Prva knjiga o Samuelu, 18

1. Kad je David završio razgovor sa Šaulom, Jonatanova se duša prikloni Davidovoj duši i Jonatan ga zavolje kao samoga sebe.

1. Et factum est cum complesset loqui ad Saul, anima Ionathan colligata est animae David, et dilexit eum Ionathan quasi animam suam.

2. Šaul zadrža Davida onoga istog dana kod sebe i nije mu dao da se vrati kuæi svoga oca.

2. Tulitque eum Saul in die illa et non concessit ei, ut reverteretur in domum patris sui.

3. I Jonatan sklopi savez s Davidom jer ga je ljubio kao samoga sebe.

3. Inierunt autem Ionathan et David foedus; diligebat enim eum quasi animam suam.

4. I skide Jonatan plašt koji je imao na sebi i dade ga Davidu; tako i svoju odoru, èak i svoj maè, svoj luk i svoj pojas.

4. Et exspoliavit se Ionathan tunicam, qua erat vestitus, et dedit eam David et reliqua vestimenta sua usque ad gladium et arcum suum et usque ad balteum.

5. Na svim svojim pohodima, kamo ga je god slao Šaul, David bijaše sretne ruke i Šaul ga postavi na èelo svojim ratnicima; omilje on svemu narodu, pa i Šaulovim dvoranima.

5. Egrediebatur quoque David ad omnia, quaecumque misisset eum Saul, et prospere agebat; posuitque eum Saul super viros belli, et acceptus erat in oculis universi populi, etiam in conspectu famulorum Saul.

6. Za njihova povratka, kad se David vraæao ubivši Filistejca, izaðoše žene iz svih gradova Izraelovih u susret kralju Šaulu veselo klièuæi, pjevajuæi i plešuæi uza zvuke bubnjeva i cimbala.

6. Porro cum reverterentur, cum rediret David, percusso Philisthaeo, egressae sunt mulieres de universis urbibus Israel cantantes chorosque ducentes in occursum Saul regis in tympanis et in canticis laetitiae et in sistris.

7. Žene su plešuæi pjevale: "Pobi Šaul svoje tisuæe, David na desetke tisuæa."

7. Et praecinebant mulieres ludentes atque dicentes: “Percussit Saul milia sua, et David decem milia sua”.

8. Šaul se vrlo ražestio, nije mu bila draga ta pjesma. Zato reèe: "Davidu su dale desetke tisuæa, a meni samo tisuæe! Još mu samo treba kraljevstvo!"

8. Iratus est autem Saul nimis, et displicuit in oculis eius iste sermo, dixitque: “Dederunt David decem milia et mihi dederunt milia; quid ei superest nisi solum regnum?”.

9. I od toga dana Šaul poprijeko gledaše Davida.

9. Non rectis ergo oculis Saul aspiciebat David ex die illa et deinceps.

10. Sutradan zao duh Božji napade Šaula, tako da je bjesnio po kuæi. David je rukom udarao u harfu kao drugih dana, a Šaul je u ruci imao koplje.

10. Post diem autem alteram invasit spiritus Dei malus Saul, et vaticinabatur in medio domus suae; David autem psallebat manu sua sicut per singulos dies, tenebatque Saul lanceam.

11. I Šaul baci koplje govoreæi u sebi: "Sad æu pribiti Davida uza zid!" Ali mu se David izmaèe dva puta.

11. Et sustulit eam putans quod configere posset David cum pariete; et declinavit David a facie eius secundo.

12. Šaul se poèe bojati Davida, jer je Jahve bio s njim a od Šaula je odstupio.

12. Et timuit Saul David, eo quod esset Dominus cum eo et a se recessisset.

13. Zato ga Šaul ukloni iz svoje blizine i postavi ga za tisuænika: on je izlazio i vraæao se na èelu naroda.

13. Amovit ergo eum Saul a se et fecit eum tribunum super mille viros; et egrediebatur et intrabat in conspectu populi.

14. David je imao uspjeha na svim svojim putovima jer Jahve bijaše s njim.

14. In omnibus quoque viis suis David prospere agebat, et Dominus erat cum eo.

15. Kad je Šaul vidio da David ima mnogo uspjeha, obuze ga strah od njega.

15. Vidit itaque Saul quod prospere ageret nimis et coepit pavere eum;

16. Ali svemu Izraelu i Judi omilje David jer ih je on vodio na svim njihovim putovima.

16. omnis autem Israel et Iuda diligebat David; ipse enim egrediebatur et ingrediebatur ante eos.

17. Šaul reèe Davidu: "Evo svoju najstariju kæer Merabu dat æu ti za ženu, samo mi budi hrabar i vodi Jahvine bojeve!" Mišljaše Šaul: "Neæu da padne od moje ruke, nego filistejska ruka neka se digne na njega!"

17. Dixit autem Saul ad David: “Ecce filia mea maior Merob, ipsam dabo tibi uxorem; tantummodo esto mihi vir fortis et proeliare bella Domini”. Saul autem reputabat dicens: “Non sit manus mea in eo, sed sit super illum manus Philisthinorum”.

18. A David odgovori: "Tko sam ja i što znaèi moj život, što li kuæa oca mojega u Izraelu da budem kraljev zet?"

18. Ait autem David ad Saul: “Quis ego sum, aut quae est vita mea aut cognatio patris mei in Israel, ut fiam gener regis?”.

19. I kad doðe vrijeme da Šaulova kæi Meraba poðe za Davida, dadoše je za ženu Adrielu iz Mehole.

19. Factum est autem tempus, cum deberet dari Merob filia Saul David, data est Hadriel Molathitae uxor.

20. Ali je Davida ljubila Šaulova kæi Mikala; kad su to javili Šaulu, bilo mu je pravo.

20. Dilexit autem Michol filia Saul altera David, et nuntiatum est Saul, et placuit ei;

21. Reèe on u sebi: "Dat æu mu je, ali æe mu ona biti zamka i ruka filistejska diæi æe se na njega." (Šaul je po drugi put rekao Davidu: "Danas æeš mi biti zet.")

21. dixitque Saul: “Dabo eam illi, ut fiat ei in scandalum, et sit super eum manus Philisthinorum”. Dixit ergo Saul ad David altera vice: “Gener meus eris hodie”.

22. Tada Šaul zapovjedi svojim slugama ovako: "Razgovarajte se s Davidom tajno i recite mu: 'Gle, omilio si kralju i svi te njegovi dvorani vole; zato budi kraljev zet.'"

22. Et mandavit Saul servis suis: “Loquimini ad David secreto dicentes: “Ecce places regi, et omnes servi eius diligunt te; nunc ergo esto gener regis””.

23. I Šaulove sluge ponoviše te rijeèi Davidu, ali im David odgovori: "Zar je u vašim oèima malenkost postati kraljev zet? Ja sam samo siromah i mali èovjek!"

23. Et locuti sunt servi Saul in auribus David omnia verba haec, et ait David: “Num parum vobis videtur generum esse regis? Ego autem sum vir pauper et tenuis”.

24. Šaulove sluge dojaviše to Šaulu govoreæi: "Evo rijeèi što ih je rekao David."

24. Et renuntiaverunt servi Saul dicentes: “Huiuscemodi verba locutus est David”.

25. A Šaul odgovori: "Ovako recite Davidu: 'Kralj ne traži nikakva ženidbenog dara nego samo sto filistejskih obrezaka da se osveti kraljevim neprijateljima.'" Šaul mišljaše da æe tako Davida gurnuti u ruke Filistejcima.

25. Dixit autem Saul: “Sic loquimini ad David: “Non habet necesse rex sponsalia, nisi tantum centum praeputia Philisthinorum, ut fiat ultio de inimicis regis””. Porro Saul cogitabat tradere David in manibus Philisthinorum.

26. Šaulove sluge dojaviše te rijeèi Davidu, a njemu bijaše po volji da postane kraljev zet. Još prije nego što je isteklo vrijeme,

26. Cumque renuntiassent servi eius David verba, quae dixerat Saul, placuit sermo in oculis David, ut fieret gener regis.

27. spremi se David i krenu sa svojim ljudima te ubi Filistejcima dvije stotine ljudi; i donese njihove obreske i predade ih kralju na broj da bi postao njegov zet. Tada mu Šaul dade svoju kæer Mikalu za ženu.

27. Et nondum erant dies impleti, cum David surgens abiit cum viris, qui sub eo erant, et percussit ex Philisthim ducentos viros; et attulit praeputia eorum, et annumeraverunt ea regi, ut esset gener eius. Dedit itaque ei Saul Michol filiam suam uxorem.

28. Šaul je jasno vidio da je Jahve s Davidom i da ga ljubi sav dom Izraelov.

28. Et vidit Saul et intellexit quia Dominus esset cum David; Michol autem filia Saul diligebat eum.

29. I Šaul se još veæma poboja Davida i posta neprijatelj Davidu zauvijek.

29. Et Saul magis coepit timere David; factusque est Saul inimicus David cunctis diebus.

30. A filistejski su knezovi izlazili u boj, ali koliko su god puta izlazili, David je imao više uspjeha nego svi Šaulovi dvorani; i tako ime njegovo posta vrlo slavno.

30. Et egressi sunt principes Philisthinorum; et, quotiescumque egrediebantur, prospere agebat David magis quam omnes servi Saul, et celebre factum est nomen eius nimis.