Biblija u jednoj godini.

Na 244. dan, Jeremija 30 najavljuje buduću obnovu Izraela i Gospodinovu obećanu utjehu. Daniel 12-13 zaključuje viđenja posljednjih dana, pojačavajući Božju vjernost i nagradu za pravednike. Izreke 16:17-20 potiču nas da biramo prave putove i vjerujemo u Božju providnost u svim našim odlukama.

1. Rijeè koju Jahve upravi Jeremiji:

2. Ovako govori Jahve, Bog Izraelov: "Upiši u knjigu sve ove rijeèi koje ti govorim.

3. Jer evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - i promijenit æu udes naroda svoga Izraela i Judeje" - govori Jahve - "i vratit æu ih u zemlju koju u baštinu dadoh ocima njihovim."

4. Evo rijeèi što ih Jahve reèe o Izraelu i o Judeji:

5. Ovako govori Jahve: "Èujem krik užasa: strava je to, a ne mir.

6. Hajde, propitajte se i pogledajte: je li ikad muškarac rodio? A svi se muškarci za bedra hvataju kao porodilje! Zašto su sva lica izoblièena i problijedjela?

7. Jao, jer velik je dan ovaj, slièna mu nÓe bÄi! Vrijeme je nevolje za Jakova, al' æe se izbaviti iz nje.

8. Onoga dana - rijeè je Jahve nad Vojskama - slomit æu jaram na njihovu vratu i lance æu njihove raskinuti. Više neæe služiti tuðinu,

9. veæ æe služiti Jahvi, Bogu svojemu, i Davidu, kralju svome, koga æu im podiæi.

10. Ne boj se, Jakove, slugo moja - rijeè je Jahvina - ne plaši se, Izraele! Jer evo, spasit æu te izdaleka i potomstvo tvoje iz zemlje izgnanstva. Jakov æe se opet smiriti, spokojno æe živjeti i nitko ga neæe plašiti - rijeè je Jahvina -

11. jer ja sam s tobom da te izbavim. Zatrt æu narode meðu koje te prognah, a tebe neæu sasvim uništiti; al' æu te kazniti po pravici, ne smijem te pustit' nekažnjena."

12. Uistinu, ovako govori Jahve: "Neiscjeljiva je rana tvoja, neprebolan polom tvoj.

13. Nema lijeka rani tvojoj i nikako da zaraste.

14. Zaboraviše te svi ljubavnici, više za te i ne pitaju! Jer po tebi ja udarih k'o što udara neprijatelj, kaznom krutom za bezakonje i za mnoge grijehe tvoje.

15. Zašto kukaš zbog rane svoje? Zar je neizljeèiva tvoja bol? Zbog mnoštva bezakonja i grijeha silnih tvojih to ti uèinih.

16. Al' i oni što te žderu bit æe prožderani, u ropstvo æe svi dušmani tvoji; pljaèkaši tvoji bit æe opljaèkani, i koji te plijeniše bit æe oplijenjeni.

17. [17b] Zvahu te 'Protjeranom' i 'Sionkom za koju nitko ne pita'. [17a] Al' ja æu te iscijeliti, rane ti zalijeèiti" - rijeè je Jahvina.

18. Ovako govori Jahve: "Evo, izmijenit æu udes šatora Jakovljevih, smilovat æu se na stanove njegove: na razvalinama njegovim bit æe opet grad sazidan, i dvori æe stajati na starome mjestu.

19. Iz njih æe se èuti hvalospjev, i glasovi radosni. Umnožit æu ih i više im se neæe smanjiti broj, ugled æu im dati i više ih neæe prezirati.

20. Sinovi njihovi bit æe mi kao nekoæ, zajednica njina preda mnom æe èvrsto stajati, a kaznit æu sve njihove ugnjetaèe.

21. Glavar njihov iz njih æe niknuti, vladar njihov isred njih æe izaæi. Pustit æu ga k sebi da mi se približi - jer tko da se usudi sam preda me!" - rijeè je Jahvina.

22. "I vi æete biti moj narod, a ja vaš Bog.

23. Gle, nevrijeme Jahvino, jarost provaljuje, razmahuje se vihor silan, i svaljuje na glave bezbožnièke.

24. Jahvin se gnjev neæe stišati dok on ne izvrši i ne ispuni naume srca svojega. U dane posljednje jasno æete to razumjeti.

Poglavlje 12

1. U ono æe vrijeme ustati Mihael, veliki knez koji štiti sinove tvog naroda. Bit æe to vrijeme tjeskobe kakve ne bijaše otkako je ljudi pa do toga vremena. U ono vrijeme tvoj æe se narod spasiti - svi koji se naðu zapisani u Knjizi.

2. Tada æe se probuditi mnogi koji snivaju u prahu zemljinu; jedni za vjeèni život, drugi za sramotu, za vjeènu gadost.

3. Umnici æe blistati kao sjajni nebeski svod, i koji su mnoge uèili pravednosti, kao zvijezde navijeke, u svu vjeènost.

4. A ti, Daniele, drži u tajnosti ove rijeèi i zapeèati ovu knjigu do vremena svršetka! Mnogi æe tumarati, i bezakonja æe rasti."

5. Ja, Daniel, pogledah, kad eno: druga dvojica stajahu jedan s jedne, drugi s druge strane rijeke.

6. Jedan upita èovjeka odjevena u lanene haljine koji stajaše iznad voda rijeke: "Kada æe doæi kraj tim èudesima?"

7. Zaèuh èovjeka odjevena u lanene haljine, koji stajaše iznad voda rijeke; on podiže k nebu desnicu i ljevicu, kunuæi se Vjeèno živim. "Nakon jednog vremena, dva vremena i pola vremena - kada doðe kraj rasulu snage svetoga naroda - sve æe se to svršiti."

8. Ja slušah, ali ne razumjeh, pa upitah: "Gospodaru, kako æe to svršiti?"

9. On reèe: "Idi, Daniele, ove su rijeèi tajne i zapeèaæene do vremena svršetka.

10. Mnogi æe se oèistiti, ubijeliti i prokušati; a bezbožnici æe i dalje biti bezbožni; bezbožnici se neæe urazumjeti, a umnici æe razumjeti.

11. Od èasa kad bude dokinuta svagdašnja žrtva i postavljena grozota pustoši: tisuæu dvjesta i devedeset dana.

12. Blago onomu koji doèeka i dosegne tisuæu trista trideset i pet dana!

13. A ti idi i otpoèini; ustat æeš da primiš svoju baštinu na kraju dana."

Poglavlje 13

1. U Babilonu življaše neki èovjek po imenu Jojakim.

2. On se oženi Suzanom, kæerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom.

3. Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojiše svoju kæer po Zakonu Mojsijevu.

4. Jojakim bijaše vrlo bogat: uz kuæu imaše vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijaše poštovaniji od svih.

5. One godine izabraše za suce dva starca iz naroda. O takvima reèe Gospod: "Bezakonje izaðe iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravljaèima naroda."

6. Ovi posjeæivahu kuæu Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraæahu se njima.

7. Kad bi se narod, oko podneva, razišao, Suzana bi dolazila šetati u vrt svog muža.

8. Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i šeta, pa je poželješe.

9. Izgubiše od toga razum, odvratiše svoje oèi od Neba i zaboraviše njegove pravedne sudove.

10. Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku,

11. jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom,

12. ali su živo nastojali da je svaki dan vide.

13. Jednom se rastadoše rekavši: "Hajdemo kuæi, doba je ruèku." I svaki ode na svoju stranu,

14. ali se vratiše i naðoše na istom mjestu. Ispitujuæi se za povod, priznaše pohotu za njom, i tada ugovoriše priliku kad bi mogli zateæi Suzanu samu.

15. I dok su tako vrebali zgodan dan, uðe ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijaše vruæe.

16. Ondje ne bijaše nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu.

17. Ona reèe djevojkama: "Donesite mi ulja i pomasti pa zakljuèajte vrtna vrata da se okupam!"

18. One uèine kako im zapovjedi: zakljuèaše vrtna vrata te iziðoše na pokrajna vrata da donesu što im je zapovjedila; ništa nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni.

19. Èim djevojke izaðoše, oni ustadoše i pritrèaše k njoj.

20. "Evo, rekoše, vrtna su vrata zakljuèana, nitko nas ne vidi. Mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša!

21. Ako li neæeš, mi æemo protiv tebe svjedoèiti da je neki mladiæ bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke."

22. Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: uèinim li to, smrt me èeka; ne uèinim li, neæu vam ruci umaæi.

23. Milije mi je da nedužna padnem u vaše ruke nego da sagriješim pred Gospodom."

24. I povika iza glasa. Okrenuše vikati i oba starca na nju,

25. a jedan potrèa i otvori vrtna vrata.

26. Kad ukuæani èuše krikove u vrtu, dotrèaše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo.

27. Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne èu.

28. Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Doðoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte.

29. Rekoše skupljenu narodu: "Pošaljite po Suzanu, kæer Hilkijinu, ženu Jojakimovu!" Poslaše po nju.

30. Ona doðe sa svojim roditeljima, djecom i svim roðacima.

31. A Suzana bijaše veoma ljupka i ljepolika.

32. Kako bijaše pod koprenom, oni bezakonici narediše da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote.

33. Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu.

34. Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu.

35. Ona plaèuæi, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu.

36. Starci rekoše: "Dok mi šetasmo sami po vrtu, uðe ona sa dvije djevojke, zakljuèa vrtna vrata i otpusti djevojke.

37. Priðe k njoj mladiæ koji bijaše skriven i leže s njom.

38. Mi bijasmo u kutu vrta; videæi to bezakonje, potrèasmo k njima.

39. Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladiæa jer bijaše jaèi od nas pa otvori vrata i pobježe.

40. Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše.

41. Ne htjede nam kazati. Za to svjedoèimo." Povjerova im zbor - tÓa oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt.

42. Suzana povika iza glasa: "Bože vjeèni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude,

43. ti znadeš da su lažno svjedoèili protiv mene. I evo umrijet' mi je, a da ne uèinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene."

44. Gospod usliši njezin vapaj.

45. Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momèiæa Daniela.

46. On povika iza glasa: "Ja sam èist od krvi njezine!"

47. Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: "Što si to kazao?"

48. Stade posred njih i reèe: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kæer Izraelovu?

49. Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedoèiše protiv nje."

50. Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: "Doði, sjedni meðu nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!"

51. Tada im reèe Daniel: "Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja æu ih ispitati."

52. Rastaviše ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reèe mu: "Stari zlikovèe, sada doðoše na te grijesi koje nekoæ uèini,

53. donoseæi nepravedne presude, osuðujuæi nedužne i oslobaðajuæi krivce, dok Gospod govori: 'Nedužna i pravedna da nisi ubio.'

54. Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?" On odgovori: "Pod jednom trišljom."

55. Daniel reèe: "Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Anðeo je Božji veæ dobio od Boga zapovijed da te rasijeèe po sredini."

56. I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reèe: "Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula!

57. Ovako ste radili sa kæerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kæi Judina ne podloži vašem bezakonju.

58. Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!" On odgovori: "Pod jasikom."

59. Daniel mu reèe: "Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anðeo Božji èeka s maèem u ruci da te rasijeèe po sredini te vas obojicu zatre."

60. Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one što se u nj uzdaju.

61. I okrenuše se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lažno svjedoèenje.

62. I uèiniše njima kako u svojoj pakosti oni smisliše bližnjemu: pogubiše ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spašena jedna nedužna krv.

63. Hilkija i njegova žena dadoše hvalu Bogu za svoju kæer Suzanu, a tako i Jojakim, muž njezin, i svi njezini roðaci, što se na njoj ne naðe ništa sramotno.

64. I od onoga dana Daniel postade velik u oèima naroda.

17. Životni je put pravednih: kloniti se zla, i tko pazi na svoj put, èuva život svoj.

18. Pred slomom ide oholost i pred padom uznositost.

19. Bolje je biti krotak s poniznima nego dijeliti plijen s oholima.

20. Tko pazi na rijeè, nalazi sreæu, i tko se uzda u Jahvu, blago njemu.