Ezekiel, 12

1. Opet mi doðe rijeè Jahvina:

2. "Sine èovjeèji! Ti boraviš u rodu odmetnièkom koji ima oèi, a ne vidi, uši ima, a ne èuje, jer su rod odmetnièki.

3. Zato, sine èovjeèji, spremi izgnanièki zavežljaj i njima na oèi obdan se seli: seli se iz svojega mjesta u drugo, ne bi li uvidjeli da su rod odmetnièki.

4. Obdan, njima na oèi, iznesi zavežljaj, zavežljaj izgnanièki, a iziði obnoæ na njihove oèi kao što se odlazi u izgnanstvo.

5. Njima na oèi prokopaj zid i kroza nj izaði.

6. I njima na oèi vrgni zavežljaj na ramena i po mrkloj noæi iziði. Pokrij lice da ne vidiš zemlju, jer te postavih kao znamenje domu Izraelovu!"

7. Uèinih kako mi bijaše zapovjeðeno: obdan iznesoh zavežljaj, zavežljaj izgnanièki, a obnoæ prokopah zid rukama i njima na oèi po mrkloj noæi vrgoh zavežljaj na ramena.

8. Ujutro mi doðe rijeè Jahvina:

9. "Sine èovjeèji, zapita li te dom Izraelov, dom odmetnièki: 'Što to radiš?'

10. ti mu reci: 'Ovako govori Jahve Gospod! Ovo je proroštvo knezu jeruzalemskom i svemu domu Izraelovu koji je u Jeruzalemu.'

11. Reci: 'Ja sam vam znamenje! Kako ja uradih, tako æe biti njima: svi æete se morati seliti u izgnanstvo!

12. Knez njihov morat æe vræi zavežljaj na ramena i po mrkloj noæi izaæi. Prokopat æe zid da izaðe kroza nj i lice æe pokriti rukama da oèima ne vidi zemlje.

13. Ja æu mu razapeti mrežu, i uhvatit æe se u moju zamku, i odvest æu ga u Babilon, u zemlju kaldejsku. Ali je on neæe ugledati i ondje æe život ostaviti.

14. A sve one oko njega, pomagaèe i èete, raspršit æu u sve vjetrove i svoj maè æu trgnuti na njih.

15. A kad ih raspršim meðu narode i rasijem po zemljama, znat æe da sam ja Jahve.

16. Ipak, ostavit æu nekolicinu koji æe umaæi maèu, gladi i kugi, da meðu narodima kamo prispiju pripovijedaju svoje gadosti; neka se zna da sam ja Jahve.'"

17. I doðe mi rijeè Jahvina:

18. "Sine èovjeèji, jedi kruha zabrinuto i pij vode sa zebnjom i sa strepnjom!

19. I reci puku zemlje: 'Ovako govori Jahve Gospod Jeruzalemcima u zemlji Izraelovoj: Zabrinuto æe jesti kruha i sa strepnjom piti vode, jer æe im zemlja opustjeti i ostat æe bez igdje ièega s bezakonja žitelja svojih.

20. I svi gradovi, sada napuèeni, bit æe poharani, a sva zemlja opustošena. I znat æe da sam ja Jahve!'"

21. I doðe mi rijeè Jahvina:

22. "Sine èovjeèji, kakve su vam to prièe o zemlji Izraelovoj? Govori se: 'Gle, prolaze dani, a od proroštva ništa!'

23. Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Dokonèat æu te prièe i neæe se više ponavljati u Izraelu.' Reci im: 'Bliže se veæ dani i sva æe se proroštva moja ispuniti!

24. Jer neæe više biti u domu Izraelovu varavih viðenja, ni lažnih proroštava kojima ljude bijahu zavodili.

25. Jer što ja, Jahve Gospod, govorim, to æe i biti, i rijeè se neæe odgoditi! Da! Još za vaših dana, rode odmetnièki, rijeè æu izgovoriti i izvršiti.' Tako govori Jahve Gospod!"

26. I doðe mi rijeè Jahvina:

27. "Sine èovjeèji! Evo što se govori u domu Izraelovu: 'Viðenje što ga ovaj ugleda za dane je daleke! Prorokuje za daleka vremena!'

28. Zato im reci: Ovako govori Jahve Gospod: 'Nijedna rijeè moja neæe se više odgoditi! Što rekoh, reèeno je, i sve æe se ispuniti!' - rijeè je Jahve Gospoda."