Biblija u jednoj godini.

Na 183. dan razmišljamo o padu Izraelskog kraljevstva u 2. Kraljevima 17, kao posljedici neposlušnosti i idolopoklonstva. Mihej 5-7 donosi utjehu i obećanje otkupljenja, uključujući dolazak Mesije iz Betlehema. Psalam 140 je vapaj za zaštitu od zla, jačajući povjerenje u Boga kao utočište i branitelj pravde.

1. Dvanaeste godine kraljevanja Ahaza u Judeji, postao je Hošea, sin Elin, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je devet godina.

2. On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, ali ne kao izraelski kraljevi, njegovi prethodnici.

3. Asirski kralj Salmanasar pošao je protiv Hošee, koji mu se pokorio i plaæao mu danak.

4. Ali je asirski kralj otkrio da mu Hošea sprema zavjeru: još je Hošea poslao poslanike egipatskom kralju Sou i nije platio danaka asirskom kralju kao svake godine. Tada ga asirski kralj baci u tamnicu.

5. Asirski kralj osvoji svu zemlju i krenu opsjedati Samariju. Opsjedao ju je tri godine.

6. Devete godine Hošeine vladavine zauze asirski kralj Samariju i odvede Izraelce u sužanjstvo u Asiriju. Naselio ih je u Helahu, i na Haboru, rijeci u Gozanu, i u gradovima medijskim.

7. I tako se dogodilo zato što su Izraelci sagriješili protiv Jahve, Boga svoga, koji ih je izveo iz zemlje egipatske, ispod vlasti faraona, kralja egipatskog. Štovali su druge bogove,

8. slijedili obièaje naroda što ih je Jahve protjerao pred sinovima Izraelovim, živjeli po obièajima što su ih uveli kraljevi Izraelovi.

9. Izraelci i njihovi kraljevi potajno su èinili neprikladna djela protiv Jahve, Boga svoga. Podigli su uzvišice u svim svojim naseljima: od stražarskih kula pa do utvrðenih gradova.

10. Podizali su stupove i ašere na svakom humku i pod svakim zelenim drvetom.

11. Ondje su, na svim uzvišicama, palili kad po obièaju naroda što ih je Jahve protjerao ispred njih i èinili su zla djela te izazivali gnjev Jahvin.

12. Služili su idolima, premda im Jahve bijaše rekao: "Ne èinite toga!"

13. A Jahve opominjaše Izraelce i Judejce preko svih svojih proroka i sviju vidjelaca: "Obratite se od zlog puta svoga", govorio je, "i pokoravajte se naredbama i zapovijedima mojim prema Zakonu koji sam naložio ocima vašim i prema svemu što sam vam objavio preko slugu svojih - proroka."

14. Ali oni nisu poslušali nego su ostali tvrdovrati kao i njihovi oci, koji nisu vjerovali u Jahvu, Boga svoga.

15. Prezreli su njegove zakone i Savez koji je sklopio s njihovim ocima i opomene njegove koje im je upuæivao. Težili su za ispraznošæu, pa su i sami postali isprazni slijedeæi narode oko sebe, premda im je Jahve zapovjedio da ne èine kao oni.

16. Odbacili su sve zapovijedi Jahve, Boga svoga, i naèinili su sebi salivene idole, dva teleta. Podigli su ašere, klanjali se svoj vojsci nebeskoj i služili Baalu.

17. Provodili su svoje sinove i kæeri kroz oganj, odavali se vraèanju i gatanju, èineæi tako zlo u oèima Jahvinim i razjarujuæi ga.

18. Tada se Jahve razgnjevi na Izraela i odbaci ga ispred svoga lica. Ostalo je samo pleme Judino.

19. Ali ni pleme Judino nije držalo zapovijedi Jahve, Boga svoga, i slijedilo je obièaje kojih su se držali Izraelci.

20. I Jahve odbaci sav rod Izraela, ponizi ga i predade ga pljaèkašima, dok ih konaèno ne odbaci daleko od svoga lica.

21. On je, konaèno, otrgnuo Izraelce od kuæe Davidove, a Izrael je proglasio kraljem Jeroboama, sina Nebatova. Jeroboam je odvratio Izraela od Jahve i naveo ih na veliku grehotu.

22. Izraelci su slijedili svaki grijeh koji je Jeroboam poèinio i od njega se nisu odvraæali,

23. dok konaèno Jahve nije odbacio Izraela ispred svoga lica, kako to bijaše objavio po svojim slugama, prorocima. Odveo je Izraelce iz njihove zemlje u sužanjstvo u Asiriju, gdje su do današnjega dana.

24. Asirski je kralj doveo ljude iz Babilona, iz Kute, iz Ave, Hamata i iz Sefarvajima, i naselio ih u gradovima Samarije mjesto Izraelaca. Oni su zaposjeli Samariju i nastanili se u gradovima njezinim.

25. U vrijeme naseljavanja u zemlju nisu štovali Jahve i on je poslao protiv njih lavove da ih rastrgaju.

26. Zato su rekli asirskom kralju: "Narodi koje si preselio da ih nastaniš u gradovima Samarije ne znaju kako valja štovati Boga ove zemlje i on je na njih poslao lavove, koji ih usmræuju, jer ti narodi ne poznaju bogoštovlja ove zemlje."

27. Tada je asirski kralj izdao ovu zapovijed: "Neka ide onamo jedan od sveæenika koje sam odande doveo u sužanjstvo; neka ide, neka se ondje nastani i pouèi ih u štovanju Boga one zemlje."

28. Tako ode jedan od sveæenika koji su bili odvedeni iz Samarije i nastani se u Betelu. On ih je pouèio kako treba štovati Jahvu.

29. Svaki je narod imao likove svojih bogova i postavili su ih u hramove na uzvišicama koje su podigli Samarijanci, svaki narod u svojim gradovima u kojima življaše.

30. Babilonci naèiniše Sukot Benota, Kušani Nergala, Hamaæani Ašimu;

31. Avijci naèiniše Nibhaza i Tartaka, a Sefarvajimci spaljivahu svoju djecu na ognju u èast Adrameleka i Anameleka, sefarvajimskih bogova.

32. Oni su štovali i Jahvu i postavili su neke izmeðu sebe za sveæenike uzvišica koji su im prinosili žrtve u hramovima uzvišica.

33. Štovali su Jahvu i služili su svojim bogovima po obièaju onih naroda izmeðu kojih su ih preselili.

34. Oni se još i danas drže starih obièaja. Ne štuju Jahve i ne usklaðuju svojih pravila i obièaja sa Zakonom i zapovijedima što ih je Jahve naredio djeci Jakova komu je nadjenuo ime Izrael.

35. Jahve bijaše s njima sklopio Savez i zapovjedio im: "Ne štujte tuðih bogova niti im se klanjajte. Nemojte ih štovati niti im žrtava prinositi.

36. Samo je Jahve onaj koji vas je velikom snagom svoje ispružene ruke izveo iz zemlje egipatske; njega štujte, njemu se klanjajte i njemu žrtve prinosite.

37. Držite se pravila i obièaja, zakona i naredaba koje vam je propisao da ih vjerno ispunjavate uvijek i ne štujte tuðih bogova.

38. Nemojte zaboraviti Saveza koji sam sklopio s vama i nemojte štovati drugih bogova,

39. samo Jahvu, Boga svoga, poštujte i on æe vas izbaviti iz ruke svih vaših neprijatelja."

40. Ali oni nisu poslušali, nego su se i dalje držali svoga starog obièaja.

41. Tako su ti narodi štovali Jahvu, a služili su i svojim idolima. Njihovi sinovi i sinovi njihovih sinova èine do dana današnjega onako kako su èinili njihovi oci.

Poglavlje 5

1. A ti, Betleheme Efrato, najmanji meðu kneževstvima Judinim, iz tebe æe mi izaæi onaj koji æe vladati Izraelom; njegov je iskon od davnina, od vjeènih vremena.

2. Zato æe ih Jahve ostaviti dok ne rodi ona koja ima roditi. Tada æe se Ostatak njegove braæe vratiti djeci Izraelovoj.

3. On æe se uspraviti, na pašu izvodit' svoje stado silom Jahvinom, velièanstvom imena Boga svojega. Oni æe u miru živjeti, jer æe on rasprostrijeti svoju vlast sve do krajeva zemaljskih.

4. On - on je mir! Ako Asirci provale u našu zemlju, ako stupe u naše dvore, podiæi æemo na njih sedam pastira, osam narodnih knezova.

5. Zemlju asirsku oni æe maèem opasti, zemlju Nimrodovu sabljama. I on æe nas osloboditi od Asiraca ako provale u našu zemlju, ako stupe na naše tlo.

6. Tada æe Ostatak Jakovljev, meðu brojnim narodima, biti kao rosa koja od Jahve dolazi, kao kapljice kiše na travi koja ne èeka na èovjeka niti išèekuje sina èovjeèjeg.

7. Tada æe Ostatak Jakovljev, meðu brojnim narodima, biti kao lav meðu šumskim zvijerima, kao laviæ meðu ovèjim stadima: svaki put kad prolazi, on gazi nogama, razdire, i nitko da od njega izbavi.

8. Tvoja ruka neka se podigne na protivnike, svi tvoji neprijatelji bit æe zatrti!

9. "U onaj dan - rijeè je Jahvina - potamanit æu sve tvoje konje, uništiti tvoja bojna kola;

10. razorit æu po tvojoj zemlji svako naselje, porušiti sve tvoje tvrde gradove.

11. Zatrt æu iz tvoje ruke bajanje, vraèara više neæeš imati;

12. i zatrt æu u tebi sve kipove i stupove kamene. I ti se više neæeš klanjati pred djelom ruku svojih.

13. Iskorijenit æu ašere iz tebe i razorit æu tvoje gradove.

14. U gnjevu, u bijesu, izvršit æu osvetu na narodima koji nisu slušali."

Poglavlje 6

1. Èujte, dakle, rijeè koju govori Jahve: "Ustani! Povedi parnicu pred gorama, i neka bregovi èuju tvoj glas!"

2. Slušajte, gore, parnicu Jahvinu, èujte, temelji zemaljski, jer Jahve se parbi s narodom svojim, on se parnièi s Izraelom:

3. "Narode moj, što sam ti uèinio? Èime sam te zamorio? Odgovori mi.

4. Ja sam tebe izveo iz zemlje egipatske, izbavio te iz kuæe ropstva; poslao sam pred tobom Mojsija, Arona i Mirjamu.

5. Narode moj, sjeti se sada: Što je bio naumio Balak, kralj moapski? Što je njemu odgovorio Bileam, sin Beorov? ...od Šitima do Gilgala, da poznaš pravedna djela Jahvina."

6. "S èime æu doæi pred Jahvu, hoæu li pasti nièice pred Bogom Svevišnjim? Hoæu li doæi preda nj sa žrtvom paljenicom, s teocima od jedne godine?

7. Hoæe li mu biti mile tisuæe ovnova, tisuæe tisuæa potokÄa ulja? Treba li prinijeti sina prvoroðenog zbog svoga zloèina, plod svoje utrobe zbog grijeha koji sam poèinio?"

8. "Objavljeno ti je, èovjeèe, što je dobro, što Jahve traži od tebe: samo èiniti pravicu, milosrðe ljubiti i smjerno sa svojim Bogom hoditi."

9. Jahvin glas vièe gradu: "Slušajte, vi plemenjaci i sabore gradski!

10. Zar mogu podnositi krivo steèeno blago i patvorenu efu prokletu?

11. Mogu li opravdati onoga koji se služi mjerom krivom, vreæom krivotvorenih utega?

12. Bogataši vaši puni su okrutnosti, stanovnici vaši laž govore, varljiv je jezik u njihovim ustima!

13. Zato sam te i ja poèeo udarati, tamaniti zbog grijeha tvojih.

14. Jest æeš, a neæeš se nasititi, gladan æeš ostati; stavljat æeš na stranu, a ništa neæeš saèuvati; ako što i saèuvaš, ja æu maèu predati.

15. Sijat æeš, ali neæeš žeti; tijestit æeš maslinu, a ulja neæe biti; gazit æeš mošt, a vina neæeš piti.

16. Držiš se zakona Omrijevih i svih djela doma Ahabova, živiš po osnovama njihovim: uèinit æu od tebe pustinju, od žitelja tvojih porugu, da nosite sramotu mnogih naroda."

Poglavlje 7

1. Teško meni! Postao sam kao žetelac ljeti, kao trgaè poslije jematve: nema bobice grožða da je pozobljem, nema smokve ranke za kojom žudim!

2. Vjernici su išèezli iz zemlje: nijednog pravednika meðu ljudima! Svi vrebaju za krvoproliæem, svaki svome bratu mrežu postavlja.

3. Njihove ruke za zlo su sposobne: glavar traži dar, sudac sudi prema poklonu, velikaš po svome hiru odluèuje.

4. I najbolji meðu njima je kao trn, najpravedniji kao draèa živica. Iskušenje njihovo danas sa Sjevera dolazi, dolazi ura strave njihove.

5. Ne pouzdavajte se u bližnjega, ne vjerujte u prijatelja; pred onom koja s tobom dijeli postelju pazi da usta ne otvoriš.

6. Jer sin svoga oca zlostavlja, kæerka na majku ustaje, snaha na svoju svekrvu, svakome je dušmanin njegov ukuæanin.

7. A ja, prema Jahvi ja sam zagledan, èekam na Boga koji spasava, Bog moj mene æe uslišati.

8. Ne raduj se mome zlu, dušmanko moja, ako sam pao, ustat æu; ako boravim u tminama, Jahve je svjetlost moja.

8. Tko je Bog kao ti koji prašta krivnju, koji grijeh oprašta i prelazi preko prekršaja Ostatka baštine svoje, koji ne ustraje dovijeka u svome gnjevu, nego uživa u pomilovanju?

9. Moram podnositi srdžbu Jahvinu, jer sam protiv njega sagriješio, sve dok on ne prosudi spor moj i izrekne pravdu; izvest æe me na svjetlost, gledat æu pravednost njegovu.

10. Kada ga moja dušmanka ugleda, od stida æe se pokriti ona koja mi je govorila: "Gdje je on, Jahve, tvoj Bog?" Moje æe se oèi naslaðivati kad je ugledam: ona æe biti zgažena kao blato na putu.

11. Dolazi dan kad æe se sazidati tvoji bedemi! Toga dana nadaleko æe se prostirati tvoje granice!

12. Toga dana dolazit æe k tebi od zemlje asirske do Egipta, od Tira do Rijeke, od mora do mora, od gore do gore.

13. Zemlja æe postat' pustinja zbog stanovnika svojih, zbog djela njihovih.

14. Pasi svoj narod svojom palicom, stado svoje baštine, koje osamljeno živi u šikarju, usred plodnih voænjaka. Neka pase u Bašanu i Gileadu, kao u davne dane!

15. Kao u dane kad si izašao iz Egipta, pokaži nam èudesa!

16. Narodi æe ih vidjeti i bit æe posramljeni uza svu silu svoju; stavit æe ruku na usta i uši æe im oglušiti.

17. Lizat æe prašinu kao zmija, kao gmazovi koji gmižu po zemlji. Iziæi æe dršæuæi iz svojih jazbina, prestravljeni i ustrašeni pred tobom.

19. Još jednom, imaj milosti za nas! Satri naše opaèine, baci na dno mora sve grijehe naše!

20. Udijeli Jakovu vjernost svoju, dobrotu svoju Abrahamu, kako si se zakleo ocima našim od dana iskonskih.

1. Zborovoði. Psalam. Davidov.

2. Izbavi me, Jahve, od èovjeka zlobna, zaštiti me od èovjeka nasilna:

3. od onih koji pakosti u srcu smišljaju i èitav dan zaèinju kavge.

4. Kao zmije bruse jezike svoje, pod usnama im je otrov ljutièin.

5. Spasi me, Jahve, od ruku zlotvora, èuvaj me od èovjeka nasilna koji hoæe da mi noga posrne.

6. Oholice mi potajno nastavljaju zamku, užetima mrežu pletu, kraj puta klopke mi stavljaju.

7. Zavapih Jahvi: "Ti si Bog moj! Poslušaj, o Jahve, krik mojih molitava!

8. Jahve, Gospode moj, spasitelju silni moj, u dan boja zakloni mi glavu!"

9. Ne daj da se ispune želje zlotvora, ne daj da svoje on izvrši namjere!

10. Nek' glavu ne podignu oni koji me opkoliše, nek' na njih padne zloba njihovih usana!

11. Nek' daždi po njima ugljevlje ognjeno, nek' se strovale u jamu da više ne ustanu!

12. Opadaè se neæe održat' na zemlji, silnika æe odjednom zgrabiti nesreæa.

13. Znam da æe Jahve dati pravo ubogu i pravicu siromasima.

14. Zaista, pravedni æe tvoje ime slaviti, pred tvojim æe licem boraviti èestiti.