Löydetty 2014 Tulokset: tad
Za ovih dvadeset godina što sam ih s tobom proveo ni tvoje ovce ni tvoje koze nisu se jalovile niti sam ja jeo ovnova iz tvoga stada. (Knjiga Postanka 31, 38)
Nato Laban odgovori Jakovu: "Kæeri su moje kæeri; djeca su moja djeca; stada su moja stada, sve što gledaš moje je. Ali što danas mogu uèiniti ovim svojim kæerima ili djeci koju su rodile? (Knjiga Postanka 31, 43)
Jakov se silno uplaši. U zabrinutosti rastavi na dva tabora ljude, stada, krda i deve što ih je sa sobom imao. (Knjiga Postanka 32, 8)
Stado po stado preda svojim slugama. Onda reèe svojim slugama: "Idite preda mnom, ali držite razmak meðu stadima!" (Knjiga Postanka 32, 17)
Tako je naredio i drugome, pa treæemu i svima drugima koji su išli za stadima: "Ovo i ovako reci Ezavu kad ga sretneš. (Knjiga Postanka 32, 20)
Onom mjestu Jakov nadjene ime Penuel jer - reèe - "Vidjeh Boga licem u lice, i na životu ostadoh." (Knjiga Postanka 32, 31)
Tada umre Rebekina dojilja Debora te je sahraniše pod Betelom, pod hrastom, koji se otad zove "Tužni hrast". (Knjiga Postanka 35, 8)
Evo nasljedstva Jakovljeva. Kao mladiæ, u dobi od sedamnaest godina, Josip je èuvao stada sa svojom braæom, sinovima Bilhe i Zilpe, koje bijahu žene njegova oca. Josip je ocu svome donosio zle glasove o njima. (Knjiga Postanka 37, 2)
Pomislite! Vezali smo nasred polja snopove, kadli se najednom moj snop uspravi i stade uzgor. Uto se vaši snopovi okupe okolo i duboko se poklone mom snopu." (Knjiga Postanka 37, 7)
Jednom njegova braæa odu èuvati oèeva stada blizu Šekema. (Knjiga Postanka 37, 12)
Izrael reèe Josipu: "Tvoja braæa èuvaju stada kod Šekema, pa hajde da te pošaljem k njima." On mu odgovori: "Dobro, idem." (Knjiga Postanka 37, 13)
"Tražim braæu", odgovori. "Možeš li mi kazati gdje èuvaju stada?" (Knjiga Postanka 37, 16)