Izaija, 4

1. I sedam æe se žena jagmiti za jednoga èovjeka - u dan onaj: "Svoj æemo kruh jesti," reæi æe, "i u halje se svoje oblaèiti, daj nam samo da tvoje nosimo ime, skini sa nas svu sramotu našu."

1. Et apprehendent septem mulieres virum unum in die illa dicentes: “Panem nostrum comedemus et vestimentis nostris operiemur, tantummodo vocetur nomen tuum super nos: aufer opprobrium nostrum”.

2. U onaj æe dan izdanak Jahvin biti na diku i na slavu, a plod zemlje na ponos i ures spašenima u Izraelu.

2. In die illa erit germen Domini in splendorem et gloriam, et fructus terrae sublimis et exsultatio his, qui salvati fuerint de Israel.

3. Koji ostanu na Sionu i prežive u Jeruzalemu, zvat æe se "sveti" i bit æe upisani da u Jeruzalemu žive.

3. Et erit: omnis, qui relictus fuerit in Sion, et residuus in Ierusalem, sanctus vocabitur, omnis, qui scriptus est ad vitam in Ierusalem.

4. Kad Gospod spere ljagu kæeri sionskih i obriše s Jeruzalema krv prolivenu dahom suda i dahom što spaljuje,

4. Cum abluerit Dominus sordem filiarum Sion et sanguinem Ierusalem laverit de medio eius spiritu iudicii et spiritu ardoris,

5. sazdat æe Jahve nad svom Gorom sionskom i nad svima što ondje budu zborovali oblak s dimom danju, a noæu sjaj ognja žarkoga. Jer, vrh svega Slava æe biti zaklon

5. et creabit Dominus super omnem locum montis Sion et super coetum eius nubem per diem et fumum et splendorem ignis flammantis in nocte: super omnem enim gloriam protectio,

6. i sjenica da zasjenjuje danju od pripeke, štit i utoèište od pljuska i oluje.

6. et tabernaculum erit in umbraculum diei ab aestu et in securitatem et absconsionem a turbine et a pluvia.