Biblija u jednoj godini.

Na 247. dan, Jeremija 33-34 objavljuje obećanja o obnovi i pravednom sudu. Judita 3-5 nastavlja pokazivati ​​hrabrost, vjeru i strategiju u zaštiti svog naroda od moćnih neprijatelja. Izreke 16:29-33 naglašavaju da pravednost i integritet vode miru te da Gospodin nagrađuje vjeru i strpljenje.

Poglavlje 33

1. Dok je Jeremija bio još zatvoren u tamnièkom dvorištu, i drugi mu put doðe rijeè Jahvina:

2. "Ovako govori Jahve, koji stvori zemlju, oblikova je i uèvrsti - ime mu je Jahve!

3. Zazovi me, i odazvat æu ti se i objavit æu ti velike i nedokuèive tajne o kojima ništa ne znaš.

4. Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov, o kuæama ovoga grada i o dvorima kraljeva judejskih, porušenim zbog nasipa i maèa,

5. i o onima što zameæu borbu s Kaldejcima da napune svoje kuæe tjelesima ljudi koje pobih u srdžbi i jarosti svojoj, i odvratih lice svoje od ovoga grada zbog njihove opakosti.

6. Evo, ja æu zalijeèiti njihovu ranu, ja æu ih iscijeliti i ozdraviti i pružiti im obilje istinskoga mira.

7. Promijenit æu udes zemlje Judine i Jeruzalema i podiæi æu ih da budu kao nekoæ.

8. Oèistit æu ih od svakoga grijeha kojim sagriješiše protiv mene i oprostit æu im sve krivice koje mi skriviše odmetnuv se od mene.

9. I Jeruzalem æe mi biti na radost, na hvalu i èast pred svim narodima svijeta: kad èuju za sve dobro kojim æu ih nadijeliti, divit æe se i èuditi svoj onoj sreæi i miru što æu im ja dati."

10. Ovako govori Jahve: "Na ovome mjestu o kojemu vi velite: 'To je pustinja bez èovjeka i bez živinèeta' - u gradovima judejskim i po opustošenim ulicama jeruzalemskim opet æe se oriti

11. poklici radosti, poklici zaruènika i zaruènice, poklici onih koji æe u Domu Jahvinu prinositi žrtve zahvalnice pjevajuæi: 'Hvalite Jahvu nad Vojskama, jer je dobar Jahve - vjeèna je ljubav njegova!' Jer ja æu obnoviti zemlju da bude kao nekoæ" - rijeè je Jahvina.

12. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Na ovome mjestu koje je sada pusto, bez èovjeka i bez živinèeta, i u svim gradovima opet æe biti pašnjaci za pastire što odmaraju stada svoja.

13. U gradovima Gorja, i u gradovima Šefele, i u gradovima Negeba, u kraju Benjaminovu, u okolici Jeruzalema i u gradovima Judinim opet æe prolaziti ovce ispod ruke pastira koji æe ih brojiti" - rijeè je Jahvina.

14. "Evo, dolaze dani - rijeè je Jahvina - kad æu ispuniti dobro obeæanje što ga dadoh domu Izraelovu i domu Judinu:

15. U one dane i u vrijeme ono podiæi æu Davidu izdanak pravedni; on æe zemljom vladati po pravu i pravici.

16. U one dane Judeja æe biti spašena, Jeruzalem æe živjeti spokojno. A grad æe se zvati: 'Jahve, Pravda naša.'

17. Jer ovako govori Jahve: "Nikada Davidu neæe nestati potomka koji æe sjediti na prijestolju doma Izraelova.

18. I nikada neæe levitima i sveæenicima nestati potomaka koji æe služiti preda mnom i prinositi paljenice, kaditi prinosnice i prikazivati klanice u sve dane."

19. I doðe rijeè Jahvina Jeremiji:

20. Ovako govori Jahve: "Ako možete razvræi savez moj s danom i savez moj s noæi, tako da ni dana ni noæi više ne bude u pravo vrijeme,

21. moæi æe se raskinuti i Savez moj sa slugom mojim Davidom te više neæe imati sina koji bi kraljevao na prijestolju njegovu i s levitima i sveæenicima koji mi služe.

22. Kao što se vojska nebeska ne može izbrojiti ni izmjeriti pijesak morski, tako æu umnožiti potomstvo sluge svojega Davida i levite i sveæenike koji mi služe."

23. I doðe rijeè Jahvina Jeremiji:

24. "Nisi li opazio što ovi ljudi govore: 'Jahve je odbacio obadva plemena koja je bio sebi izabrao?' I s prezirom porièu narod moj kao da mi više nije narod."

25. Ovako govori Jahve: "Da ne sklopih saveza svojega s danom i noæi i da ne postavih zakone nebu i zemlji,

26. mogao bih odbaciti potomstvo Jakova i Davida, sluge svojega, da više ne uzimam potomka njihova za vladara nad potomstvom Abrahamovim, Izakovim i Jakovljevim, kad promijenim udes njihov i kad im se smilujem."

Poglavlje 34

1. Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji kad Nabukodonozor, kralj babilonski, i sva njegova vojska, i sva kraljevstva pod njegovom vlašæu, i svi narodi navališe na Jeruzalem i na sve gradove njegove.

2. Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Idi i govori sa Sidkijom, kraljem judejskim, i reci mu: Ovako govori Jahve: 'Evo, predajem ovaj grad u ruke kralja babilonskoga da ga on ognjem spali.

3. Ni ti neæeš ruci njegovoj umaæi. Da, bit æeš uhvaæen i predat æe te u njegove ruke; oèi u oèi gledat æeš kralja babilonskoga, usta u usta on æe s tobom govoriti i bit æeš odveden u Babilon.'

4. Ali èuj rijeè Jahvinu, Sidkija, kralju judejski! Ovo ti poruèuje Jahve: 'Neæeš od maèa poginuti,

5. umrijet æeš u miru! I kao što su tvoje oèeve i kraljeve tvoje prethodnike okadili, i tebe æe okaditi i naricat æe za tobom: 'Jao Gospodaru!' Ja ti to govorim' - rijeè je Jahvina.

6. I prorok Jeremija poruèi sve ove rijeèi Sidkiji, kralju judejskom u Jeruzalemu,

7. dok je vojska kralja babilonskoga navaljivala na Jeruzalem i na preostale gradove Judine - na Lakiš i Azeku, jer još samo oni preostadoše od judejskih utvrðenih gradova.

8. Rijeè koju Jahve uputi Jeremiji, pošto je kralj Sidkija sa svekolikim narodom jeruzalemskim sklopio savez da im proglasi slobodu,

9. da svaki pusti na slobodu svoga roba Hebreja i svoju robinju Hebrejku te da više ni u koga ne bude Hebrej, brat njegov, kao rob.

10. I svi odliènici i sav narod koji uðoše u ovaj savez pristadoše te svaki pusti na slobodu roba svoga i svoju ropkinju da im više ne robuju. Pristadoše, dakle, i pustiše ih.

11. A potom se okrenuše i uzeše opet svoje robove i ropkinje koje bijahu oslobodili pa ih prisiliše da im opet robuju.

12. Tada Jahve uputi rijeè Jeremiji govoreæi:

13. Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Ja sam sklopio Savez s ocima vašim u dan kada ih izvedoh iz Egipta, iz zemlje ropstva, govoreæi:

14. 'Nakon sedam godina neka svaki od vas pusti na slobodu brata svoga Hebreja koji mu se prodao i šest godina kao rob služio.' Ali me vaši oci ne poslušaše i ne htjedoše me èuti.

15. A vi se bijaste obratili i uèinili što je pravo u oèima mojim, proglasivši slobodu za svakoga bližnjega svoga i preda mnom ste sklopili savez u Domu koji se zove mojim imenom.

16. A zatim se okrenuste i oskvrnuste ime moje, jer je svaki od vas opet uveo svoga roba i ropkinju koje ste veæ bili oslobodili, i ponovo ste ih prisilili da vam robuju."

17. Zato ovako govori Jahve: "Vi me ne poslušaste da proglasite slobodu subratu svojemu i bližnjemu. I zato, evo, i ja proglašavam protiv vas slobodu - rijeè je Jahvina - maèu, kugi i gladi, i uèinit æu vas strašilom svim kraljevstvima zemlje.

18. A s ljudima koji razvrgoše Savez moj i ne ispuniše saveza obeæana pred mojim licem postupit æu kao s teletom što ga nadvoje rasjekoše te izmeðu tih pola proðoše.

19. Knezove Judeje i Jeruzalema, dvorjane, sveæenike i sav narod zemlje što proðoše izmeðu pola teleæih

20. predat æu u ruke dušmana koji im rade o glavi, a njihova trupla bit æe hrana pticama nebeskim i zvijerima zemaljskim.

21. Sidkiju, kralja judejskoga, i njegove knezove predat æu u ruke dušmana koji im rade o glavi i u ruke vojske kralja babilonskoga, koja se od vas bila povukla.

22. Evo, ja æu im zapovjediti - rijeè je Jahvina - i vratit æu ih na ovaj grad, i navalit æe na nj, osvojiti ga i ognjem spaliti. A gradove judejske obratit æu u pustinju nenastanjenu."

Poglavlje 3

1. Poslaše mu zbog toga glasnike s miroljubivim prijedlozima i poruèiše:

2. "Evo, mi podanici velikoga kralja Nabukodonozora padamo nièice preda te: uèini s nama što ti se prohtije.

3. Evo ti naših kuæa, našega kraja, žitnih polja, stada, stoke: svi torovi naših šatora ovise samo o jednom tvome migu; služi se svime kako ti se ushtije i kako ti se svidi.

4. Evo, i naši su gradovi sa svojim stanovnicima robovi tvoji, samo doði i uèini s njima što je dobro u oèima tvojim."

5. Ljudi doðoše do Holoferna i saopæiše mu te poruke.

6. On siðe s vojskom prema obali, postavi upravitelje po utvrðenim gradovima te iz tih gradova unovaèi posebno izabrane ljude kao pomoænu vojnicu.

7. Graðani i sav okoliš doèekaše ga s vijencima, plesovima i bubnjevima.

8. Poruši on sve njihove uzvišice, sravni sa zemljom svete gajeve njihove: bilo mu je najvelikodušnije dopušteno da razruši sva domaæa božanstva kako bi svi narodi èastili samo Nabukodonozora i svi ga jezici i plemena zazivali kao Boga.

9. Stiže tako nasuprot Ezdrelonu u blizini Dotaina, a to je suèelice velikoj judejskoj ravni. Utabori se izmeðu Gebe i Skitopolisa i tu se zadrža cio mjesec dana da sakupi opskrbu za svoju vojsku.

Poglavlje 4

1. Sinovi Izraelovi koji življahu u Judeji doèuše što je Holoferno, vrhovni zapovjednik Nabukodonozora, kralja Asiraca, uèinio drugim narodima i kako je opljaèkao i razorio hramove njihove;

2. obuze ih neiskaziv strah od toga èovjeka i poèeše strepiti zbog Jeruzalema i zbog Hrama Gospoda, Boga svoga.

3. Bjehu se tek vratili iz sužanjstva, sav narod Judeje bio se sabrao tek nedavno, i predmeti, žrtvenik i Hram bili su posveæeni poslije obešèašæenja.

4. Odaslaše zbog toga glasnike na podruèje Samarije, u Konu, Betoron, Belmajin, Jerihon, u Hobu, u Esoru i u Salemsku dolinu.

5. Prije svega zaposjedoše sve vrhove najviših brda, opasaše zidovima sela koja su se nalazila ondje i nagomilaše hranu i opremu za voðenje rata, jer polja njihova bijahu istom požeta.

6. Tada Joakim, veliki sveæenik, koji se tih dana nalazio u Jeruzalemu, napisa stanovnicima Betulije i Betomestaima, koji je smješten nasuprot Ezdrelonu na ulazu u ravan blizu Dotaina,

7. i naredi da se zaposjednu brdski prijelazi, jer je preko njih vodio put u Judeju. A bilo je lako sprijeèiti neprijateljski upad, jer je klanac bio tako uzak da su samo dva èovjeka mogla odjednom proæi.

8. Sinovi Izraelovi uèiniše kako im je naložio Joakim, veliki sveæenik, i starješine narodne koje življahu u Jeruzalemu.

9. Svaki Izraelac žarko podiže glas k Bogu i svi se poniziše pred Bogom:

10. oni i žene njihove, i djeca, i životinje, i pridošlice, i plaæenici i robovi nošahu kostrijet oko bokova.

11. Svi Izraelci i žene i djeca što življahu u Jeruzalemu padoše nièice pred Hramom, posuše glavu pepelom i prostriješe kostrijet pred Gospoda:

12. opasaše vreæama i žrtvenik i zazivahu žarko Boga Izraelova u jedan glas, da ne preda njihovu djecu pokolju, njihove žene u ropstvo, njihove gradove i baštinu njihovu rušenju a svetišta njihova obešèašæenju, pogrdi i ruglu pogana.

13. Bog usliša glas njihov i smilova se nad nevoljom njihovom: sav je narod postio mnogo dana u svoj Judeji i u Jeruzalemu pred Svetištem Boga Svevladara.

14. Veliki sveæenik Joakim, sveæenici koji su stajali pred Gospodom i svi oni koji su mu služili, vezavši kostrijet oko bokova, prinosili su svakidašnje žrtve paljenice, zavjetnice i dragovoljne prinose puka;

15. posuvši pepelom mitre, podizahu iz sve snage glas Gospodu da bi milostivo pogledao dom Izraelov.

Poglavlje 5

1. Izvijestiše Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, da su se sinovi Izraelovi spremili za rat, da su zatvorili brdske prijelaze, utvrdili sve vrhove najviših planina te postavili prepreke u predjelima što se nalaze u ravnici.

2. On se rasrdi strahovito, sazva sve glavare moapske, vojskovoðe amonske, sve primorske namjesnike

3. pa im kaza: "Recite mi, sinovi kanaanski: kakav je to narod koji nastava brdovite predjele? Kakvi su mu gradovi u kojima živi? Kolika je vojska njegova? U èemu je snaga njegova i moæ njegova? Tko je kralj koji nad njima vlada i zapovijeda im vojskom?

4. Zašto je meðu svima koji žive na zapadu on jedini gnjevno odbio da mi miroljubivo doðe u susret?"

5. Odgovori mu Ahior, voða svih sinova Amonovih: "Poslušaj, moj gospodaru, rijeèi iz usta sluge svoga: ja æu te obavijestiti istinito o tome narodu koji, smješten blizu tebe, nastava taj brdovit kraj; neæe izaæi laž iz usta sluge tvoga.

6. Narod taj potjeèe od Kaldejaca.

7. Najprije su boravili u Mezopotamiji, jer su otklonili da se drže bogova otaca svojih koji su živjeli u zemlji kaldejskoj.

8. Skrenuše dakle s puta otaca svojih pa poèeše štovati Boga nebeskoga, onoga Boga koga bijahu spoznali. I zato, udaljeni od lica svojih bogova, skloniše se u Mezopotamiju i tu se dugo zadržaše.

9. Pa im Bog njihov zapovjedi da ostave to prebivalište i odu u zemlju Kanaan; naseliše se ondje te imaðahu u obilju zlata i srebra i mnogo stoke.

10. Spustiše se poslije u Egipat, jer glad bijaše pritisla zemlju kanaansku; ondje su ostali dok se imahu èime hraniti. Porastoše u snažno mnoštvo; rodu njihovu ne bijaše broja.

11. Ali se kralj Egipta diže na njih, naruga im se u pravljenju opeke; ponizi ih i uèini robovima.

12. Onda oni zavapiše Bogu svome, a on svu zemlju egipatsku udari ranama bez prebola. Zbog toga ih Egipæani otjeraše od sebe.

13. Bog pred njima isuši Crveno more

14. i prevede ih preko Sinaja i Kadeš Barne. Oni odbiše od sebe sve nasrtaje stanovnika pustinje,

15. smjestiše se na podruèju Amorejaca i vlastitom snagom istrijebiše sve Hešbonce. Prijeðoše preko Jordana i dobiše u nasljedstvo sav planinski kraj;

16. istjeraše Kanaanca, Perižanina, Jebusejca, Sihemca i sve Girgašane i tu obitavahu mnogo vremena.

17. Dok ne sagriješiše protiv Boga svoga, pratilo ih je blagostanje, jer je bio s njima Bog komu je mrska nepravda;

18. ali kad se udaljiše od puta što im ga on bijaše naznaèio, u mnogim ratovima pretrpješe užasna razaranja, zatoèiše ih u zemlju koja nije bila njihova. Hram Boga njihova bi razoren do temelja, a gradove im oteše neprijatelji njihovi.

19. Ali sada, kako su se vratili Bogu svome, uspeše se iz raznih krajeva kamo bijahu raspršeni i ponovo zauzeše Jeruzalem, gdje se nalazi Svetište njihovo, i smjestiše se po brdovitim krajevima koji bijahu opustjeli.

20. Zato, gospodaru, pomno izvidimo je li taj narod u èemu zastranio, je li sagriješio Bogu svome, pa ako utvrdimo da jest, onda možemo krenuti na nj i pokoriti ga;

21. ali ako narod onaj nije kriv ni zbog kakva prijestupa, onda neka gospodar moj odustane od nauma: jer æe ih Bog njihov štititi, a mi æemo biti na ruglo svoj zemlji."

22. Kada Ahior završi tu besjedu, stadoše rogoboriti oni koji su okruživali šator i nalazili se unaokolo, dostojanstvenici Holofernovi, svi stanovnici obalnih krajeva i Moaba: tražili su da ga raskomadaju:

23. "Ne bojmo se sinova Izraelovih! To je zaista narod koji nema ni moæi ni snage za žešæu bitku.

24. Krenimo, dakle! Oni æe biti samo zalogaj za vojsku tvoju, gospodaru Holoferno!"

29. Nasilnik zavodi bližnjega svoga i navodi ga na rðav put.

30. Tko oèima namiguje, himbu smišlja, a tko usne stišæe, veæ je smislio pakost.

31. Sijede su kose prekrasna kruna, nalaze se na putu pravednosti.

32. Tko se teško srdi, bolji je od junaka, i tko nad sobom vlada, bolji je od osvojitelja grada.

33. U krilo plašta baca se kocka, ali je od Jahve svaka odluka.