako progovorili:

20. "Juda zvan Makabej i njegova braæa sa židovskim narodom poslali su nas k vama da s vama sklopimo savez i prijateljstvo i da nas ubrojite u svoje saveznike i prijatelje."

21. Taj se zahtjev senatorima svidio.

22. Evo prijepisa ugovora koji su urezali u bronèane ploèe i poslali Židovima u Jeruzalem kao ispravu o miru i savezu:

23. "Neka sreæa prati Rimljane i židovski narod na moru i na kopnu zavazda! A maè i neprijatelj bio od njih daleko!

24. Ako, prije svega, Rimu ili kojemu od njegovih saveznika diljem njegove vladavine zaprijeti rat,

25. židovski æe se narod na njegovoj strani boriti svim srcem, koliko prilike budu zahtijevale.

26. Protivnicima neæe davati niti ih opskrbljivati žitom, oružjem, novcem ni laðama. Tako je zakljuèio Rim. I on æe vjerno vršiti svoje obaveze, a da ne prima jamstvo.

27. Isto tako, ako židovski narod bude prvi napadnut, Rimljani æe se na njegovoj strani boriti svom dušom, koliko to od njih budu zahtijevale prilike.

28. Napadaèima neæe se davati ni žita, ni oružja, ni novaca, ni laða. Tako je zakljuèio Rim i on æe se ovih obaveza držati bez prijevare.

29. Takav su savez Rimljani sklopili sa židovskim narodom.

30. Ako bi pak poslije toga jedni ili drugi htjeli štogod dodati ili oduzeti, mogu to uèiniti po svojoj volji, i što god dodaju ili oduzmu to æe ih obvezivati.

31. Što se tièe zala koja im je nanio kralj Demetrije, pisali smo mu ovako: 'Zašto pritišæeš jarmom Židove, naše prijatelje i saveznike?

32. Potuže li se još jednom na tebe, ustat æemo na obranu njihovih prava i zavojštit æemo protiv tebe na moru i na kopnu.'"

Poglavlje 22

1. Lijenèina je slièan uprljanu kamenu: svatko zviždi zbog gnusobe njegove.

2. Lijenèina je slièan hrpi balege: tko ga dirne otresa ruku.

3. Sramota je ocu loše odgojen sin, a ako je kæi, na štetu mu je.

4. Razumna kæi blago je mužu svojem, a besramnica je na tugu svojem roditelju.

5. Bestidna kæi sramoti i oca i muža, pa je obojica preziru.

6. Neprikladan je prigovor kao gozba na dan žalosti, ali šiba i ukor uvijek su mudrost.

7. #

8. #

9. Tko pouèava luðaka pokušava zalijepiti krhotine i budi spavaèa iz sna dubokog.

10. Objašnjavati luðaku isto je kao i bunovnu èovjeku, jer æe na koncu zapitati: "Što je?"

11. Za mrtvim plaèi, jer mu se ugasila svjetlost; i za luðakom plaèi, jer mu se ugasio razum. Manje za mrtvim plaèi, jer je poèinuo, a luðakov je život gori od smrti.

12. Žalost za mrtvim traje sedam dana, a za luðakom i bezbožnikom sve dane života njihova.

13. Ne govori mnogo s bezumnikom i ne druži se s nerazumnikom: èuvaj ga se, da ti ne dosadi i da se ne ukaljaš dodirom njegovim. Kloni ga se, da naðeš mir i da ti ne dojadi ludost njegova.

14. Što je teže od olova? I kako se zove ako ne: luðak?

15. Lakše je nositi i pijesak i sol i komad željeza nego snositi èovjeka nerazumna.

16. Kao što se greda uglavljena u zdanje ne remeti potresom, tako se ni srce utvrðeno zrelim promišljanjem ne plaši u èasu pogibelji.

17. Srce uèvršæeno umnim razmišljanjem jest kao ures od žbuke na uglaèanu zidu.

18. Kao što kamenèiæi na visoku zidu ne mogu odoljeti vjetru, tako ni srce zaplašeno luðaèkim tlapnjama ne odolijeva nikakvu strahu.

19. Tko oko udari suze izazove, a tko srce dirne izaziva osjeæaje.

20. Tko se baca kamenom na ptice rastjera ih, a tko prijatelja grdi raskida prijateljstvo.

21. Ako trgneš i maè na prijatelja, ne gubi nade jer on se može vratiti.

22. I ako otvoriš usta protiv prijatelja, ne boj se jer moguæa je pomirba. Samo u sluèaju pogrde, oholosti, otkrivanja tajne i udaraca iz potaje odbjegne svaki prijatelj.

23. Budi vjeran bližnjemu svojem kad je siromašan, tako da mu budeš i u kasnijoj sreæi dionik; ostaj mu vjeran u vrijeme nevolje, da s njime zajedno dijeliš baštinu.

24. Prije vatre diže se iz peæi vatra i dim, tako i prije krvoproliæa izbija svaða.

25. Ne stidim se uzeti u zaštitu prijatelja i pred njim se ne krijem.

26. Ako li me od njega zadesi zlo, svatko koji èuje èuvat æe se od njega.

27. Oj, tko æe postaviti stražu ustima mojim i na usne moje peèat razboritosti, da nikad zbog njih u zlo ne zapadnem, da me jezik moj ne uništi?

Poglavlje 23

1. Gospodine, Oèe i vladaru života moga, ne prepusti me æudi njihovoj, ne dopusti da propadnem zbog njih.

2. Tko æe biti biè mislima mojim i stega mudrosti srcu mojem, nemilosrdan prestupcima mojim i nepopustljiv grijesima mojim,

3. da ne uzobiluju pogreške moje i ne namnože se moji grijesi; da ne padnem naoèigled protivnika svojih i da neprijatelj moj ne likuje nada mnom?

4. Gospode, Oèe i Bože života moga, ne daj mi oèi ohole,

5. odvrati požudu od mene,

6. ne daj da podlegnem nasladi i pohoti, ne prepusti me besramnim željama.

7. Èujte, djeco, pouku za usta: tko se nje drži neæe zalutati.

8. Grešnik pada u zamku zbog vlastitih usana, o njih se spotièe i svadljivac i oholica.

9. Ne privikavaj usta svoja na prisege i ne navikavaj se izgovarati ime Svetoga.

10. Jer kao što rob pod neprestanim nadzorom ne ostaje bez modrica, tako i tko uvijek priseže i zaziva ime Božje neæe izmaæi grijehu.

11. Èovjek koji mnogo priseže pun je zloæe i biè ne odstupa od kuæe njegove. Ako pogriješi, grijeh mu njegov ostaje; a ako se na to ne obazire, griješi dvostruko. Ako se prisegne krivo, neæe mu se oprostiti i kuæa æe mu biti puna nevolje.

12. Postoji govor koji zaslužuje smrt, i ne bilo ga u baštini Jakovljevoj! Sve to nek' je daleko od ljudi pobožnih, da se ne valjaju u grijesima.

13. Ne privikavaj usta gnusnoj neuljudnosti jer se u njoj nalazi rijeè grijeha.

14. Kad si meðu velikašima, sjeti se oca i majke svoje, da se ne zaboraviš pred njima, i da se ne ponašaš kao luðak i ne zažališ što si se rodio i ne prokuneš i dan svojeg roðenja.

15. Tko se naviknuo na sramotne rijeèi neæe se popraviti svega vijeka svoga.

16. Dvije vrste ljudi umnažaju grijehe, a treæa navlaèi na se srdžbu:

17. žarka strast što kao oganj žeže ne stišava se dok se ne ugasi; èovjek pohotan na vlastito tijelo: on ne prestaje dok ga vatra ne sažeže. Bludniku je svaka hrana slatka i on se ne smiruje sve do smrti.

18. Èovjek koji èini preljub na postelji svojoj i govori u sebi: "Tko me vidi? Tama je oko mene i zidovi me kriju, nitko me ne vidi, èemu se bojati? Grijeha se mojih neæe sjetiti Svevišnji!" -

19. takav se boji samo ljudskih oèiju, a ne shvaæa kako su oèi Gospodnje deset tisuæa puta od sunca svjetlije i paze na sve putove ljudske i motre i najskrivenije zakutke.

20. Njemu je sve to poznato bilo prije nego je stvoreno, a tako i sada kada je sve dovršeno.

21. Takva æe èovjeka na ulicama grada stiæi kazna, uhvatit æe ga gdje i ne sluti.

22. Tako je i ženi koja je nevjerna mužu svojemu i raða mu baštinika s tuðincem.

23. Jer je, prvo, prezrela Zakon Svevišnjega, i drugo: ogriješila se o muža svog, i treæe: preljubom se ukaljala i zaèela djecu s tuðim mužem.

24. Takva æe biti izvedena pred zbor narodni i djecu æe joj pregledati.

25. Djeca joj ne æe pustiti korijenja niti æe joj grane ploda donijeti.

26. Ostavit æe proklet spomen o sebi, i njezina se sramota neæe nikad izbrisati.

27. I priznat æe svi oni koji ostanu iza nje da nema ništa bolje od straha Gospodnjeg, nema ništa slaðe no vršiti zapovijedi Gospodnje.

26. Ne budi meðu onima koji daju ruku, koji jamèe za dugove:

27. ako nemaš èime nadoknaditi, zašto da ti oduzmu i postelju ispod tebe?

28. Ne pomièi prastare meðe koju su postavili oci tvoji.

29. Jesi li vidio èovjeka vièna poslu svom: takav ima pristup kraljevima i ne služi prostacima.