Biblija u jednoj godini.

Na 163. dan, u 1. Kraljevima 13 nalazimo priče o poslušnosti i prkosu autoritetu, pokazujući kako vjernost Bogu pobjeđuje ljudske naloge. 2. Ljetopisa 12-13 predstavlja sukobe i reforme u Judeji i Izraelu, ističući vjernost nekih kraljeva Gospodinu. Pjesma nad pjesmama 2 nastavlja uzdizati ljubav, nudeći lekcije o odanosti i ljepoti u ljudskim i duhovnim odnosima.

1. A neki èovjek Božji doðe na rijeè Jahvinu iz Judeje u Betel kada Jeroboam stajaše pred žrtvenikom da prinese kad.

2. I po Jahvinoj zapovijedi povika onaj prema žrtveniku: "Žrtvenièe, žrtvenièe! Ovako veli Jahve: 'Evo æe se roditi u kuæi Davidovoj sin po imenu Jošija. On æe na tebi žrtvovati sveæenike uzvišica, te koji na tebi prinose kad, i on æe na tebi spaliti ljudske kosti!'"

3. U isto im vrijeme dade znak: "Ovo je znak da je Jahve govorio: gle, žrtvenik æe se raspuknuti i prosut æe se pepeo što je na njemu."

4. Kada je kralj èuo što je èovjek Božji rekao protiv žrtvenika u Betelu, pruži ruku odande od žrtvenika i reèe: "Uhvatite ga!" Ali se osušila ruka koju je ispružio prema èovjeku i nije je mogao vratiti k sebi.

5. Žrtvenik se raspuknuo i pepeo se prosuo sa žrtvenika, prema znaku što ga je dao èovjek Božji po naredbi Jahvinoj.

6. Kralj progovori i reèe èovjeku Božjem: "Umilostivi Jahvu, Boga svoga, da bih mogao vratiti ruku k sebi." Božji èovjek umilostivi Jahvu i ruka se kraljeva vrati k njemu i bila je kao prije.

7. Kralj onda reèe èovjeku Božjem: "Hodi sa mnom kuæi da se okrijepiš. I dat æu ti dar."

8. Ali èovjek Božji odgovori kralju: "Da mi dadeš polovinu svoje kuæe, ne bih pošao s tobom. Ni jeo ni pio ne bih na ovom mjestu,

9. jer mi je ovako zapovjeðeno rijeèju Jahvinom: 'Ne jedi kruha i ne pij vode, niti se vraæaj istim putem kojim si došao.'"

10. I otišao je drugim putem, nije se vraæao putem kojim je došao u Betel.

11. A u Betelu živio star prorok. Došli njemu njegovi sinovi te mu pripovjedili sve što je onoga dana uèinio èovjek Božji u Betelu; i rijeèi što ih je onaj kazao kralju pripovjediše sinovi ocu.

12. A on ih upita: "Kojim je putem otišao?" Sinovi pokazaše put kojim je otišao èovjek Božji što bijaše došao iz Judeje.

13. Prorok æe nato sinovima: "Osamarite mi magarca!" I osamariše mu magarca, a on uzjaha.

14. Krenuo je za èovjekom Božjim i našao ga gdje sjedi pod hrastom; i upita ga: "Jesi li ti èovjek Božji koji je došao iz Judeje?" A on mu odgovori: "Jesam."

15. Prorok mu reèe: "Hodi sa mnom mome domu da štogod pojedeš."

16. Ali on odgovori: "Ne smijem se vratiti s tobom, niti smijem jesti kruha ni piti vode na ovome mjestu,

17. jer mi je Jahvinom rijeèju nareðeno ovo: 'Ne jedi ondje kruha, ne pij vode, niti se vraæaj putem kojim si onamo pošao'."

18. Nato æe mu onaj: "I ja sam prorok kao i ti, i anðeo mi je rijeèju Jahvinom rekao: 'Povedi ga sa sobom kuæi da jede kruha i pije vode.'" Slagao mu je.

19. Božji èovjek vrati se s njim, u njegovoj je kuæi jeo kruha i pio vode.

20. Dok su sjedili za stolom, doðe rijeè Jahvina proroku koji ga je natrag doveo

21. i povika on èovjeku Božjem koji je došao iz Judeje: "Ovako veli Jahve: zato što nisi poslušao zapovijedi Jahvine i nisi držao naredbe koju ti je dao Jahve, Bog tvoj,

22. nego si se vratio, jeo kruha i pio vode na mjestu gdje sam ti rekao da ne jedeš kruha i ne piješ vode, zato tijelo tvoje neæe leæi u grob otaca tvojih."

23. Pošto se onaj koga bijaše doveo najeo kruha i napio vode, osedla mu magarca.

24. I ode onaj. A na putu ga zaskoèi lav i usmrti ga. I tako je mrtvo tijelo ležalo ispruženo na putu, magarac stajao kraj njega, a i lav stajaše kraj tijela.

25. Ljudi prolazeæi vidješe mrtvo tijelo ispruženo na putu i lava gdje stoji kraj njega; i odoše i javiše to u gradu gdje je živio stari prorok.

26. Kad je to èuo prorok koji bijaše onoga vratio s puta, reèe: "To je èovjek Božji koji se usprotivio rijeèi Jahvinoj! I Jahve ga je predao lavu, koji ga je napao i ubio, prema rijeèi koju je Jahve rekao."

27. I reèe svojim sinovima: "Osamarite mi magarca!" I oni mu ga osamariše.

28. Ode on i naðe mrtvo tijelo baèeno na putu i magarca i lava gdje stoje pokraj tijela: lav nije požderao tijelo niti je rastrgao magarca.

29. Tada prorok podiže mrtvo tijelo èovjeka Božjeg i prebaci ga na magarca; i vrati se u grad gdje je živio da mrtvoga ožali i pokopa.

30. Položio je mrtvo tijelo u svoju grobnicu i jecao je nad njim: "Jao, brate moj!"

31. A kad ga je pokopao, reèe svojim sinovima: "Poslije moje smrti sahranite me u istu grobnicu gdje je pokopan èovjek Božji; stavite moje kosti kraj njegovih.

32. Jer æe se sigurno ispuniti rijeè koju je po zapovijedi Jahvinoj objavio protiv žrtvenika u Betelu i protiv svih svetišta na uzvišicama u gradovima Samarije."

33. Ni poslije ovoga dogaðaja ne obrati se Jeroboam za svoga zlog puta, nego je i dalje priproste ljude postavljao za sveæenike na uzvišicama: tko je želio, davao mu je darove da postane sveæenik uzvišica.

34. Takvim je postupkom padala u grijeh kuæa Jeroboamova, rušila se i nestajala s lica zemlje.

Poglavlje 12

1. Kad je Roboam utvrdio kraljevstvo i ojaèao, napustio je Jahvin zakon i on i sav Izrael s njim.

2. Ali pete godine Roboamova kraljevanja navali egipatski kralj Šišak na Jeruzalem, koji se bijaše iznevjerio Jahvi.

3. Došao je sa tisuæu i dvjesta bojnih kola i sa šezdeset tisuæa konjanika, a narodu koji je došao s njim iz Egipta - Libijcima, Sukijcima i Etiopljanima - nije bilo broja.

4. Osvojivši tvrde judejske gradove, dopro je do Jeruzalema.

5. Tada doðe prorok Šemaja k Roboamu i judejskim knezovima, koji se bijahu skupili u Jeruzalemu bježeæi od Šišaka, i reèe im: "Ovako veli Jahve: 'Vi ste ostavili mene, pa i ja ostavljam vas u ruke Šišaku.'"

6. Tada se poniziše izraelski knezovi i kralj i rekoše: "Pravedan je Jahve!"

7. Kad ih Jahve vidje gdje se poniziše, doðe njegova rijeè Šemaji: "Ponizili su se; neæu ih uništiti, nego æu im uskoro dati spasenje te se moja srdžba neæe oboriti na Jeruzalem preko Šišaka.

8. Bit æe mu sluge, da vide što znaèi služiti meni, a što zemaljskim kraljevstvima."

9. Tako egipatski kralj Šišak navali na Jeruzalem, opljaèka blago iz Doma Jahvina i riznicu kraljeva dvora; sve je uzeo; uze i zlatne štitove što ih bijaše napravio Salomon.

10. Namjesto njih kralj Roboam napravi tuèane štitove i povjeri ih zapovjednicima straže koja je èuvala vrata kraljevskoga dvora.

11. Kad je god kralj išao u Dom Jahvin, stražari su ih uzimali, a poslije ih vraæali u stražaru.

12. Kad se, dakle, ponizio, odvratio se od njega Jahvin gnjev te ga nije sasvim uništio, jer i u Judeji bijaše dobra.

13. Potom se kralj Roboam utvrdi u Jeruzalemu i stade kraljevati. Roboamu je bila èetrdeset i jedna godina kad se zakraljio, a sedamnaest je godina kraljevao u Jeruzalemu, u gradu koji Jahve izabra izmeðu svih izraelskih plemena da ondje postavi Ime svoje. Majka mu se zvala Naama, a bila je Amonka.

14. Èinio je zlo, jer nije pregnuo srcem da traži Jahvu.

15. Roboamova prva i posljednja djela - i ratovi koji su se neprestano vodili izmeðu Roboama i Jeroboama - zapisani su u povijesti proroka Šemaje i u plemenskom popisu vidioca Adona.

16. Potom Roboam poèinu sa svojim ocima i bi sahranjen u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakraljio sin mu Abija.

Poglavlje 13

1. Osamnaeste godine Jeroboamova kraljevanja zakralji se Abija nad Judejom.

2. Tri je godine kraljevao u Jeruzalemu. Materi mu je bilo ime Mikaja, Urielova kæi iz Gabe. Tada izbi rat izmeðu Abije i Jeroboama.

3. Abija je izašao u boj s hrabrim ratnicima, sa èetiri stotine tisuæa izabranih junaka; Jeroboam je svrstao u bojni red protiv njega osam stotina tisuæa ljudi, sve biranih junaka.

4. Abija je stao na vrh Semarajimske gore u Efrajimovu gorju i rekao: "Èujte me, Jeroboame i sav Izraele!

5. Ne znate li da je Jahve, Bog Izraelov, predao Davidu kraljevstvo nad Izraelom zauvijek, njemu i njegovim sinovima, osoljenim savezom?

6. Ali se podigao Nebatov sin Jeroboam, sluga Davidova sina Salomona, i pobunio se protiv gospodara.

7. Skupili su se oko njega ljudi praznovi i nevaljalci i stali prkositi Salomonovu sinu Roboamu, koji je bio mlad i strašljiva srca te se nije umio hrabro braniti od njih.

8. Pa sada mislite da se možete oprijeti Jahvinu kraljevstvu što je u ruci Davidovih sinova jer vas je veliko mnoštvo i imate kod sebe zlatnu telad koju vam je napravio Jeroboam da vam budu bogovi.

9. Otjerali ste Jahvine sveæenike, Aronove sinove i levite, i postavili sebi sveæenike kao drugi zemaljski narodi. Tko je god došao s juncem i sa sedam ovnova, postao je sveæenik vašim ništavim bogovima.

10. Nama je Bog Jahve, nismo ga ostavili, a sveæenici koji služe Jahvi jesu Aronovi sinovi i leviti u svojem poslu.

11. Pale Jahvi na kad paljenice svakoga jutra i svake veèeri s mirisnim kadom, postavljaju kruhove na èist stol i upaljuju svake veèeri zlatan svijeænjak sa svijeæama; jer mi držimo naredbu Jahve, svojega Boga, a vi ste ga ostavili.

12. Zato je, evo, nama na èelu Bog i njegovi sveæenici s glasnim trubama da gromko trube protiv vas. Izraelovi sinovi, ne udarajte na Jahvu, Boga svojih otaca, jer neæete imati sreæe!"

13. Ali Jeroboam zavede zasjedu da im doðe za leða; tako su Judejcima bili jedni sprijeda, a zasjeda straga.

14. Kad se Judejci obazreše, a ono, gle, boj im bješe sprijeda i otraga. Tada zavapiše k Jahvi, a sveæenici stadoše trubiti u trube.

15. Uto Judejci snažno povikaše, a kad su poèeli vikati, Bog razbi Jeroboama i sav Izrael pred Abijom i Judejcima.

16. Izraelovi sinovi pobjegoše pred Judejcima i Bog ih predade njima u ruke.

17. Abija je s narodom uèinio velik pokolj meðu njima te je od Izraela palo pobijenih pet stotina tisuæa izabranih ljudi.

18. Tako su sinovi Izraelovi bili poniženi u to vrijeme, a Judini su sinovi ojaèali, jer su se oslonili na Jahvu, Boga svojih otaca.

19. Abija je potjerao Jeroboama i osvojio od njega gradove Betel sa selima, Ješanu sa selima i Efron sa selima.

20. Jeroboam se više nije oporavio za Abijina života; Jahve ga je udario tako da je umro.

21. Abija se utvrdio i uzeo sebi èetrnaest žena te je rodio dvadeset i dva sina i šesnaest kæeri.

22. A ostali Abijini doživljaji i njegovi pothvati i besjede zapisani su u tumaèenju proroka Adona.

23. Potom Abija poèinu kraj svojih otaca. Sahraniše ga u Davidovu gradu; na njegovo se mjesto zakralji sin mu Asa. Za njegovih je dana zemlja bila mirna deset godina.

1. - Ja sam cvijet šaronski, ljiljan u dolu.

2. - Što je ljiljan meðu trnjem, to je prijateljica moja meðu djevojkama.

3. - Što je jabuka meðu šumskim stablima, to je dragi moj meðu mladiæima; bila sam željna hlada njezina i sjedoh, plodovi njeni slatki su grlu mome.

4. Uveo me u odaje vina i pokrio me zastavom ljubavi.

5. Okrijepite me kolaèima, osvježite jabukama, jer sam bolna od ljubavi.

6. Njegova mi je lijeva ruka pod glavom, a desnom me grli.

7. - Kæeri jeruzalemske, zaklinjem vas srnama i košutama poljskim, ne budite, ne budite ljubav moju dok sama ne bude htjela!

8. Glas dragoga moga! Evo ga, dolazi, prelijeæe brda, preskakuje brežuljke.

9. Dragi je moj kao srna, on je kao jelenèe. Evo ga za našim zidom, gleda kroz prozore, zaviruje kroz rešetke.

10. Dragi moj podiže glas i govori mi: "Ustani, dragano moja, ljepoto moja, i doði,

11. jer evo, zima je veæ minula, kiša je prošla i nestala.

12. Cvijeæe se po zemlji ukazuje, vrijeme pjevanja doðe i glas se grlièin èuje u našem kraju.

13. Smokva je izbacila prve plodove, vinograd, u cvatu, miriše. Ustani, dragano moja, ljepoto moja i doði.

14. Golubice moja, u spiljama kamenim, u skrovištima vrletnim, daj da ti vidim lice i da ti èujem glas, jer glas je tvoj ugodan i lice je tvoje krasno."

15. Pohvatajte lisice, male lisice što ošteæuju vinograde, naše vinograde u cvatu.

16. Dragi moj pripada meni, a ja njemu, on pase meðu ljiljanima.

17. Prije nego dan izdahne i sjene se spuste, vrati se, dragi moj: budi lagan kao srna, kao lane na gori Beteru.