Biblija u jednoj godini.

Na 108. dan, 1. Samuelova 13-14 predstavlja izazove s kojima se Saul suočio, uključujući njegovu neposlušnost i Jonatanovu hrabrost u borbi. Psalam 58 poziva na božansku pravdu protiv zlih, podsjećajući nas da Bog održava pravednost i pomno bdije nad ljudskim postupcima.

Poglavlje 13

1. Šaulu je bilo ... godina kad je postao kralj, a kraljevao je ... i dvije godine nad Izraelom.

2. Šaul izabra sebi tri tisuæe Izraelaca: dvije tisuæe od njih bijahu sa Šaulom u Mikmasu i u Betelskoj gori, a jedna tisuæa bijaše s Jonatanom u Benjaminovoj Gebi. Ostali je narod Šaul otpustio svakoga u njegov šator.

3. Jonatan sruši filistejski stup koji je stajao u Gibei i Filistejci saznaše da su se Hebreji pobunili. Šaul zapovjedi te zatrubiše u rog po svoj zemlji

4. i sav Izrael doznade novost: "Šaul je srušio filistejski stup, Izrael se omrazio Filistejcima!" I narod se poèe skupljati oko Šaula u Gilgalu.

5. A Filistejci se skupiše da vojuju na Izraela: tri tisuæe bojnih kola, šest tisuæa konja, a mnoštvo naroda kao pijeska na morskoj obali. I utaboriše se kod Mikmasa, istoèno od Bet Avena.

6. Kad su Izraelci vidjeli da su u nevolji i da je narod pritisnut od neprijatelja, posakrivaše se u peæine, jame, kamenjake, jarke i èatrnje.

7. Neki su prešli i preko gazova Jordana u zemlju Gadovu i Gileadovu. Šaul je još bio u Gilgalu, a sav je narod oko njega drhtao od straha.

8. On prièeka sedam dana kako mu je odredio Samuel; ali kad Samuel nije došao u Gilgal, narod se stade razilaziti od Šaula.

9. Tada reèe Šaul: "Donesite mi žrtvu paljenicu i žrtve prièesnice!" I prinese žrtvu paljenicu.

10. I upravo je završavao žrtvu paljenicu, kad eto Samuela; Šaul mu iziðe u susret da ga pozdravi.

11. Samuel ga upita: "Što si uèinio?" A Šaul odgovori: "Kad sam vidio da se narod razilazi od mene, a ti da ne dolaziš do odreðenoga dana, a Filistejci se skupili u Mikmasu,

12. pomislio sam: sad æe udariti Filistejci na me u Gilgalu, a ja neæu stiæi molitvom ublažiti Jahvu! Zato se odvažih i prinesoh žrtvu paljenicu."

13. Samuel tada reèe Šaulu: "Ludo si radio! Da si održao zapovijed koju ti je dao Jahve, tvoj Bog, Jahve bi uèvrstio tvoje kraljevstvo nad Izraelom dovijeka.

14. A sada se tvoje kraljevstvo neæe trajno održati: Jahve je potražio sebi èovjeka po svom srcu i odredio ga za kneza nad svojim narodom, jer ti nisi održao što ti je Jahve zapovjedio."

15. Nato Samuel ustade i ode iz Gilgala svojim putem. Što je naroda ostalo, poðe za Šaulom u susret ratnicima. Kad su došli iz Gilgala u Gebu Benjaminovu, Šaul pobroji narod koji je ostao uza nj i bijaše ga oko šest stotina ljudi.

16. Šaul i sin mu Jonatan s ljudima što bijahu s njima zaposjeli su Benjaminovu Gebu, a Filistejci se utaborili u Mikmasu.

17. Tada iz filistejskog tabora izaðe èeta pljaèkaša u tri odjela: jedan odio udari prema Ofri u zemlju šualsku;

18. drugi odio krenu prema Bet Horonu, a treæi odio udari prema Gebi koja se uz Dolinu hijena diže nad pustinjom.

19. A po svoj zemlji Izraelovoj nije bilo kovaèa, jer su Filistejci rekli: "Treba sve uèiniti da Hebreji ne bi pravili sebi maèeva i kopalja."

20. Zato su svi Izraelci išli k Filistejcima ako je tko htio da prekuje svoj raonik ili motiku, svoju sjekiru ili ostan za volove.

21. A cijena je bila dvije treæine šekela za raonike i motike, jedna treæina za oštrenje sjekire i za nasaðivanje ostana.

22. Tako se dogodilo da na dan bitke kod Mikmasa nitko od svega naroda koji bijaše sa Šaulom i Jonatanom nije imao ni maèa ni koplja u ruci; samo ih imahu Šaul i njegov sin Jonatan.

23. A dotle jedna straža filistejska bijaše izišla prema klancu kod Mikmasa.

Poglavlje 14

1. Jednoga dana Šaulov sin Jonatan reèe svome momku štitonoši: "Hajde da prijeðemo do filistejske straže koja je ondje prijeko." Svome ocu nije ništa o tom javio.

2. Šaul je sjedio na meði Gebe, pod šipkom koji je stajao kraj gumna; a bilo je s njim oko šest stotina ljudi.

3. A Ahija, sin Ahituba, brata Ikaboda, sina Pinhasa, sina Elija, sveæenika Jahvina u Šilu, nosio je u to vrijeme opleæak. Narod nije primijetio da je Jonatan otišao.

4. U sredini klanca kuda je Jonatan htio prijeæi da doðe do filistejske straže bila je litica s jedne strane i litica s druge strane. Jedna se zvala Boses, a druga Sene.

5. Prva je litica stajala na sjeveru nasuprot Mikmasu, a druga na jugu nasuprot Gebi.

6. Jonatan reèe svome štitonoši: "Hajde da prijeðemo do straže onih neobrezanika. Možda æe Jahve uèiniti nešto za nas, jer ništa ne prijeèi Jahvu da udijeli pobjedu - bilo mnogo ljudi ili malo."

7. A štitonoša mu odgovori: "Èini sve na što te srce tvoje potièe. Ja æu s tobom, moje je srce kao tvoje srce."

8. Jonatan mu reèe: "Evo, prijeæi æemo k tim ljudima i pokazat æemo im se.

9. Ako nam reknu ovako: 'Ne mièite se dok ne doðemo do vas', tada æemo se ustaviti na mjestu i neæemo se uspinjati k njima.

10. Ako li nam reknu ovako: 'Uspnite se k nama', tada æemo se uspeti, jer ih je Jahve predao nama u ruke. To æe nam biti znak."

11. Kad su se obojica pokazala filistejskoj straži, rekoše Filistejci: "Gle, Hebreji su poèeli izlaziti iz rupa u koje su se skrili."

12. I stražari doviknuše Jonatanu i njegovu štitonoši: "Uspnite se k nama da vas nešto nauèimo!" A Jonatan reèe svome štitonoši: "Penji se za mnom, jer ih je Jahve predao u ruke Izraelove."

13. Jonatan se poèe penjati pomažuæi se rukama i nogama, a za njim njegov štitonoša. Filistejci su padali pred Jonatanom, a njegov ih je štitonoša ubijao za njim.

14. U tome prvom pokolju što ga uèiniše Jonatan i njegov štitonoša pade dvadesetak ljudi na otprilike pola jutra izoranog polja.

15. Tada se proširi strah po taboru i po polju, a i stražare i èetu pljaèkaša obuze strava; i zemlja zadrhta i bijaše to silan strah Božji.

16. A Šaulovi stražari u Benjaminovoj Gebi opaziše da se mnoštvo u taboru uskomešalo na sve strane.

17. I Šaul reèe ljudima koji su bili s njim: "Prozovite ljude i vidite tko je otišao od nas." A kad prozvaše, gle, ne bijaše Jonatana i njegova štitonoše!

18. Tada Šaul reèe Ahiji: "Primakni opleæak! Posavjetuj se s Jahvom!" On je, naime, tada nosio opleæak pred sinovima Izraelovim.

19. Ali dok je Šaul govorio sa sveæenikom, bivala je buka u filistejskom taboru sve veæa, pa Šaul reèe sveæeniku: "Povuci ruku!"

20. Nato Šaul i sav narod što je bio s njim krenuše zajedno na mjesto boja, i gle, ondje bijahu isukali maèeve jedni na druge i velika pomutnja vladaše meðu njima.

21. A oni Hebreji koji su veæ poodavno bili u službi Filistejaca i sada pošli s njima na vojsku, odmetnuše se od njih i pristadoše uz Izraelce koji bijahu sa Šaulom i Jonatanom.

22. I svi Izraelci koji se bijahu sakrili u Efrajimovoj gori, èuvši da Filistejci bježe, nagrnuše za njima u boj.

23. Tako je Jahve udijelio pobjedu Izraelu u onaj dan, a boj se raširio sve do preko Bet Horona.

24. Izraelci su onog dana bili vrlo izmoreni, jer je Šaul izrekao nad narodom ovu zakletvu: "Proklet bio èovjek koji okusi hrane prije veèeri, prije nego što se osvetim svojim neprijateljima!" Tako sav narod ne okusi hrane toga dana.

25. Ali je ondje bilo medenoga saæa na površini zemlje.

26. Kad je narod došao onamo, vidje gdje teèe med, ali nitko ne prinese ruke k ustima, jer se narod bojao zakletve.

27. Samo Jonatan, koji nije èuo kad je njegov otac zakleo narod, primaèe vrh štapa koji mu bijaše u ruci i zamoèi ga u medeno saæe, zatim prinese ruku k ustima; i odmah mu se zasvijetliše oèi.

28. Tada jedan iz naroda progovori i reèe mu: "Tvoj je otac zakleo narod govoreæi: 'Proklet bio onaj koji okusi hrane danas!'"

29. A Jonatan odgovori: "Moj otac svaljuje nesreæu na zemlju. Gledajte kako su mi se zasvijetlile oèi jer sam okusio malo toga meda.

30. Što bi tek bilo da je narod slobodno jeo od plijena koji je zadobio od neprijatelja? Ne bi li filistejski poraz bio još veæi?"

31. Onoga dana potukoše Filistejce od Mikmasa sve do Ajalona, a narod je bio na kraju svojih snaga.

32. Tada se narod baci na plijen, nahvata sitne stoke, goveda i teladi i poèe ih klati na goloj zemlji i jesti meso s krvlju.

33. I javiše to Šaulu govoreæi: "Gle, narod griješi Jahvi jeduæi meso s krvlju!" A on reèe: "Iznevjeriste se! Dovaljajte mi ovamo velik kamen!"

34. Zatim reèe: "Zaðite meðu narod i recite svima neka svaki dovede k meni svoga vola ili ovcu; ovdje æete ih klati i jesti, a neæete griješiti Jahvi jeduæi meso s krvlju." Tako sav narod još iste noæi dovede što je tko imao i to su ondje klali.

35. A Šaul podiže žrtvenik Jahvi; bijaše to prvi žrtvenik koji je podigao Jahvi.

36. Nato reèe Šaul: "Poðimo još noæas u potjeru za Filistejcima i plijenimo ih dok ne svane jutro! Neæemo im ostaviti nijednoga èovjeka!" A narod mu odgovori: "Èini sve što misliš da je dobro!" Ali sveæenik reèe: "Pristupimo ovdje k Bogu!"

37. I Šaul upita Boga: "Moram li poæi u potjeru za Filistejcima? Hoæeš li ih predati u ruke Izraelu?" Ali mu ne odgovori u onaj dan.

38. Zato Šaul reèe: "Pristupite ovamo, svi narodni glavari! Ispitajte i vidite u èemu je bio današnji prestupak.

39. Jer, živoga mi Jahve, koji daje pobjedu Izraelu, ako se naðe krivnja ma i na mome sinu Jonatanu, mora umrijeti!" Ali nitko se iz naroda ne usudi odgovoriti Šaulu.

40. Šaul onda reèe svemu Izraelu: "Vi stanite na jednu stranu, a ja i moj sin Jonatan stat æemo na drugu stranu." A narod odgovori Šaulu: "Èini ono što misliš da je dobro!"

41. Tada se Šaul pomoli: "Jahve, Bože Izraelov, zašto nisi danas odgovorio svome sluzi? Ako je krivnja na meni ili na mome sinu Jonatanu, Jahve, Bože Izraelov, daj Urim; ako li je krivnja na tvom narodu Izraelu, daj Tumim." I ždrijeb pade na Šaula i Jonatana, a narod izaðe slobodan.

42. Šaul nastavi: "Bacite ždrijeb izmeðu mene i moga sina Jonatana!" I ždrijeb pade na Jonatana.

43. Tada Šaul reèe Jonatanu: "Priznaj mi što si uèinio!" Jonatan odgovori: "Ja sam samo okusio malo meda vrškom štapa koji mi bijaše u ruci. Evo me, spreman sam umrijeti!"

44. Šaul odgovori: "Tako mi Bog uèinio zlo i dodao mi drugo ako doista ne umreš, Jonatane!"

45. Ali narod reèe Šaulu: "Zar da umre Jonatan, koji je izvojevao ovu veliku pobjedu u Izraelu? Ne smije to biti! Živoga nam Jahve, nijedna vlas neæe pasti s njegove glave na zemlju jer je on s Bogom izvršio ovo djelo danas!" Tako ga narod izbavi te Jonatan ne pogibe.

46. Šaul odusta od potjere za Filistejcima, a Filistejci se vratiše u svoj kraj.

47. Kad je Šaul uèvrstio svoju kraljevsku vlast nad Izraelom, okrenu ratovati protiv svih svojih neprijatelja unaokolo: protiv Moaba, protiv Amonaca, protiv Edoma, protiv Bet Rehoba, protiv kralja Sobe i protiv Filistejaca; kuda god bi se okrenuo, svuda bi pobjeðivao.

48. Dao je mnogo dokaza svoje hrabrosti, potukao je Amaleèane i izbavio Izraela iz ruku onih koji su ga pljaèkali.

49. Šaulovi sinovi bijahu Jonatan, Išjo i Malki-Šua, a od njegovih dviju kæeri starija se zvala Meraba, a mlaða Mikala.

50. Šaulova se žena zvala Ahinoama, a bila je kæi Ahimaasova. Vojvoda njegove vojske zvao se Abner, a bio je sin Nera, Šaulova strica.

51. Jer Kiš, Šaulov otac, i Ner, Abnerov otac, bijahu sinovi Abielovi.

52. Žestok se rat vodio protiv Filistejaca svega Šaulova vijeka. Koga bi god hrabra ili bojovna èovjeka Šaul vidio, svakoga bi uzimao u svoju službu.

1. Zborovoði. Po napjevu "Ne pogubi!" Davidov. Miktam.

2. Zar doista krojite pravdu, vi moæni, zar sudite pravo, sinovi ljudski?

3. Ne, veæ bezakonje smišljeno èinite, po zemlji vam ruke dijele nepravde.

4. Na krivu su putu bezbošci od krila majèina, na krivu su putu lašci od utrobe.

5. U njima je otrov kao u zmije, kao u ljutice što uši zaèepljuje

6. da glas èarobnjakov ne èuje ni glas bajaèa vješta bajanju.

7. O Bože, polomi im zube u ustima; razbij, o Jahve, èeljusti laviæima!

8. K'o vode što hitro otjeèu neka se razliju, k'o zgažena trava neka se osuše.

9. Nek' budu k'o puž koji se pužuæ' rastoèi, k'o pometnut plot nek' sunca ne vide.

10. Prije nego vam kotlovi trnje osjete, dok je zeleno, neka ga vihor odnese.

11. Radostan æe biti pravednik kad ugleda odmazdu, noge æe prati u krvi zlotvora.

12. I reæi æe ljudi: "Pravednik plod svoj ima! Još ima Boga da sudi na zemlji!"