Biblija u jednoj godini.

Na 251. dan istražujemo kritične trenutke progonstva. Jeremija 41-42 govori o političkoj nestabilnosti i potrebi za povjerenjem u Boga. Judita 12-14 pokazuje hrabrost i vjernost u vrijeme opasnosti. Izreke 17:13-16 nude savjete o pravdi i razboritosti, podsjećajući nas da djelujemo razborito suočeni s nedaćama.

Poglavlje 41

1. Ali u sedmom mjesecu doðe Jišmael, sin Elišamina sina Netanije, roda kraljevskoga, sa deset ljudi i potraži Gedaliju, sina Ahikamova, u Mispi. I dok su se ondje, u Mispi, zajedno gostili,

2. diže se Jišmael, sin Netanijin, sa svojom desetoricom i maèem smakoše Gedaliju, sina Ahikamova. I tako ubi èovjeka koga kralj babilonski bijaše postavio nad zemljom.

3. A i sve Judejce koji bijahu s njim u Mispi, i Kaldejce, vojnike što se tu naðoše - Jišmael dade pogubiti.

4. Sutradan, pošto Gedalija bi ubijen, dok još nitko nije znao što se zbilo,

5. doðoše ljudi iz Šekema, Šila i Samarije, njih osamdeset, obrijane brade, poderanih haljina i s urezima po tijelu, noseæi u rukama prinose i tamjan da ih prinesu u Domu Jahvinu.

6. Jišmael, sin Netanijin, iziðe im iz Mispe u susret, dok su oni, plaèuæi, išli svojim putem. Kad ih stiže, reèe im: "Doðite Gedaliji, sinu Ahikamovu!"

7. A kad stigoše usred grada, Jišmael, sin Netanijin, i njegovi ljudi poklaše ih i baciše u èatrnju.

8. A meðu njima bijaše deset ljudi koji rekoše Jišmaelu: "Nemoj nas ubiti, jer imamo u poljima zakopanih zaliha pšenice, jeèma, ulja i meda." On tada odusta i ne ubi ih s braæom njihovom.

9. A èatrnja u koju je Jišmael pobacao sva tjelesa pobijenih ljudi, velika èatrnja, bijaše ona ista koju je kralj Asa naèinio protiv Baše, kralja izraelskoga. I sad ju je Jišmael, sin Netanijin, napunio pobijenim ljudima.

10. Tada Jišmael odvede ostatak naroda iz Mispe, zajedno s kæerima kraljevim koje je Nebuzaradan, zapovjednik tjelesne straže, povjerio Gedaliji, sinu Ahikamovu: u cik zore krenu Jišmael, sin Netanijin, i zaputi se da prijeðe u zemlju Amonovih sinova.

11. Ali kad Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s njim saznadoše za sva zlodjela što ih Jišmael, sin Netanijin, bijaše poèinio,

12. uzeše sve svoje vojnike te krenuše u boj na Jišmaela, sina Netanijina. Naðoše ga uz veliku vodu u Gibeonu.

13. Èim oni ljudi što bijahu kod Jišmaela ugledaše Johanana, sina Kareahova, i sve vojne zapovjednike koji bijahu s njime, obradovaše se,

14. i sav narod što ga je Jišmael odveo iz Mispe okrenu se i potrèa Johananu, sinu Kareahovu.

15. Ali Jišmael, sin Netanijin, sa osam ljudi, pobježe od Johanana i ode k sinovima Amonovim.

16. Tada Johanan, sin Kareahov, i svi vojni zapovjednici koji bijahu s njim uzeše sav preostali narod što ga Jišmael, sin Netanijin, pošto ubi Gedaliju, sina Ahikamova, bijaše doveo iz Mispe: muškarce, žene i djecu i dvorjane koje dovede iz Gibeona.

17. Krenuše, a kod Svratišta Kimhama, koje je kraj Betlehema, oni se odmarahu da bi mogli nastaviti put i stiæi u Egipat,

18. što dalje od Kaldejaca, kojih se bojahu: jer je Jišmael, sin Netanijin, ubio Gedaliju, sina Ahikamova, koga kralj babilonski bijaše postavio za namjesnika u zemlji.

Poglavlje 42

1. Nato svi vojni zapovjednici, osobito Johanan, sin Kareahov, i Azarja, sin Hošajin, i sav narod, malo i veliko, pristupiše

2. i rekoše proroku Jeremiji: "Pomno poèuj molbu našu! Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom svojim, za sav ovaj ostatak, jer nas, kako i sam vidiš, ostade još samo malo od velikoga broja koliko nas je nekoæ bilo.

3. Neka nam Jahve, Bog tvoj, objavi kuda da krenemo i što valja da èinimo."

4. Prorok im Jeremija odgovori: "Pristajem. Pomolit æu se, kao što rekoste, Jahvi, Bogu vašemu, i javit æu vam sve što on odgovori, ni rijeèi vam neæu zatajiti."

5. Oni pak rekoše Jeremiji: "Neka Jahve bude istinit i vjerodostojan svjedok protiv nas ako ne postupimo sasvim po rijeèima koje æe nam Jahve, Bog tvoj, po tebi objaviti.

6. Bio povoljan ili nepovoljan glas Jahve, Boga našega, komu te šaljemo, mi æemo ga slušati da nam dobro bude što poslušasmo glas Jahve, Boga svojega."

7. Poslije deset dana doðe rijeè Jahvina Jeremiji.

8. Tada on pozva Johanana, sina Kareahova, sve vojne zapovjednike koji bijahu s njim i sav narod, malo i veliko,

9. te im reèe: "Ovako govori Jahve, Bog Izraelov, kojemu ste me poslali da izlijem preda nj molbu vašu:

10. 'Ako budete mirno živjeli u zemlji ovoj, podiæi æu vas i neæu vas više razoriti; posadit æu vas, a ne iskorijeniti. Jer se kajem za zlo koje sam vam nanio.

11. Ne bojte se kralja babilonskoga od koga strahujete. Ne bojte ga se - rijeè je Jahvina - jer ja sam s vama da vas spasim i izbavim iz ruku njegovih.

12. I ja æu vam pribaviti milost da vam se smiluje i pusti vas da u zemlji svojoj živite.'

13. Ako pak kažete: 'Neæemo ostati u ovoj zemlji', ne pokoravajuæi se glasu Jahve, Boga svoga,

14. ako kažete: 'Ne, u Egipat idemo, rata više da ne vidimo, glasa bojnog roga više da ne èujemo, da ne moramo biti više gladni kruha; da, onamo idemo',

15. onda èujte rijeè Jahvinu, vi koji ste Ostatak Judeje: Ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Ako ste odluèili krenuti u Egipat da ondje živite,

16. maè kojega se plašite u zemlji æe vas egipatskoj dostiæi; glad od koje strahujete, u Egiptu æe vam biti za petama: i ondje æete umrijeti!

17. I svi oni koji odluèe da odu u Egipat i da se ondje nasele, poginut æe od maèa, gladi i kuge: nitko živ neæe umaæi nesreæi koju æu na njih svaliti.'

18. Jer ovako govori Jahve nad Vojskama, Bog Izraelov: 'Kao što se srdžba moja i bijes moj oboriše na Jeruzalemce, tako æe se gnjev moj izliti i na vas ako poðete u Egipat: postat æete prokletstvo, užas, kletva i poruga, a ovoga mjesta nikad više neæete ugledati.'

19. Vama, koji ste Ostatak Judeje, Jahve poruèuje da ne idete u Egipat. Dobro znajte da sam danas bio svjedok protiv vas.

20. Jer sami sebe obmanjujete. TÓa vi ste me poslali k Jahvi, Bogu svome rekavši: 'Zagovaraj nas pred Jahvom, Bogom našim, i saopæi nam sve što ti on objavi, i mi æemo to uèiniti.'

21. A danas sam vam objavio, ali vi ne slušate više glasa Jahve, Boga svojega, koji me k vama posla.

22. Znajte, dakle, dobro: od maèa, gladi i kuge poginut æete na mjestu kamo hoæete da odete da se ondje naselite."

Poglavlje 12

1. Zapovjedi da je odvedu na mjesto gdje je bilo pohranjeno srebrno posuðe i naredi da joj daju od jela njegovih i od vina njegova.

2. Ali Judita odgovori: "Neæu toga jesti da ne bude sablazni, nego neka mi se jelo prireðuje od onoga što sam donijela sa sobom."

3. Holoferno je zapita: "Kad ti ponestane što imaš uza se, odakle æemo ti davati takva jela kad meðu nama nema nikoga od tvoga roda?"

4. Judita odgovori: "Života mi tvoga, gospodaru, ropkinja tvoja neæe ni utrošiti što je sa sobom donijela, a Gospod æe veæ rukom njezinom izvesti što je odluèio."

5. Onda je sluge Holofernove odvedoše u šator. Spavala je do ponoæi. Ustade o jutarnjoj straži.

6. Poruèi Holofernu: "Neka gospodar moj dopusti da sluškinja njegova iziðe radi molitve."

7. Holoferno naredi svojim stražarima da je u tome ne ometaju. Ostala je tako tri dana u taboru. Noæu je išla u dolinu Betulije i umivala se na studencu u taboru.

8. Kad bi tako izišla, molila bi Gospoda, Boga Izraelova, da joj korake upravi na slavu sinova naroda njezina.

9. Vrativši se èista, zadržala bi se u šatoru dok joj ne bi naveèer priredili jelo.

10. Èetvrtoga dana Holoferno priredi gozbu samo za svoje èasnike. Ne pozva nikoga od posluge.

11. Reèe dvoraninu Bagoi, upravitelju svih svojih dobara: "Idi i nagovori onu Hebrejku koja je kod tebe da doðe jesti i piti s nama.

12. Bila bi nam prava sramota imati uza se takvu ženu a ne biti s njom; jer ako je ne predobijemo, rugat æe nam se."

13. Bagoa izaðe od Holoferna, uðe k njoj i reèe joj: "Neka ljepojka ne oklijeva doæi k mome gospodaru da bude èašæena u njegovoj nazoènosti, da veselo pije vino s nama i postane ovoga dana kao jedna od asirskih kæeri koje žive u dvoru Nabukodonozorovu."

14. Judita mu odgovori: "Tko sam ja da se usprotivim svome gospodaru? Uèinit æu smjesta sve što je drago oku njegovu. Bit æe mi to radost sve do smrti."

15. Ustade, ukrasi se haljinama i svakakvim ženskim uresima. Sluškinja ode prije nje te prostrije po zemlji pred Holoferna ovnujske kože koje je dobila od Bagoe za svakidašnju upotrebu da na njima svakoga dana udobno blaguje.

16. Judita uðe i smjesti se. Holofernu se srce uzbudi, duša mu se uznemiri i spopade ga ognjena žudnja da bude s njom. Od onoga dana kad ju je prvi put vidio, samo je vrebao priliku da je zavede.

17. Kaza joj Holoferno: "DÓe pij i veseli se s nama!"

18. Judita odgovori: "Hoæu, pit æu, gospodaru, jer osjeæam da je danas moj život tako velik kako nije bio nikada od moga roðenja."

19. Uzela je, jela je i pila pred njim što joj njezina sluškinja bijaše priredila.

20. Holoferno je uživao u njoj i pio je toliko vina koliko ga nije pio nikad u životu.

Poglavlje 13

1. A uveèer se èasnici brzo povukoše. Bagoa zatvori šator izvana, pošto je otpravio od svoga gospodara one koji su se još ondje nalazili. Svi odoše na poèinak: bijahu umorni jer se gozba jako oduljila.

2. Juditu ostaviše samu u šatoru. Holoferno pao na postelju jer ga vino bijaše potpuno svladalo.

3. Judita je naredila svojoj sluškinji da je èeka pred ložnicom kao i svakog dana. Rekla je da æe izaæi na molitvu. Tako je kazala i Bagoi.

4. Svi bijahu otišli od Holoferna, nitko, ni malen ni velik, nije ostao u ložnici. Judita, stojeæi kraj Holofernove postelje, reèe u srcu svom: "Gospode, Bože svake sile, svrni u ovome èasu pogled svoj na djelo ruku mojih da se prodièi Jeruzalem!

5. Ovo je pravi èas da se pobrineš za svoju baštinu i ostvariš moju zamisao o propasti neprijatelja koji su nasrnuli na nas."

6. Priðe stupu postelje, do Holofernove glave, i skide odande Holofernov maè.

7. Zatim, primaknuvši se postelji, zgrabi kosu Holofernovu i kaza: "Gospodine Bože Izraelov, ojaèaj me danas!"

8. I iz sve snage udari dvaput Holoferna po vratu i odrubi mu glavu.

9. Njegov trup potom otkotrlja s ležaja i strže zastor sa stupova. Malo kasnije iziðe i glavu Holofernovu predade sluškinji.

10. Ona je metnu u svoju torbu. Obadvije zatim, po obièaju, iziðoše na molitvu. Prešavši tabor, zaokružiše ono podolje, popeše se na uzvisinu Betulije i doðoše pod njezina vrata.

11. Judita se javi još izdaleka straži na vratima: "Otvorite, otvorite vrata! S nama je Bog naš da izvede junaštvo u Izraelu i jakost protiv neprijatelja kao što je uèinio i danas."

12. Kako graðani zaèuše njezin glas, požuriše se do vrata svoga grada i pozvaše starješine gradske.

13. Strèaše se svi, malo i veliko, jer ih je njezin dolazak iznenadio. Otvoriše vrata, primiše ih, zapališe vatru da se vide i okružiše ih.

14. Judita im jakim glasom kaza: "Hvalite Boga! Hvalite ga! Hvalite Boga koji nije uskratio milosti svoje kuæi Izraelovoj nego je mojom rukom noæas potukao neprijatelje naše."

15. Izvadivši glavu iz torbe, pokaza im je i reèe: "Evo glave Holoferna, vrhovnog zapovjednika vojske asirske, i evo zastora pod kojim je ležao pijan. Bog ga je pogodio rukom jedne žene!

16. Neka živi Gospodin koji me zaštitio na putu kojim sam hodila! Jer je moje lice zatravilo Holoferna na propast njegovu, nije zgriješio sa mnom te me tako nije osramotio ni okaljao."

17. Puk, sav izvan sebe, pade nièice da se pokloni Bogu i povika u jedan glas: "Blagoslovljen da si, Bože naš, koji si danas satro neprijatelje naroda svoga!"

18. Ozija joj kaza: "Blagoslovljena bila, kæeri, od Boga Svevišnjega više od svih drugih žena na zemlji! Blagoslovljen Gospod Bog, stvoritelj neba i zemlje, koji te vodio da odsijeèeš glavu voði neprijatelja naših!

19. Jer tvoje pouzdanje neæe biti izbrisano iz srdaca ljudi nego æe se oni dovijeka sjeæati Božje moæi.

20. Neka Bog uèini da to bude na tvoju vjeènu diku i neka te nagradi svakim dobrom, jer kad bi ponižen naš rod, nisi štedjela života svoga, nego si sprijeèila našu propast živeæi pravedno pred našim Bogom!" A sav narod nadoda: "Amen! Amen!"

Poglavlje 14

1. Judita im reèe: "Poslušajte me, braæo! Uzmite ovu glavu i objesite je na krunište naših zidina.

2. Èim zora zarudi te sunce obasja zemlju, neka se svatko maši svog oružja i svi hrabri muževi neka izaðu iz grada. Izabrat æete im voðu kao da tobože hoæete siæi u ravnicu, na asirske predstraže. Ali neæete siæi.

3. Oni æe pograbiti svoje oružje, otiæi æe u tabor i probudit æe zapovjednike asirske vojske. Zajedno æe otrèati k Holofernovu šatoru, i kad Holoferna ne naðu, spopast æe ih užas i pobjeæi æe ispred vas.

4. Vi i svi koji žive u granicama Izraela, progonite ih i uništite na putu njihova uzmaka.

5. Ali prije nego sve to izvedete, pozovite mi Ahiora Amonca da svojim oèima prepozna onoga koji je prezreo kuæu Izraelovu a njega poslao k nama u smrt."

6. Pozvaše Ahiora iz Ozijine kuæe. Kako doðe i vidje Holofernovu glavu u rukama jednog od èlanova narodnoga zbora, sruši se na zemlju i onesvijesti.

7. Kada se osvijestio, baci se do nogu Juditi, pokloni joj se i uskliknu: "Blagoslovljena da si u svakome šatoru Judinu i u svakom narodu! Svatko æe drhtati od straha kad èuje tvoje ime!

8. A sada mi pripovjedi što si sve izvela ovih dana." Judita mu usred mnoštva pripovjedi sve što je uèinila od onoga dana kad je otišla pa do tada, do toga razgovora s njima.

9. Kad je završila kazivanje, narod poène klicati od radosti: svim gradom odjeknuše radosni povici.

10. Tada Ahior, vidjevši što je sve uèinio Bog Izraelov, povjerova èvrsto u Boga te se dade obrezati i tako bi pribrojen narodu Izraelovu.

11. A kad zarudje zora, objesiše Holofernovu glavu na zidine. Svaki pograbi svoje oružje te jurnuše u odredima niz padine.

12. Kada ih Asirci ugledaše, obavijestiše svoje zapovjednike. Ovi poðoše zapovjednicima, tisuænicima i ostalim èasnicima svojim.

13. Doðoše do Holofernova šatora pa kazaše upravitelju njegovih dobara: "DÓe probudi našega gospodara. Oni su se robovi usudili siæi i napasti nas da zauvijek budu uništeni."

14. Bagoa uðe i pljesnu rukama pred šatorskim zastorom: mišljaše da Holoferno spava s Juditom.

15. Ali kako se nitko ne odazva, razmaknu zastore, uðe u ložnicu i naðe truplo baèeno na prag: glave nigdje, bijaše odnesena.

16. Kriknu iza glasa te plaèuæi, jecajuæi i snažno zapomažuæi rastrga na sebi haljine.

17. Uðe zatim u šator u kojem je boravila Judita i ne naðe je. Onda otrèa k narodu i povika:

18. "Ovi su robovi podmukli: jedna sama Hebrejka osramotila je dom kralja Nabukodonozora. Evo Holoferna na zemlji, ali glave na njemu nema."

19. Kad zapovjednici vojske asirske èuše te rijeèi, razderaše na sebi haljine, dušu im spopade silan strah, a taborom im se prolomiše oštri krikovi i silna kuknjava.

13. Tko dobro zlom uzvraæa neæe ukloniti nesreæu od doma svojeg.

14. Zametnuti svaðu isto je kao pustiti poplavu: stoga prije nego svaða izbije, udalji se!

15. Tko opravdava krivoga i tko osuðuje pravoga, obojica su mrski Jahvi.

16. Èemu novac u ruci bezumnomu? Da njime mudrost kupi, kad nema razbora!