Biblija u jednoj godini.

Na 331. dan plana slijedimo Petrov poziv da propovijedamo poganima u Djelima apostolskim 10, označavajući širenje Crkve. Prva Korinćanima 1-2 predstavlja nam temeljna načela Pavlovog učenja i Božju mudrost otkrivenu poniznima. Izreke 27:21-22 podsjećaju nas na važnost iskušavanja i discipline u pročišćavanju karaktera.

1. U Cezareji bijaše neki èovjek imenom Kornelije, satnik takozvane italske èete,

2. pobožan i bogobojazan sa svim svojim domom. Dijelio je mnoge milostinje narodu i bez prestanka se molio Bogu.

3. U viðenju negdje oko devete ure dana ugleda on jasno anðela Božjega gdje dolazi k njemu i veli mu: "Kornelije!"

4. Zagleda se u nj pa mu prestrašen reèe: "Što je, Gospodine?" A on njemu: "Molitve su tvoje i milostinje uzišle kao žrtva podsjetnica pred Boga.

5. Zato sada pošalji ljude u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar.

6. On je gost u nekog Šimuna kožara èija je kuæa uz more."

7. Èim ode anðeo koji mu je govorio, pozove on dvojicu slugu i jednoga pobožna, privržena vojnika,

8. sve im ispripovjedi i posla ih u Jopu.

9. Sutradan, dok su oni putovali i približavali se gradu, oko šeste ure uziðe Petar na krov moliti.

10. Ogladnje i zaželje se jela. Dok mu pripremahu, pade on u zanos.

11. Gleda on nebo rastvoreno i posudu neku poput velika platna: uleknuta s èetiri okrajka, silazi na zemlju.

12. U njoj bijahu svakovrsni èetveronošci, gmazovi zemaljski i ptice nebeske.

13. I glas æe mu neki: "Ustaj, Petre! Kolji i jedi!"

14. Petar odvrati: "Nipošto, Gospodine! Ta nikad još ne okusih ništa okaljano i neèisto".

15. A glas æe mu opet, po drugi put: "Što Bog oèisti, ti ne zovi okaljanim!"

16. To se ponovi do triput, a onda je posuda ponesena na nebo.

17. Dok se Petar dvoumio što bi imalo znaèiti viðenje koje vidje, eto ljudi koje je poslao Kornelije: pošto se raspitaše za Šimunovu kuæu, pojave se na vratima,

18. zovnu te upitaju je li ondje ugošæen neki Šimun, nazvan Petar.

19. Dok je Petar sveudilj razmišljao o viðenju, reèe mu Duh: "Evo, neka te trojica traže.

20. De ustani, siði i poði s njima ne skanjujuæi se jer ja sam ih poslao."

21. Petar siðe k ljudima i reèe: "Evo me! Ja sam onaj kojega tražite! Zbog èega ste došli?"

22. Oni odgovore: "Satnik Kornelije, muž pravedan i bogobojazan, za kojega svjedoèi sav narod židovski, primi od svetog anðela naputak da te dozove u dom svoj i èuje od tebe rijeèi."

23. Tada ih Petar pozva unutra i ugosti. Sutradan usta i krenu s njima; pratila ga neka braæa iz Jope.

24. Drugi dan stiže u Cezareju. Kornelije ih je èekao sazvavši rodbinu i prisne prijatelje.

25. Kad je Petar ulazio, pohrli mu Kornelije u susret, padne mu k nogama i pokloni se.

26. Petar ga pridigne govoreæi: "Ustani! I ja sam èovjek."

27. I razgovarajuæi s njime, uðe i naðe sabrane mnoge

28. te im reèe: "Vi znate kako je Židovu zabranjeno družiti se sa strancem ili k njemu ulaziti, ali meni Bog pokaza da nikoga ne zovem okaljanim ili neèistim.

29. Stoga, pozvan, i doðoh bez pogovora. Da èujemo dakle zbog èega me pozvaste!"

30. Kornelije reèe: "Prije èetiri dana baš u ovo doba, o devetoj uri, molio sam se u kuæi kad gle: èovjek neki u sjajnoj odjeæi stane preda me

31. i reèe: 'Kornelije, uslišana ti je molitva i milostinje su tvoje spomenute pred Bogom!

32. Pošalji dakle u Jopu i dozovi Šimuna koji se zove Petar. On je gost u kuæi Šimuna kožara uz more.'

33. Odmah sam dakle poslao k tebi, a ti si dobro uèinio što si došao. Evo nas dakle sviju pred Bogom da èujemo sve što ti zapovjedi Gospodin!"

34. Petar tada prozbori i reèe: "Sad uistinu shvaæam da Bog nije pristran,

35. nego - u svakom je narodu njemu mio onaj koji ga se boji i èini pravdu.

36. Rijeè posla sinovima Izraelovim navješæujuæi im evanðelje: mir po Isusu Kristu; on je Gospodar sviju.

37. Vi znate što se dogaðalo po svoj Judeji, poèevši od Galileje, nakon krštenja koje je propovijedao Ivan:

38. kako Isusa iz Nazareta Bog pomaza Duhom Svetim i snagom, njega koji je, jer Bog bijaše s njime, prošao zemljom èineæi dobro i ozdravljajuæi sve kojima bijaše ovladao ðavao."

39. "Mi smo svjedoci svega što on uèini u zemlji judejskoj i Jeruzalemu. I njega smakoše, objesivši ga na drvo!

40. Bog ga uskrisi treæi dan i dade mu da se oèituje -

41. ne svemu narodu, nego svjedocima od Boga predodreðenima - nama koji smo s njime zajedno jeli i pili pošto uskrsnu od mrtvih."

42. "On nam i naloži propovijedati narodu i svjedoèiti: Ovo je onaj kojega Bog postavi sucem živih i mrtvih!"

43. "Za nj svjedoèe svi proroci: da tko god u nj vjeruje, po imenu njegovu prima oproštenje grijeha."

44. Dok je Petar još govorio te rijeèi, siðe Duh Sveti na sve koji su slušali tu besjedu.

45. A vjernici iz obrezanja, koji doðoše zajedno s Petrom, zaèudiše se što se i na pogane izlio dar Duha Svetoga.

46. Jer èuli su ih govoriti drugim jezicima i velièati Boga. Tada Petar reèe:

47. "Može li tko uskratiti vodu da se ne krste ovi koji su primili Duha Svetoga kao i mi?"

48. I zapovjedi da se krste u ime Isusa Krista. Tada ga zamole da ostane ondje nekoliko dana.

Poglavlje 1

1. Pavao, po Božjoj volji pozvan za apostola Krista Isusa, i brat Sosten

2. Crkvi Božjoj u Korintu - posveæenima u Kristu Isusu, pozvanicima, svetima, sa svima što na bilo kojemu mjestu prizivlju ime Isusa Krista, Gospodina našega, njihova i našega.

3. Milost vam i mir od Boga, Oca našega, i Gospodina Isusa Krista!

4. Zahvaljujem Bogu svojemu svagda za vas zbog milosti Božje koja vam je dana u Kristu Isusu:

5. u njemu se obogatiste u svemu - u svakoj rijeèi i svakom spoznanju.

6. Kako li se svjedoèanstvo o Kristu utvrdilo u vama

7. te ne oskudijevate ni na jednom daru èekajuæi Objavljenje Gospodina našega Isusa Krista!

8. On æe vas uèiniti i postojanima do kraja, besprigovornima u Dan Gospodina našega Isusa Krista.

9. Vjeran je Bog koji vas pozva u zajedništvo Sina svojega Isusa Krista, Gospodina našega.

10. Zaklinjem vas, braæo, imenom Gospodina našega Isusa Krista: svi budite iste misli; neka ne bude meðu vama razdora, nego budite savršeno istog osjeæanja i istog mišljenja.

11. Jer Klojini mi, braæo moja, o vama rekoše da meðu vama ima svaða.

12. Mislim to što svaki od vas govori: "Ja sam Pavlov", "A ja Apolonov", "A ja Kefin", "A ja Kristov".

13. Zar je Krist razdijeljen? Zar je Pavao raspet za vas? Ili ste u Pavlovo ime kršteni?

14. Hvala Bogu što ne krstih nikoga od vas, osim Krispa i Gaja;

15. da ne bi tko rekao da ste u moje ime kršteni.

16. A da, krstih i Stefanin dom. Inaèe ne znam krstih li koga drugoga.

17. Jer ne posla me Krist krstiti, nego navješæivati evanðelje, i to ne mudrošæu besjede, da se ne obeskrijepi križ Kristov.

18. Uistinu, besjeda o križu ludost je onima koji propadaju, a nama spašenicima sila je Božja.

19. Ta pisano je: Upropastit æu mudrost mudrih, i odbacit æu umnost umnih.

20. Gdje je mudrac? Gdje je književnik? Gdje je istraživaè ovoga svijeta? Zar ne izludi Bog mudrost svijeta?

21. Doista, kad svijet u mudrosti Božjoj Boga ne upozna mudrošæu, svidjelo se Bogu ludošæu propovijedanja spasiti vjernike.

22. Jer i Židovi znake ištu i Grci mudrost traže,

23. a mi propovijedamo Krista raspetoga: Židovima sablazan, poganima ludost,

24. pozvanima pak - i Židovima i Grcima - Krista, Božju snagu i Božju mudrost.

25. Jer ludo Božje mudrije je od ljudi i slabo Božje jaèe je od ljudi.

26. Ta gledajte, braæo, sebe, pozvane: nema mnogo mudrih po tijelu, nema mnogo snažnih, nema mnogo plemenitih.

27. Nego lude svijeta izabra Bog da posrami mudre, i slabe svijeta izabra Bog da posrami jake;

28. i neplemenite svijeta i prezrene izabra Bog, i ono što nije, da uništi ono što jest,

29. da se nijedan smrtnik ne bi hvalio pred Bogom.

30. Od njega je da vi jeste u Kristu Isusu, koji nama posta mudrost od Boga, i pravednost, i posveæenje, i otkupljenje,

31. da bude kako je pisano: Tko se hvali, u Gospodu neka se hvali.

Poglavlje 2

1. I ja kada doðoh k vama, braæo, ne doðoh s uzvišenom besjedom ili mudrošæu navješæivati vam svjedoèanstvo Božje

2. jer ne htjedoh meðu vama znati što drugo osim Isusa Krista, i to raspetoga.

3. I ja priðoh k vama slab, u strahu i u veliku drhtanju.

4. I besjeda moja i propovijedanje moje ne bijaše u uvjerljivim rijeèima mudrosti, nego u pokazivanju Duha i snage

5. da se vjera vaša ne temelji na mudrosti ljudskoj nego na snazi Božjoj.

6. Mudrost doduše navješæujemo meðu zrelima, ali ne mudrost ovoga svijeta, ni knezova ovoga svijeta koji propadaju,

7. nego navješæujemo Mudrost Božju, u Otajstvu, sakrivenu; onu koju predodredi Bog prije vjekova za slavu našu,

8. a koje nijedan od knezova ovoga svijeta nije upoznao. Jer da su je upoznali, ne bi Gospodina slave razapeli.

9. Nego, kako je pisano: Što oko ne vidje, i uho ne èu, i u srce èovjeèje ne uðe, to pripravi Bog onima koji ga ljube.

10. A nama to Bog objavi po Duhu jer Duh sve pronièe, i dubine Božje.

11. Jer tko od ljudi zna što je u èovjeku osim duha èovjeèjega u njemu? Tako i što je u Bogu, nitko ne zna osim Duha Božjega.

12. A mi, mi ne primismo duha svijeta, nego Duha koji je od Boga da znamo èime nas je obdario Bog.

13. To i navješæujemo, ne nauèenim rijeèima èovjeèje mudrosti, nego naukom Duha izlažuæi duhovno duhovnima.

14. Naravan èovjek ne prima što je od Duha Božjega; njemu je to ludost i ne može spoznati jer po Duhu valja prosuðivati.

15. Duhovan pak prosuðuje sve, a njega nitko ne prosuðuje.

16. Jer tko spozna misao Gospodnju, tko da ga pouèi? A mi imamo misao Kristovu.

21. Taljika je za srebro i peæ za zlato, a èovjek se poznaje po ustima koja ga hvale.

22. Da bezumnika stuèeš tuèkom u stupi, ne bi ga ostavila ludost njegova.