Evanðelje po Mateju, 27

1. A kad objutri, svi su glavari sveæenièki i starješine narodne održali vijeæanje protiv Isusa da ga pogube.

2. I svezana ga odveli i predali upravitelju Pilatu.

3. Kada Juda, njegov izdajica, vidje da je Isus osuðen, pokaja se i vrati trideset srebrnjaka glavarima sveæenièkim i starješinama

4. govoreæi: "Sagriješih predavši krv nedužnu!" Odgovoriše: "Što se to nas tièe? To je tvoja stvar!"

5. I bacivši srebrnjake u Hram, ode te se objesi.

6. Glavari sveæenièki uzeše srebrnjake i rekoše:

7. "Nije dopušteno staviti ih u hramsku riznicu jer su krvarina." Posavjetuju se i kupe za njih lonèarovu njivu za ukop stranaca.

8. Stoga se ona njiva zove "Krvava njiva" sve do danas.

9. Tada se ispuni što je reèeno po proroku Jeremiji: Uzeše trideset srebrnjaka - cijenu Neprocjenjivoga kojega procijeniše sinovi Izraelovi -

10. i dadoše ih za njivu lonèarovu kako mi naredi Gospodin.

11. Dovedoše dakle Isusa pred upravitelja. Upita ga upravitelj: "Ti li si kralj židovski?" On odgovori: "Ti kažeš."

12. I dok su ga glavari sveæenièki i starješine narodne optuživale, ništa nije odgovarao.

13. Tada mu reèe Pilat: "Ne èuješ li što sve protiv tebe svjedoèe?"

14. I ne odgovori mu ni na jednu rijeè te se upravitelj silno èudio.

15. A o Blagdanu upravitelj je obièavao svjetini pustiti jednoga uznika, koga bi veæ htjeli.

16. Tada upravo bijaše u njih poznati uznik zvani Baraba.

17. Kad se dakle sabraše, reèe im Pilat: "Koga hoæete da vam pustim: Barabu ili Isusa koji se zove Krist?"

18. Znao je doista da ga predadoše iz zavisti.

19. Dok je sjedio na sudaèkoj stolici, poruèi nu njegova žena: "Mani se ti onoga pravednika jer sam danas u snu mnogo pretrpjela zbog njega."

20. Meðutim, glavari sveæenièki i starješine nagovore svjetinu da zaište Barabu, a Isus da se pogubi.

21. Upita ih dakle upravitelj: "Kojega od ove dvojice hoæete da vam pustim?" A oni rekoše: "Barabu!"

22. Kaže im Pilat: "Što dakle da uèinim s Isusom koji se zove Krist?" Oni æe: "Neka se razapne."

23. A on upita: "A što je zla uèinio?" Vikahu još jaèe: "Neka se razapne!"

24. Kad Pilat vidje da ništa ne koristi, nego da biva sve veæi metež, uzme vodu i opere ruke pred svjetinom govoreæi: "Nevin sam od krvi ove! Vi se pazite!"

25. Sav narod nato odvrati: "Krv njegova na nas i na djecu našu!"

26. Tada im pusti Barabu, a Isusa, izbièevana, preda da se razapne.

27. Onda vojnici upraviteljevi uvedoše Isusa u dvor upraviteljev i skupiše oko njega cijelu èetu.

28. Svukoše ga pa zaogrnuše skrletnim plaštem.

29. Spletoše zatim vijenac od trnja i staviše mu na glavu, a tako i trsku u desnicu. Prigibajuæi pred njim koljena, izrugivahu ga: "Zdravo, kralju židovski!"

30. Onda pljujuæi po njemu, uzimahu trsku i udarahu ga njome po glavi.

31. Pošto ga izrugaše, svukoše mu plašt, obukoše mu njegove haljine pa ga odvedoše da ga razapnu.

32. Izlazeæi naðu nekoga èovjeka Cirenca, imenom Šimuna, i prisile ga da mu ponese križ.

33. I doðoše na mjesto zvano Golgota, to jest Lubanjsko mjesto,

34. dadoše mu piti vino sa žuèi pomiješano. I kad okusi, ne htjede piti.

35. A pošto ga razapeše, razdijeliše meðu se haljine njegove bacivši kocku.

36. I sjedeæi ondje, èuvahu ga.

37. I staviše mu ponad glave krivicu napisanu: "Ovo je Isus, kralj židovski."

38. Tada razapeše s njime dva razbojnika, jednoga zdesna, drugoga slijeva.

39. A prolaznici su ga pogrðivali mašuæi glavama:

40. "Ti koji razvaljuješ Hram i za tri ga dana sagradiš, spasi sam sebe! Ako si Sin Božji, siði s križa!"

41. Slièno i glavari sveæenièki s pismoznancima i starješinama, rugajuæi se, govorahu:

42. "Druge je spasio, sebe ne može spasiti! Kralj je Izraelov! Neka sada siðe s križa pa æemo povjerovati u nj!

43. Uzdao se u Boga! Neka ga sad izbavi ako mu omilje! Ta govorio je: 'Sin sam Božji!'"

44. Tako ga vrijeðahu i s njim raspeti razbojnici.

45. Od šeste ure nasta tama po svoj zemlji - do ure devete.

46. O devetoj uri povika Isus iza glasa: "Eli, Eli, lema sabahtani?" To æe reæi: "Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?"

47. A neki od nazoènih, èuvši to, govorahu: "Ovaj zove Iliju."

48. I odmah pritrèa jedan od njih, uze spužvu, natopi je octom, natakne je na trsku i pruži mu piti.

49. A ostali rekoše: "Pusti da vidimo hoæe li doæi Ilija da ga spasi."

50. A Isus opet povika iz glasa i ispusti duh.

51. I gle, zavjesa se hramska razdrije odozgor dodolje, nadvoje; zemlja se potrese, peæine se raspukoše,

52. grobovi otvoriše i tjelesa mnogih svetih preminulih uskrsnuše

53. te iziðoše iz grobova nakon njegova uskrsnuæa, uðoše u sveti grad i pokazaše se mnogima.

54. A satnik i oni koji su s njime èuvali Isusa vidješe potres i što se zbiva, silno se prestrašiše i rekoše: "Uistinu, Sin Božji bijaše ovaj."

55. A bijahu ondje i izdaleka promatrahu mnoge žene što su iz Galileje išle za Isusom poslužujuæi mu;

56. meðu njima Marija Magdalena i Marija, Jakovljeva i Josipova majka, i majka sinova Zebedejevih.

57. Uveèer doðe neki bogat èovjek iz Arimateje, imenom Josip, koji i sam bijaše uèenik Isusov.

58. On pristupi Pilatu i zaiska tijelo Isusovo. Tada Pilat zapovjedi da mu se dadne.

59. Josip uze tijelo, povi ga u èisto platno

60. i položi u svoj novi grob koji bijaše isklesao u stijeni. Dokotrlja velik kamen na grobna vrata i otiðe.

61. A bijahu ondje Marija Magdalena i druga Marija: sjedile su nasuprot grobu.

62. Sutradan, to jest dan nakon Priprave, sabraše se glavari sveæenièki i farizeji kod Pilata

63. te mu rekoše: "Gospodaru, sjetismo se da onaj varalica još za života kaza: 'Nakon tri dana uskrsnut æu.'

64. Zapovjedi dakle da se grob osigura sve do treæega dana da ne bi možda došli njegovi uèenici, ukrali ga pa rekli narodu: 'Uskrsnuo je od mrtvih!' I bit æe posljednja prijevara gora od prve."

65. Reèe im Pilat: "Imate stražu! Idite i osigurajte kako znate!"

66. Nato oni odu i osiguraju grob: zapeèate kamen i postave stražu.