Biblija u jednoj godini.

Na 326. dan, Djela apostolska 5 ističe vjernost i hrabrost apostola pred vlastima. Rimljanima 8 slavi život u Duhu, slobodu od osude i Božju nerazdvojnu ljubav. Izreke 27:7-9 osvrću se na važnost dobrog savjeta i iskrenih prijateljstava koja donose radost i obostranu korist.

1. Neki pak èovjek po imenu Ananija, zajedno sa svojom ženom Safirom proda imanje

2. pa u dogovoru sa ženom odvoji nešto od utrška, a samo jedan dio donese i postavi pred noge apostolima.

3. Petar mu reèe: "Ananija, zašto ti Sotona ispuni srce te si slagao Duhu Svetomu i odvojio od utrška imanja?

4. Da je ostalo neprodano, ne bi li tvoje ostalo; i jednoæ prodano, nije li u tvojoj vlasti? Zašto si se na takvo što odluèio? Nisi slagao ljudima, nego Bogu!"

5. Kako Ananija èu te rijeèi, sruši se i izdahnu. I silan strah spopade sve koji su to èuli.

6. Nato ustanu mladiæi, poviju ga, iznesu i pokopaju.

7. Nakon otprilike tri sata uðe njegova žena ne znajuæi što se dogodilo.

8. Petar joj reèe: "Reci mi, jeste li za toliko dali imanje?" Ona odgovori: "Da, za toliko."

9. A Petar æe joj: "Što vam bi da se složiste iskušati Duha Gospodnjega? Eto na vratima nogu onih koji ti pokopaše muža! I tebe æe iznijeti!"

10. Ona se umah sruši do njegovih nogu i izdahnu. Oni mladiæi uðu, naðu je mrtvu, iznesu je i pokopaju uz muža.

11. I silan strah spopade cijelu Crkvu i sve koji su to èuli.

12. Po rukama se apostolskim dogaðala mnoga znamenja i èudesa u narodu. Svi su se jednodušno okupljali u Trijemu Salomonovu.

13. Nitko se drugi nije usuðivao pridružiti im se, ali ih je narod velièao.

14. I sve se više poveæavalo mnoštvo muževa i žena što vjerovahu Gospodinu

15. tako da su na trgove iznosili bolesnike i postavljali ih na ležaljkama i posteljama ne bi li, kad Petar bude prolazio, bar sjena njegova osjenila kojega od njih.

16. A slijegalo bi se i mnoštvo iz gradova oko Jeruzalema: donosili bi bolesnike i opsjednute od neèistih duhova, i svi bi ozdravljali.

17. Onda se podiže veliki sveæenik i sve njegove pristaše - sljedba saducejska.

18. Puni zavisti, pohvataju apostole i strpaju ih u javnu tamnicu.

19. Ali anðeo Gospodnji noæu otvori vrata tamnice, izvede ih i reèe:

20. "Poðite i postojano u Hramu navješæujte narodu sve rijeèi Života ovoga."

21. Poslušni, u praskozorje su ušli u Hram te nauèavali. Uto stiže veliki sveæenik i njegove pristaše, sazovu Vijeæe i sve starješinstvo sinova Izraelovih pa pošalju u zatvor da ih dovedu.

22. Kad stražari stigoše onamo, ne naðoše ih u tamnici pa se vrate i jave:

23. "Zatvor smo našli sa svom pomnjom zatvoren i èuvare na straži pred vratima, ali kad smo otvorili, nikoga unutra ne naðosmo."

24. Kad su hramski zapovjednik i veliki sveæenici èuli te rijeèi, u nedoumici su se pitali što bi to moglo biti.

25. Nato netko pristigne i dojavi im: "Eno, ljudi koje baciste u tamnicu, u Hramu stoje i uèe narod."

26. Tada zapovjednik sa stražarima ode te ih dovede - ne na silu jer se bojahu da ih narod ne kamenuje.

27. Dovedoše ih i privedoše pred Vijeæe. Veliki ih sveæenik zapita:

28. "Nismo li vam strogo zabranili uèiti u to Ime? A vi ste eto napunili Jeruzalem svojim naukom i hoæete na nas navuæi krv toga èovjeka."

29. Petar i apostoli odvrate: "Treba se veæma pokoravati Bogu negoli ljudima!

30. Bog otaca naših uskrisi Isusa kojega vi smakoste objesivši ga na drvo.

31. Njega Bog desnicom svojom uzvisi za Zaèetnika i Spasitelja da obraæenjem podari Izraela i oproštenjem grijeha.

32. I mi smo svjedoci tih dogaðaja i Duh Sveti kojega dade Bog onima što mu se pokoravaju."

33. Nato se oni razgnjeviše i htjedoše ih ubiti.

34. Ali ustade u Vijeæu neki farizej imenom Gamaliel, zakonoznanac, kojega je poštovao sav narod. On zapovjedi da ljude naèas izvedu

35. pa æe vijeænicima: "Izraelci, dobro promislite što æete s tim ljudima.

36. Ta prije nekog vremena podiže se Teuda tvrdeæi da je netko, i uza nj prista oko èetiri stotine ljudi. Bi smaknut i sve mu se pristaše razbjegoše i netragom ih nesta.

37. Nakon toga se u dane popisa podiže Juda Galilejac i odvuèe narod za sobom. I on propade i sve mu se pristaše raspršiše.

38. I sad evo kanite se, velim vam, tih ljudi i otpustite ih. Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast æe;

39. ako li je pak od Boga, neæete ga moæi uništiti - da se i s Bogom u ratu ne naðete." Poslušaju ga

40. pa dozovu apostole, išibaju ih, zapovjede im da ne govore u ime Isusovo pa ih otpuste.

41. Oni pak odu ispred Vijeæa radosni što bijahu dostojni podnijeti pogrde za Ime.

42. I svaki su dan u Hramu i po kuæama neprestance uèili i navješæivali Krista, Isusa.

1. Nikakve dakle sada osude onima koji su u Kristu Isusu!

2. Ta zakon Duha života u Kristu Isusu oslobodi me zakona grijeha i smrti.

3. Uistinu, što je bilo nemoguæe Zakonu, jer je zbog tijela onemoæao, Bog je uèinio: poslavši Sina svoga u oblièju grešnoga tijela i s obzirom na grijeh, osudi grijeh u tijelu

4. da se pravednost Zakona ispuni u nama koji ne živimo po tijelu nego po Duhu.

5. Da, oni koji žive po tijelu, teže za onim što je tjelesno; a koji po Duhu, za onim što je Duhovo:

6. težnja je tijela smrt, a težnja Duha život i mir.

7. Jer težnja je tijela protivna Bogu: zakonu se Božjemu ne podvrgava, a i ne može.

8. Oni pak koji su u tijelu, ne mogu se Bogu svidjeti.

9. A vi niste u tijelu, nego u Duhu, ako Duh Božji prebiva u vama. A nema li tko Duha Kristova, taj nije njegov.

10. I ako je Krist u vama, tijelo je doduše mrtvo zbog grijeha, ali Duh je život zbog pravednosti.

11. Ako li Duh Onoga koji uskrisi Isusa od mrtvih prebiva u vama, Onaj koji uskrisi Krista od mrtvih oživit æe i smrtna tijela vaša po Duhu svome koji prebiva u vama.

12. Dakle, braæo, dužnici smo, ali ne tijelu da po tijelu živimo!

13. Jer ako po tijelu živite, umrijeti vam je, ako li pak Duhom usmræujete tjelesna djela, živjet æete.

14. Svi koje vodi Duh Božji sinovi su Božji.

15. Ta ne primiste duh robovanja da se opet bojite, nego primiste Duha posinstva u kojem klièemo: "Abba! Oèe!"

16. Sam Duh susvjedok je s našim duhom da smo djeca Božja;

17. ako pak djeca, onda i baštinici, baštinici Božji, a subaštinici Kristovi, kada doista s njime zajedno trpimo, da se zajedno s njime i proslavimo.

18. Smatram, uistinu: sve patnje sadašnjega vremena nisu ništa prema buduæoj slavi koja se ima oèitovati u nama.

19. Doista, stvorenje sa svom žudnjom išèekuje ovo objavljenje sinova Božjih:

20. stvorenje je uistinu podvrgnuto ispraznosti - ne po svojoj volji, nego zbog onoga koji ga podvrgnu - ali u nadi.

21. Jer i stvorenje æe se osloboditi robovanja pokvarljivosti da sudjeluje u slobodi i slavi djece Božje.

22. Jer znamo: sve stvorenje zajedno uzdiše i muèi se u poroðajnim bolima sve do sada.

23. Ali ne samo ono! I mi koji imamo prvine Duha, i mi u sebi uzdišemo išèekujuæi posinstvo, otkupljenje svoga tijela.

24. Ta u nadi smo spašeni! Nada pak koja se vidi nije nada. Jer što tko gleda, kako da se tomu i nada?

25. Nadamo li se pak onomu èega ne gledamo, postojano to išèekujemo.

26. Tako i Duh potpomaže našu nemoæ. Doista ne znamo što da molimo kako valja, ali se sam Duh za nas zauzima neizrecivim uzdasima.

27. A Onaj koji pronièe srca zna koja je želja Duha - da se on po Božju zauzima za svete.

28. Znamo pak da Bog u svemu na dobro suraðuje s onima koji ga ljube, s onima koji su odlukom njegovom pozvani.

29. Jer koje predvidje, te i predodredi da budu suoblièeni slici Sina njegova te da on bude prvoroðenac meðu mnogom braæom.

30. Koje pak predodredi, te i pozva; koje pozva, te i opravda; koje opravda, te i proslavi.

31. Što æemo dakle na to reæi? Ako je Bog za nas, tko æe protiv nas?

32. Ta on ni svojega Sina nije poštedio, nego ga je za sve nas predao! Kako nam onda s njime neæe sve darovati?

33. Tko æe optužiti izabranike Božje? Bog opravdava!

34. Tko æe osuditi? Krist Isus umrije, štoviše i uskrsnu, on je i zdesna Bogu - on se baš zauzima za nas!

35. Tko æe nas rastaviti od ljubavi Kristove? Nevolja? Tjeskoba? Progonstvo? Glad? Golotinja? Pogibao? Maè?

36. Kao što je pisano: Poradi tebe ubijaju nas dan za danom i mi smo im ko ovce za klanje.

37. U svemu tome nadmoæno pobjeðujemo po onome koji nas uzljubi.

38. Uvjeren sam doista: ni smrt ni život, ni anðeli ni vlasti, ni sadašnjost ni buduænost, ni sile,

39. ni dubina ni visina, ni ikoji drugi stvor neæe nas moæi rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu Gospodinu našem.

7. Sito grlo prezire i med samotok, a gladnu je i sve gorko - slatko.

8. Kao ptica daleko od gnijezda svog, takav je èovjek daleko od svojeg zavièaja.

9. Kao što ulje i kad vesele srce, tako i slatkoæa prijateljstva tješi dušu.