Biblija u jednoj godini.

Na 169. dan, 1. Kraljevima 22 opisuje Izraelovu bitku protiv Arama i Božje odredbe za zaštitu njegovog naroda. 2. Ljetopisa 23 ističe uspon Joaša i duhovne reforme u Judeji, naglašavajući vjernost Božjem zakonu. Pjesma nad pjesmama 8 završava ovaj odjeljak poetskim izrazima ljubavi, podsjećajući na ljepotu ljudskih odnosa kao odraz božanske ljubavi.

1. Tri je godine vladao mir; nije bilo rata izmeðu Aramejaca i Izraela.

2. Treæe godine Jošafat, kralj judejski, posjeti kralja izraelskoga.

3. Kralj Izraela reèe svojim dvoranima: "Znate li da je Ramot Gilead naš? A mi ne poduzimamo ništa da ga otmemo iz ruke aramejskog kralja."

4. Zatim reèe Jošafatu: "Hoæeš li poæi sa mnom na Ramot Gilead?" Jošafat odgovori kralju izraelskom: "Ja sam kao i ti, moj narod kao i tvoj, moji konji što i tvoji."

5. Tada Jošafat reèe kralju izraelskom: "De posavjetuj se najprije s Jahvom."

6. Tada kralj izraelski sakupi oko èetiri stotine proroka i upita ih: "Mogu li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer æe ga Jahve predati kralju u ruke."

7. Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?"

8. Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan èovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga ne podnosim jer mi ne prorokuje ništa dobro nego samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." A Jošafat reèe: "Neka kralj ne govori tako!"

9. Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reèe mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja."

10. Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svome prijestolju, u sveèanim haljinama pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima.

11. Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reèe: "Ovako govori Jahve: 'Njima æeš nabosti sve Aramejce dok ih ne uništiš'."

12. Tako su i svi drugi proroci proricali govoreæi: "Idi na Ramot Gilead i uspjet æeš: Jahve æe ga predati kralju u ruke."

13. Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reèe mu: "Eno, svi proroci složno prorièu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci mu uspjeh!"

14. Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit æu ono što mi Jahve kaže!"

15. Kad doðe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da poðem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Poði! Uspjet æeš: Jahve æe ga dati u ruke kraljeve."

16. Ali mu kralj reèe: "Koliko æu te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?"

17. Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: 'Nemaju više gospodara, neka se u miru kuæi vrate.'"

18. Tada izraelski kralj reèe Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi neæe proreæi dobro nego zlo!"

19. A Mihej reèe: "Zato èuj rijeè Jahvinu: vidio sam Jahvu gdje sjedi na svome prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva.

20. Jahve upita: 'Tko æe zavesti Ahaba da otiðe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reèe ovo, drugi ono.

21. Tada uðe jedan duh i stade pred Jahvu. 'Ja æu ga', reèe, 'zavesti.' Jahve ga upita: 'Kako?'

22. On odgovori: 'Izaæi æu i bit æu lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve reèe: 'Ti æeš ga zavesti. I uspjet æeš. Idi i uèini tako!'

23. Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta svih ovih tvojih proroka, ali ti Jahve navješæuje zlo."

24. Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajuæi: "Zar je Jahvin duh napustio mene da bi s tobom govorio?"

25. Mihej odgovori: "Vidjet æeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ."

26. Tada izraelski kralj naredi: "Uhvati Miheja i odvedi ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviæu Joašu.

27. Reci im: Ovako veli kralj: 'Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'"

28. Mihej reèe: "Ako se doista sretno vratiš, onda Jahve nije govorio iz mene." I nadoda: "Èujte, svi puci!"

29. Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead.

30. Izraelski kralj reèe Jošafatu: "Ja æu se preobuæi i onda uæi u boj, ali ti ostani u svojoj odjeæi!" Izraelski se kralj preobuèe i poðe u boj.

31. Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne napadajte ni na maloga ni na velikoga, nego jedino na izraelskog kralja!"

32. Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je kralj izraelski!" I krenuše u boj prema njemu. A Jošafat povika.

33. A kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega.

34. Jedan nasumce odape luk i ustrijeli izraelskog kralja izmeðu nabora pojasa i oklopa. Kralj reèe vozaèu: "Okreni, izvedi me iz boja jer mi nije dobro."

35. Boj je onoga dana bio sve žešæi, ali se kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima. A naveèer umrije. Krv se iz rane izlila u kola.

36. O zalasku sunèevu odjeknu glas taborom: "Svaki u svoj grad i svaki u svoju zemlju!

37. Kralj je poginuo!" Otišli su u Samariju i pokopali kralja u Samariji.

38. Njegova su kola oprali u samarijskom ribnjaku, psi su lizali njegovu krv i bludnice se ondje kupale, po rijeèi koju je rekao Jahve.

39. Ostala povijest Ahabova, sve što je uèinio, o kuæi od bjelokosti, o svim gradovima koje je sagradio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

40. Ahab je poèinuo sa svojim ocima, a njegov sin Ahazja zakralji se mjesto njega.

41. Jošafat, sin Asin, postade kraljem Judeje èetvrte godine kraljevanja Ahaba, kralja izraelskoga.

42. Jošafatu bijaše trideset i pet godina kad se zakraljio; kraljevao je dvadeset i pet godina u Jeruzalemu; mati mu se zvala Azuba, a bila je kæi Šilhijeva.

43. Išao je sasvim putem oca Ase, ne skreæuæi s njega, nego èineæi što je pravo u oèima Jahvinim.

44. Samo, uzvišice nisu bile uklonjene, narod je još prinosio klanice i kaðenice na uzvišicama.

45. Jošafat je bio u miru s izraelskim kraljem.

46. Ostala povijest Jošafatova, pothvati koje je izveo i kako je vojevao, zar to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

47. Istrijebio je iz zemlje preostale bludnice, koje su se održale iz vremena njegova oca Ase.

48. Nije bilo kralja u Edomu, nego je vladao namjesnik.

49. Kralj Jošafat sagradi taršiško brodovlje da ide u Ofir po zlato, ali nije otišlo jer se brodovlje razbilo kod Esjon Gebera.

50. Tada Ahazja, sin Ahabov, reèe Jošafatu: "Neka moje sluge poðu s tvojim slugama na laðama." Ali Jošafat to ne prihvati.

51. Jošafat poèinu sa svojim ocima i sahranjen bi u gradu Davida, svoga praoca. Na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Joram.

52. Ahazja, sin Ahabov, postade kraljem Izraela u Samariji sedamnaeste godine Jošafatova kraljevanja Judejom i kraljevao je dvije godine nad Izraelom.

53. On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim i hodio je putem svoga oca i putem svoje majke i putem Jeroboama, sina Nebatova, koji je navodio Izraela na grijeh.

54. Služio je Baalu i klanjao se pred njim. Srdio je Jahvu, Boga Izraelova, sasvim onako kako je èinio njegov otac.

1. Sedme se godine Jojada ojunaèi i poèe tražiti satnike: Jerohamova sina Azarju, Johananova sina Jišmaela, Obedova sina Azarju, Adajina sina Maaseju, Zikrijeva sina Elišafata, i sklopi s njima savez.

2. Poèeše obilaziti po Judeji i skupiše levite iz svih judejskih gradova i obiteljske glavare u Izraelu te doðoše u Jeruzalem.

3. Sav zbor sklopi savez s kraljem u Domu Božjem. Jojada im reèe: "Gle, kraljev æe sin kraljevati kao što je obeæao Jahve za Davidove sinove.

4. Evo što valja da uèinite: treæina vas koji subotom ulazite u službu, i sveæenici i leviti, neka budu vratari na pragovima;

5. treæina neka bude u kraljevskom dvoru, treæina na Jesodskim vratima, sav narod u predvorjima Doma Jahvina.

6. Nitko neka ne ulazi u Dom Jahvin, osim sveæenika i levita koji poslužuju; oni neka ulaze jer su posveæeni. Sav narod neka se drži Jahvine naredbe.

7. Leviti neka okruže kralja, svaki s oružjem u ruci, i tko god pokuša uæi u Dom neka bude pogubljen. Budite uz kralja kamo god poðe ili izaðe."

8. Leviti i sav judejski narod uèinili su sve onako kako je naredio sveæenik Jojada. Svaki je uzeo svoje ljude koji subotom ulaze u službu s onima koji subotom izlaze. Jer sveæenik Jojada nije otpustio redova.

9. Sveæenik Jojada dade satnicima koplja, štitove i oklope kralja Davida što su bili u Božjemu Domu.

10. Postavio je sav narod, svakoga s kopljem u ruci, od južne do sjeverne strane Doma, prema žrtveniku i prema Domu oko kralja unaokolo.

11. Tada izvedoše kraljeva sina, staviše mu krunu na glavu, dadoše mu Svjedoèanstvo i pomazaše ga za kralja. Tada Jojada i njegovi sinovi povikaše: "Živio kralj!"

12. Kad Atalija èu viku naroda koji se skupio i hvalio kralja, doðe k narodu u Jahvin Dom.

13. Pogleda bolje, kad gle, kralj stoji na svojem mjestu na ulazu, a pred kraljem zapovjednici i sviraèi; sav puk klièe od radosti i trubi u trube, pjevaèi pjevaju uz glazbala i predvode hvalospjeve. Tad Atalija razdrije haljine i povika: "Izdaja, izdaja!"

14. Sveæenik Jojada naredi satnicima i vojnim zapovjednicima: "Izvedite je kroz redove napolje i tko krene za njom pogubite ga maèem!" Još je sveæenik dodao: "Nemojte je smaknuti u Jahvinu Domu!"

15. Staviše ruke na nju i kad je kroz Konjska vrata stigla do kraljevskoga dvora, ondje je pogubiše.

16. Tada Jojada sklopi savez izmeðu Jahve, naroda i kralja da narod bude Jahvin.

17. Potom sav narod otiðe u Baalov hram, razori ga skupa sa žrtvenicima i polomi likove; Baalova sveæenika Matana ubiše pred žrtvenicima.

18. Zatim Jojada postavi straže kod Jahvina Doma pod nadzorom sveæenika i levita, koje David bijaše porazdijelio za službu u Jahvinu Domu da bi Jahvi prinosili paljenice, kao što je pisano u Mojsijevu Zakonu, s veseljem i s pjesmama, kako uredi David.

19. Postavio je i vratare na vratima Jahvina Doma da ne bi ulazio èovjek neèist od bilo èega.

20. Uzevši satnike, odliènike i uglednike u narodu i sav puk, izveo je kralja iz Jahvina Doma, a onda su ušli kroz gornja vrata u kraljevski dvor i posadili kralja na kraljevsko prijestolje.

21. Sav se puk veselio, a grad se umirio, jer su Ataliju ubili maèem.

1. O, da si mi brat, da si sisao prsa majke moje, našla bih te vani, poljubila bih te i nitko me zato ne bi prezirao.

2. Povela bih te i uvela u kuæu majke svoje koja me odgojila, pojila bih te najboljim vinom i sokom od mogranja.

3. Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.

4. Zaklinjem vas, kæeri jeruzalemske, ne budite, ne budite ljubav mojuš dok sama ne bude htjela!

5. Tko je ta što dolazi iz pustinje, naslonjena na dragoga svoga? Probudio sam te pod jabukom gdje te mati rodila, gdje te na svijet dala roditeljka tvoja.

6. Stavi me kao znak na srce, kao peèat na ruku svoju, jer ljubav je jaka kao smrt, a ljubomora tvrda kao grob. Žar je njezin žar vatre i plamena Jahvina.

7. Mnoge vode ne mogu ugasiti ljubav niti je rijeke potopiti. Da netko daje za ljubav sve što u kuæi ima, taj bi navukao prezir na sebe.

8. Imamo malu sestru koja još nema grudi, što æemo èiniti sa svojom sestrom kad bude rijeè o njoj?

9. Ako bude poput zida, sagradit æemo na njemu krunište od srebra; ako bude poput vrata, utvrdit æemo ih cedrovim daskama.

10. Ja sam zid i grudi su moje kule: tako postadoh u oèima njegovim kao ona što naðe smirenje.

11. Salomon ima vinograd u Baal Hamonu, dao ga je èuvarima i svaki mora donijeti za urod tisuæu srebrnjaka.

12. Moj vinograd je preda mnom: tebi, Salomone, tisuæa, a dvjesta onima što èuvaju plodove.

13. O ti, koja boraviš u vrtovima, drugovi slušaju glas tvoj, daj da ga i ja èujem!

14. Pohitaj, mili moj, budi kao srna i kao jelenèe na gorama mirisnim!