Ezekiel, 26

1. Godine jedanaeste, prvoga dana u mjesecu, doðe mi rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji, jer Tir nad Jeruzalemom klicaše: 'Ha, ha! Razbiše se ta vrata narÄodÄa, i k meni se okrenuše; obogatit æu se: on je opustošen' -

3. stoga ovako govori Jahve Gospod: 'Evo me protiv tebe, Tire, diæi æu na te silne narode, kao što more valove diže!

4. Porušit æe zidine tirske i razoriti sve kule njegove. A ja æu mu i prašinu pomesti, naèinit' od njega peæinu golu!

5. Bit æe sušilište mreža. Jer ja rekoh! - rijeè je Jahve Gospoda. I narodima plijen æe postati.

6. A sve kæeri njegove od maèa æe pasti u polju! Znat æe da sam ja Jahve!'

7. Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Gle, dovest æu na Tir sa sjevera Nabukodonozora, kralja babilonskoga, kralja nad kraljevima, s konjima i bojnim kolima, s konjanicima, èetama i mnoštvom naroda!

8. Kæeri æe tvoje u polju maèem posjeæi! Protiv tebe diæi æe kule opsadne, nasuti protiv tebe nasipe i podiæ' protiv tebe štitove.

9. Na zidove æe tvoje upraviti zidodere i tvoje æe kule kukama oborit'!

10. Od nebrojenih konja njegovih svega æe te prašina prekriti, a od štropota konjanika i toèkova i bojnih kola njihovih zadrhtat æe zidine tvoje, kad bude prolazio kroz vrata tvoja, k'o što se prolazi kroz grad osvojen.

11. Kopitima svojih konja zgazit æe ti sve ulice; narod tvoj maèem æe pobiti i srušiti stupovlje tvoje.

12. Poplijenit æe bogatstvo tvoje, tvoje æe razgrabiti blago! Razorit æe tvoje zidine i kuæe tvoje divne srušiti! Kamenje, drvo, prašinu tvoju u more æe pobacati!

13. A ja æu prekinuti jeku tvojih pjesama, i zvuk se tvojih harfa više neæe èuti!

14. Pretvorit æu te u peæinu golu, postat æeš sušilište mrežÄa. Više se nikad neæeš podiæi, jer ja, Jahve, rekoh!' - to rijeè je Jahve Gospoda."

15. Ovako Jahve Gospod govori Tiru: "A neæe li od trijeska pada tvojega i jecanja tvojih ranjenika, kad nastane u tebi pokolj nemili, zadrhtati svi otoci?

16. I neæe li tada svi morski knezovi siæi s prijestolja svojih, odbaciti svoje plašteve, i skinuti vezene haljine, u strah se zaodjeti, na zemlju posjedati, dršæuæi bez prestanka, užasnuti tvojim udesom?

17. A zatim æe nad tobom zakukati i reæi ti: 'Kamo li propade? Kamo li s mora nestade, grade proslavljeni, što bijaše tako moæan na moru, ti i žitelji tvoji, koji strah zadavahu zemlji svoj?

18. Sada na dan pada tvojega otoci æe zadrhtati, otoci u moru prestravit æe se zbog propasti tvoje!'

19. Jer ovako govori Jahve Gospod: 'Kad te pretvorim u pusti grad, kakvi su gradovi u kojima više nitko ne boravi, i kada na tebe dovedem bezdane da te velike vode prekriju,

20. spustit æu te s onima koji su sišli u grob, k narodu pradavnom, i smjestit æu te u najdublje zemljine predjele, u vjeènu samoæu, s onima što u grob siðoše, da se više ne vratiš u zemlju živih.

21. Pretvorit æu te u užas i više te neæe biti. Tražit æe te, ali te više nikad neæe naæi!' - rijeè je Jahve Gospoda."