Prva knjiga o Samuelu, 23

1. Javiše onda Davidu: "Filistejci opsjedaju Keilu i pljaèkaju gumna."

1. Et nuntiaverunt David di centes: “Ecce Philisthim op pugnant Ceila et diripiunt areas”.

2. David tada upita Jahvu: "Treba li da idem na Filistejce i hoæu li ih potuæi?" A Jahve odgovori Davidu: "Idi, potuæi æeš Filistejce i oslobodit æeš Keilu."

2. Consuluit igitur David Dominum dicens: “Num vadam et percutiam Philisthaeos istos?”. Et ait Dominus ad David: “Vade et percuties Philisthaeos et salvabis Ceila”.

3. Ali rekoše Davidu ljudi njegovi: "Gle, mi smo veæ ovdje, u Judi, u neprestanom strahu; što æe tek biti ako odemo u Keilu protiv filistejskih èeta!"

3. Et dixerunt viri, qui erant cum David, ad eum: “Ecce nos hic in Iuda consistentes timemus; quanto magis si ierimus in Ceila adversum agmina Philisthinorum?”.

4. Zato David još jednom upita Jahvu, a Jahve mu odgovori ovako: "Ustani i siði u Keilu jer æu predati Filistejce u tvoje ruke!"

4. Rursum ergo David consuluit Dominum, qui respondens ei ait: “Surge et vade in Ceila; ego enim tradam Philisthaeos in manu tua”.

5. David onda krenu sa svojim ljudima u Keilu, udari na Filistejce, otjera njihovu stoku i zada im težak poraz. Tako je David oslobodio graðane Keile. -

5. Abiit ergo David et viri eius in Ceila et pugnavit adversum Philisthaeos et abegit iumenta eorum et percussit eos plaga magna: et salvavit David habitatores Ceilae.

6. Kad je ono Ebjatar, Ahimelekov sin, pobjegao k Davidu, on je došao u Keilu noseæi u ruci opleæak.

6. Porro cum fugisset Abiathar filius Achimelcch ad David, et ipse cum David in Ceila ephod secum habens descenderat.

7. Kad su Šaulu javili da je David ušao u Keilu, reèe Šaul: "Bog ga je predao u moje ruke jer se sam uhvatio u zamku kad je ušao u grad s vratima i prijevornicama."

7. Nuntiatum est autem Saul quod venisset David in Ceila, et ait Saul: “Tradidit eum Deus in manus meas; conclususque est introgressus urbem, in qua portae et serae sunt”.

8. I Šaul sazva sav narod na oružje da ide na Keilu i da opkoli Davida i njegove ljude.

8. Et convocavit Saul omnem populum, ut ad pugnam descenderet in Ceila et obsideret David et viros eius.

9. Kad je David doznao da mu Šaul snuje zlo, reèe sveæeniku Ebjataru: "Donesi opleæak!"

9. Quod cum rescisset David quia praepararet ei Saul clam malum, dixit ad Abiathar sacerdotem: “Applica ephod”.

10. Nato se David pomoli: "Jahve, Bože Izraelov, tvoj je sluga èuo da Šaul sprema navalu na Keilu da razori grad zbog mene.

10. Et ait David: “Domine, Deus Israel, audivit famam servus tuus quod disponat Saul venire ad Ceila, ut evertat urbem propter me.

11. Hoæe li Šaul doæi kao što je tvoj sluga èuo? Jahve, Bože Izraelov, odgovori svome sluzi!" A Jahve odgovori: "Doæi æe!"

11. Si tradent me viri Ceilae in manus eius? Et si descendet Saul, sicut audivit servus tuus? Domine, Deus Israel, indica servo tuo”. Et ait Dominus: “Descendet”.

12. David opet upita: "Hoæe li me prvaci Keile predati, mene i moje ljude, u Šaulove ruke?" A Jahve odgovori: "Predat æe vas!"

12. Dixitque David: “Si tradent viri Ceilae me et viros, qui sunt mecum, in manu Saul?”. Et dixit Dominus: “Tradent”.

13. Tada David ustade sa svojim ljudima, bijaše ih oko šest stotina; iziðoše iz Keile te lutahu kojekuda. A kad su Šaulu javili da je David utekao iz Keile, odusta od vojnog pohoda.

13. Surrexit ergo David et viri eius quasi sescenti et egressi de Ceila huc atque illuc vagabantur incerti. Nuntiatumque est Saul quod fugisset David de Ceila, quam ob rem destitit exire.

14. David se skloni u pustinju u gorska skloništa; nastani se na gori u pustinji Zifu. Šaul ga je neprestano tražio, ali ga Bog ne predade u njegove ruke.

14. Morabatur autem David in deserto in locis firmissimis mansitque in monte, in deserto Ziph; et quaerebat eum Saul cunctis diebus, sed non tradidit eum Deus in manus eius.

15. David se bojao što je Šaul izišao na vojnu da napadne na njegov život. Zato je David ostao u pustinji Zifu, u Horši.

15. Et cognovit David quod egressus esset Saul, ut quaereret animam eius; porro David erat in deserto Ziph in Horesa.

16. Tada Šaulov sin Jonatan krenu na put i doðe k Davidu u Horšu i ohrabri ga u ime Božje.

16. Et surrexit Ionathan filius Saul et abiit ad David in Horesa; et confortavit manus eius in Deo dixitque ei:

17. Reèe mu: "Ne boj se, jer te neæe stiæi ruka moga oca Šaula. Ti æeš kraljevati nad Izraelom, a ja æu biti drugi do tebe; i moj otac Šaul zna to dobro."

17. “Ne timeas, neque enim inveniet te manus Saul patris mei; et tu regnabis super Israel, et ego ero tibi secundus; sed et Saul pater meus scit hoc”.

18. I sklopiše njih dvojica savez pred Jahvom. David osta u Horši, a Jonatan ode svojoj kuæi.

18. Percussit igitur uterque foedus coram Domino; mansitque David in Horesa, Ionathan autem reversus est in domum suam.

19. Jednoga dana doðoše Zifejci k Šaulu u Gibeu i javiše mu: "David se krije kod nas u gorskim skloništima u Horši, na brdu Hakili, što je južno od Ješimona.

19. Ascenderunt autem Ziphaei ad Saul in Gabaa dicentes: “Nonne David latitat apud nos in locis tutissimis in Horesa, in colle Hachila, quae est ad meridiem deserti?

20. Sada, kralju, kad god zaželiš siæi, siði, a naše je da ga predamo u ruke kralju."

20. Nunc ergo, si desideravit anima tua, rex, ut descenderes, descende; nostrum autem erit ut tradamus eum in manus regis”.

21. A Šaul odgovori: "Blagoslovio vas Jahve što ste me požalili!

21. Dixitque Saul: “Benedicti vos a Domino, quia doluistis vicem meam.

22. Idite, dakle, raspitajte se još i dobro razvidite mjesto kamo ga donesu njegovi hitri koraci; rekli su mi da je vrlo lukav.

22. Abite, oro, et diligentius praeparate et curiosius agite; et considerate locum, ubi sit pes eius, vel quis viderit eum ibi; dictum est enim ad me quod callidus sit valde.

23. Zato pretražite sve rupe u koje se zavlaèi, pa se vratite k meni kad budete pouzdano znali. Tada æu ja poæi s vama, pa ako bude gdje u zemlji, iæi æu za njegovim tragom po svim Judinim rodovima."

23. Considerate et videte omnia latibula eius, in quibus absconditur, et revertimini ad me ad certum locum, ut vadam vobiscum; quodsi fuerit in regione, perscrutabor eum in cunctis regionibus Iudae”.

24. Tada krenuše na put i odoše u Zif, pred Šaulom. David je sa svojim ljudima bio u pustinji Maonu u Arabi, južno od Ješimona.

24. At illi surgentes abierunt in Ziph ante Saul. David autem et viri eius erant in deserto Maon, in Araba ad meridiem deserti.

25. Potom i Šaul poðe sa svojim ljudima da traži Davida. Kad su to javili Davidu, siðe on u klanac koji leži u pustinji Maonu. Šaul to doznade i krenu u potjeru za Davidom u pustinju Maon.

25. Ivit ergo Saul et socii eius ad quaerendum eum, et nuntiatum est David; descenditque ad petram et versabatur in deserto Maon. Quod cum audisset Saul, persecutus est David in deserto Maon.

26. Šaul je sa svojim ljudima išao jednom stranom planine, a David sa svojim ljudima drugom stranom planine. David se silno žurio da umakne Šaulu. Kad je Šaul sa svojim ljudima htio prijeæi na drugu stranu da opkoli Davida i njegove ljude i da ih pohvata,

26. Et ibat Saul ad latus montis ex parte una, David autem et viri eius erant in latere montis ex parte altera; porro David praeceps fugiebat a facie Saul. Itaque Saul et viri eius in modum coronae cingebant David et viros eius, ut caperent eos.

27. doðe glasnik Šaulu s porukom: "Doði brže, Filistejci provališe u zemlju!"

27. Et nuntius venit ad Saul dicens: “Festina et veni, quoniam infuderunt se Philisthim super terram”.

28. Tada Šaul odusta od potjere za Davidom i okrenu se protiv Filistejaca. Zato se prozvalo ono mjesto "Klanac razlaza".

28. Reversus est ergo Saul desistens persequi David; et perrexit in occursum Philisthinorum. Propter hoc vocaverunt locum illum: “Petram dividentem”.