Poglavlje 1
1. Poslije smrti Jošuine upitaše Izraelci Jahvu: "Tko æe od nas prvi poæi na Kanaance da se protiv njih bori?"
2. A Jahve odgovori: "Neka Juda prvi poðe; u njegove ruke stavljam zemlju."
3. Tada Juda reèe svome bratu Šimunu: "Poði sa mnom u zemlju koja mi je dosuðena u baštinu; borit æemo se protiv Kanaanaca, a potom æu se ja uza te boriti na tvojoj zemlji." I Šimun ode s njim.
4. Ode Juda i Jahve im predade u ruke Kanaance i Perižane te pobiše u Bezeku deset tisuæa ljudi.
5. U Bezeku zatekoše Adoni-Sedeka, udariše na nj i poraziše Kanaance i Perižane.
6. Kad je Adoni-Sedek nagnuo u bijeg, gonili su ga, uhvatili ga i odsjekli mu palce na rukama i nogama.
7. Tada reèe Adoni-Sedek: "Sedamdeset kraljeva odsjeèenih palaca na rukama i na nogama kupilo je mrvice pod mojim stolom. Kako sam èinio, tako mi Bog vraæa." Odveli su ga u Jeruzalem i ondje je umro.
8. Zatim Judini sinovi udariše na Jeruzalem, osvojiše ga, posjekoše maèem žitelje i spališe grad.
9. Poslije toga krenuše Judini sinovi da se bore protiv Kanaanaca koji su živjeli u Gorju, Negebu i u Šefeli.
10. Onda Juda ode na Kanaance koji su živjeli u Hebronu - Hebronu bijaše nekoæ ime Kirjat Arba - i ondje potuèe Šešaja, Ahimana i Talmaja.
11. Odatle krenu na stanovnike Debira, koji se nekoæ zvao Kirjat Sefer.
12. Tada reèe Kaleb: "Tko pokori i zauzme Kirjat Sefer, dat æu mu svoju kæer Aksu za ženu."
13. Zauze ga Otniel, sin Kenaza, mlaðeg brata Kalebova, i Kaleb mu dade svoju kæer Aksu za ženu.
14. Kad je prišla mužu, on je nagovori da u svoga oca ište polje. Siðe ona s magarca, a Kaleb je upita: "Što hoæeš?"
15. Ona mu odgovori: "Daj mi blagoslov! Kad si mi dao kraj u Negebu, daj mi onda i koji izvor vode." I Kaleb joj dade Gornje i Donje izvore.
16. Sinovi Hobaba Kenijca, tasta Mojsijeva, odoše iz Palmova grada s Judinim sinovima u Judinu pustinju, koja je u Negebu, na jugu od Arada. Tu se nastaniše meðu Amaleèanima.
17. Potom ode Juda s bratom Šimunom i pobiše Kanaance koji su živjeli u Sefatu i grad izruèiše "heremu", prokletstvu. Zbog toga se grad prozva Horma.
18. Ali Juda nije uspio zauzeti Gaze s njenim podruèjem, ni Aškelona s njegovim podruèjem, ni Ekrona s njegovim podruèjem.
19. Jahve bijaše s njim te on osvoji gorje, ali ne mogaše potjerati onih u nizini jer imahu željezna kola.
20. Kao što bijaše odredio Mojsije, dadoše Hebron Kalebu, koji iz njega otjera tri sina Anakova.
21. A Benjaminovi sinovi ne uspješe otjerati Jebusejaca koji su živjeli u Jeruzalemu i tako Jebusejci ostadoše u Jeruzalemu s Benjaminovim sinovima do dana današnjega.
22. Krenu i pleme Josipovo na Betel i Jahve bijaše s njima.
23. I pleme Josipovo uze izviðati Betel. Grad se nekoæ zvao Luz.
24. Uhode opaziše èovjeka gdje izlazi iz grada i rekoše mu: "Pokaži nam kuda se može u grad, pa æemo ti biti milostivi."
25. On im pokaza kuda mogu u grad. I sve u gradu isjekoše maèem, a onoga èovjeka sa svom njegovom obitelji pustiše da ode.
26. Èovjek je otišao u zemlju Hetita i ondje sagradio grad i prozvao ga Luz. Tako se zove još i danas.
27. Manaše nije osvojio Bet-Šeana i njegovih sela ni Tanaka i njegovih sela. Nije potjerao ni stanovnika iz Dora i njegovih sela, ni stanovnika Jibleama i njegovih sela, ni stanovnika Megida i njegovih sela. Tako su Kanaanci ostali i živjeli u toj zemlji.
28. Kad je Izrael ojaèao, nametnuo je Kanaancima tlaku, ali ih nije mogao otjerati.
29. Ni Efrajim nije otjerao Kanaanaca koji su živjeli u Gezeru, tako te su Kanaanci tu živjeli meðu njima.
30. Zebulun nije otjerao stanovnika Kitrona ni stanovnika Nahalola. Tako su Kanaanci ostali usred Zebulunovih sinova, ali im bijaše nametnuta tlaka.
31. Ni Ašer nije otjerao stanovnika Akona, ni stanovnika Sidona, ni onih iz Mahalaba, Akziba, Helbe, Afika i Rehoba.
32. Ašerovci su ostali tako meðu Kanaancima, stanovnicima te zemlje, jer ih nisu otjerali.
33. Naftali nije otjerao stanovnika Bet-Šemeša i Bet-Anata, nego je živio meðu Kanaancima koji su nastavali tu zemlju, ali je stanovnicima Bet-Šemeša i Bet-Anata nametnuta tlaka.
34. Amorejci su potisnuli Danove sinove u goru i nisu ih puštali da siðu u ravnicu.
35. Amorejci su se zadržali u Har-Heresu, Ajalonu i Šaalbimu, ali kad je ruka Josipova doma ojaèala, bila im je nametnuta tlaka.
36. Podruèje Edomaca pruža se od Akrabimskog uspona do Stijene pa naviše.
Poglavlje 2
1. Anðeo Jahvin doðe iz Gilgala u Bokim i reèe: "Izveo sam vas iz Egipta i doveo vas u zemlju koju sam vam obeæao zaklevši se ocima vašim. Rekao sam: 'Neæu raskinuti Saveza svog s vama dovijeka.
2. A vi ne sklapajte saveza sa stanovnicima ove zemlje; nego rušite njihove žrtvenike!' Ali vi niste poslušali moga glasa. Što ste uèinili?
3. Zato vam kažem: neæu ih odagnati pred vama. Nego, oni æe vas tlaèiti i bogovi njihovi bit æe vam zamkom."
4. Kad Anðeo Jahvin izreèe te rijeèi svim Izraelcima, narod zakuka i zaplaka.
5. I tako prozvaše ono mjesto Bokim i ondje prinesoše žrtve Jahvi.
6. Tada Jošua otpusti narod i raziðoše se Izraelci svaki na svoju baštinu da zaposjednu zemlju.
7. Narod je služio Jahvi svega vijeka Jošuina i svega vijeka starješina koje su nadživjele Jošuu i vidjele sva velika djela što ih je Jahve uèinio Izraelu.
8. Jošua, sin Nunov, sluga Jahvin, umrije u dobi od sto deset godina.
9. Sahraniše ga u kraju što ga je baštinio u Timnat Heresu, u Efrajimovoj gori, sjeverno od planine Gaaša.
10. A kada se sav onaj naraštaj pridružio svojim ocima, naslijedi ga drugi naraštaj koji nije mario za Jahvu ni za djela što ih je uèinio Izraelu.
11. Tada su sinovi Izraelovi poèeli èiniti ono što Jahvi nije po volji i služili su baalima.
12. Ostaviše Jahvu, Boga otaca svojih, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, i poðoše za drugim bogovima izmeðu bogova okolnih naroda. Klanjahu im se, razgnjeviše Jahvu.
13. Otpali su od Jahve da bi služili Baalu i Aštarti.
14. Zato Jahve izli gnjev svoj na Izraela: prepusti ih pljaèkašima da ih plijene, izruèi ih neprijateljima uokolo, tako te se ne mogoše oduprijeti.
15. Što bi god poèeli, ruka se Jahvina okretala protiv njih na njihovu nesreæu, kao što im je Jahve rekao i kao što im se zakleo. I tako zapadoše u veliku nevolju.
16. Tada im Jahve stade podizati suce da ih izbavljaju iz ruku onih koji su ih pljaèkali.
17. Ali oni ni svojih sudaca nisu slušali, nego se iznevjeriše s drugim bogovima te im se klanjahu. Brzo su zašli s puta kojim su išli oci njihovi slušajuæi Jahvine zapovijedi; oni nisu èinili tako.
18. Kada im je podizao suce, Jahve bijaše sa svakim sucem te ih izbavljaše iz ruku njihovih neprijatelja za svega vijeka suèeva, jer se sažalilo Jahvi koliko su uzdisali pod jarmom onih koji su ih ugnjetavali.
19. A kada bi sudac umro, oni bi opet zapadali u veæu pokvarenost nego njihovi oci. Išli su za drugim bogovima, služili im i klanjali im se, ne odustajuæi od svojih opakih djela i postupaka.
20. Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i reèe: "Kad je taj narod pogazio Savez kojim sam obvezao njihove oèeve i nije poslušao glasa moga,
21. ni ja odsad neæu pred njim potjerati ni jednoga izmeðu naroda što ih je Jošua po svojoj smrti ostavio",
22. da bi njima stavio na kušnju Izraela: hoæe li se ili neæe držati Jahvinih putova kao što ih se držahu oci njihovi.
23. Zato Jahve bijaše ostavio te narode i nije ih odmah izagnao ni predao Jošui u ruke.
Poglavlje 3
1. Ovo su narodi koje je Jahve pustio da ostanu kako bi njima iskušavao sinove Izraelove, sve one koji ne iskusiše ratova kanaanskih.
2. Bijaše to samo na korist pokoljenjima sinova Izraelovih da nauèe vještinu ratovanja - barem oni koji nisu iskusili prijašnjih ratova:
3. ostade pet knezova filistejskih i svi Kanaanci, Sidonci i Hivijci koji su živjeli na gori Libanonu od gore Baal-Hermona do ulaza u Hamat.
4. Oni su poslužili da se iskuša Izrael: da bi se vidjelo hoæe li se držati zapovijedi što ih je Jahve preko Mojsija dao njihovim ocima.
5. Tako su Izraelci prebivali usred Kanaanaca, Hetita, Amorejaca, Perižana, Hivijaca i Jebusejaca;
6. ženili se njihovim kæerima i davali svoje kæeri njihovim sinovima i služili njihovim bogovima.
7. I èinili su Izraelci ono što Jahvi nije bilo po volji. Zaboravili su Jahvu, svoga Boga, da bi služili baalima i aštartama.
8. Tada Jahve planu gnjevom na Izraela i dade ih u ruke Kušanu Rišatajimu, kralju edomskom; i služiše Kušanu Rišatajimu osam godina.
9. Tad Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja, Otniela, sina Kenaza, mlaðega brata Kalebova, da ih oslobodi.
10. Duh Jahvin siðe na nj i on posta sucem Izraelu. I povede Izraela u boj. Jahve mu preda u ruke Kušana Rišatajima, kralja edomskog, i on pobijedi Kušana Rišatajima.
11. Zemlja je otad bila u miru èetrdeset godina. Poslije smrti Otniela, sina Kenazova,
12. Izraelci su poèeli opet èiniti što je zlo u oèima Jahvinim. Zato Jahve dade Eglonu, kralju moapskom, moæ nad Izraelom, jer su èinili što je zlo pred Jahvom.
13. Eglon se ujedini sa sinovima Amonovim i Amalekovim, poðe na Izraela, potuèe ga i osvoji Palmov grad.
14. Izraelci su služili moapskom kralju Eglonu osamnaest godina.
15. Tada Izraelci zavapiše Jahvi i Jahve im podiže izbavitelja - Ehuda, sina Gere iz Benjaminova plemena, èovjeka koji bijaše ljevak. I poslaše ga Izraelci da im odnese danak Eglonu, kralju moapskom.
16. A Ehud naèini sebi bodež sa dvije oštrice, lakat dug, i pripasa ga pod haljine uz desno bedro.
17. I odnese danak Eglonu, kralju moapskom. Eglon bijaše vrlo debeo.
18. Predavši danak, Ehud ode s ljudima koji bijahu donijeli danak.
19. Ali kada je došao do idola u blizini Gilgala, vrati se i reèe: "Imam ti, kralju, reæi jednu tajnu!" Kralj mu odvrati: "Tiho!" I svi koji su uza nj bili izaðu.
20. Ehud uðe. Kralj je sjedio u hladovitoj gornjoj sobi; bio je sam. Ehud mu reèe: "Imam, kralju, za tebe rijeè od Boga!" On odmah usta s prijestolja.
21. Tad Ehud lijevom rukom trgnu bodež s desnog bedra i satjera mu ga u trbuh.
22. Za oštricom uðe sav držak i salo se sklopi za oštricom, jer Ehud nije mogao izvuæi oštricu iz trbuha. Neèist je izlazila odande.
23. Ehud je otišao kroz trijem; za sobom je zatvorio vrata gornje sobe i zakljuèao ih.
24. Kada je on otišao, vrate se sluge da pogledaju. Kako vrata gornje sobe bijahu zakljuèana, rekoše: "Bit æe da je otišao na stranu, u klijet do hladovite sobe."
25. Èekali su ga dugo, u nedoumici, jer on nije otvarao vrata gornje sobe. Naposljetku uzeše kljuè i otvoriše: gospodar im ležao na tlu, mrtav.
26. Dok su oni èekali, Ehud je pobjegao, prošao veæ idole i sklonio se u Seiru.
27. Èim doðe u zemlju Izraelovu, zasvira u rog na Efrajimovoj gori; i siðoše Izraelci s njim s gore, a on im stajaše na èelu.
28. I reèe im: "Poðite za mnom! Jahve vam je u ruke predao Moapce, vaše neprijatelje." Oni krenuše za njim, zatvoriše Moapcima put preko gazova Jordana i ne dadoše nikome prijeko.
29. Pobili su u to vrijeme oko deset tisuæa Moabaca, sve kršnih i hrabrih ljudi, i nijedan im nije umakao.
30. Toga su dana Moapci potpali pod ruku Izraelovu i zemlja bijaše mirna osamdeset godina.
31. Poslije njega bijaše Šamgar, sin Anatov. On je pobio šest stotina Filistejaca ostanom volujskim. Tako je i on spasio Izraela.
