Biblija u jednoj godini.

Na 166. dan, 1. Kraljevima 17-18 prepričava aktivnosti proroka Ilije, njegova čuda i njegove sukobe s idolopoklonstvom u Izraelu, pojačavajući Božju nadmoć nad lažnim bogovima. 2. Ljetopisa 18-19 prikazuje sukobe između Jude i Izraela, otkrivajući političke i duhovne izazove. Pjesma nad pjesmama 5 nadopunjuje narativ ljubavnom poezijom, podsjećajući nas da su ljepota i strast također dio Bogom danog života.

Poglavlje 17

1. Ilija Tišbijac, iz Tišbe Gileadske, reèe Ahabu: "Živoga mi Jahve, Boga Izraelova, komu služim, neæe ovih godina biti ni rose ni kiše, osim na moju zapovijed."

2. Upuæena mu je rijeè Jahvina ovako:

3. "Idi odavde i kreni na istok i sakrij se na potoku Keritu, koji je nasuprot Jordanu.

4. Pit æeš iz potoka, a gavranima sam zapovjedio da te ondje hrane."

5. Ode on i uèini po rijeèi Jahvinoj i nastani se na potoku Keritu, nasuprot Jordanu.

6. Gavrani su mu jutrom donosili kruha, a veèerom mesa; iz potoka je pio.

7. Ali poslije nekog vremena presuši potok, jer nije bilo kiše u svoj zemlji.

8. Tada Iliji doðe rijeè Jahvina:

9. "Ustani, idi u Sarfatu Sidonsku i ondje ostani. Evo, ondje sam zapovjedio jednoj udovici da te hrani."

10. Ustade on i krenu u Sarfatu. Kada je stigao do gradskih vrata, neka je udovica onuda skupljala drva; on joj se obrati i reèe: "Donesi mi malo vode u vrèu da pijem!"

11. Kad je pošla da donese, on viknu za njom i reèe joj: "Donesi mi i malo kruha u ruci!"

12. Ona odgovori: "Živoga mi Jahve, tvoga Boga, ja nemam peèena kruha, nemam do pregršti brašna u æupu i malo ulja u vrèu. I evo kupim drva, pa æu otiæi i ono pripremiti sebi i svome sinu da pojedemo i da umremo."

13. Ali joj Ilija reèe: "Ništa se ne boj. Idi i uradi kako si rekla; samo najprije umijesi meni kolaèiæ, pa mi donesi; a onda zgotovi za sebe i za svoga sina.

14. Jer ovako govori Jahve, Bog Izraelov: 'U æupu neæe brašna nestati ni vrè se s uljem neæe isprazniti sve dokle Jahve ne pusti da kiša padne na zemlju.'"

15. Ode ona i uèini kako je rekao Ilija; i za mnoge dane imadoše jela, ona, on i njen sin.

16. Brašno se iz æupa nije potrošilo i u vrèu nije nestalo ulja, po rijeèi koju je Jahve rekao preko svoga sluge Ilije.

17. Poslije ovih dogaðaja razbolio se sin domaæièin i bolest se njegova jako pogoršala, tako te u njemu nije ostalo daha.

18. Tada ona reèe Iliji: "Što ja imam s tobom, èovjeèe Božji? Zar si došao k meni da me podsjetiš na moj grijeh i da mi usmrtiš sina!"

19. On joj reèe: "Daj mi svoga sina!" Tada ga uze iz njezina naruèja, odnese ga u gornju sobu gdje je stanovao i položi ga na svoju postelju.

20. Tada zavapi Jahvi i reèe: "Jahve, Bože moj, zar zaista želiš udovicu koja me ugostila uvaliti u tugu umorivši joj sina?"

21. Zatim se tri puta pružio nad djeèakom zazivajuæi Jahvu: "Jahve, Bože, uèini da se u ovo dijete vrati duša njegova!"

22. Jahve je uslišio molbu Ilijinu, u dijete se vratila duša i ono oživje.

23. Ilija ga uze, siðe iz gornje sobe u kuæu i dade ga njegovoj materi; i reèe Ilija: "Evo, tvoj sin živi!"

24. Žena mu reèe: "Sada znam da si ti èovjek Božji i da je rijeè Jahvina u tvojim ustima istinita!"

Poglavlje 18

1. Prošlo je mnogo vremena i rijeè Jahvina bi upravljena treæe godine Iliji: "Idi, pokaži se Ahabu, jer želim pustiti kišu na lice zemlje."

2. I ode Ilija da se pokaže Ahabu. Kako je glad u Samariji bivala teža,

3. pozva Ahab dvorskog upravitelja Obadiju. Taj se Obadija veoma bojao Jahve;

4. jer kad je Izebela poubijala proroke Jahvine, on je uzeo stotinu proroka i sakrio ih po pedeset u jednu spilju, gdje ih je hranio kruhom i pojio vodom.

5. I reèe Ahab Obadiji: "Hajde, obiæi æemo svu zemlju, sve izvore i sve potoke, možda æemo naæi trave da saèuvamo u životu konje i mazge i da nam ne propadne stoka."

6. Podijelili su zemlju koju æe pretražiti: Ahab je sam otišao jednim putem, a Obadija je pošao sam drugim putem.

7. I kad je Obadija bio na putu, eto mu u susret Ilije; poznavši ga, pade nièice i reèe: "Jesi li to ti, gospodaru Ilija!"

8. On mu odgovori: "Ja sam! Idi i reci svome gospodaru: 'Evo Ilije!'"

9. Odgovori mu Obadija: "Što sam sagriješio te slugu svojega predaješ u ruke Ahabu da me ubije?

10. Živoga mi Jahve, tvoga Boga, nema naroda ili kraljevstva kamo moj gospodar nije slao da te traže. I kad su mu rekli: 'Nema ga!' zakleo je kraljevstvo i narod što te nisu našli.

11. I sada mi nareðuješ: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!'

12. Ali kad ja odem od tebe, Duh Jahvin odnijet æe te ne znam kamo, a ja æu doæi i obavijestiti Ahaba. Pa kad te ne naðe, ubit æe me! A tvoj se sluga boji Jahve od mladosti svoje!

13. Zar nije poznato mome gospodaru što sam uèinio kad je ono Izebela poubijala proroke Jahvine? Sakrio sam stotinu proroka, po pedeset u jednu spilju, i kruhom ih uzdržavao i vodom.

14. I sada ti nareðuješ: 'Idi, reci svome gospodaru: Evo Ilije!' Pa on æe me ubiti!"

15. Ilija mu odgovori: "Živoga mi Jahve Sebaota, komu služim, još æu mu se danas pokazati."

16. Obadija poðe u susret Ahabu i donese mu vijest, a Ahab poðe u susret Iliji.

17. Kad Ahab ugleda Iliju, reèe mu: "Jesi li ti onaj koji upropašæuješ Izraela?"

18. Ilija odgovori: "Ne upropašæujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala.

19. Sada sakupi sav Izrael preda me na gori Karmelu i èetiri stotine pedeset proroka Baalovih koji jedu za stolom Izebelinim."

20. Ahab pozva sve sinove Izraelove i sakupi proroke na gori Karmelu.

21. Ilija pristupi svemu narodu i reèe: "Dokle æete hramati na obje strane? Ako je Jahve Bog, slijedite ga; ako je Baal, slijedite njega." A narod mu nije ništa odgovorio.

22. Ilija nastavi: "Ja sam još jedini ostao kao prorok Jahvin, a Baalovih je proroka èetiri stotine i pedeset.

23. Dajte nam dva junca. Neka oni izaberu sebi jednoga, neka ga sasijeku i stave na drva, ali neka ne podmeæu ognja. Ja æu spremiti drugoga junca i neæu podmetati ognja.

24. Vi zazovite ime svoga boga, a ja æu zazvati ime Jahvino: bog koji odgovori ognjem pravi je Bog." Sav narod odgovori: "Dobro!"

25. Potom reèe Ilija prorocima Baalovim: "Izaberite sebi jednoga junca i poènite, jer vas je mnogo više. Zazovite ime svoga boga, ali ne stavljajte ognja."

26. Oni uzeše junca koji je njima pripao i pripremiše ga. Zazivali su ime Baalovo od jutra do podne govoreæi: "O Baale, usliši nas!" Ali nije bilo ni glasa, ni odgovora. I skakahu i prigibahu koljena pred žrtvenikom koji su naèinili.

27. U podne im se Ilija naruga i reèe: "Glasnije vièite, jer on je bog; zauzet je, ili ima posla, ili je na putu; možda spava, pa ga treba probuditi!"

28. A oni okrenuše vikati još glasnije i parati se noževima i sulicama, kako je u njih obièaj, sve dok ih nije oblila krv.

29. Kad je prošlo podne, pali su u bunilo i bjesnjeli sve dok nije bilo vrijeme da se prinese žrtva; ali nije bilo nikakva glasa ni odgovora niti znaka da ih tkogod sluša.

30. Tada Ilija reèe svemu narodu: "Priðite k meni!" I sav mu narod pristupi. On popravi žrtvenik Jahvin koji bijaše srušen.

31. Ilija uze dvanaest kamenova prema broju plemena sinova Jakova, kome je Bog rekao: "Izrael æe biti ime tvoje!"

32. I sagradi od toga kamenja žrtvenik Imenu Jahvinu i iskopa jarak oko žrtvenika, širok da bi se mogle posijati dvije mjere pšenice.

33. Složi drva, rasijeèe junca i stavi ga na drva.

34. Tada reèe: "Napunite vodom èetiri vrèa i izlijte na paljenicu i na drva!" Uèiniše tako. Zapovjedi im: "Ponovite", i oni ponoviše. Tada reèe: "Uèinite i treæi put." Oni tako i treæi put.

35. Voda je tekla oko žrtvenika i jarak se ispunio vodom.

36. Kad bijaše vrijeme da se prinese žrtva, pristupi prorok Ilija i reèe: "Jahve, Bože Abrahamov, Izakov i Izraelov, objavi danas da si ti Bog u Izraelu, da sam ja sluga tvoj i da sam po zapovijedi tvojoj uèinio sve ovo.

37. Usliši me, Jahve; usliši me, da bi sav ovaj narod znao da si ti, Jahve, Bog i da æeš ti obratiti njihova srca."

38. I oganj Jahvin pade i proguta paljenicu i drva, kamenje i prašinu, èak i vodu u jarku isuši.

39. Sav narod se uplaši, ljudi padoše nièice i rekoše: "Jahve je Bog! Jahve je Bog!"

40. Ilija im reèe: "Pohvatajte proroke Baalove da nijedan od njih ne utekne!" I oni ih pohvataše. Ilija ih odvede do potoka Kišona i ondje ih pobi.

41. Ilija reèe Ahabu: "Idi gore, jedi i pij, jer èujem šumor kiše."

42. Dok je Ahab otišao gore da jede i pije, Ilija se popeo na vrh Karmela, prignuo se zemlji i sakrio lice meðu koljena.

43. Rekao je zatim svome momku: "Idi gore i pogledaj prema moru." On ode gore, pogleda i reèe: "Ništa nema ondje!" Ilija odgovori: "Vrati se sedam puta."

44. Ali sedmoga puta reèe momak: "Eno se oblak, malen kao dlan èovjeèji, diže od mora." Tada reèe Ilija: "Idi, kaži Ahabu: 'Upregni i silazi da te kiša ne uhvati.'"

45. Odjednom se nebo zamraèi od oblaka i vihora i pade jaka kiša. Ahab se pope na kola i odveze u Jizreel.

46. Ruka je Jahvina bila nad Ilijom te on, opasavši se, otrèa pred Ahabom sve do u blizinu Jizreela.

Poglavlje 18

1. Jošafat je stekao veliko bogatstvo i slavu te se sprijateljio s Ahabom.

2. Poslije nekoliko godina došao je k Ahabu u Samariju. Ahab nakla mnogo sitne stoke i goveda njemu i ljudima što su bili s njim i nagovaraše ga da poðe na Ramot Gilead.

3. Izraelski kralj Ahab upita judejskoga kralja Jošafata: "Hoæeš li poæi sa mnom na Ramot Gilead?" On odgovori: "Ja sam kao i ti, moj je narod kao i tvoj; s tobom æemo u rat."

4. Jošafat još reèe kralju izraelskom: "De, posavjetuj se prije s Jahvom!"

5. Tada kralj izraelski sakupi proroke, njih èetiri stotine, i upita ih: "Hoæemo li zavojštiti na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" Oni odgovoriše: "Idi, jer æe ga Bog predati kralju u ruke."

6. Ali Jošafat upita: "Ima li ovdje još koji prorok Jahvin da i njega upitamo?"

7. Kralj izraelski odgovori Jošafatu: "Ima još jedan èovjek preko koga bismo mogli upitati Jahvu, ali ga mrzim jer mi ne prorièe dobra nego uvijek samo zlo; to je Mihej, sin Jimlin." Jošafat reèe: "Neka kralj ne govori tako!"

8. Tada kralj izraelski dozva jednoga dvoranina i reèe mu: "Brže dovedi Jimlina sina Miheja!"

9. Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat sjedili su svaki na svojem prijestolju, u sveèanim haljinama, na gumnu pred Samarijskim vratima, a proroci proricali pred njima.

10. Kenaanin sin Sidkija napravi sebi željezne rogove i reèe: "Ovako veli Jahve: njima æeš bosti Aramejce dokle ih god ne zatreš."

11. Tako su i svi drugi proroci proricali govoreæi: "Idi na Ramot Gilead, uspjet æeš: Jahve æe ga predati kralju u ruke."

12. Glasnik koji bijaše otišao da zove Miheja reèe mu: "Evo, svi proroci složno prorièu dobro kralju. Govori i ti kao jedan od njih i proreci uspjeh!"

13. Ali Mihej odvrati: "Živoga mi Jahve, govorit æu ono što mi Bog kaže!"

14. Kad doðe pred kralja, upita ga kralj: "Miheju, da poðem u rat na Ramot Gilead ili da se okanim toga?" On odgovori: "Idite i uspjet æete, jer æe vam se predati u ruke!"

15. Na to mu kralj reèe: "Koliko æu te puta zaklinjati da mi kažeš samo istinu u Jahvino ime?"

16. Tada Mihej odgovori: "Sav Izrael vidim rasut po gorama kao stado bez pastira. I Jahve veli: 'Nemaju više gospodara, neka se u miru kuæi vrate!'"

17. Tada izraelski kralj reèe Jošafatu: "Nisam li ti rekao da mi neæe proreæi dobro nego zlo?"

18. A Mihej reèe: "Zato èujte rijeè Jahvinu. Vidio sam Jahvu gdje sjedi na prijestolju, a sva mu vojska nebeska stajaše zdesna i slijeva.

19. Jahve upita: 'Tko æe zavesti izraelskoga kralja Ahaba da otiðe i padne u Ramot Gileadu?' Jedan reèe ovo, drugi ono.

20. Tada uðe jedan duh, stade pred Jahvu i reèe: 'Ja æu ga zavesti!' Jahve ga upita: 'Kako?'

21. On odvrati: 'Izaæi æu i bit æu lažljiv duh u ustima svih njegovih proroka.' Jahve mu reèe: 'Ti æeš ga zavesti. I uspjet æeš. Idi i uèini tako!'

22. Tako je, evo, Jahve stavio lažljiva duha u usta tvojim prorocima; ali ti Jahve navješæuje zlo."

23. Tada pristupi Kenaanin sin Sidkija i udari Miheja po obrazu pitajuæi: "Zar je Jahvin duh mene napustio da bi govorio s tobom?"

24. Mihej odvrati: "Vidjet æeš onoga dana kad budeš bježao iz sobe u sobu da se sakriješ."

25. Tada izraelski kralj naredi: "Uhvatite Miheja i odvedite ga gradskom zapovjedniku Amonu i kraljeviæu Joašu.

26. Recite im: 'Ovako veli kralj: Bacite ovoga u tamnicu i držite ga na suhu kruhu i vodi dok se sretno ne vratim.'"

27. Mihej reèe: "Ako se doista sretno vratiš, onda nije Jahve govorio iz mene!" i nadoda: "Èujte, svi puci!"

28. Izraelski kralj i judejski kralj Jošafat krenuše na Ramot Gilead.

29. Izraelski kralj reèe Jošafatu: "Ja æu se preobuæi i onda uæi u boj, a ti ostani u svojoj odjeæi!" Preobuèe se tada izraelski kralj i oni krenuše u boj.

30. Aramejski kralj naredi zapovjednicima bojnih kola: "Ne udarajte ni na maloga ni na velikoga nego jedino na izraelskoga kralja!"

31. Kad zapovjednici bojnih kola ugledaše Jošafata, rekoše: "To je izraelski kralj!" I krenuše na nj da udare. Ali Jošafat povika za pomoæ te mu Jahve pomože i odvrati ih od njega.

32. Kad zapovjednici bojnih kola vidješe da to nije izraelski kralj, okrenuše se od njega.

33. Jedan nasumce odape i ustrijeli izraelskoga kralja izmeðu nabora na pojasu i oklopa. Kralj reèe vozaèu: "Potegni uzdu i izvedi me iz boja jer sam ranjen."

34. Boj je onoga dana bio sve žešæi, ali se izraelski kralj držao uspravno na bojnim kolima prema Aramejcima sve do veèeri. Umro je o zalasku sunca.

Poglavlje 19

1. Kad se judejski kralj Jošafat sretno vrati kuæi u Jeruzalem,

2. iziðe preda nj Hananijev sin vidjelac Jehu i reèe kralju Jošafatu: "Zar da pomažeš bezbožniku i da ljubiš Jahvine mrzitelje? Zato i udara na te srdžba Jahvina.

3. Ipak se našlo nešto dobro u tebe: uklonio si ašere iz zemlje i pregnuo svim srcem da tražiš Jahvu!"

4. Od tada je Jošafat živio u Jeruzalemu, opet zalazio meðu narod od Beer Šebe do Efrajimske gore i obraæao ga Jahvi, Bogu njegovih otaca.

5. Postavi suce u zemlji u svim tvrdim judejskim gradovima, u svakome gradu.

6. I reèe im: "Gledajte što radite, jer ne sudite u ime èovjeka nego u ime Jahve. On je s vama dok sudite.

7. Sada, dakle, neka bude Jahvin strah nad vama; pazite i savjesno radite, jer u Jahve, Boga našega, nema nepravde ni osobne pristranosti, niti on prima mita."

8. Jošafat postavi levite, sveæenike i poglavare izraelskih obitelji u Jeruzalemu da izrièu Jahvine sudove i da presuðuju u sporovima. Oni su živjeli u Jeruzalemu

9. i on im dade naputke: "Radite u Jahvinu strahu vjerno i iskrena srca.

10. Kakav god spor iziðe pred vas od vaše braæe što žive u gradovima: bilo da su posrijedi krvna osveta, Zakon, zapovijedi, uredbe ili obièaji, valja sve da im rastumaèite, kako ne bi sagriješili Jahvi i kako se njegova srdžba ne bi oborila na vas i na vašu braæu. Tako radite pa neæete sagriješiti.

11. I evo, sveæenièki æe poglavar Amarja biti nad vama u svim Jahvinim poslovima, a Jišmaelov sin Zebadja, nadstojnik Judina doma, u svim kraljevskim poslovima. Leviti æe vam služiti kao pisari. Budite jaki, i na posao! Jahve æe biti s onim tko je dobar."

1. Došao sam u vrt svoj, o sestro moja, nevjesto, berem smirnu svoju i balzam svoj, jedem med svoj i saæe svoje, pijem vino svoje i mlijeko svoje. Jedite, prijatelji, pijte i opijte se, mili moji!

2. Ja spavam, ali srce moje bdi. Odjednom glas! Dragi moj mi pokuca: "Otvori mi, sestro moja, prijateljice moja, golubice moja, savršena moja, glava mi je puna rose a kosa noænih kapi."

3. "Svukla sam odjeæu svoju, kako da je odjenem? Noge sam oprala, kako da ih okaljam?"

4. Dragi moj promoli ruku kroz otvor, a sva mi utroba uzdrhta.

5. Ustadoh da otvorim dragome svome, a iz ruke mi prokapa smirna i poteèe niz prste na ruèku zavora.

6. Otvorih dragome svome, ali on se veæ bijaše udaljio i nestao. Ostala sam bez daha kad je otišao. Tražila sam ga, ali ga nisam našla, zvala sam, ali nije se odazvao.

7. Sretoše me èuvari koji grad obilaze, tukli su me, ranili i plašt mi uzeli èuvari zidina.

8. Zaklinjem vas, kæeri jeruzalemske, ako naðete dragoga moga, što æete mu reæi? Da sam bolna od ljubavi.

9. Što je tvoj dragi bolji od drugih, o najljepša meðu ženama, što je tvoj dragi bolji od drugih te nas toliko zaklinješ?

10. Dragi je moj bijel i rumen, istièe se meðu tisuæama.

11. Glava je njegova kao zlato, zlato èisto, uvojci kao palmove mladice, crne poput gavrana.

12. Oèi su njegove kao golubi nad vodom potoènom; zubi mu kao mlijekom umiveni, u okvir poredani.

13. Obrazi su njegovi kao lijehe mirisnog bilja, kao cvijeæe ugodno, usne su mu ljiljani iz kojih smirna teèe.

14. Ruke su mu zlatno prstenje puno dragulja, prsa su njegova kao èista bjelokost pokrita safirima.

15. Noge su mu stupovi od mramora na zlatnom podnožju. Stas mu je kao Liban, vitak poput cedra.

16. Govor mu je sladak i sav je od ljupkosti. Takav je dragi moj, takav je prijatelj moj, o kæeri jeruzalemske.