Biblija u jednoj godini.

Na 228. dan, Jeremija 5 osuđuje nepravdu i korupciju naroda, dok Ezekiel 33 govori o odgovornosti proroka i naroda pred Gospodinom. Izreke 14:21-24 uče suosjećanju, ispravnom djelovanju i važnosti pomaganja onima kojima je potrebna pomoć, pojačavajući ulogu praktične mudrosti u našim životima.

1. Proðite ulicama jeruzalemskim, pogledajte dobro i raspitajte se, tražite po njegovim trgovima, pa ako naðete ijednoga èovjeka koji èini pravo i traži istinu, oprostit æu ovom gradu" - rijeè je Jahvina.

2. Pa kad i govore: "Živoga mi Jahve!" doista se krivo zaklinju.

3. Jahve, nisu li oèi tvoje upravljene k istini? Biješ ih, ali njih ne boli; zatireš ih, al' oni odbijaju pouku tvoju. Èelo im je tvrðe od litice, odbijaju da se obrate.

4. Rekoh: "Samo siromasi tako ludo postupaju, jer ne znaju puta Jahvina ni pravo Boga svojega.

5. Poæi æu, dakle, velikima i njima æu govoriti, jer oni poznaju put Jahvin i pravo Boga svojega." Ali oni svi složno razbiše jaram i sve veze pokidaše.

6. I zato ih šumski lav napada, vuk pustinjski razdire, leopardi vrebaju gradove njihove, tko god iziðe iz njih bit æe rastrgan. Jer su grijesi njihovi mnogobrojni, mnogostruki otpadi njihovi.

7. "Zašto da ti oprostim? Sinovi me tvoji napustiše, zaklinju se lažnim bogovima. Ja ih nasitih, oni preljub uèiniše, u bludnièinu kuæu nagrnuše.

8. Oni su k'o ugojeni, sileni konji: ržu za ženom bližnjega svoga.

9. Pa da to ne kaznim - rijeè je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?

10. Popnite se na zidove! Razarajte! Uništite, ali ne posvema! Išèupajte sve èokote jer nisu Jahvini.

11. Da, podlo me izdadoše dom Izraelov i dom Judin" - rijeè je Jahvina.

12. Zanijekaše Jahvu, rekoše: "Nema ga! Zlo nas neæe snaæi, neæemo iskusiti ni gladi ni maèa!

13. [13a] A proroci su poput vjetra, govornika nema meðu njima!"

14. Zato ovako govori Jahve, Bog nad Vojskama: "Zato što su tako govorili, [13b] evo što æe im se zbiti: U oganj æu pretvoriti svoje rijeèi u tvojim ustima, a narod ovaj u drvo da ga oganj proždre.

15. Evo, dovest æu na vas narod izdaleka, dome Izraelov - rijeè je Jahvina. Narod nepobjediv, narod drevan, narod kojega jezik neæeš znati, ni razumjeti što govori.

16. Tobolac mu je razjapljen grob. Svi su oni po izboru junaci.

17. On æe proždrijet' tvoju žetvu, tvoj kruh, sinove i kæeri tvoje, ovce i goveda tvoja, grožðe i smokve tvoje, razorit æe ti gradove tvrde u koje se sada uzdaš."

18. "Ali ni tada - rijeè je Jahvina - neæu te posve uništiti.

19. A kad budu pitali: 'Zašto nam Jahve, Bog naš, uèini sve ovo?' ti æeš im odgovoriti: 'Jer ste mene ostavili da biste služili tuðim bogovima u svojoj zemlji, služit æete tuðincu u zemlji koja nije vaša!'"

20. "Objavite ovo domu Jakovljevu i obznanite po Judeji:

21. Èujte, dakle, ovo, narode ludi i nerazumni: oèi imaju, a ne vide, uši imaju, a ne èuju!

22. Zar se mene neæete bojati - rijeè je Jahvina - zar neæete drhtati preda mnom koji sam stavio pijesak moru za granicu, za vjeènu meðu koje nikad neæe prijeæi: ono se biba, al' je nemoæno, valovi mu huèe, ali prijeæi neæe.

23. No, u naroda ovog srce je prkosno, nepokorno; oni se udaljiše - to je snaga njihova!

24. Ne rekoše u srcu svome: 'Bojmo se Jahve, Boga svojega, koji nam u pravi èas šalje dažd rani i kišu kasnu i koji nam èuva tjedne odreðene za žetvu.'

25. Vaša bezakonja narušiše ovo, vaši vam grijesi uništiše blagostanje.

26. Da, u mome narodu ima zlikovaca: kao ptièari vrebaju iz zasjede, postavljaju zamke, hvataju ljude.

27. Kao što je krletka puna ptica, tako su njihove kuæe pune grabeža; postadoše tako veliki i bogati,

28. tusti i ugojeni. Da, prevršila se mjera zla, ne brane prava, prava sirote ne sreæu, ne mare za pravo sirotinje.

29. Pa da to ne kaznim - rijeè je Jahvina - narodu takvu da se ne osvetim?

30. Strahote i grozote zbivaju se u ovoj zemlji:

31. proroci laž prorièu, a sveæenici pouèavaju na svoju ruku. A mojem narodu to omilje! Al' što æete raditi na kraju?

1. Doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji, govori sinovima naroda svojega! Reci: 'Ako ja na neku zemlju dovedem maè, a narod te zemlje uzme jednoga izmeðu sebe i postavi ga za stražara,

3. a on - videæi da maè dolazi na zemlju - zatrubi u rog i opomene sav narod:

4. ako se tada onaj koji èuje glas roga ne da opomenuti te maè doðe i pogubi ga - krv njegova past æe na glavu njegovu:

5. jer, èuo je glas roga, ali se ne dade opomenuti - krv njegova past æe na njega. Da se dao opomenuti, spasio bi život.

6. A opet, ako stražar - videæi da maè dolazi na zemlju - ne zatrubi u rog i ne opomene narod te maè doðe i pogubi koga od njih: taj je, doduše, poginuo zbog svoga grijeha, ali æu ja krv njegovu tražiti iz stražarove ruke.'

7. I tebe sam, sine èovjeèji, postavio za stražara domu Izraelovu: kad èuješ rijeè iz mojih usta, opomeni ih u moje ime.

8. Reknem li bezbožniku: 'Bezbožnièe, umrijet æeš!' - a ti ne progovoriš i ne opomeneš bezbožnika da se vrati od svojega zloga puta, bezbožnik æe umrijeti zbog svojega grijeha, ali krv njegovu tražit æu iz tvoje ruke.

9. Ali ako bezbožnika opomeneš da se vrati od svojega zloga puta, a on se ne vrati sa svojega puta: on æe umrijeti zbog svojega grijeha, a ti si spasio život svoj.

10. Sine èovjeèji, reci domu Izraelovu: Vi govorite: 'Prijestupi i grijesi naši pritišæu nas i zbog njih propadamo! I da još živimo?'

11. Odgovori im: 'Života mi moga - rijeè je Jahve Gospoda - nije meni do smrti bezbožnikove, nego da se odvrati od zloga puta svojega i da živi! Obratite se, dakle, obratite od zloga puta svojega! Zašto da umrete, dome Izraelov!'

12. Sine èovjeèji, reci sinovima naroda svoga: 'Pravednika neæe izbaviti pravednost njegova u dan kad sagriješi niti æe bezbožnik stradati zbog svoje bezbožnosti u dan kad se od nje odvrati, kao što ni pravednik neæe moæi ostati na životu u dan kad sagriješi.

13. Reknem li ja prevedniku: 'Živjet æeš!' a on se pouzda u svoju pravednost i stane èiniti nepravdu, zaboravit æu svu njegovu pravednost, i on æe umrijeti zbog nepravde što je poèini!

14. A reknem li bezbožniku: 'Umrijet æeš!' a on se odvrati od grijeha svojega i stane raditi po zakonu i pravdi,

15. vrati zalog, plati oteto i stane živjeti po zakonima života, ne èineæi bezakonja - živjet æe, neæe umrijeti!

16. I svi grijesi njegovi što ih bijaše poèinio bit æe mu zaboravljeni. Radi po zakonu i pravdi, živjet æe!'

17. Ali sinovi naroda tvoga govore: 'Jahvin put nije pravedan!' Njihov put nije pravedan!

18. Ako se pravednik odvrati od svoje pravednosti i stane èiniti nepravdu, on æe stoga umrijeti.

19. A ako se bezbožnik odvrati od svoje bezbožnosti i stane raditi po zakonu i pravdi, on æe zbog toga živjeti.

20. A vi velite: 'Jahvin put nije pravedan!' Svakome æu od vas suditi prema putovima njegovim, dome Izraelov!"

21. Godine dvanaeste, desetoga mjeseca, petoga dana našeg izgnanstva, doðe k meni bjegunac iz Jeruzalema i reèe: "Pade grad!"

22. Ruka se Jahvina spustila na me uveèe, prije dolaska toga bjegunca, i otvorila mi usta prije negoli on doðe k meni ujutro! Otvoriše mi se, dakle, usta i ja više ne bijah nijem.

23. I doðe mi rijeè Jahvina:

24. "Sine èovjeèji, oni koji žive u ovim ruševinama zemlje Izraelove govore: 'Jedan bijaše Abraham i baštini ovu zemlju, a nas je mnogo - nama je zemlja dana u posjed!'

25. Stoga im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Vi blagujete po gorama, oèi podižete kumirima svojim, krv prolijevate - i još da posjedujete ovu zemlju?

26. Na svoj se maè oslanjate, èinite gadosti, oskvrnjujete ženu bližnjega - i još da posjedujete ovu zemlju?'

27. Ovo im reci: 'Ovako govori Jahve Gospod: Života mi moga, oni koji su u ruševinama od maèa æe pasti; one koji su u polju dat æu zvijerima da ih proždru; a koji su u utvrdama i po peæinama od kuge æe poginuti!

28. Tako æu zemlju ovu razoriti i opustošiti i nestat æe zauvijek drskoga njezina ponosa. Opustjet æe gore Izraelove i nitko više neæe njima prolaziti.

29. I znat æe da sam ja Jahve kad zemlju njihovu razorim i opustošim zbog svih gadosti što ih poèiniše.'

30. A o tebi, sine èovjeèji, sinovi naroda tvoga kazuju uza zidove i na kuænim vratima i govore jedan drugom: 'Hajde da èujemo kakva je to rijeè došla od Jahve!'

31. I hrle k tebi kao na zbor narodni; i narod moj sjeda preda te i sluša tvoje rijeèi, ali ih ne izvršuje: naslaðuju se njima u ustima, a srce im ide za nepravednim dobitkom.

32. I gle, ti si za njih kao slatka pjesma uz glazbu otpjevana glasom umilnim: rijeèi ti slušaju, ali ih ne izvršuju.

33. Ali kad sve ovo doðe - gle, veæ dolazi - znat æe da prorok bijaše meðu njima!"

21. Griješi tko prezire bližnjega svoga, a blago onomu tko je milostiv ubogima.

22. Koji snuju zlo, ne hode li stranputicom, a zar nisu dobrota i vjernost s onima koji snuju dobro?

23. U svakom trudu ima probitka, a pusto brbljanje samo je na siromaštvo.

24. Mudrima je vijenac bogatstvo njihovo, a bezumnima kruna - njihova ludost.