Biblija u jednoj godini.

Na 325. dan, Djela apostolska 4 pokazuju nam hrabrost apostola u propovijedanju Riječi čak i pod progonstvom. Rimljanima 6-7 objašnjava borbu protiv grijeha i novi život u Kristu. Izreke 27:4-6 nas uče da pravo prijateljstvo može uključivati ​​iskren ukor i da iskrena ljubav ne izbjegava nužnu korekciju.

1. Dok su oni još govorili narodu, priðu im sveæenici, hramski zapovjednik i saduceji,

2. ozlovoljeni što uèe narod i navješæuju - u Isusu - uskrsnuæe od mrtvih;

3. pograbe ih i bace u tamnicu do sutra jer veæ bijaše veèer.

4. Ipak mnogi od onih koji su èuli Rijeè, povjerovaše te broj vjernika poraste nekako do pet tisuæa.

5. Sutradan se sastadoše u Jeruzalemu glavari, starješine i pismoznanci -

6. i veliki sveæenik Ana, i Kajfa, i Ivan, i Aleksandar, i svi od roda velikosveæenièkoga.

7. Izvedoše apostole preda se pa ih stadoše ispitivati: "Kojom snagom ili po kojem imenu vi to uèiniste?"

8. Onda Petar pun Duha Svetoga reèe: "Glavari narodni i starješine!

9. Zar mi danas odgovaramo zbog dobra djela uèinjena bolesnu èovjeku? Po kome je ovaj spašen?

10. Neka bude znano svima vama i svemu narodu Izraelovu: po imenu Isusa Krista Nazareæanina, kojega ste vi raspeli, a kojega Bog uskrisi od mrtvih! Po njemu ovaj stoji pred vama zdrav!

11. On je onaj kamen koji vi graditelji odbaciste, ali koji postade kamen zaglavni.

12. I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se možemo spasiti."

13. Kad vidješe neustrašivost Petrovu i Ivanovu, a znajuæi da su to ljudi nepismeni i neuki, bijahu u èudu; znali su ih, da bijahu s Isusom, ali

14. videæi gdje s njima stoji izlijeèeni èovjek, nisu mogli ništa protusloviti.

15. Stoga zapovjediše da izaðu iz vijeænice pa stadoše raspravljati:

16. "Što æemo s tim ljudima? Ta uèinili su oèit znak, poznat svim Jeruzalemcima, ne možemo ga nijekati;

17. ali da se još više ne razglasi u narod, zaprijetimo im da nikomu živom o tom Imenu više ne govore."

18. Pozvaše ih i zapovjediše im da podnipošto ne zbore niti nauèavaju u ime Isusovo.

19. Ali im Petar i Ivan odgovoriše: "Sudite je li pred Bogom pravo slušati radije vas nego Boga.

20. Mi doista ne možemo ne govoriti što vidjesmo i èusmo."

21. Ali oni ne našavši kako da ih kazne, opet im zaprijete pa ih otpuste poradi naroda jer su svi slavili Boga zbog onoga što se dogodilo.

22. Jer èovjeku na kom se dogodi èudo ozdravljenja bijaše više od èetrdeset godina.

23. Otpušteni, odoše svojima i javiše što im rekoše veliki sveæenici i starješine.

24. Kad su oni to èuli, jednodušno podigoše glas k Bogu i rekoše: "Gospodine, ti si stvorio nebo i zemlju i more i sve što je u njima!

25. Ti si na usta oca našega, sluge svoga Davida, po Duhu Svetom rekao: Zašto se bune narodi, zašto puci ludosti snuju?

26. Ustaju kraljevi zemaljski, Knezovi se rotÄe protiv Gospodina i protiv Pomazanika njegova.

27. RotÄe se, uistinu, u ovome gradu na svetog Slugu tvoga Isusa, kog pomaza, rotÄe se Herod i Poncije Pilat zajedno s narodima i pucima izraelskim

28. da uèine što tvoja ruka i tvoja volja predodredi da se zbude.

29. I evo sada, Gospodine, promotri prijetnje njihove i daj slugama svojim sa svom smjelošæu navješæivati rijeè tvoju!

30. Pruži ruku svoju da bude ozdravljenja, znamenja i èudesa po imenu svetoga Sluge tvoga Isusa."

31. I pošto se pomoliše, potrese se mjesto gdje bijahu sabrani, i svi se napuniše Duha Svetoga te stanu navješæivati rijeè Božju smjelo.

32. U mnoštva onih što prigrliše vjeru bijaše jedno srce i jedna duša. I nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao, nego im sve bijaše zajednièko.

33. Apostoli pak velikom silom davahu svjedoèanstvo o uskrsnuæu Gospodina Isusa i svi uživahu veliku naklonost.

34. Doista, nitko meðu njima nije oskudijevao jer koji bi god posjedovali zemljišta ili kuæe, prodavali bi ih i utržak donosili

35. i stavljali pred noge apostolima. A dijelilo se svakomu koliko je trebao.

36. A Josip, od apostola prozvan Barnaba, što znaèi Sin utjehe, levit, rodom Cipranin,

37. posjedovaše jednu njivu; proda je pa donese novac i postavi pred noge apostolima.

Poglavlje 6

1. Što æemo dakle reæi? Da ostanemo u grijehu da milost izobiluje?

2. Nipošto! Jednom umrli grijehu, kako da još živimo u njemu?

3. Ili zar ne znate: koji smo god kršteni u Krista Isusa, u smrt smo njegovu kršteni.

4. Krštenjem smo dakle zajedno s njime ukopani u smrt da kao što Krist slavom Oèevom bi uskrišen od mrtvih, i mi tako hodimo u novosti života.

5. Ako smo doista s njime srasli po sliènosti smrti njegovoj, oèito æemo srasti i po sliènosti njegovu uskrsnuæu.

6. Ovo znamo: naš je stari èovjek zajedno s njim raspet da onemoæa ovo grešno tijelo te više ne robujemo grijehu.

7. Ta tko umre, opravdan je od grijeha.

8. Pa ako umrijesmo s Kristom, vjerujemo da æemo i živjeti zajedno s njime.

9. Znamo doista: Krist uskrišen od mrtvih, više ne umire, smrt njime više ne gospoduje.

10. Što umrije, umrije grijehu jednom zauvijek; a što živi, živi Bogu.

11. Tako i vi: smatrajte sebe mrtvima grijehu, a živima Bogu u Kristu Isusu!

12. Neka dakle ne kraljuje grijeh u vašem smrtnom tijelu da slušate njegove požude;

13. i ne predajite grijehu udova svojih za oružje nepravde, nego sebe, od mrtvih oživjele, predajte Bogu i udove svoje dajte Bogu za oružje pravednosti.

14. Valjda grijeh neæe vama gospodovati! Ta niste pod Zakonom nego pod milošæu!

15. Što dakle? Da griješimo jer nismo pod Zakonom nego pod milošæu? Nipošto!

16. Ne znate li: ako se komu predate za robove, na poslušnost, robovi ste onoga koga slušate: bilo grijeha - na smrt, bilo poslušnosti - na pravednost.

17. Bijaste robovi grijeha, ali ste, hvala Bogu, od srca poslušali ono pravilo nauka kojemu ste povjereni;

18. da, osloboðeni grijeha, postadoste sluge pravednosti.

19. Po ljudsku govorim zbog vaše ljudske slabosti: kao što nekoæ predadoste udove svoje za robove neèistoæi i bezakonju - do bezakonja, tako sada predajte udove svoje za robove pravednosti - do posveæenja.

20. Uistinu, kad bijaste robovi grijeha, "slobodni" bijaste od pravednosti.

21. Pa kakav ste plod onda imali? Onoga se sada stidite jer svršetak je tomu - smrt.

22. Sada pak pošto ste osloboðeni grijeha i postali sluge Božje, imate plod svoj za posveæenje, a svršetak - život vjeèni.

23. Jer plaæa je grijeha smrt, a dar Božji jest život vjeèni u Kristu Isusu, Gospodinu našem.

Poglavlje 7

1. Ili zar ne znate, braæo - poznavaocima zakona govorim - da zakon gospodari èovjekom samo za vrijeme njegova života.

2. Doista, udana je žena vezana zakonom dok joj muž živi; umre li joj muž, riješena je zakona o mužu.

3. Dakle: dok joj muž živi, zvat æe se, oèito, preljubnicom poðe li za drugoga. Ako li joj pak muž umre, slobodna je od zakona te nije preljubnica poðe li za drugoga.

4. Tako, braæo moja, i vi po tijelu Kristovu umrijeste Zakonu da pripadnete drugomu, Onomu koji je od mrtvih uskrišen, te plodove donosimo Bogu.

5. Doista, dok bijasmo u tijelu, grešne su strasti, Zakonom izazvane, djelovale u našim udovima te smrti donosile plodove;

6. sada pak umrijevši onomu što nas je sputavalo, riješeni smo Zakona te služimo u novosti Duha, a ne u stareži slova.

7. Što æemo dakle reæi? Je li Zakon grijeh? Nipošto! Nego: grijeha ne spoznah doli po Zakonu jer za požudu ne bih znao da Zakon nije govorio: Ne poželi!

8. A grijeh je, uhvativši priliku, po zapovijedi u meni prouzroèio svakovrsnu požudu. Ta bez zakona grijeh je mrtav.

9. Da, ja sam nekoæ živio bez zakona. Ali kad je došla zapovijed, grijeh oživje.

10. Ja pak umrijeh i ustanovi se: zapovijed dana za život bi mi na smrt.

11. Doista grijeh, uhvativši priliku, zapovijeðu me zavede, njome me i ubi.

12. Tako: Zakon je svet, i zapovijed je sveta, i pravedna, i dobra.

13. Pa zar se to dobro meni u smrt prometnu? Nipošto! Nego: grijeh, da se grijehom oèituje, po tom dobru uzrokuje mi smrt - da grijeh po zapovijedi postane najveæim grešnikom.

14. Zakon je, znamo, duhovan; ja sam pak tjelesan, prodan pod grijeh.

15. Zbilja ne razumijem što radim: ta ne èinim ono što bih htio, nego što mrzim - to èinim.

16. Ako li pak èinim što ne bih htio, slažem se sa Zakonom, priznajem da je dobar.

17. Onda to ne èinim više ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

18. Doista znam da dobro ne prebiva u meni, to jest u mojem tijelu. Uistinu: htjeti mi ide, ali ne i èiniti dobro.

19. Ta ne èinim dobro koje bih htio, nego zlo koje ne bih htio - to èinim.

20. Ako li pak èinim ono što ne bih htio, nipošto to ne radim ja, nego grijeh koji prebiva u meni.

21. Nalazim dakle ovaj zakon: kad bih htio èiniti dobro, nameæe mi se zlo.

22. Po nutarnjem èovjeku s užitkom se slažem sa Zakonom Božjim,

23. ali opažam u svojim udovima drugi zakon koji vojuje protiv zakona uma moga i zarobljuje me zakonom grijeha koji je u mojim udovima.

24. Jadan li sam ja èovjek! Tko æe me istrgnuti iz ovoga tijela smrtonosnoga?

25. Hvala Bogu po Isusu Kristu Gospodinu našem! Ja, dakle, umom ja služim zakonu Božjemu, a tijelom zakonu grijeha.

4. Jarost je okrutna i srdžba žestoka a tko æe odoljeti ljubomoru?

5. Bolji je javni ukor nego lažna ljubav.

6. Èestiti su udarci prijateljevi, a lažni poljupci neprijateljevi.