Prva knjiga o Samuelu, 26

1. Ljudi iz Zifa doðoše Šaulu i javiše mu: "David se krije na Hakilskom brdu, nasuprot Ješimonu."

1. Et venerunt Ziphaei ad Saul in Gabaa dicentes: “Ecce David absconditus est in colle Hachila, quae est ex adverso solitudinis”.

2. Šaul tada krenu na put i siðe u pustinju Zif, a s njim tri tisuæe izabranih Izraelaca, da traži Davida u pustinji Zifu.

2. Et surrexit Saul et descendit in desertum Ziph, et cum eo tria milia virorum de electis Israel, ut quaereret David in deserto Ziph.

3. Šaul se utabori podno Hakilskog brda, koje je nasuprot Ješimonu, kraj puta. David, koji je boravio u pustinji, opazi da je Šaul došao onamo da ga progoni.

3. Et castrametatus est Saul in colle Hachila, quae erat ex adverso solitudinis in via. David autem habitabat in deserto; videns autem quod venisset Saul post se in desertum,

4. Zato David posla uhode i sazna da je Šaul zaista došao.

4. misit exploratores et didicit quod illuc venisset certissime.

5. David se podiže i doðe do mjesta gdje se Šaul bio utaborio. Tu David ugleda mjesto gdje su spavali Šaul i Abner, sin Nerov, njegov vojvoda: Šaul je spavao usred tabora, a vojska ležala u krugu oko njega.

5. Et surrexit David et venit ad locum, ubi erat Saul. Cumque vidisset locum, in quo dormiebat Saul et Abner filius Ner princeps militiae eius, Saulem dormientem in carragine et reliquum vulgus per circuitum eius,

6. David se obrati Hetitu Ahimeleku i Abišaju, sinu Sarvijinu a bratu Joabovu, i reèe im: "Tko æe sa mnom u tabor sve do Šaula?" A Abišaj odgovori: "Ja æu s tobom."

6. ait David ad Achimelech Hetthaeum et Abisai filium Sarviae fratrem Ioab dicens: “Quis descendet mecum ad Saul in castra?”. Dixitque Abisai: “Ego descendam tecum”.

7. I tako David i Abišaj dopriješe noæu do vojske: i gle, Šaul ležaše i spavaše u taboru, a koplje mu kod uzglavlja zabodeno u zemlju. Abner i vojnici ležahu oko njega.

7. Venerunt ergo David et Abisai ad populum nocte et invenerunt Saul iacentem et dormientem in carragine et hastam fixam in terra ad caput eius, Abner autem et populum dormientes in circuitu eius.

8. Tada Abišaj reèe Davidu: "Danas ti je Bog predao tvoga neprijatelja u tvoje ruke; zato sada dopusti da ga njegovim vlastitim kopljem pribodem za zemlju, jednim jedinim udarcem, drugoga mi neæe trebati."

8. Dixitque Abisai ad David: “Conclusit Deus hodie inimicum tuum in manus tuas; nunc ergo perfodiam eum lancea in terra semel, et secundo opus non erit”.

9. Ali David odgovori Abišaju: "Nemoj ga ubijati! Jer tko æe dignuti ruku svoju na Jahvina pomazanika i ostati nekažnjen?"

9. Et dixit David ad Abisai: “Ne interficias eum; quis enim extendit manum suam in christum Domini et innocens erit?”.

10. Još nastavi David: "Živoga mi Jahve, i udarit æe ga Jahve, bilo da æe mu doæi njegov dan da umre, bilo da æe otiæi u boj i poginuti.

10. Et dixit David: “Vivit Dominus quia Dominus percutiet eum, aut dies eius veniet, ut moriatur, aut in proelium descendens peribit.

11. Ne dao mi Jahve da dignem ruku na pomazanika Jahvina! Nego uzmi sada koplje što mu je kod uzglavlja i vrè za vodu, pa hajdemo!"

11. Propitius mihi sit Dominus, ne extendam manum meam in christum Domini. Nunc igitur tolle hastam, quae est ad caput eius, et scyphum aquae, et abeamus”.

12. I uze David koplje i vrè za vodu što su bili kod Šaulova uzglavlja i oni odoše: nitko nije ništa vidio ni opazio, nitko se nije probudio, nego su svi spavali jer bijaše na njih pao dubok san od Jahve.

12. Tulit ergo David hastam et scyphum aquae, qui erat ad caput Saul, et abierunt; et non erat quisquam, qui videret et intellegeret et vigilaret, sed omnes dormiebant, quia sopor Domini irruerat super eos.

13. David prijeðe na drugu stranu i stade na vrh gore u nekoj daljini, tako da je meðu njima bio velik prostor.

13. Cumque transisset David ex adverso et stetisset in vertice montis de longe, et esset grande intervallum inter eos,

14. Tada viknu vojsci i Abneru, Nerovu sinu, ovako: "Zar se neæeš odazvati, Abnere?" A Abner se odazva i upita: "Tko si ti što uznemiruješ kralja?"

14. clamavit David ad populum et ad Abner filium Ner dicens: “Nonne respondebis, Abner?”. Et respondens Abner ait: “Quis es tu? Clamasti ad regem!”.

15. A David odgovori Abneru: "Nisi li ti junak? I tko ti je ravan u Izraelu? Pa zašto onda nisi èuvao kralja, svoga gospodara? Jedan je od ratnika sišao do vas da ubije kralja, tvoga gospodara.

15. Et ait David ad Abner: “Numquid non vir tu es? Et quis alius similis tui in Israel? Quare ergo non custodisti dominum tuum regem? Ingressus est enim unus de turba, ut interficeret regem dominum tuum.

16. Nije lijepo to što si uèinio. Tako mi živog Jahve, zaslužili ste smrt što niste èuvali svoga gospodara, pomazanika Jahvina. Pogledaj sada gdje je kraljevo koplje i gdje je vrè za vodu što mu bijaše do uzglavlja!"

16. Non est bonum hoc, quod fecisti. Vivit Dominus quoniam filii mortis estis vos, qui non custodistis dominum vestrum, christum Domini. Nunc ergo vide, ubi sit hasta regis et ubi scyphus aquae, qui erat ad caput eius”.

17. Tada Šaul poznade Davidov glas i upita: "Je li to tvoj glas, sine Davide?" A David odgovori: "Jest, kralju gospodaru!"

17. Cognovit autem Saul vocem David et dixit: “Num vox tua haec est, fili mi David?”. Et ait David: “Vox mea, domine mi rex”.

18. I nastavi: "Zašto moj gospodar progoni svoga slugu? Što sam uèinio? Kakva je krivica u mojoj ruci?

18. Et ait: “Quam ob causam dominus meus persequitur servum suum? Quid feci? Aut quod est in manu mea malum?

19. Zato neka se sada moj gospodar i kralj udostoji poslušati rijeèi svoga sluge: ako te Jahve diže protiv mene, neka se prinosnicom ublaži; ako li to èine sinovi ljudski, neka su prokleti pred Jahvom jer su me izagnali, tako da ne mogu imati udjela u baštini Jahvinoj, kao da su mi govorili: 'Idi, služi tuðim bogovima!'

19. Nunc ergo audiat, oro, dominus meus rex verba servi sui: Si Dominus incitat te adversum me, odoretur sacrificium; si autem filii hominum, maledicti sint in conspectu Domini, quia eiecerunt me hodie, ut non habitem in hereditate Domini dicentes: “Vade, servi diis alienis”.

20. Zato neka ne padne moja krv na zemlju daleko od Jahvina lica. Jer kralj je Izraelov izišao u lov na moj život, kao kad tko goni jarebicu po planini."

20. Et nunc non effundatur sanguis meus in terra longe a facie Domini; quia egressus est rex Israel, ut quaerat pulicem unum, sicut persequitur quis perdicem in montibus”.

21. Tada Šaul reèe: "Zgriješio sam! Vrati mi se, sine Davide, neæu ti više èiniti zla, kad je danas moj život u oèima tvojim bio tako drag. Jest, ludo sam radio i teško sam pogriješio!"

21. Et ait Saul: “Peccavi. Revertere, fili mi David; nequaquam enim ultra malefaciam tibi, eo quod pretiosa fuerit anima mea in oculis tuis hodie; apparet quod stulte egerim et erraverim multum nimis”.

22. A David odgovori: "Evo kraljeva koplja, neka doðe jedan od momaka i neka ga uzme!

22. Et respondens David ait: “Ecce hasta regis; transeat unus de pueris et tollat eam.

23. A Jahve æe vratiti svakome po njegovoj pravdi i po njegovoj vjernosti: danas te Jahve bijaše predao u moje ruke, ali nisam htio diæi ruke svoje na pomazanika Jahvina.

23. Dominus autem retribuet unicuique secundum iustitiam suam et fidem; tradidit enim te Dominus hodie in manu mea, et nolui extendere manum meam in christum Domini.

24. I gle, kako je danas tvoj život bio drag u mojim oèima, tako neka moj život bude drag u Jahvinim oèima! I neka me Jahve izbavi iz svake nevolje!"

24. Et sicut magnificata est anima tua hodie in oculis meis, sic magnificetur anima mea in oculis Domini, et liberet me de omni angustia”.

25. A Šaul doviknu Davidu: "Budi mi blagoslovljen, sine Davide! Zacijelo æeš izvršiti svoje djelo i uspjet æeš!" Potom David ode svojim putem, a Šaul se vrati svojoj kuæi.

25. Ait ergo Saul ad David: “Benedictus tu, fili mi David; et quidem faciens facies et potens poteris”. Abiit autem David in viam suam, et Saul reversus est in locum suum.