Izaija, 43
1. Sada ovako govori Jahve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao, Izraele: "Ne boj se, jer ja sam te otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj!
1. Et nunc haec dicit Dominus, qui creavit te, Iacob, et formavit te, Israel: “Noli timere, quia redemi te et vocavi te nomine tuo; meus es tu.
2. Kad preko vode prelaziš, s tobom sam; ili preko rijeke, neæe te preplaviti. Poðeš li kroz vatru, neæeš izgorjeti, plamen te opaliti neæe.
2. Cum transieris per aquas, tecum ero, et flumina non operient te; cum ambulaveris in igne, non combureris, et flamma non ardebit in te,
3. Jer ja sam Jahve, Bog tvoj, Svetac Izraelov, tvoj spasitelj. Za otkupninu tvoju dajem Egipat, mjesto tebe dajem Kuš i Šebu.
3. quia ego Dominus Deus tuus, Sanctus Israel, salvator tuus: dedi propitiationem tuam Aegyptum, Aethiopiam et Saba pro te.
4. Jer dragocjen si u mojim oèima, vrijedan si i ja te ljubim. Stog i dajem ljude za tebe i narode za život tvoj.
4. Quoniam pretiosus factus es in oculis meis et gloriosus, ego diligo te et dabo homines pro te et populos pro anima tua.
5. Ne boj se jer ja sam s tobom. S istoka æu ti dovest' potomstvo i sabrat æu te sa zapada.
5. Noli timere, quoniam ego tecum sum: ab oriente adducam semen tuum et ab occidente congregabo te.
6. Reæi æu sjeveru: 'Daj mi ga!' a jugu 'Ne zadržavaj ga!' Sinove mi dovedi izdaleka i kæeri moje s kraja zemlje,
6. Dicam aquiloni: “Da” et austro: “Noli prohibere; affer filios meos de longinquo et filias meas ab extremis terrae.
7. sve koji se mojim zovu imenom i koje sam na svoju slavu stvorio, koje sam sazdao i naèinio."
7. Omnem, qui vocatur nomine meo, in gloriam meam creavi eum, formavi eum et feci eum”.
8. Izvedi narod slijep, premda oèi ima, i gluh, premda uši ima.
8. Educ foras populum caecum, et oculos habentem, surdos, et aures eis sunt.
9. Neka se saberu sva plemena i neka se skupe narodi. Tko je od njih to prorekao i davno navijestio? Nek' dovedu svjedoke da se opravdaju, neka se èuje da se može reæi: "Istina je!"
9. Omnes gentes congregentur simul, et colligantur nationes: quis in eis annuntiabit istud et priora audire nos faciet? Dent testes suos et iustificentur et audiant et dicant: “Vere”.
10. Jer vi ste mi svjedoci, rijeè je Jahvina, i moje sluge koje sam izabrao, da biste znali i vjerovali i uvidjeli da sam to ja. Prije mene nijedan bog nije bio naèinjen i neæe poslije mene biti.
10. Vos testes mei, dicit Dominus, et servus meus, quem elegi, ut sciatis et credatis mihi et intellegatis quia ego ipse sum; ante me non est formatus Deus et post me non erit.
11. Ja, ja sam Jahve, osim mene nema spasitelja.
11. Ego, ego sum Dominus, et non est absque me salvator.
12. Ja sam prorekao, spasio i navijestio, i nema meðu vama tuðinca! Vi ste mi svjedoci, rijeè je Jahvina, a ja sam Bog
12. Ego, annuntiavi et salvavi; auditum feci, et non fuit in vobis alienus; et vos testes mei, dicit Dominus, et ego Deus,
13. od vjeènosti - ja jesam! I nitko iz ruke moje ne izbavlja; što uèinim, tko izmijeniti može?
13. iam ab initio ego ipse. Et non est qui de manu mea eruat; operabor, et quis avertet illud?”.
14. Ovako govori Jahve, otkupitelj vaš, Svetac Izraelov: "Radi vas poslah protiv Babilona, oborit æu prijevornice zatvorima i Kaldejci æe udarit u kukanje.
14. Haec dicit Dominus, redemptor vester, Sanctus Israel: “Propter vos misi in Babylonem et detraxi fugitivos universos et Chaldaeos in navibus suis gloriantes.
15. Ja sam Jahve, Svetac vaš, stvoritelj Izraelov, kralj vaš!"
15. Ego Dominus, Sanctus vester, creans Israel, rex vester”.
16. Ovako govori Jahve, koji put po moru naèini i stazu po vodama silnim;
16. Haec dicit Dominus, qui dedit in mari viam et in aquis torrentibus semitam;
17. koji izvede bojna kola i konje, vojsku i junake, i oni padoše da više ne ustanu, zgasnuše, kao stijenj se utrnuše.
17. qui eduxit quadrigam et equum, agmen et robustum; simul iacuerunt nec resurgent, contriti sunt quasi linum et exstincti sunt.
18. Ne spominjite se onog što se zbilo, nit' mislite na ono što je prošlo.
18. “Ne memineritis priorum et antiqua ne intueamini:
19. Evo, èinim nešto novo; veæ nastaje. Zar ne opažate? Da, put æu napraviti u pustinji, a staze u pustoši.
19. ecce ego facio nova, et nunc orientur: nonne cognoscitis ea? Utique ponam in deserto viam et in invio flumina.
20. Slavit æe me divlje zvijeri, èaglji i nojevi, jer vodu æu stvorit' u pustinji, rijeke u stepi, da napojim svoj narod, izabranika svoga.
20. Glorificabit me bestia agri, dracones et struthiones, quia dedi in deserto aquas, flumina in invio, ut darem potum populo meo, electo meo.
21. I narod koji sam sebi sazdao moju æe kazivati hvalu!
21. Populum istum formavi mihi; laudem meam narrabunt.
22. Ali me ti, Jakove, nisi zazvao, niti si se zamorio oko mene, Izraele!
22. Non me invocasti, Iacob; immo taedio mei affectus es, Israel.
23. Nisi mi prinosio ovce za paljenicu, nisi me èastio žrtvama. A ja te silio nisam na prinose, nisam ti dodijavao ištuæi kada.
23. Non obtulisti mihi agnos holocausti tui et victimis tuis non glorificasti me; non te gravavi in oblatione nec laborem tibi praebui in ture.
24. Nisi mi kupovao za novac trsku, nisi me sitio salom svojih žrtava; nego si me grijesima svojim muèio, bezakonjem svojim dosaðivao mi.
24. Non emisti mihi argento calamum et adipe victimarum tuarum non inebriasti me; verumtamen servire me fecisti in peccatis tuis, praebuisti mihi laborem in iniquitatibus tuis.
25. A ja, ja radi sebe opaèine tvoje brišem i grijeha se tvojih ne spominjem.
25. Ego, ego sum ipse, qui deleo iniquitates tuas propter me et peccatorum tuorum non recordabor.
26. Podsjeti me, zajedno se sporimo, govori ti da se opravdaš.
26. Memorem me redde, iudicium agamus simul: narra, ut iustificeris.
27. Prvi je otac tvoj sagriješio, posrednici tvoji od mene se odmetnuli,
27. Pater tuus primus peccavit, et interpretes tui praevaricati sunt in me;
28. knezovi su tvoji oskvrnuli Svetište. Tad izruèih Jakova prokletstvu, i poruzi Izraela.
28. et contaminavi principes sanctuarii, dedi ad internecionem Iacob et Israel in opprobrium”.
