Biblija u jednoj godini.

Na 229. dan, Jeremija 6 najavljuje skoru invaziju na Jeruzalem, upozoravajući na opasnost od neposluha. Ezekiel 34-35 kritizira korumpirane vođe i opisuje sud nad neprijateljskim narodima. Izreke 14:25-28 nude smjernice o integritetu, pravednom prosuđivanju i razboritosti, naglašavajući važnost vođenja s mudrošću i odgovornošću.

1. Bježite, sinovi Benjaminovi, isred Jeruzalema! U Tekoi zatrubite u rog, na Bet Hakeremu podignite bojni stijeg! Jer sa Sjevera se nadvija nesreæa, propast velika.

2. Može li se Kæi sionska usporedit' s nježnom tratinom?

3. K njoj dolaze pastiri sa stadima. Svud oko nje razapeše šatore, svaki pase na dijelu svome.

4. S njome zametnite sveti boj! Na noge! Navalimo usred dana! Jao nama, jer se dan naginje k zapadu, a veèernje sjene duljaju!

5. Na noge! Navalimo usred noæi, razrušimo dvore njene!"

6. Jer ovako zbori Jahve nad Vojskama: "Oborite stabla njena, podignite nasip oko Jeruzalema, to je grad laži, u njemu je sve samo tlaèenje.

7. Kao što iz studenca izvire voda, tako iz njega opaèina izvire. U njemu se èuje samo nasilje i pustošenje, preda mnom su svagda bolesti i rane.

8. Popravi se, Jeruzaleme, da mi se duša od tebe ne odvrati, da te ne pretvorim u pustoš, u zemlju nenastanjenu."

9. Ovako govori Jahve nad Vojskama: "Paljetkuj, paljetkuj kao lozu Ostatak Izraelov! Poput beraèa pruži ruke meðu èokote!"

10. Komu treba da govorim, koga da opomenem da me saslušaju? Gle, uho im je neobrezano stog ne mogu èuti. Gle, rijeè Jahvina postade im porugom, nije im mila.

11. Prepun sam gnjeva Jahvina, ne mogu više izdržati! - Izlij ga, dakle, po djeci na ulici i na skupove mladiæa. Sve æe ih obuzeti: muža i ženu, starca i èovjeka zrele dobi.

12. Njihove æe kuæe pripasti drugima, a tako i polja i žene im. "Da, ispružit æu ruku svoju - govori Jahve - na stanovnike ove zemlje,

13. jer od najmanjega do najveæeg svi gramze za plijenom, od proroka do sveæenika svi su varalice.

14. I olako lijeèe ranu naroda moga, vièuæi: 'Mir! Mir!' Ali mira nema.

15. Nek' se postide što gnusobu poèiniše, no oni više ne znaju što je stid, ne umiju se više crvenjeti. I zato æe popadati s onima što padaju, srušit æe se kad stanem kažnjavati" - govori Jahve.

16. Ovako govori Jahve: "Stanite na negdašnje putove, raspitajte se za iskonske staze: Koji put vodi k dobru? Njime poðite i naæi æete spokoj dušama svojim! Al' oni rekoše: 'Ne idemo!'

17. I postavih im stražare: 'Pazite na glas roga!' Al' oni rekoše: 'Neæemo paziti!'

18. Zato èujte, narodi, i vi pastiri stada njihovih!

19. Èuj, zemljo! Gle, dovodim zlo na ovaj narod, plod njihove pobune, jer oni ne slušahu rijeèi moje, Zakon moj odbaciše.

20. Što æe mi tamjan koji dolazi iz Šebe i trska mirisna iz zemlje daleke? Vaše mi paljenice nisu drage, nisu mi po volji klanice vaše."

21. Zato ovako govori Jahve: "Evo postavljam narodu ovome prepreke o koje æe se spotaæi, oci i djeca zajedno, poginut æe susjed zajedno s prijateljem."

22. Ovako govori Jahve: "Evo dolazi narod iz zemlje sjeverne, puk velik diže se s krajeva zemlje:

23. u ruci im luk i koplje, okrutni su, nemilosrdni; graja im buèi kao more, jašu na konjima, kao jedan za boj spremni protiv tebe, Kæeri sionska.

24. Kad saznasmo novost, ruke nam klonuše, strava nas obuze, bol kao porodilju.

25. Ne izlazite u polja, ne idite na putove, jer maèevi dušmanski prijete, užas sve uokolo.

26. Kæeri mog naroda, kostrijet pripaši, pospi se pepelom, narièi k'o za jedincem tužaljku pregorku. Jer æe doæi nenadano na nas pustošnik.

27. Postavih te za ispitivaèa naroda mojeg da spoznaš i ispitaš putove njegove.

28. Svi su oni odmetnici najgori, okolo kleveæu i mjed i željezo, svi su pokvareni.

29. Mijeh sopæe da bi vatra proždrla olovo, zalud se ljevaè trudi da ga rastopi: šljaka se ne da izluèiti."

30. "Srebro odbaèeno", tako ih zovu, jer ih Jahve odbaci!

Poglavlje 34

1. I doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji, prorokuj protiv Izraelovih pastira, prorokuj im i reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Jao pastirima Izraelovim koji napasaju sami sebe! Ne moraju li pastiri napasati stado?

3. Mlijekom se hranite, vunom odijevate, ovnove tovne koljete, a stada ne pasete.

4. Nemoænih ne krijepite, bolesnih ne lijeèite, ranjenih ne povijate, zalutalih natrag ne dovodite, izgubljenih ne tražite, nego nasilno i okrutno njima gospodarite.

5. I tako se ovce raspršiše nemajuæ' pastira, i raspršene postadoše plijen zvijerima.

6. Ovce lutaju po svim gorama i visokim bregovima; po svoj su zemlji raspršene ovce moje i nitko za njih ne pita, nikoga nema da ih traži.'

7. Zato, pastiri, èujte rijeè Jahvinu:

8. 'Tako mi života, rijeè je Jahve Gospoda: zato što ovce moje postadoše plijen i hrana zvijerima, nemajuæ' pastira, dok pastiri moji ovaca mojih ne traže nego sami sebe pasu, a ne pasu stada mojega -

9. zato, pastiri, èujte rijeè Jahvinu:

10. Ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me na pastire! Ovce svoje tražit æu iz ruku njihovih i neæu im dati da mi više stado pasu ni da sami sebe pasu: istrgnut æu ovce iz usta njihovih, neæe im više biti hrana.'

11. Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me, sam æu potražiti ovce svoje i sam æu ih pasti!

12. Kao što se pastir brine za ovce svoje kad se naðe uza stado raspršeno, i ja æu se pobrinuti za svoje ovce i skupit' ih iz svih mjesta u koje se raspršiše u dan oblaka i mraka.

13. Izvest æu ih iz naroda, skupit æu ih iz zemalja i dovesti ih u zemlju njihovu da ih pasem na gorama izraelskim, po svim dolinama i travnjacima.

14. Past æu ih na izvrsnim pašama, ovèinjaci æe im biti na visokim gorama izraelskim; ondje æe poèivati u dobrim ovèinjacima i past æe na soènim pašama, po gorama izraelskim.

15. Sam æu pasti ovce svoje i sam æu im dati poèinka - rijeè je Jahve Gospoda.

16. Potražit æu izgubljenu, dovesti natrag zalutalu, povit æu ranjenu i okrijepiti nemoænu, bdjeti nad pretilom i jakom - past æu ih pravedno.'

17. A vama, ovce moje, ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim izmeðu ovce i ovce, izmeðu ovnova i jaraca!

18. Zar vam je malo pasti na dobroj paši te ostatak paše nogama gazite? Malo vam je piti bistru vodu te ostatak nogama mutite?

19. A moje ovce moraju pasti što vi nogama izgaziste, piti što vi nogama zamutiste.'

20. Stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me da sudim izmeðu ovce pretile i mršave!

21. Jer bokovima i pleæima, boduæi rogovima, slabe ovce guraste dok ih ne izguraste.

22. Ja æu izbaviti ovce svoje da više ne budu plijenom i sudit æu izmeðu ovce i ovce.

23. Postavit æu im jednoga pastira koji æe ih pasti, slugu svoga Davida: on æe ih sam pasti i bit æe im pastir,

24. a ja, Jahve, bit æu njihov Bog, i moj sluga David bit æe im knez. Ja, Jahve, rekoh!

25. I sklopit æu s njima Savez mira i uklonit æu iz zemlje sve divlje zvijeri, i živjet æe mirno u pustinji i spavati po šumama.

26. Njih i sve oko brda svojega uèinit æu blagoslovom i dat æu im na vrijeme kišu, i bit æe to kiša blagoslova.

27. I drveæe æe poljsko donositi plodove, a zemlja æe dati rod svoj. I oni æe mirno živjeti u svojoj zemlji i znat æe da sam ja Jahve kad slomim palice jarma njihova i kad ih izbavim iz ruku onih što ih podjarmiše.

28. I neæe više biti plijenom narodima, i zvijeri ih više neæe žderati, nego æe mirno živjeti i nitko ih neæe plašiti.

29. I uèinit æu da im probuja slavni nasad, i glad ih više neæe zatirati, u zemlji više neæe podnositi rug narodÄa.

30. I znat æe da sam ja, Jahve, Bog njihov, s njima i da su oni, dom Izraelov, narod moj - rijeè je Jahve Gospoda.

31. Vi, ovce moje, vi ste stado paše moje, a ja sam Bog vaš' - rijeè je Jahve Gospoda."

Poglavlje 35

1. I doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji, okreni lice k Seirskoj gori i prorokuj protiv nje!

3. Reci joj: 'Ovako govori Jahve Gospod: Evo me na te, Goro seirska! Ruku æu podiæi na te i pretvoriti te u pustoš i pustinju.

4. Gradove æu tvoje razvaliti i postat æeš pustinjom. I znat æeš da sam ja Jahve!

5. Vjeènu si mržnju gojila i maèu predavala sinove Izraelove kad bi ih nesreæa pogodila i kad bi im kucnuo èas posljednjega grijeha.

6. Zato, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - krvi æu te predati i krv æe te progoniti: od krvi nisi prezala, krv æe te progoniti!

7. Od Gore seirske uèinit æu pustoš i pustinju, istrijebit æu iz nje polaznika i povratnika.

8. Gore njezine napunit æu truplima: po tvojim brežuljcima, po tvojim dolinama i po tvojim uvalama padat æe maèem pokošeni.

9. Uèinit æu od tebe vjeènu pustinju, gradovi se tvoji neæe napuèiti. I znat æete da sam ja Jahve!'

10. Ti reèe: 'Ova dva naroda i ove dvije zemlje bit æe moji; mi æemo ih zaposjesti, ako i jest Jahve bio ondje!'

11. 'Zato, života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - postupit æu s tobom prema gnjevu i ljubomori s kojom ti postupi u svojoj mržnji s njima! Upoznat æeš me po tome kako æu ti suditi!

12. I znat æeš da sam ja, Jahve, èuo sve tvoje hule što ih izreèe na gore Izraelove govoreæi: 'Opustješe, nama su dane za hranu!'

13. Razmetali ste se, protiv mene govorili i gomilali protiv mene rijeèi; èuo sam ja!'

14. Ovako govori Jahve Gospod: 'Na radost sve zemlje, od tebe æu uèiniti pustoš.

15. Kako si se ti radovala što opustje baština doma Izraelova, tako æu uèiniti s tobom: opustjet æeš, Goro seirska, a s tobom i sav Edom! I znat æe se da sam ja Jahve!"

25. Istinit svjedok izbavlja duše, a tko laži širi, taj je varalica.

26. U strahu je Gospodnjem veliko pouzdanje i njegovim je sinovima utoèište.

27. Strah Gospodnji izvor je života: on izbavlja od zamke smrti.

28. Mnoštvo je naroda ponos kralju, a bez puka knez propada.