Biblija u jednoj godini.

Na 181. dan razmišljamo o povijesti Podijeljenog Kraljevstva. U 2. Kraljevima 15 vidimo izazove s kojima su se suočavali kraljevi Jude i Izraela. Jona 1-4 predstavlja nam Božju poruku pokajanja Ninivi i prorokovo protivljenje božanskoj misiji. Psalam 138 podsjeća nas na Gospodinovu vjernost i postojanu ljubav, koja časti one koji ga iskreno traže.

1. Dvadeset i sedme godine kraljevanja Jeroboama, kralja izraelskog, postade judejskim kraljem Azarja, sin Amasjin.

2. Bilo mu je šesnaest godina kad se zakraljio, a kraljevao je pedeset i dvije godine u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Jekolija, a bila je iz Jeruzalema.

3. Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao i njegov otac Amasja.

4. Samo uzvišica nije srušio i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama.

5. Ali Jahve udari kralja i ostade on gubav do smrti. Stanovao je u odvojenoj kuæi. Kraljev sin Jotam bio upravitelj dvora i sudio je puku zemlje.

6. Ostala povijest Azarjina i sve što je uèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

7. Azarja je poèinuo i sahraniše ga kraj njegovih otaca u Davidovu gradu. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Jotam.

8. Trideset i osme godine Azarjina kraljevanja u Judeji postade izraelskim kraljem u Samariji za šest mjeseci Zaharija, sin Jeroboamov.

9. On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim, kao što su èinili njegovi oci; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je na grijeh naveo Izraela.

10. Šalum, sin Jabešov, uroti se protiv njega; udario ga je i usmrtio u Jibleamu te se zakraljio mjesto njega.

11. Ostala povijest Zaharijina zapisana je u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.

12. Ispunila se rijeè koju je Jahve rekao Jehuu: "Tvoji æe sinovi sjediti na prijestolju Izraela sve do èetvrtog koljena." I tako je bilo.

13. Šalum, sin Jabešov, postade kraljem trideset i devete godine kraljevanja Uzije, judejskog kralja, i kraljevao je mjesec dana u Samariji.

14. Menahem, sin Gadijev, ode iz Tirse, uðe u Samariju te udari Šaluma, sina Jabešova, usmrti ga i zakralji se mjesto njega.

15. Ostala povijest Šalumova i urota koju je skovao, sve je zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih.

16. Tada je Menahem razorio Tifnah i sve što je u njem bilo i njegovo podruèje od Tirse jer mu nisu otvorili vrata. Razorio ga je i rasporio sve trudnice u njemu.

17. Trideset i devete godine kraljevanja Azarje u Judeji postade Menahem, sin Gadijev, kraljem Izraela. Kraljevao je deset godina u Samariji.

18. Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. U njegovo vrijeme

19. Pul, kralj Asirije, osvoji zemlju. Menahem dade Pulu tisuæu talenata srebra da mu pomogne uèvrstiti kraljevsku vlast u njegovim rukama.

20. Menahem ubra taj novac od Izraela, od svih imuænih ljudi, da bi ga mogao dati asirskom kralju. Po osobi je bilo pedeset šekela srebra. Tako se asirski kralj vratio i nije ondje ostao u zemlji.

21. Ostala povijest Menahema i sve što je uèinio, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

22. Menahem je poèinuo sa svojim ocima, a sin njegov Pekahja zakralji se na njegovo mjesto.

23. Pedesete godine kraljevanja judejskog kralja Azarje postade kraljem izraelskim u Samariji Pekahja, sin Menahemov. Kraljevao je dvije godine.

24. On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.

25. Njegov dvoranin Pekah, sin Remalijin, uroti se protiv njega i ubi ga u Samariji, u kuli kraljevskog dvora, s Argobom i Arjeom. Imao je sa sobom pedeset ljudi iz Gileada. Ubio je kralja i zakraljio se mjesto njega.

26. Ostala povijest Pekahje i sve što je uèinio, sve je to zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.

27. Pedeset i druge godine kraljevanja Azarje, judejskoga kralja, postade kraljem u Samariji Pekah, sin Remalijin. Kraljevao je dvadeset godina.

28. On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim; nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.

29. U vrijeme izraelskog kralja Pekaha došao je asirski kralj Tiglat Pileser i zauzeo Ijon, Abel Bet Maaku, Janoah, Kedeš, Hasor, Gilead, Galileju i svu zemlju Naftalijevu. I odveo je stanovništvo u Asiriju.

30. Hošea, sin Elin, uroti se protiv Pekaha, sina Remalijina, ubi ga i zakralji mjesto njega dvadesete godine Jotama, sina Uzijina.

31. Ostala povijest Pekahova, sve što je uèinio, sve je to zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva.

32. Druge godine kraljevanja Pekaha, sina Remalijina, nad Izraelom, postade judejskim kraljem Jotam, sin Uzijin.

33. Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je šesnaest godina u Jeruzalemu. Materi mu bješe ime Jeruša, Sadokova kæi.

34. Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, sasvim kao i otac mu Uzija.

35. Ali ni on nije srušio uzvišica; narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama. On je sagradio Gornja vrata na Domu Jahvinu.

36. Ostala povijest Jotama i sve što je uèinio, zar to nije sve zapisano u knjizi Ljetopisa judejskih kraljeva?

37. U njegove je dane Jahve poèeo slati protiv Judeje aramejskog kralja Resina i Pekaha, sina Remalijina.

38. Tada Jotam poèinu kod otaca i sahraniše ga u gradu njegova praoca Davida. A na njegovo se mjesto zakralji sin mu Ahaz.

Poglavlje 1

1. Rijeè Jahvina doðe Joni, sinu Amitajevu:

2. "Ustani," reèe mu, "idi u Ninivu, grad veliki, i propovijedaj u njemu, jer se zloæa njihova popela do mene."

3. A Jona ustade da pobjegne u Taršiš, daleko od Jahve. Siðe u Jafu i naðe laðu što je plovila u Taršiš. Plati vozarinu i ukrca se da otplovi s njima u Taršiš, daleko od Jahve.

4. Ali Jahve podiže na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na moru te mišljahu da æe se laða razbiti.

5. Uplašiše se mornari; svaki zazva svoga boga, i da bi je olakšali, stadoše iz laðe bacati tovar što bijaše u njoj. Jona pak bijaše sišao na dno laðe, legao i zaspao tvrdim snom.

6. Zapovjednik laðe pristupi mu i reèe: "Što spavaš kao zaklan? Ustaj i prizivlji Boga svojega! Možda æe nas se sjetiti Bog taj da ne poginemo."

7. Potom rekoše jedni drugima: "Hajde da bacimo ždrijeb da vidimo od koga nam doðe ovo zlo." Baciše ždrijeb i pade ždrijeb na Jonu.

8. Oni mu onda rekoše: "Kaži nam: zbog koga nas ovo zlo snaðe, kojim se poslom baviš, odakle dolaziš, iz koje si zemlje i od kojega naroda?"

9. On im odgovori: "Ja sam Hebrej, i štujem Jahvu, Boga nebeskoga, koji stvori more i zemlju."

10. Ljudi se uplašiše veoma i rekoše mu: "Što si to uèinio!" Jer bijahu doznali da on bježi od Jahve - sam im je to pripovjedio.

11. Oni ga zapitaše: "Što da uèinimo s tobom da nam se more smiri?" Jer se more sve bješnje dizalo.

12. On im odgovori: "Uzmite me i bacite u more, pa æe vam se more smiriti, jer znam da se zbog mene diglo na vas ovo veliko nevrijeme."

13. Ljudi uzeše veslati ne bi li se primakli kopnu, jer se more sve bješnje dizalo protiv njih.

14. Tad zazvaše Jahvu i rekoše: "Ah, Jahve, ne daj da poginemo zbog života ovoga èovjeka i ne svali na nas krv nevinu, jer ti si Jahve: èiniš kako ti je milo."

15. I uzevši Jonu, baciše ga u more - i more presta bjesnjeti.

16. Tada velik strah Jahvin obuze ljude te prinesoše žrtvu Jahvi i uèiniše zavjete.

Poglavlje 2

1. Jahve zapovjedi velikoj ribi da proguta Jonu. Tri dana i tri noæi ostade Jona u ribljoj utrobi.

2. Iz utrobe riblje stade Jona moliti Jahvu, Boga svojega.

3. On reèe: "Iz nevolje svoje zavapih Jahvi, i on me usliša; iz utrobe Podzemlja zazvah, i ti si mi èuo glas.

4. Ti me baci moru u dubine, i voda me opteèe. Sve poplave tvoje i valovi oboriše se na me.

5. Pomislih: odbaèen sam ispred oèiju tvojih. Al' ipak oèi upirem svetom Hramu tvojem.

6. Vode me do grla okružiše, bezdan me opkoli. Trave mi glavu omotaše,

7. siðoh do korijena planina. Nada mnom se zatvoriše zauvijek zasuni zemljini. Al' ti iz jame izvadi život moj, o Jahve, Bože moj.

8. Samo što ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebi vinula, prema svetom Hramu tvojemu.

9. Oni koji štuju isprazna ništavila milost svoju ostavljaju.

10. A ja æu ti s pjesmom zahvalnicom žrtvu prinijeti. Što se zavjetovah, ispunit æu. Spasenje je od Gospoda."

11. Tada Jahve zapovjedi ribi i ona izbljuva Jonu na obalu.

Poglavlje 3

1. Rijeè Jahvina doðe Joni drugi put:

2. "Ustani," reèe mu, "idi u Ninivu, grad veliki, propovijedaj u njemu što æu ti reæi."

3. Jona ustade i ode u Ninivu, kako mu Jahve zapovjedi. Niniva bijaše grad velik do Boga - tri dana hoda.

4. Jona proðe gradom dan hoda, propovijedajuæi: "Još èetrdeset dana i Niniva æe biti razorena."

5. Ninivljani povjerovaše Bogu; oglasiše post i obukoše se u kostrijet, svi od najveæega do najmanjega.

6. Glas doprije do kralja ninivskoga: on ustade s prijestolja, skide plašt sa sebe, odjenu se u kostrijet i sjede u pepeo.

7. Tada se po odredbi kralja i njegovih velikaša oglasi i objavi u Ninivi: "Ljudi i stoka, goveda i ovce da ne okuse ništa, ni da pasu, ni da vodu piju.

8. Nego i ljudi i stoka da se pokriju kostrijeæu, da glasno Boga zazivlju i da se obrati svatko sa svojega zlog puta i nepravde koju je èinio.

9. Tko zna, možda æe se povratiti Bog, smilovati se i odustati od ljutoga svog gnjeva da ne izginemo?"

10. Bog vidje što su èinili: da se obratiše od svojega zlog puta. I sažali se Bog zbog nesreæe kojom im bijaše zaprijetio i ne uèini.

Poglavlje 4

1. Joni bi veoma krivo i rasrdi se.

2. I ovako se pomoli Jahvi: "Ah, Jahve, nisam li ja to slutio dok još u svojoj zemlji bijah? Zato sam htio prije pobjeæi u Taršiš; jer znao sam da si ti Bog milostiv i milosrdan, spor na gnjev i bogat milosrðem i da se nad nesreæom brzo sažališ.

3. Sada, Jahve, uzmi moj život, jer mi je bolje umrijeti nego živjeti."

4. Jahve odgovori: "Srdiš li se ti s pravom?"

5. Jona iziðe iz grada i sjede s istoka gradu; naèini ondje kolibu i sjede pod njom u hlad da vidi što æe biti od grada.

6. A Jahve Bog uèini da izraste bršljan nad Jonom i pruži sjenu njegovoj glavi te da ga izlijeèi od zlovolje. Jona se bršljanu veoma obradova.

7. Ali sutradan, u osvit zore, Bog zapovjedi crvu da podgrize bršljan, i on usahnu.

8. Kad je ogranulo sunce, posla Bog vruæ istoèni vjetar; sunce je palilo glavu Joninu te je sasvim klonuo. Poželje umrijeti i reèe: "Bolje mi je umrijeti nego živjeti."

9. Bog upita Jonu: "Srdiš li se s pravom zbog bršljana?" On odgovori: "Da, s pravom sam ljut nasmrt."

10. Jahve mu reèe: "Tebi je žao bršljana oko kojega se nisi trudio, nego je u jednu noæ nikao i u jednu noæ usahnuo.

11. A meni da ne bude žao Ninive, grada velikoga, u kojem ima više od sto i dvadeset tisuæa ljudi koji ne znaju razlikovati desno i lijevo, a uz to i mnogo životinja!"

1. Davidov. Zahvaljujem ti, Jahve, iz svega srca jer si èuo rijeèi mojih usta. Pred licem anðela pjevam tebi,

2. bacam se nice prema svetom Hramu tvojemu. Zahvaljujem imenu tvojem za tvoju dobrotu i vjernost, jer si nada sve uzvelièao obeæanje svoje.

3. Kad sam te zazvao, uslišio si me, dušu si moju pokrijepio.

4. Nek' ti zahvaljuju, Jahve, svi kraljevi zemlje kad èuju rijeèi usta tvojih,

5. nek' pjevaju putove Jahvine: "Zaista, velika je slava Jahvina!"

6. Zaista, uzvišen je Jahve, ali gleda na ponizna, a oholicu izdaleka poznaje.

7. Kroz nevolje kad budem kroèio, život mi èuvaj, pruži ruku proti gnjevu mojih dušmana; nek' me tvoja spasi desnica!

8. Jahve, što ja poèeh, ti dovrši! Jahve, vjeèna je ljubav tvoja: djelo ruku svojih ne zapusti!