Na 192. dan, Izaija 1:2 osuđuje licemjerje i poziva na pokajanje, ističući Božju pravdu. Tobija 1:2 nam predstavlja mladog Tobijinu vjernost i hrabrost suočen s izazovima. Izreke 9:7-12 naglašavaju važnost slušanja mudrosti i pouke, pokazujući da istinsko razumijevanje vodi ispunjenom životu.
1. Viðenje Izaije, sina Amosova, koje je imao o Judeji i Jeruzalemu u dane Uzije, Jotama, Ahaza i Ezekije, kraljeva judejskih.
2. Èujte, nebesa, poslušaj, zemljo, jer Jahve govori: "Sinove sam ti odgojio, podigao, al' se oni od mene odvrgoše.
3. Vo poznaje svog vlasnika, a magarac jasle gospodareve - Izrael ne poznaje, narod moj ne razumije."
4. Jao, grešna li naroda, puka u zlu ogrezla, roda zlikovaèkog, pokvarenih sinova! Jahvu ostaviše, prezreše Sveca Izraelova, njemu su okrenuli leða.
5. TÓa gdje da vas još udarim, odmetnici tvrdokorni? Sva je glava bolna, srce iznemoglo;
6. od pete do glave nidje zdrava mjesta, veæ ozljede, modrice, otvorene rane, ni oèišæene, ni povijene, ni uljem ublažene.
7. Zemlja vam opustje, gradove oganj popali, njive vam na oèi haraju tuðinci - pustoš k'o kad propade Sodoma.
8. Kæi sionska ostade kao koliba u vinogradu, kao pojata u polju krastavaca, kao grad opsjednut.
9. Da nam Jahve nad Vojskama ne ostavi Ostatak, bili bismo k'o Sodoma, Gomori slièni.
10. Èujte rijeè Jahvinu, glavari sodomski, poslušaj zakon Boga našega, narode gomorski!
11. "Što æe mi mnoštvo žrtava vaših?" - govori Jahve. - "Sit sam ovnujskih paljenica i pretiline gojne teladi. I krv mi se ogadi bikova, janjaca i jaradi.
12. Kad mi lice vidjet' dolazite, tko od vas ište da gazite mojim predvorjima?
13. Prestanite mi nositi ništavne prinose, kad mi omrznu. Mlaðaka, subote i sazive - ne podnosim zborovanja i opaèine.
14. Mlaðake i svetkovine vaše iz sve duše mrzim - teški su mi, podnijet' ih ne mogu!
15. Kad na molitvu ruke širite, je od vas oèi odvraæam. Molitve samo množite, ja vas ne slušam. Ruke su vam u krvi ogrezle,
16. operite se, oèistite. Uklonite mi s oèiju djela opaka, prestanite zlo èiniti!
17. Uèite se dobrim djelima: pravdi težite, ugnjetenom pritecite u pomoæ, siroti pomozite do pravde, za udovu se zauzmite."
18. "Hajde, dakle, da se pravdamo," govori Jahve. "Budu l' vam grijesi kao grimiz, pobijeljet æe poput snijega; kao purpur budu li crveni, postat æe kao vuna.
19. Htjednete l' me poslušati, uživat æete plodove zemaljske.
20. U buntovništvu ako ustrajete, proždrijet æe vas maè." Tako usta Jahvina govorahu.
21. Kako li posta bludnicom tvrða vjerna? Bješe puna praviènosti, pravda u njoj stolovala, a sad - ubojice.
22. Srebro ti se u trosku obratilo, vino ti se razvodnjelo.
23. Knezovi se tvoji odmetnuli, s tatima se pobratili. Svi za mitom hlepe, za darovima lete. Siroti pravdu uskraæuju, udovièka parnica ne stiže k njima.
24. Stog ovako govori Jahve, Gospod nad Vojskama, Junak Izraelov: "Ah, kad se iskalim na protivnicima i osvetim dušmanima!
25. Kada na te ruku pružim, da lužinom tvoju trosku oèistim, da iz tebe uklonim olovo!
26. Da ti opet postavim suce kao negda, savjetnike kao u poèetku, pa da te zovu Gradom pravednim, Tvrðom vjernosti."
27. Sud pravedni otkupit æe Sion, a pravda obraæenike njegove.
28. Otpadnici i grešnici skršit æe se zajedno, a oni što Jahvu napuštaju poginut æe.
29. Da, stidjet æete se zbog hrastova što ih sad obožavate i crvenjet æete zbog gajeva u kojima sad uživate.
30. Jer, bit æete poput hrasta osušena lišæa i poput gaja u kojem vode nema.
31. Junak æe biti kuèina, a iskra djelo njegovo, zajedno æe izgorjeti, a nikoga da ugasi.
1. Viðenje Izaije, sina Amosova, o Judeji i Jeruzalemu:
2. Dogodit æe se na kraju dana: Gora Doma Jahvina bit æe postavljena vrh svih gora, uzvišena iznad svih bregova. K njoj æe se stjecati svi narodi,
3. nagrnut æe mnoga plemena i reæi: "Hajde, uziðimo na Goru Jahvinu, poðimo u Dom Boga Jakovljeva! On æe nas nauèiti svojim putovima, hodit æemo stazama njegovim. Jer æe iz Siona Zakon doæi, iz Jeruzalema rijeè Jahvina."
4. On æe biti sudac narodima, mnogim æe sudit' plemenima, koji æe maèeve prekovati u plugove, a koplja u srpove. Neæe više narod dizat' maèa protiv naroda nit' se više uèit' ratovanju.
5. Hajde, dome Jakovljev, u Jahvinoj hodimo svjetlosti!
6. Da, ti si svoj odbacio narod, dom Jakovljev, jer je pun vraèeva s istoka i gatara kao Filistejci, bratime se s tuðincima.
7. Zemlja mu je puna srebra i zlata i blagu mu kraja nema; zemlja mu je puna konja, kolima mu broja nema.
8. Zemlja mu je prepuna kumira i oni se klanjaju pred djelom ruku svojih, pred onim što njihovi naèiniše prsti.
9. Smrtnik æe se poviti, èovjek sniziti; ne praštaj im.
10. Uði meðu peæine, skrij se u prašinu, pred užasom Jahvinim, pred sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.
11. Ohol pogled bit æe skršen i bahatost ljudska ponižena. Jahve æe se uzvisiti, on jedini - u dan onaj.
12. Da, bit æe to dan Jahve nad Vojskama, protiv svih oholih i bahatih, protiv sviju što se uzvisiše, da ih obori;
13. protiv svih cedrova libanonskih i svih hrastova bašanskih;
14. protiv svih gora uznositih i svih bregova uzdignutih;
15. protiv svake visoke tvrðe i svih tvrdih zidina;
16. protiv sveg brodovlja taršiškog i svih brodova raskošnih.
17. Oholost ljudska skršit æe se i bahatost ljudska poniziti. Jahve æe se uzvisiti, on jedini - u dan onaj,
18. i kumiri æe netragom nestati.
19. Uðite u rupe meðu peæinama i u spilje zemaljske pred užasom Jahvinim, pred sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.
20. U dan onaj: bacit æe svaki svoje srebro i zlatne kumire koje sebi naèini da im se klanja,
21. kad uteèe u šupljine peæina i u raspukline stijena pred užasom Jahvinim, pred sjajem velièanstva njegova, kad ustane da potrese zemlju.
22. Èuvajte se, dakle, èovjeka koji ima samo jedan dah u nosnicama: jer što vrijedi?
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
1. Povijest Tobita, sina Tobielova, sina Ananielova, sina Aduelova, sina Gabaelova, potomka Asielova, iz plemena Naftalijeva -
2. koji je u vrijeme Šalmanasara, kralja asirskoga, bio odveden u sužanjstvo iz Tisbe, koja se nalazi južno od Kedeša Naftalijeva, u Gornjoj Galileji, nešto poviše Hasora.
3. Ja, Tobit, hodio sam putovima istine i pravde svega svog života. Udijelio sam mnogo milostinje svojoj braæi i ljudima koji su došli sa mnom u Ninivu, zemlju Asiraca.
4. Dok sam se, u vrijeme svoje mladosti, još nalazio u domovini, u zemlji Izraelovoj, sve se pleme Naftalija, oca mojega, bilo udaljilo od doma Davidova i od Jeruzalema, izabrana meðu svim plemenima Izraelovim da bi u njemu prinosili svoje žrtve. Zbog toga je i bio podignut i posveæen Hram, Prebivalište Svevišnjega, za sva vjekovita pokoljenja.
5. Ali su se sva plemena okrenula, pa i pleme oca moga Naftalija, i prinosila su žrtve teletu što ga bijaše naèinio Jeroboam, kralj izraelski, u Danu, na brdima galilejskim.
6. Èesto sam tako, za svetkovinu, sam išao u Jeruzalem, da se poklonim, kako je propisano svemu Izraelu zauvijek, noseæi prvine i desetine plodina i vunu prve postrižine.
7. Predavao sam sve to sveæenicima, sinovima Aronovim, za žrtvenik; od svih plodova davao sam desetinu sinovima Levijevim, koji vrše službu u Jeruzalemu, i prodavao odgovarajuæi dio druge desetine te utržak trošio svake godine u Jeruzalemu.
8. Najposlije, poklanjao sam treæu desetinu onima kojima je pripadala, kao što mi bijaše naredila Debora, moja baka, buduæi da sam iza oca ostao siroèe.
9. Kad postadoh zreo èovjek oženih se Anom, djevojkom iz svoga plemena, i dobih s njome sina Tobiju.
10. Kad sam kao sužanj došao u Ninivu, sva moja braæa, a tako i moji suplemenici, blagovahu jela poganska;
11. a ja sam otklanjao da ih jedem.
12. Misli sam i srce upravljao Bogu svome,
13. i zato me Svevišnji nagradi milošæu i naklonošæu Šalmanasara, komu postadoh upraviteljem dobara.
14. Poslije toga išao sam u Mediju, gdje sam za nj kupovao sve do njegove smrti i ondje pohranih deset srebrenih talenata u Gabaela, Gabrijeva brata, u Ragesu, gradu medijskom.
15. Ali kada Šalmanasar umrije, zakralji se mjesto njega Sanherib, njegov sin. Ceste njegove postadoše opasne i ja više nisam mogao iæi u Mediju.
16. U vrijeme Šalmanasarovo dijelio sam obilno milostinju svojoj braæi:
17. hranio sam gladne, odijevao gole, kad bih vidio koga od roda svoga ubijena pa baèena izvan zidina Ninive, brižno bih ga ukopao.
18. Sahranjivao sam potajno one koje je ubio kralj Sanherib, natjeran na povlaèenje iz Judeje. Uistinu, ubio ih je mnogo u svome gnjevu: po nareðenju kraljevu tražili su mrtva tijela, ali ih ne mogahu naæi.
19. Onda jedan iz Ninive ode kralju te me tuži da sam ja onaj koji ih pokopava; a ja se tada utajah. Doznavši da me traže kako bi me pogubili, uplašen se udaljih.
20. Zaplijenili su mi sva dobra i ne osta mi ništa do žene Ane i sina Tobije.
21. Nije prošlo ni pedeset dana kadli kralja ubiše njegova dva sina; poslije toga pobjegoše u planinu Ararat, a zakralji se mjesto njega sin mu Asarhadon. On na èelo državne riznice i èitave uprave postavi Ahikara, sina moga brata Anaela.
22. Ahikar se zauze za me i ja se vratih u Ninivu. Ahikar je Sanheribu, kralju asirskom, bio peharnik, èuvar državnog peèata, upravitelj i riznièar. Asarhadon ga imenova na sve te dužnosti ponovo. A bijaše Ahikar moj bratiæ.
1. Kad sam se dakle sa svojom ženom Anom i sa sinom Tobijom opet našao na svome, bijaše mi na Pedesetnicu, a to je Blagdan sedmica, prireðen lijep objed i ja sjedoh da blagujem.
2. Vidjevši ona mnoga jela, rekoh sinu: "Idi i dovedi jednoga od naše braæe na koga naiðeš a koji se sjeæa Gospodina. Eto, èekat æu te!"
3. Kad se sin vratio, kaza: "Oèe, jedan od našega roda zadavljen je i baèen na trg."
4. A ja, ništa i ne okusiv, skoèih na noge i unesoh onoga mrtvaca u jednu kuæu, gdje mogaše ostati sve do zalaza sunca.
5. Potom se vratih, umih se i pojedoh svoj objed u žalosti.
6. Sjetih se Amosova proroèanstva: "Svetkovine vaše u tugu æe se pretvoriti, a radosti vaše kuknjavom æe postati." I zaplakah.
7. Kad je sunce zašlo, odoh, iskopah raku i sahranih mrtvoga.
8. Susjedi mi se rugali i govorili: "Zar se ne boji da æe ga zbog toga ubiti? Jednom se izvukao, a sad opet pokopa mrtvace."
9. Iste noæi, poslije onog ukopa, vratih se kuæi, a kako bijah neèist, legoh kraj zida u vrtu; bilo je toplo pa sam spavao otkrivena lica.
10. Nisam znao da je u zidu bila ptièica. I kako mi oèi bijahu otvorene, padoše mi tople ptièje izmetine u oèi i od toga dobih bijele mrlje. Išao sam lijeènicima, ali mi ne mogoše pomoæi. Uzdržavao me Ahikar dok ne ode u Elimaidu.
11. Moja je žena Ana odonda zaraðivala ruènim radom: prela je i tkala.
12. Kad bi gospodarima obavila posao, platili bi joj. Sedmoga ožujka dovrši tako jedan rad i posla ga gospodarima. Oni joj sve isplatiše i povrh toga pokloniše jare.
13. Kad ga dovede, jare poèe veèati. Upitah ženu: "Odakle ti jare? Da možda nije ukradeno? Vrati ga gospodarima, jer nije dopušteno jesti što je ukradeno."
14. A ona odgovori: "Dadoše mi ga kao dar povrh plaæe." Ali ja nisam vjerovao, nego sam joj, naljutivši se na nju, svejednako govorio da ga vrati gospodarima. A ona onda odgovori: "Gdje su tvoje milostinje i tvoja dobra djela? Eto, vide se na tebi!"
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
7. Tko pouèava podrugljivca, prima pogrdu, i tko prekorava opakoga, prima ljagu.
8. Ne kori podsmjevaèa, da te ne zamrzi; kori mudra, da te zavoli.
9. Pouèi mudroga, i bit æe još mudriji; uputi pravednoga, i uveæat æe se njegovo znanje.
10. Gospodnji strah poèetak je mudrosti, a razboritost je spoznaja Presvetog.
11. "Po meni ti se umnožavaju dani i množe ti se godine života.
12. Ako si mudar, sebi si mudar; budeš li podsmjevaè, sam æeš snositi."
Preuzmite vodič sa svim štivima organiziranim po danima i pratite svoj napredak tijekom godine.
"Deus não opera prodígios onde não há fé." São Padre Pio de Pietrelcina
