Izaija, 32
1. Evo po pravdi kralj kraljuje, po pravici vladaju knezovi:
1. Ecce in iustitia regnabit rex, et principes in iudicio praee runt.
2. svaki je kao zavjetrina, utoèište od nevremena, kao u sušnoj zemlji potoci, kao sjena u žednoj pustari.
2. Et erit vir sicut latibulum a vento et refugium a tempestate, sicut rivi aquarum in sitiente terra et umbra petrae magnae in terra arida.
3. Oèi vidovitih neæe više biti slijepe, uši onih što èuju slušat æe pozorno;
3. Non caligabunt oculi videntium, et aures audientium diligenter auscultabunt,
4. srce nerazumnih shvaæat æe mudrost, mucavci æe govorit' okretno i razgovijetno;
4. et cor stultorum intelleget scientiam, et lingua balborum velociter loquetur et plane.
5. pokvarenjaka neæe više zvati plemenitim, varalicu neæe više držat' odliènikom.
5. Non vocabitur ultra is, qui insipiens est, nobilis, neque fraudulentus appellabitur maior;
6. Jer, pokvarenjak govori ludosti i srce mu bezakonje snuje, da poèini zlodjela, da o Jahvi oholo govori; da gladnoga ostavi prazna želuca, da žednome napitak uskrati.
6. stultus enim fatua loquitur, et cor eius cogitat iniquitatem, ut perficiat impietatem et loquatur contra Dominum errores et vacuam faciat animam esurientem et potum sitienti auferat.
7. U varalice pakosno je oružje; on spletke samo kuje, da lažima upropasti uboge, pa i kad nevoljnik pravo dokazuje.
7. Fraudulenti fraudes pessimae sunt; ipse enim cogitationes concinnat ad perdendos mites in sermone mendaci, etiam quando pauper iudicium vindicat.
8. U plemenita nakane su plemenite i plemenito on djeluje.
8. Nobilis vero consilia nobilia dat et ipse ad nobilia assurget.
9. Ustajte, žene nehajne, slušajte moj glas; kæeri lakoumne, èujte mi besjedu.
9. Mulieres vanae, surgite, audite vocem meam; filiae confidentes, percipite auribus eloquium meum.
10. Za godinu i nekoliko dana drhtat æete, lakoumnice, jer jematve neæe biti, plodovi se neæe brati.
10. Post dies enim et annum vos pavebitis confidentes; consummata est enim vindemia, collectio ultra non veniet.
11. Dršæite, nehajnice, strepite, lakoumnice, svucite se, obnažite, oko bedara kostrijet opašite!
11. Obstupescite, vanae; pavete, confidentes, exuite vos et nudate vos, accingite lumbos vestros.
12. Bijte se u prsa zbog ljupkih polja, plodnih vinograda;
12. Super ubera plangite, super regione desiderabili, super vinea fertili.
13. zbog njiva naroda mojega što raðaju trnjem i draèem; zbog svih kuæa veselih, grada razigranog.
13. Super humum populi mei spinae et vepres ascendent, super omnes domos gaudii, super civitatem exsultantem.
14. Jer, napuštena bit æe palaèa, opustjet æe buèni grad; Ofel i kula postat æe brlog dovijeka - bit æe radost divljim magarcima, paša stadima,
14. Domus enim dimissa est; multitudo urbis relicta est, Ophel et Bahan erunt speluncae usque in aeternum, gaudium onagrorum, pascua gregum,
15. dok se na nas ne izlije duh iz visina. Tad æe pustinja postat' voænjak, a voænjak se u šumu pretvorit'.
15. donec effundatur super nos spiritus de excelso. Et erit desertum in hortum, et hortus in saltum reputabitur,
16. U pustinji æe se nastaniti pravo, i pravda æe prebivati u voænjaku.
16. et habitabit in solitudine iudicium, et iustitia in horto sedebit;
17. Mir æe biti djelo pravde, a plod pravednosti - trajan pokoj i uzdanje.
17. et erit opus iustitiae pax, et cultus iustitiae silentium, et securitas usque in sempiternum.
18. Narod æe moj prebivati u nastambama pouzdanim, u bezbrižnim poèivalištima.
18. Et sedebit populus meus in habitatione pacis et in tabernaculis fiduciae et in locis securis.
19. A šuma æe biti oborena, grad æe biti snižen.
19. Et penitus cadet saltus, et profunde deprimetur civitas.
20. Blago vama: sijat æete kraj svih voda, puštajuæi vola i magarca da slobodno idu!
20. Beati, qui seminatis super omnes aquas, immittentes pedem bovis et asini.
