Biblija u jednoj godini.

Na 180. dan, 2. Kraljevima 13-14 prepričava posljednje godine kraljevstva Izraela, njegove borbe i propuštene prilike. Amos 7-9 sadrži prorokova posljednja proročanstva, pojačavajući pravednost i odgovornost naroda. Psalam 124 slavi božansku zaštitu, podsjećajući nas da je Bog naše utočište i stalna pomoć usred teškoća.

Poglavlje 13

1. Dvadeset i treæe godine kraljevanja judejskog kralja Joaša, sina Ahazjina, postade Joahaz, sin Jehuov, izraelskim kraljem u Samariji. Kraljevao je sedamnaest godina.

2. On je èinio što je zlo u oèima Jahvinim i poveo se za grijesima Jeroboama, sina Nebatova, koji je zavodio Izraela. Od njih nije odstupao.

3. Tada Jahve uskipje gnjevom na Izraela i predade ga u ruke aramejskog kralja Hazaela i u ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, za sve ono vrijeme.

4. Ali je Joahaz ublažio lice Jahvino i Jahve ga je uslišio, jer je vidio nevolju koju je aramejski kralj nanosio Izraelu.

5. Jahve je dao Izraelu izbavitelja koji ga je izbavio od ruke aramejske te su Izraelci živjeli u svojim šatorima kao i prije.

6. Ali nisu odstupali od grijeha kojim Jeroboam bijaše zaveo Izraela: ustrajali su u njemu, pa i ašere ostadoše u Samariji.

7. Jahve je ostavio Joahazu samo pedeset konjanika kao vojsku, deset bojnih kola i deset tisuæa pješaka; kralj aramejski bijaše ih uništio i zgazio ih kao prah u vršidbi.

8. Ostala povijest Joahazova, sve što je uèinio i poduzimao, zar sve to nija zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

9. Joahaz je poèinuo sa svojim ocima i bi pokopan u Samariji, a njegov sin Joaš zakralji se mjesto njega.

10. Trideset i sedme godine kraljevanja judejskoga kralja Joaša postade Joaš, sin Joahazov, izraelskim kraljem u Samariji; kraljevao je šesnaest godina.

11. Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim. Nije odstupao od grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela. Za njim se poveo.

12. Ostala povijest Joaševa, sve što je uèinio, junaštva njegova, kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

13. Joaš je poèinuo sa svojim ocima, a Jeroboam se popeo na njegovo prijestolje. Joaša pokopaše u Samariji uz izraelske kraljeve.

14. Kad se Elizej razbolio od bolesti od koje mu valjade umrijeti, doðe mu izraelski kralj Joaš, rasplaka se nad njim i reèe mu: "Oèe moj, oèe moj! Kola Izraelova i konjanici njegovi!"

15. Elizej mu reèe: "Uzmi luk i strijele." I on dohvati luk i strijele.

16. Elizej æe tada kralju: "Nategni luk!" I on ga nateže. Elizej stavi ruke na ruke kraljeve,

17. zatim reèe: "Otvori prozor prema istoku." I on ga otvori, a nato æe Elizej: "Odapni!" I on odape, a Elizej reèe: "Pobjedonosna strijela Jahvina! Pobjednièka strijela nad Aramejcima! Do nogu æeš potuæi Aramejce kod Afeka."

18. I nastavi: "Uzmi strijele!" On ih uze. Elizej tada reèe kralju: "Udri o zemlju!" On udari tri puta i stade.

19. Tada se rasrdi na njega Božji èovjek i reèe: "Pet ili šest puta trebalo je da udariš! Tada bi potpuno potukao Aramejce; ovako æeš ih pobijediti samo tri puta."

20. Elizej zatim umrije i pokopaše ga. A pljaèkaške èete Moabaca napadale zemlju svake godine.

21. Dogodilo se te su neki, sahranjujuæi èovjeka, opazili razbojnike: baciše mtrvaca u grob Elizejev i odoše. Mrtvac, dotakavši se Elizejevih kostiju, oživje i stade na noge.

22. Aramejski kralj Hazael ugnjetavaše Izraelce svega vijeka Joahazova.

23. Ali im se Jahve smilova i ražali se nad njima. Pogleda na njih zbog svoga Saveza koji je sklopio s Abrahamom, Izakom i Jakovom. Nije ih htio uništiti i nije ih odbacio daleko od svoga lica do danas.

24. Hazael, aramejski kralj, umrije, a njegov sin Ben-Hadad zavlada namjesto njega.

25. Tada Joaš, sin Joahazov, opet uze iz ruke Ben-Hadada, sina Hazaelova, gradove koje Hazael u ratu bijaše oteo njegovu ocu Joahazu. Joaš ga je tri puta potukao i vratio gradove Izraelove.

Poglavlje 14

1. Druge godine kraljevanja Joaša, sina Joahazova, nad Izraelom, postade judejskim kraljem Amasja, sin Joašev.

2. Bilo mu je dvadeset i pet godina kad se zakraljio, a kraljevao je dvadeset i devet godina u Jeruzalemu. Mati mu se zvala Joadana i bila je iz Jeruzalema.

3. Èinio je što je pravo u Jahvinim oèima, ali ne sasvim kao praotac njegov David. U svemu je slijedio Joaša, svoga oca.

4. Ali uzvišica nije razrušio i narod je svejednako prinosio žrtve i kad na uzvišicama.

5. Kad je uèvrstio kraljevstvo, smakao je one èasnike koji su mu ubili oca.

6. Ali nije pogubio sinova onih ubojica, prema onome što je napisano u knjizi Zakona Mojsijeva, gdje Jahve zapovijeda: "Neka se oèevi ne pogubljuju za sinove ni sinovi za oèeve, nego svatko neka gine za svoj grijeh."

7. On je potukao Edomce u Slanoj dolini, deset tisuæa njih, i u bitki je zauzeo Selu; dao joj je ime Jokteel, koje nosi do današnjega dana.

8. Tada Amasja posla glasnike izraelskom kralju Joašu, sinu Jehuova sina Joahaza, i poruèi mu: "Doði da se ogledamo!"

9. A izraelski kralj Joaš odvrati judejskom kralju Amasji: "Libanonski je trn jedanput poslao glasnike k libanonskom cedru: 'Daj kæer mome sinu za ženu', ali su divlje zvijeri libanonske prošle i trn izgazile.

10. Potukao si Edomce, pa ti se srce uzobijestilo i tražiš slavu! Radije ostani kod kuæe. Zašto izazivaš zlo i hoæeš da propadneš ti i svi Judejci s tobom?"

11. Ali Amasja ne posluša. Izaðe izraelski kralj Joaš te se ogledaše u boju on i judejski kralj Amasja u Bet Šemešu u Judeji.

12. Izraelci poraziše Judejce i oni pobjegoše svaki pod svoj šator.

13. Izraelski kralj Joaš uhvati u Bet Šemešu judejskoga kralja Amasju, sina Joaševa, sina Ahazjina, i odvede ga u Jeruzalem. Tada sruši jeruzalemski zid od Efrajimovih vrata do Ugaonih vrata, u dužini od èetiri stotine lakata.

14. Uzevši sve zlato, srebro i posuðe što se nalazilo u Domu Jahvinu i u riznici kraljevskog dvora, povrh toga i taoce, vrati se u Samariju.

15. Ostala povijest Joaševa, sve što je èinio i poduzimao i kako je ratovao s Amasjom, judejskim kraljem, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa izraelskih kraljeva?

16. Joaš je poèinuo sa svojim ocima i pokopan je u Samariji uz kraljeve izraelske. Sin njegov Jeroboam zakralji se mjesto njega.

17. Amasja, sin Joašev, judejski kralj, živio je još petnaest godina poslije smrti izraelskog kralja Joaša, sina Joahazova.

18. A ostala povijest Amasjina zar nije zapisana u knjizi Ljetopisa kraljeva judejskih?

19. Protiv njega je skovana urota u Jeruzalemu. Iako je on pobjegao u Lakiš, poslaše za njim u Lakiš ljude koji ga ondje ubiše.

20. Odande su ga prenijeli na konjima i sahranili u Jeruzalemu kraj njegovih otaca, u Davidovu gradu.

21. Tada sav judejski narod uze Azahju, komu bijaše šesnaest godina, i zakralji ga namjesto njegova oca Amasje.

22. On opet sagradi Elat povrativši ga Judeji, pošto je kralj poèinuo kod svojih otaca.

23. Petnaeste godine kraljevanja judejskog kralja Amasje, sina Joaševa, postade izraelskim kraljem u Samariji Jeroboam, sin Joašev. On je kraljevao èetrdeset i jednu godinu.

24. Èinio je što je zlo u oèima Jahvinim, nije se ostavio nijednoga grijeha Jeroboama, sina Nebatova, koji je zaveo Izraela.

25. On je dobio natrag izraelsko podruèje od Ulaza u Hamat do Mrtvoga mora, prema rijeèi koju je Jahve, Bog Izraelov, rekao preko sluge svoga Jone, sina Amitajeva, proroka iz Gat Hahefera.

26. Jer je Jahve vidio ljutu nevolju Izraelovu da više nema ni slobodnih ni robova i nikoga da pomogne Izraelu.

27. Ali Jahve nije odluèio izbrisati ispod neba ime Izraelovo: spasio ga je rukom Jeroboama, sina Joaševa.

28. Ostala povijest Jeroboama, sve što je uèinio i sve što je poduzimao, kako je ratovao i kako je vratio Damask Judi i Izraelu, zar sve to nije zapisano u knjizi Ljetopisa kraljeva izraelskih?

29. Jeroboam je poèinuo sa svojim ocima. Pokopali su ga u Samariji uz kraljeve izraelske, a njegov sin Zaharija zakralji se mjesto njega.

Poglavlje 7

1. Evo što mi pokaza Jahve Gospod: gle, sazda skakavce kad otava poèe nicati, otava nakon kraljevske kosidbe.

2. Kad izjedoše sav zemaljski usjev, rekoh: "Jahve Gospode, oprosti, molim te! Kako æe Jakov preživjeti onako malen?"

3. I Jahve se stoga pokaja: "Neæe biti", reèe Jahve.

4. Evo što mi pokaza Jahve Gospod: Gle, Jahve Gospod pozva oganj da kažnjava; veæ proždrije veliki Bezdan i uprav poèe gutati polje.

5. A ja æu: "Stani, Jahve Gospode, molim te! Kako æe Jakov preživjeti onako malen?"

6. I Jahve se stog pokaja: "Ni ovoga neæe biti", reèe Jahve Gospod.

7. Evo što mi Jahve Gospod pokaza: gle, èovjek stoji na zidu, u ruci mu visak.

8. "Što vidiš, Amose?" - upita me Jahve. "Visak", rekoh. Tada Gospod reèe: "Evo, izmjerit æu viskom svoj narod izraelski; neæu ga više štedjeti.

9. Razorit æe se uzvišice Izakove, opustjeti svetišta izraelska, i s maèem æu ustati na kuæu Jeroboamovu."

10. Amasja, sveæenik betelski, poruèi izraelskom kralju Jeroboamu: "Amos se urotio protiv tebe usred doma Izraelova; zemlja ne može više podnijeti njegovih rijeèi.

11. Jer ovako on govori: 'Jeroboam æe poginuti od maèa, a Izrael æe iz svoje zemlje u izgnanstvo.'"

12. Amasja reèe Amosu: "Odlazi, vidioèe! Bježi u zemlju Judinu, ondje jedi kruh i ondje prorokuj!

13. Ali u Betelu da više nisi prorokovao, jer ovo je kraljevsko svetište, kraljevski hram."

14. "Nisam bio prorok ni proroèki sin" - odgovori Amos Amasji - "bio sam stoèar i gajio sam divlje smokve:

15. ali me Jahve uze od stada i Jahve mi reèe: 'Idi, prorokuj mojemu narodu Izraelu.'

16. Sada èuj rijeè Jahvinu. Ti veliš: 'Ne prorokuj protiv Izraela, ne prorièi protiv doma Izakova.'

17. Zato ovako govori Jahve: 'Tvoja æe žena bludnièit' po gradu, sinovi tvoji i kæeri od maèa æe pasti, tvoja æe se zemlja užetom razdijeliti, a ti æeš umrijeti na neèistu tlu, i Izrael æe otiæi u izgnanstvo iz svoje zemlje.'"

Poglavlje 8

1. Evo što mi pokaza Jahve Gospod: gle, kotarica zrela ploda:

2. "Što vidiš, Amose?" - upita me. "Kotaricu zrela ploda", rekoh. Tada mi Jahve reèe: "Moj narod izraelski dozreo je za propast; neæu ga više štedjeti.

3. I hramske æe pjevaèice jaukati toga dana - rijeè je Jahve Gospoda - bit æe mnoštvo trupla, svuda æe se bacati."

4. Slušajte ovo, vi što gazite potrebnika i satirete uboge u zemlji!

5. Kažete: "Kad li æe mlaðak proæi, da prodamo žito, i subota, da tržimo pšenicu. Smanjujuæ' efu, poveæavajuæi šekel, da varamo krivim mjerama:

6. da kupimo siromaha za novac, potrebita za sandale, i da prodajemo otražak od žita.

7. Zakle se Jahve Ponosom Jakovljevim: "Dovijeka neæu zaboraviti nijednoga vašeg djela."

8. Neæe l' se od toga zemlja potresti, protužiti svi njeni stanovnici, neæe li se sva podiæi kao Nil, spustiti kao Rijeka egipatska?

9. "Toga æu dana - rijeè je Jahve Gospoda - uèiniti da sunce zapadne u podne, i pomraèit æu zemlju u po bijela dana.

10. Okrenut æu svetkovine vaše u kuknjavu i sve vaše pjevanje u tužaljku; obuæi æu u kostrijet svako bedro, oæelavit æu svaku glavu. Bit æe kao kad se tuži za jedincem, i što ostane, bit æe kao dan gorèine."

11. "Evo, dani dolaze - rijeè je Jahve Gospoda - kad æu poslati glad na zemlju, ne glad kruha ni žeð vode, veæ slušanja rijeèi Jahvine.

12. Tumarat æe od mora do mora, od sjevera do istoka potucati se ištuæi rijeè Jahvinu, ali je neæe naæi.

13. U onaj æe dan obamirati od žeði lijepe djevojke i mladiæi.

14. Koji se kunu Grijehom samarijskim i zaklinju se: 'Tako živ bio bog tvoj, Dane!' i: 'Tako živ bio Ljubimac tvoj, Beer Šebo!' oni æe pasti i nikad ustati neæe."

Poglavlje 9

1. Vidjeh Gospoda gdje stoji kraj žrtvenika i govori: "Udari u glavice stupova, neka se pragovi zatresu! Svima æu satrti glave, što ostane, pod maè æu udariti. Nijedan neæe uteæi, nitko se neæe spasiti.

2. Zariju li se i u Podzemlje, išèupat æe ih ruka moja. Popnu li se i na nebo, odande æu ih skinuti.

3. Ako se sakriju i navrh Karmela, naæi æu ih i pohvatati. Ako se od mog pogleda na dno morsko skriju, zapovjedit æu Zmaju da ih proždre.

4. Ako i u izgnanstvo odu pred neprijateljem, naredit æu maèu da ih sasijeèe; upravit æu oèi na njih, ali na nesreæu, ne na dobro."

5. Jahve, Gospod nad Vojskama... on dodirne zemlju i ona se potrese, svi joj stanovnici protuže; diže se sva poput Nila i spušta k'o Rijeka egipatska.

6. On sazda sebi prijesto na nebesima, i svod svoj na zemlji osnova; on poziva morske vode i lijeva ih zemlji preko lica - Jahve mu je ime.

7. "Sinovi Izraelovi, niste li za me kao i Kušani" - rijeè je Jahvina. "Ne izvedoh li ja Izraela iz zemlje egipatske, kao Filistejce iz Kaftora i Aramejce iz Kira?"

8. Gle, oèi Jahve Gospoda uprte su na grešno kraljevstvo, izbrisat æe ga s lica zemlje. "Ipak neæu sasvim zatrti dom Jakovljev" - rijeè je Jahvina.

9. "Jer, gle, zapovijed æu dati i rastresti dom Izraelov meðu sve narode, k'o što se trese žito u rešetu, da ni zrnce na zemlju ne padne.

10. Svi grešnici naroda moga od maèa æe pasti, svi koji kažu: 'Nije blizu i neæe nas stiæi nesreæa.'"

11. "U dan æu onaj podiæi raspalu kolibu Davidovu, zatvorit' joj pukotine, popraviti mjesta ruševna, opet je sazidati k'o u stara vremena,

12. da osvoje ostatak Edoma i svih naroda nad kojima je zazvano ime moje" - rijeè je Jahve Gospoda, tvorca svega toga.

13. "Evo dolaze dani - rijeè je Jahvina - kada æe oraè stizat' žeteoca, mastilac grožða sijaèa, kad æe planine procuriti mladim vinom i svi se bregovi prelijevati njime.

14. Okrenut æu sudbinu naroda moga Izraela: obnovit æe gradove srušene i živjeti u njima, saditi vinograde i vino im piti, zasaditi vrtove i jesti njihov rod.

15. Posadit æu ih u zemlju njihovu i nikad se više neæe išèupati iz zemlje koju im dadoh" - veli Jahve, Bog tvoj.

1. Hodoèasnièka pjesma. Davidova. Da nije Jahve za nas bio - neka slobodno rekne Izrael -

2. da nije Jahve za nas bio: kad se ljudi digoše proti nama,

3. žive bi nas progutali. Kad je uskipio bijes njihov na nas,

4. voda bi nas podavila; bujica bi nas odnijela,

5. vode pobješnjele sve nas potopile.

6. Blagoslovljen Jahve koji nas ne dade za plijen zubima njihovim!

7. Duša je naša poput ptice umakla iz zamke lovaca: raskinula se zamka, a mi umakosmo!

8. Pomoæ je naša u imenu Jahve koji stvori nebo i zemlju.